Druga poslanica Korinćanima 3

1 Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? ili pak trebamo, kao neki, poslanice preporuke za vas, ili od vas pisma preporuke?

2 Poslanica naša ste vi, upisana u našim srcima, koju poznaju i čitaju svi ljudi,

3 Pošto ste pokazali da ste poslanica Hristova kojoj smo poslužili, napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama od kamena, nego na tjelesnim pločama srca.

4 A takvo pouzdanje imamo kroz Hrista spram Boga:

5 Ne da smo sami od sebe sposobni šta pomisliti, kao da dolazi od nas; nego je naša sposobnost od Boga,

6 Koji nas je i osposobio za službenike novoga zavjeta; ne slova, nego duha: jer slovo ubija, a duh daje život.

7 Ali ako je služenje smrti, napisano i uklesano u kamenju, bilo toliko slavno da djeca Izraelova nisu mogla gledati u Mojsijevo lice zbog slave njegovog lica, koja je imala biti ukinuta:

8 Kako neće služenje duha biti još slavnije?

9 Jer ako je služenje osude bilo slavno, mnogo će slavnije biti služenje pravednosti.

10 Jer u odnosu na ovu nenadmašivu slavu nije proslavljeno ono što je bilo proslavljeno.

11 Jer ako je ono što je ukinuto bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.

12 Imajući, dakle, takvu nadu, mi nastupamo s velikom otvorenošću u govoru;

13 A ne kao Mojsije, koji je stavljao pokrivalo na lice, da djeca Izraelova ne gledaju svršetak onoga što je ukinuto.

14 Ali njihovi su umovi bili zaslijepljeni: jer sve do danas isto pokrivalo ostaje neuklonjeno pri čitanju staroga zavjeta; pokrivalo, koje je u Hristu ukinuto.

15 Štaviše, do ovoga dana, kada se čita Mojsije, pokrivalo zastire njihovo srce.

16 Ali kada se okrenu ka Gospodu, to će pokrivalo biti uklonjeno.

17 A Gospod je taj Duh: a gdje je Duh Gospodov, ondje je sloboda.

18 Svi mi pak, koji otkrivena lica slavu Božju kao u ogledalu gledamo, u isti se lik preobražavamo iz slave u slavu, i to kao od Gospodovog Duha.