Prva poslanica Solunjanima 3

1 Stoga nam se, kad više nismo mogli izdržati, učinilo dobrim da ostanemo sami u Atini

2 Pa smo poslali Timotija, brata našeg, službenika Božjeg i našeg saradnika u jevanđelju Hristovom, da vas učvrsti i utješi u pogledu vaše vjere,

3 Da se niko ne pokoleba ovim nevoljama; jer sami znate da smo za to određeni.

4 Jer kad smo bili s vama, unaprijed smo vam rekli da ćemo trpjeti nevolje; što se, kao što znate, i dogodilo.

5 Iz tog razloga ja, kad više nisam mogao izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri; da vas možda nije, kojim slučajem, kušač iskušavao, pa je uzaludan bio trud naš.

6 Ali sada, kada se Timotije od vas k nama vratio i donio nam dobru vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas uvijek imate u dobrom spomenu i čeznete vidjeti nas kao i mi vas,

7 Zbog toga smo se, braćo, preko vas, po vašoj vjeri, utješili u svoj svojoj tjeskobi i nevolji:

8 Jer mi živimo tek sada, kada ste vi postojani u Gospodu.

9 Jer kojom bismo hvalom mogli Bogu ponovo uzvratiti za vas za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred svojim Bogom,

10 Moleći se prekomjerno noću i danju da vidimo vaše lice i dopunimo ono što nedostaje vašoj vjeri?

11 A sām Bog i naš Otac, i naš Gospod Isus Hrist, neka upravi naš put prema vama.

12 Vama pak dao Gospod da rastete i obilujete u ljubavi jedan prema drugome i prema svim ljudima, kao i mi prema vama,

13 I učvrstio vam srca da budu besprekorna u svetosti pred Bogom, našim Ocem, za dolaska našega Gospoda Isusa Hrista sa svim njegovim svecima.