Djela apostolska 10

1 A u Ćesariji bješe neki čovjek imena Kornilije, stotnik čete zvane Italska,

2 Pobožan i bogobojazan sa svom svojom kućom, i koji je dijelio mnogo milostinje narodu i uvijek se molio Bogu.

3 Oko devetoga sata dana, on u viđenju jasno ugleda anđela Božjeg kako ulazi k njemu i govori mu, Kornilije.

4 I zagleda se on u njega i uplaši, i reče, Šta je, Gospode? I reče mu on, Molitve tvoje i tvoje milostinje uzišle su kao podsjetnica pred Boga.

5 A sada pošalji ljude u Jopu i pozovi Simona, zvanog Petar.

6 Odsjeo je kod nekoga kožara Simona, čija je kuća uz more: on će ti reći šta treba da učiniš.

7 Kada je otišao anđeo koji je govorio Korniliju, dozva on dvojicu svojih kućnih slugu i jednog pobožnog vojnika od onih koji su mu stalno posluživali,

8 Te ih, kada im sve to ispripovijeda, posla u Jopu.

9 Sutradan, dok su oni išli i približavali se gradu, oko šestoga sata uziđe Petar na krov da moli;

10 No vrlo ogladnje i poželje jesti: ali dok su mu pripremali, pade u zanos,

11 I ugleda nebo otvoreno i kako se na njega spušta nešto kao posuda, nalik velikom platnu ispletenom na sva četiri kraja, i silazi na zemlju.

12 U njoj bjehu svakovrsni zemaljski četvoronošci, i zvijeri, i gmizavci, i ptice nebeske.

13 I dođe mu glas, Ustani, Petre; zakolji i jedi.

14 No Petar reče, Nipošto, Gospode; jer nikada nisam jeo ništa što je pogano ili nečisto.

15 I reče mu glas ponovo, po drugi put, Šta Bog očisti, ti ne nazivaj poganim.

16 To se dogodilo tri puta; i potom posuda bī ponovo uzeta u nebo.

17 I dok se Petar u sebi dvoumio šta bi moglo da znači viđenje koje je vidio, gle, ljudi koje bješe poslao Kornilije raspitivahu se za Simonovu kuću, i stajahu pred kapijom,

18 I zazivahu te ispitivahu boravi li tu Simon koji je nazvan Petar.

19 Dok je Petar razmišljao o viđenju, reče mu Duh, Evo, traže te tri čovjeka.

20 Stoga ustani i siđi dolje, i pođi s njima bez kolebanja: jer ja sam ih poslao.

21 Tada Petar siđe k ljudima koje mu je poslao Kornilije; i reče, Evo, ja sam taj koga tražite: šta je razlog vašeg dolaska?

22 I rekoše oni, Stotnik Kornilije, čovjek pravedan i bogobojazan i na dobrom glasu u svem judejskom narodu, primio je božanski nalog po svetome anđelu da te pozove u svoju kuću i da čuje od tebe riječi.

23 Tada ih on pozva unutra i ugosti ih. I sutradan pođe Petar s njima, i pridružiše mu se neka braća iz Jope.

24 I idućeg dana uđoše u Ćesariju. A Kornilije ih je čekao, sazvavši svoju rodbinu i bliske prijatelje.

25 I dok je Petar ulazio, dođe mu Kornilije u susret, pade mu do nogu i pokloni mu se.

26 No Petar ga pridignu, rekavši, Ustani; i ja sam čovjek.

27 I, razgovarajući s njim, uđe te nađe okupljene mnoge.

28 I reče im, Vi znate da je Judejcu zabranjeno družiti se s nekim od drugog naroda ili dolaziti k njemu; ali meni je Bog pokazao da nijednog čovjeka ne nazivam poganim ili nečistim.

29 Stoga sam i došao k vama bez pogovora čim ste poslali po mene: pitam vas, dakle, zbog kog ste razloga poslali po mene?

30 I reče Kornilije, Prije četiri dana postio sam do ovoga časa; i molio sam se u deveti sat u svojoj kući, i gle, stade preda me čovjek u svijetloj odjeći,

31 Te reče, Kornilije, uslišena je tvoja molitva i spomenuo se Bog tvojih milostinja.

32 Pošalji, stoga, u Jopu, i pozovi odande Simona, zvanog Petar; on boravi kod Simona, kožara čija je kuća uz more: on će ti govoriti kada dođe.

33 Stoga odmah poslah po tebe; i dobro si učinio što si došao. Sada smo, dakle, svi mi ovdje pred Bogom, da čujemo sve što ti je Bog zapovjedio.

34 Tada Petar otvori usta i reče, Vaistinu shvatam da Bog nije pristrasan,

35 Nego u svakome narodu biva od njega prihvaćen onaj ko ga se boji i čini pravednost.

36 Riječ koju je Bog poslao djeci Izraelovoj, propovijedajući mir po Isusu Hristu (on je Gospod svima),

37 Svi znate, riječ koja je navještavana po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Jovan,

38 Kako je Isusa Hrista iz Nazareta Bog pomazao Duhom Svetim i silom: koji je prošao čineći dobro i ozdravljajući sve one kojima bješe ovladao đavo, jer Bog bješe s njim.

39 I mi smo svjedoci svega onoga što je on činio i u zemlji Judejaca, i u Jerusalimu, on, koga su pogubili i objesili na drvo;

40 Nјega je Bog treći dan vaskrsao i dao mu da se javno pokaže,

41 Ali ne svem narodu, nego svjedocima koje Bog bješe prije izabrao, to jest nama, koji smo jeli i pili s njim nakon što je vaskrsnuo od mrtvih.

42 On nam je i zapovjedio da propovijedamo i svjedočimo narodu da je on taj koji je od Boga postavljen za Sudiju živima i mrtvima.

43 Za njega svjedoče svi proroci, da kroz njegovo ime oproštenje grijehā prima ko god u njega povjeruje.

44 Dok je Petar još govorio ove riječi, pade Duh Sveti na sve one koji čuše riječ.

45 A oni iz obrezanja koji vjerovahu, koji bjehu došli s Petrom, zapanjiše se što je i na neznabošce izliven dar Duha Svetoga.

46 Jer čuli su ih kako govore jezicima i veličaju Boga. Tada Petar odgovori,

47 Može li iko uskratiti vodu, da ne budu kršteni ovi koji su primili Duha Svetoga jednako kao i mi?

48 I zapovjedi im da budu kršteni u ime Gospodovo. Tada ga zamoliše da ostane s njima nekoliko dana.