Druga poslanica Korinćanima 1

1 Pavle, apostol Isusa Hrista voljom Božjom i naš brat Timotije, crkvi Božjoj koja je u Korintu, sa svim svecima koji su u svoj Ahaji:

2 Neka vam je milost i mir od Boga Oca našeg, i od Gospoda Isusa Hrista.

3 Blagosloven neka je Bog, Otac našega Gospoda Isusa Hrista, Otac milosrđā i Bog svake utjehe,

4 Koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, da i mi one koji su u svakoj nevolji možemo tješiti onom utjehom kojom nās same tješi Bog.

5 Jer kao što obiluju patnje Hristove u nama, tako po Hristu obiluje i naša utjeha.

6 Ako i jesmo u nevoljama, to je za vašu utjehu i spasenje, što je učinkovito za podnošenje istih patnji koje i mi podnosimo; a ako smo mi utješeni, i to je za vašu utjehu i spasenje.

7 A naša nada u vas je čvrsta, znajući da ćete, kao što ste saučesnici u patnjama, tako biti i u utjesi.

8 Jer ne bismo htjeli, braćo, da ne znate za našu nevolju koja nas je zadesila u Aziji, da bjesmo prekomjerno opterećeni, iznad snage, tako da smo već očajavali za život.

9 Ali u sebi smo već bili prihvatili smrtnu osudu, da se ne uzdamo u sebe, nego u Boga koji vaskrsava mrtve,

10 Koji nas je od tolike smrti izbavio, i izbavlja: i u koga se uzdamo da će nas opet izbaviti;

11 I vi nam pomažete svojom molitvom za nas, tako da bi mnogi mogli zahvaljivati za milosni dar koji smo primili zahvaljivanjem mnogih ljudi.

12 Jer naš ponos je ovo: svjedočanstvo naše savjesti da smo se u svijetu, a naročito prema vama, vladali u jednostavnosti i iskrenosti Božjoj; ne po tjelesnoj mudrosti, nego po milosti Božjoj.

13 Jer drugo vam i ne pišemo negoli ovo što čitate ili prepoznajete, a nadam se da ćete i do kraja prepoznati,

14 Kao što ste nas djelimično prepoznali, da smo vaš ponos mi, kao što ste i vi naš u dan Gospoda Isusa.

15 S tim sam uvjerenjem ranije kanio doći k vama, da možete imati i drugu milost,

16 Pa preko vas preći u Makedoniju, te ponovo iz Makedonije doći k vama da me ispratite na moj put za Judeju.

17 Kada sam, dakle, tako namjeravao, jesam li postupao lakomisleno? ili ono što namjeravam, namjeravam po tijelu, da u meni bude da da, i ne ne?

18 Ali kako je Bog vjeran, naša riječ vama ne bješe da i ne.

19 Jer Božji Sin, Isus Hrist, koga smo vam propovijedali mi, to jest ja, i Silvan, i Timotije, ne bješe da i ne, nego u njemu bješe da.

20 Jer sva obećanja Božja u njemu su da, i u njemu naš Amin, na slavu Božju.

21 A onaj koji nas utvrđuje zajedno s vama u Hristu, i pomaza nas, jest Bog,

22 Koji nas je i zapečatio i dao nam zalog Duha u naša srca.

23 A za svjedoka prizivam Boga na svoju dušu, da u Korint zasada nisam došao zbog toga da vas poštedim.

24 Ne gospodarimo mi vašom vjerom, nego smo pomagači vaše radosti: jer vjerom vi stojite.