Djela apostolska 14

1 I dogodi se da u Ikoniji obojica zajedno uđoše u judejsku sinagogu, i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Judejaca i Grka.

2 No nevjerujući Judejci uzbuniše i razdražiše umove neznabožaca protiv braće.

3 Stoga oni duže vrijeme ostadoše smjelo govoreći u Gospodu, koji je svjedočio za riječ svoje milosti i davao da se po njihovim rukama događaju znamenja i čudesa.

4 No gradsko se mnoštvo podijeli i dio bješe uz Judejce, a dio uz apostole.

5 A kada i neznabošci i Judejci sa svojim glavarima navališe da ih zlostave i kamenuju,

6 Oni, saznavši to, pobjegoše u likaonske gradove Listru i Dervu, i njihovu okolinu:

7 I propovijedahu tamo jevanđelje.

8 A u Listri je sjedio neki čovjek nemoćnih nogu, koji bješe hrom od majčine utrobe i nikada nije hodao.

9 Taj je slušao Pavla kako govori, a on ga proniknu pogledom te, vidjevši da ima vjeru u ozdravljenje,

10 Glasno reče, Stani uspravno na svoje noge. I poskoči on i prohoda.

11 A kada narod vidje šta je učinio Pavle, dignu glas, rekavši likaonski, Bogovi nalik ljudima sišli su ka nama.

12 I prozvaše Varnavu Jupiterom, a Pavla Merkurom, jer on bješe glavni govornik.

13 Tada Jupiterov sveštenik, koji bješe ispred njihovoga grada, dovede volove i donese vijence pred gradsku kapiju, te htjede zajedno s narodom prinijeti žrtvu.

14 Kada za to čuše apostoli Varnava i Pavle, oni razderaše svoju odjeću i utrčaše među narod, vičući

15 I govoreći, Gospodo, zašto to činite? I mi smo samo ljudi poput vas, i propovijedamo vam da se od tih ispraznosti okrenete k živome Bogu, koji je načinio nebo, i zemlju, i more, i sve što je u njima;

16 Koji je u prošlim vremenima dopuštao svim narodima da idu vlastitim putevima.

17 No, nije se ostavio neposvjedočenim, time što je činio dobro, i davao nam s neba kišu, i plodna razdoblja, puneći hranom i zadovoljstvom naša srca.

18 I, ovim kazivanjem, jedva odvratiše svjetinu da im žrtvuje.

19 Nato naiđoše iz Antiohije i Ikonije neki Judejci koji, nagovorivši svjetinu, kamenovaše Pavla i odvukoše ga iz grada, smatrajući da je mrtav.

20 No kada su ga okružili učenici, on ustade i uđe u grad: a idućeg dana ode s Varnavom u Dervu.

21 Kada su propovijedali jevanđelje tome gradu i mnoge poučili, vratiše se opet u Listru, i u Ikoniju, i Antiohiju,

22 Utvrđujući duše učenika i hrabreći ih da nastave u vjeri, i da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.

23 I odredivši im starješine u svakoj crkvi, uz molitvu i post povjeriše ih Gospodu, kog su bili povjerovali.

24 I prošavši Pisidijom, stigoše u Pamfiliju.

25 I propovijedavši riječ u Pergi, siđoše u Ataliju,

26 I odande otploviše u Antiohiju, odakle i bjehu predani milosti Božjoj za djelo koje su izvršili.

27 A kada su stigli i okupili crkvu, ispripovijedaše sve što je Bog učinio s njima, i kako je neznabošcima otvorio vrata vjere.

28 I ostadoše ondje nemalo vremena s učenicima.