Djela apostolska 16

1 Tada dođe on u Dervu i Listru; i gle, bješe ondje neki učenik imena Timotije, sin neke žene Judejke koja vjerovaše, ali od oca Grka,

2 Koji je imao dobro svjedočanstvo od braće u Listri i Ikoniji.

3 Pavle je zaželio da ovaj pođe s njim; i uze ga i obreza zbog Judejaca koji bjehu u onim mjestima, jer su svi znali da mu otac bješe Grk.

4 I kako su prolazili kroz gradove, predavali su im da drže odredbe koje su donijeli apostoli i starješine koji bjehu u Jerusalimu.

5 I tako su se crkve učvršćivale u vjeri, i broj im se svakodnevno povećavao.

6 A kada su prošli kroz Frigiju i područje Galatije, zabrani im Duh Sveti da propovijedaju riječ u Aziji,

7 Potom dođoše do Misije, pa pokušaše poći u Vitiniju: ali im Duh ne dopusti.

8 Prošavši Misijom, siđoše do Troade.

9 I ukaza se Pavlu noću viđenje: Neki čovjek, Makedonac, stajaše i moljaše ga, govoreći, Pređi u Makedoniju i pomozi nam.

10 Nakon što je on vidio to viđenje, nastojasmo odmah poći u Makedoniju, uvjereni da nas je pozvao Gospod da im propovijedamo jevanđelje.

11 Otplovivši, stoga, iz Troade, zaputismo se ravno na Samotraku, a idućeg dana za Neapolj;

12 Odande pak u Filipe, koji je glavni grad toga dijela Makedonije i naselje rimsko. I ostali smo u tome gradu nekoliko dana.

13 I na sabat smo izišli iz grada k obali rijeke, gdje se obično održavala molitva; i posjedali smo, i govorili ondje okupljenim ženama.

14 I slušala nas je neka žena imena Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire, koja je štovala Boga: njoj je Gospod otvorio srce pa je prihvatila ono što je Pavle govorio.

15 A kada je ona bila krštena, i njezin dom, zamoli nas rekavši, Ako smatrate da sam vjerna Gospodu, dođite u moju kuću i ostanite. I ona nas prinudi.

16 Jednom kada smo išli na molitvu, srete nas neka mlada sluškinja posjednuta duhom vračanja, koja je svojim gospodarima donosila veliku dobit gatajući.

17 Ona je išla za Pavlom i za nama, i vikala govoreći, Ovi ljudi su sluge svevišnjega Boga, koji nam navješćuju put spasenja.

18 I činila je to mnogo dana. No Pavle se, ožalošćen, okrenu i reče duhu, Zapovijedam ti u ime Isusa Hrista da iziđeš iz nje. I iziđe on istoga trena.

19 I kad njezini gospodari vidješe da im je nestala nada u dobitak, zgrabiše oni Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred glavare,

20 I privedoše ih činovnicima, rekavši, Ovi ljudi, koji prekomjerno uznemiruju naš grad, Judejci su,

21 I naučavaju običaje koje nama, budući da smo Rimljani, nije dopušteno ni prihvatiti, ni obdržavati.

22 I svjetina složno ustade protiv njih: a činovnici, strgnuvši s njih odjeću, zapovjediše da ih išibaju.

23 Nakon što su im zadali mnogo udaraca, baciše ih u zatvor, narediviši tamničaru da ih dobro čuva.

24 On ih, primivši takvu naredbu, baci u unutrašnji zatvor, i osigura im noge kladama.

25 I oko ponoći Pavle i Sila su se molili i pjevali hvа́le Bogu, a zatvorenici su ih slušali.

26 I odjedanput nastade silan potres, tako da zadrhtaše temelji zatvora: i odmah se otvoriše sva vrata, i svakome se odriješiše okovi.

27 I probudivši se, i spazivši otvorena vrata zatvora, zatvorski čuvar izvuče svoj mač, i htjede se ubiti misleći da su zatvorenici pobjegli.

28 Ali Pavle povika silnim glasom, rekavši, Ne čini sebi zlo: jer smo svi ovdje.

29 Tada on zatraži svjetlo, i utrča unutra, i dođe dršćući te pade pred Pavla i Silu,

30 I izvede ih napolje, i reče, Gospodo, šta moram učiniti da budem spašen?

31 I oni rekoše, Povjeruj Gospoda Isusa Hrista i bićeš spašen ti i tvoja kuća.

32 I kazaše riječ Gospodovu njemu i svima koji bjehu u njegovoj kući.

33 I izvede ih on u taj noćni čas i opra im rane; i odmah bī kršten, on i svi njegovi.

34 I kad ih je doveo u svoju kuću, stavi jelo pred njih i proveseli se sa svom svojom kućom što je povjerovao u Boga.

35 A kada je svanuo dan, poslaše činovnici pandure, rekavši, Pusti one ljude.

36 I čuvar zatvora dojavi Pavlu ove riječi, Poručili su činovnici da vas pustim: iziđite, stoga, i pođite u miru.

37 Ali Pavle im reče, Javno su nas neosuđene istukli, premda smo Rimljani, i bacili nas u tamnicu; i sada nas žele potajno izbaciti? nipošto; nego, neka sami dođu i izvedu nas napolje.

38 I dojaviše panduri te riječi činovnicima, a oni se uplašiše čuvši da su ovi Rimljani.

39 I dođoše oni pa im se izviniše, i izvedoše ih napolje, i zamoliše da odu iz grada.

40 Izišavši iz zatvora, odoše oni k Lidijinoj kući: i kad vidješe braću, ohrabriše ih i otputovaše.