Djela apostolska 12

1 A u to vrijeme kralj Irod pruži svoje ruke da muči neke od crkve.

2 I pogubi on mačem Jovanovog brata Jakova.

3 I vidjevši da se to svidjelo Judejcima, nastavi on te uhvati i Petra. (A bjehu tada dani beskvasnoga hljeba.)

4 A kada ga uhapsi, baci ga u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri straže od po četiri vojnika, nakanivši da ga poslije Pashe izvede pred narod.

5 Petra, dakle, čuvahu u tamnici, a crkva se bez prestanka molila Bogu za njega.

6 A noć prije no što ga je Irod nakanio privesti, spavaše Petar između dvojice vojnika, okovan sa dva lanca; a i stražari pred vratima čuvahu tamnicu.

7 I gle, anđeo Gospodov stade nada nj, te u zatvoru zasja svjetlo. I udari on Petra u bok i probudi ga, rekavši, Brzo ustani. I spadoše mu lanci s ruku.

8 I reče mu anđeo, Opaši se i sveži si sandale. I učini on tako. I reče mu, Ogrni svoju haljinu i slijedi me.

9 I iziđe on te pođe za njim; a nije znao da je zbilja to što se zbiva po anđelu, nego je mislio da gleda viđenje.

10 Kada su prošli prvu stražu, i drugu, dođoše do gvozdene kapije što vodi u grad, koja im se sama otvori, i iziđoše te pođoše ulicom; i smjesta ode anđeo od njega.

11 A Petar, došavši k sebi, reče, Sada odista znam da je Gospod poslao svog anđela i izbavio me iz ruke Irodove, i od svega što je očekivao narod judejski.

12 I razmotrivši sve, došao je do kuće Marije, majke Jovana koji se naziva Marko, gdje su mnogi bili okupljeni moleći se.

13 Kada je Petar pokucao na uličnu kapiju, dođe prisluhnuti djevojka imena Roda.

14 I kada prepozna Petrov glas, ona od radosti ne otvori kapiju, nego utrča javiti da Petar stoji pred kapijom.

15 No oni joj rekoše, Ti si luda. Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Tada rekoše, To je njegov anđeo.

16 No Petar nastavi kucati; a kada mu otvoriše vrata i ugledaše ga, ostadoše zapanjeni.

17 No on, dajući im znak rukom da budu tihi, ispripovijeda kako ga je Gospod izveo iz tamnice. I reče on, Dojavite to Jakovu i braći. I iziđe te ode na drugo mjesto.

18 A čim se razdanilo, nastade među vojnicima nemala uzbuna, zbog toga što se dogodilo s Petrom.

19 A kada ga je Irod zatražio i nije ga našao, ispita on stražare te zapovjedi da ih smaknu. I siđe on iz Judeje u Ćesariju te ostade ondje.

20 A Irod bješe vrlo ogorčen na Tirce i Sidonce: no oni složno dođoše k njemu i, pridobivši za sebe Vlasta, koji bješe kraljev komornik, zaiskaše mir; jer se njihova zemlja opskrbljivala hranom od kraljeve zemlje.

21 U određeni dan Irod, odjeven u kraljevsku odoru, sjede na svoj prijesto i održa im govor.

22 I stade narod uzvikivati, govoreći, To je glas božji, a ne ljudski.

23 I istoga trena udari ga Gospodov anđeo, zato što nije dao slavu Bogu: i on, izjeden od crvā, izdahnu.

24 A riječ Božja je rasla i množila se.

25 Varnava i Savle pak se vratiše iz Jerusalima pošto ispuniše svoju službu, i uzeše sa sobom Jovana zvanog Marko.