Djela apostolska 13

1 A u antiohijskoj crkvi bjehu neki proroci i učitelji; kao Varnava, i Simeon zvani Niger, i Lukije Kirinac, i Manaen, koji je bio othranjen zajedno s Irodom četvorovlasnikom, i Savle.

2 Dok su oni služili Gospodu i postili, reče Duh Sveti, Odvojte mi Varnavu i Savla za djelo u koje sam ih pozvao.

3 Nakon što su postili i molili i položili na njih ruke, otposlaše ih.

4 Oni pak, poslani od Duha Svetoga, odoše do Seleukije; i odjedriše odande na Kipar.

5 I našavši se u Salamini, propovijedahu riječ Božju u judejskim sinagogama; a imali su sa sobom i Jovana kao svog službenika.

6 Prošavši ostrvom sve do Pafa, nađoše nekog vračara, lažnoga proroka, Judejca kome bješe ime Varisus,

7 Koji bješe s namjesnikom zemlje, Sergijem Pavlom, razboritim čovjekom, koji dozva Varnavu i Savla te poželje čuti riječ Božju.

8 Ali im se Elima vračar (jer tako mu glasi ime u prevodu) usprotivi, pokušavši da odvrati namjesnika od vjere.

9 Tada Savle (koji se zove i Pavle), ispunjen Duhom Svetim, uperi pogled u njega,

10 I reče, O pun svake lukavosti i sve pakosti, sine đavolji, neprijatelju svake pravednosti, nećeš li prestati da iskrivljuješ prave Gospodove puteve?

11 A sada, evo ruke Gospodove na tebi, i oslijepićeš, i neko vrijeme nećeš vidjeti sunca. I istoga trena pade na nj omaglica i tama; i pođe on naokolo tražiti nekoga da ga povede za ruku.

12 Tada namjesnik, kad vidje šta se dogodilo, povjerova zaprepašten Gospodovom naukom.

13 Otplovivši iz Pafa, Pavle i njegovi saputnici stigoše u Pergu pamfilijsku; no Jovan se odvoji od njih, te se vrati u Jerusalim.

14 A oni, napustivši Pergu, dođoše u Antiohiju pisidijsku, te uđoše u sinagogu na sabatnji dan i sjedoše.

15 Nakon čitanja zakona i prorokā poslaše starješine sinagoge po njih, rekavši, Ljudi, braćo, ako imate kakvu riječ utjehe za narod, govorite.

16 Tada Pavle ustade, dade im znak rukom te prozbori, Izraelci, i vi koji se Boga bojite slušajte.

17 Bog ovoga naroda, Izraela, izabrao je naše oce i podigao narod dok su kao tuđinci boravili u zemlji Egiptu, te ih podignutom rukom izveo iz nje.

18 I oko četrdeset godina je podnosio njihovo ponašanje u pustari.

19 A kada je istrijebio sedam naroda u zemlji Hanaan, žrijebom im je razdijelio njihovu zemlju.

20 Potom im je na oko četiri stotine i pedeset godina dao sudije, sve do proroka Samuila.

21 Nakon toga zaiskali su kralja: i Bog im je na četrdeset godina dao Saula, sina Kisovog, čovjeka iz Venijaminovog plemena.

22 A kada je njega uklonio, podigao im je Davida da im bude kralj, za kog je posvjedočio rekavši, Nađoh Davida, sina Jesejevog, čovjeka po svome srcu, koji će izvršiti svu moju volju.

23 Od njegovog sjemena je Bog po svome obećanju podigao Izraelu Spasitelja, Isusa.

24 Već prije njegovog dolaska propovijedao je Jovan krštenje pokajanja svem Izraelovom narodu.

25 Kada je Jovan dovršavao svoju trku, rekao je, Za koga me držite? Nisam ja taj. Ali gle, poslije mene dolazi onaj kome ja nisam dostojan odriješiti obuću na nogama.

26 Ljudi, braćo, djeco Avrahamovog roda, i ko god se među vama boji Boga, vama je poslana riječ ovoga spasenja.

27 Jer žitelji Jerusalima i njihovi glavari nisu njega upoznali, kao ni riječi prorokā koje se čitaju svakog sabatnjeg dana, koje su ispunili osudivši ga.

28 I premda nisu u njemu našli nikakvog razloga za smrt, ipak su zaiskali od Pilata da se pogubi.

29 A kada su ispunili sve što je o njemu bilo napisano, skinuli su ga s drveta i položili u grobnicu;

30 Ali Bog ga je vaskrsao od mrtvih.

31 I mnogo su ga dana viđali oni koji su uzišli s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su njegovi svjedoci narodu.

32 I mi vama navješćujemo radosnu vijest, da je obećanje dano ocima

33 Bog ispunio nama, njihovoj djeci, tako što je vaskrsao Isusa; kao što je u drugom psalmu i zapisano, Ti si Sin moj, ja te danas rodih.

34 A to da ga je vaskrsao od mrtvih, da se više ne vrati u raspadljivost, rekao je ovako, Daću vam pouzdana milosrđā Davidova.

35 Stoga i u jednom drugom psalmu kaže, Nećeš dopustiti da tvoj Svetac vidi raspadanje.

36 Jer David je, nakon što je po volji Božjoj poslužio svome naraštaju, usnuo i bio pridodan svojim ocima, te vidio raspadanje;

37 Ali onaj koga je Bog vaskrsao nije vidio raspadanje.

38 Neka vam je stoga znano, ljudi i braćo, da vam se po ovome čovjeku propovijeda oproštenje grijehā,

39 I po njemu su svi koji povjeruju opravdani od svega od čega se niste mogli opravdati po Mojsijevom zakonu.

40 Pazite, dakle, da ne dođe na vas ono što je rečeno u prorocima;

41 Pogledajte, preziratelji, i zapanjite se, i propadnite: jer djelo činim u vaše dane, djelo koje ne biste vjerovali da vam ga ko ispripovijeda.

42 A kada su Judejci izlazili iz sinagoge, zamoliše ih neznabošci da se idućeg sabata i njima govore te riječi.

43 Nakon što se skup razišao, mnogi Judejci i bogobojazni obraćenici u judejstvo pođoše za Pavlom i Varnavom koji su ih, govoreći im, nagovarali da nastave u Božjoj milosti.

44 A idućeg sabatnjeg dana se gotovo sav grad okupio slušati Božju riječ.

45 Ali kada Judejci ugledaše mnoštvo, ispuniše se zavišću pa, protiveći se i huleći, stadoše protivrječiti onome što je govorio Pavle.

46 Tada se Pavle i Varnava osmjeliše i rekoše, Vama je najprije trebalo govoriti riječ Božju: no budući da je odbacujete i ne smatrate se dostojnima vječitog života, evo, okrećemo se neznabošcima.

47 Jer ovako nam je zapovjedio Gospod rekavši, Postavih te za svjetlo neznabošcima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje.

48 A kada neznabošci to čuše, radovahu se i proslavljahu riječ Gospodovu: i povjerovaše koji god bjehu određeni za život vječni.

49 I pronije se riječ Gospodova svom onom pokrajinom.

50 Ali tada Judejci podjariše neke pobožne i ugledne žene, i gradske prvake, pa digoše progon protiv Pavla i Varnave te ih izbaciše iz svoga kraja.

51 No oni otresoše protiv njih prašinu sa svojih nogu i odoše u Ikoniju.

52 A učenici se ispunjavahu radošću i Duhom Svetim.