Djela apostolska 11

1 I čuše apostoli i braća koja bjehu u Judeji da su i neznabošci primili riječ Božju.

2 A kada je Petar uzišao u Jerusalim, oni iz obrezanja počeše se prepirati s njim,

3 Govoreći, K neobrezanima si ušao i jeo s njima.

4 No Petar im poče izlagati stvar od početka i redom razjašnjavati, govoreći,

5 Bio sam u gradu Jopi moleći se: kadli u zanosu ugledah viđenje, Neka posuda, nalik velikom platnu, svezanom na četiri kraja, spušta se s neba; i dođe sve do mene:

6 U njoj, kada pomno pogledah, vidjeh zemaljske četvoronošce, i zvijeri, i gmizavce, i ptice nebeske.

7 I začuh glas kako mi govori, Ustani, Petre; zakolji i jedi.

8 Ali ja rekoh, Nipošto, Gospode: jer ništa pogano ni nečisto nikada nije ušlo u moja usta.

9 No glas s neba ponovo mi odgovori, Šta Bog očisti, ti ne nazivaj poganim.

10 To se ponovilo tri puta: i sve ponovo bī povučeno u nebo.

11 I gle, odjednom pred kućom u kojoj bjeh stajahu tri čovjeka poslana k meni iz Ćesarije.

12 I zapovjedi mi Duh da bez oklijevanja pođem s njima. Štaviše, pošla su sa mnom i ova šestorica braće, i uđosmo u kuću toga čovjeka:

13 A on nam ispriča kako je u svojoj kući ugledao anđela, koji stade i reče mu, Pošalji u Jopu ljude, i pozovi Simona, zvanog Petar,

14 Koji će ti reći riječi po kojima ćeš biti spašen ti i sva tvoja kuća.

15 A kada sam počeo govoriti, pade na njih Duh Sveti, kao na nas na početku.

16 Tada se sjetih riječi Gospodove, kako on kaza, Jovan je, vaistinu, krštavao vodom, ali vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.

17 Ako im je, dakle, Bog dao isti dar kao i nama koji smo povjerovali Gospoda Isusa Hrista, ko sam onda ja da bih se mogao usprotiviti Bogu?

18 Kada su oni čuli sve to, umiriše se i slavljahu Boga, govoreći, Dakle, i neznabošcima je Bog dao pokajanje na život.

19 A oni koji su bili raspršeni progonom što je započeo zbog Stefana stigoše sve do Fenikije, i Kipra, i Antiohije, ne propovijedajući riječ nikome drugome osim Judejcima.

20 No neki od njih, Kiprani i Kirinci, stigavši u Antiohiju govorahu Judejcima grčkoga jezika propovijedajući Gospoda Isusa.

21 I bješe s njima ruka Gospodova: i povjerova velik broj ljudi, i okrenu se ka Gospodu.

22 Onda vijest o tome doprije do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše oni Varnavu da prođe sve do Antiohije:

23 Nјega koji se, kada je stigao i vidio milost Božju, obradovao, i ohrabrio sve da odlučna srca prionu uz Gospoda.

24 Jer bješe on dobar čovjek i pun Duha Svetoga i vjere: i bī Gospodu pridodano veliko mnoštvo ljudi.

25 Tada Varnava ode do Tarsa, kako bi potražio Savla;

26 I našavši ga, dovede ga u Antiohiju. I tako su se čitavu godinu sastajali s crkvom i poučavali mnoštvo naroda. A u Antiohiji su učenici po prvi put nazvani hrišćanima.

27 I stigoše tih dana iz Jerusalima proroci u Antiohiju.

28 I ustade jedan od njih, imena Agav, i po duhu navijesti veliku glad što dolazi na sav svijet, koja se i dogodila u doba ćesara Klaudija.

29 Tada odlučiše učenici da će svaki prema svojoj mogućnosti poslati pomoć braći koja su živjela u Judeji:

30 Što i učiniše, te poslaše starješinama po rukama Varnavinim i Savlovim.