Prva poslanica Solunjanima 2

1 Jer sami znate, braćo, da naš dolazak k vama nije bio uzaludan.

2 Premda smo, kao što znate, već prije pretrpjeli i bili zlostavljani u Filipima, odvažili smo se u Bogu našem iznijeti vam, i to uz tešku borbu, jevanđelje Božje.

3 Jer naše bodrenje nije bilo iz obmane, ni nečistoće, ni u prevari,

4 Nego, kako je prosudio Bog povjeriti nam jevanđelje, tako i govorimo; ne kao da ugađamo ljudima, nego Bogu, koji prosuđuje naša srca.

5 Jer nikada se, kao što i znate, nismo poslužili ni laskavom riječju, ni prikrivenom pohlepom; Bog je svjedok;

6 Niti smo iskali slavu od ljudi, niti od vas, ni od drugih, premda smo se mogli nametnuti kao Hristovi apostoli.

7 No bili smo među vama blagi, kao što dojilja doji i njeguje svoju djecu.

8 Tako smo vam, ganutljivo vas željni, htjeli predati ne samo Božje jevanđelje, nego i svoje duše: jer ste nam omiljeli.

9 Jer sjećate se, braćo, našega truda i napora: radeći noću i danju, jer nismo htjeli opteretiti ikoga od vas, propovijedali smo vam jevanđelje Božje.

10 Vi ste svjedoci, i Bog takođe, kako smo se sveto, i pravedno, i besprekorno ponašali među vama koji vjerujete;

11 Kao što znate kako smo svakoga od vas, kao otac svoju djecu, podsticali, tješili i zaklinjali,

12 Da hodate dostojno Boga, koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu.

13 Zbog toga i mi neprestano zahvaljujemo Bogu što ste, primivši riječ poruke Božje koju ste čuli od nas, istu prihvatili ne kao riječ ljudsku, nego onakvu kakva vaistinu jest, riječ Božju koja učinkovito djeluje i u vama koji vjerujete.

14 Jer vi ste, braćo, postali sljedbenici crkava Božjih koje su u Judeji u Hristu Isusu; jer i vi ste isto pretrpjeli od svojih zemljaka kao i oni od Judejaca,

15 Koji su ubili i Gospoda Isusa i svoje vlastite proroke, i nas progonili; ni Bogu ne ugađaju, i protive se svim ljudima

16 Zabranjujući nam da govorimo neznabošcima da bi se spasili, da dopune mjeru svojih grijeha: jer došao je na njih konačan gnjev.

17 A mi, braćo, bivši odvojeni od vas na kratko vrijeme prisustvom, ali ne i u srcu, ipak sve više s velikom željom nastojasmo vidjeti vaše lice.

18 Stoga smo htjeli doći k vama, ja, Pavle, i jedanput i dvaput, ali nas je spriječio Satana.

19 Jer šta je naša nada, ili radost, ili vijenac slavljenja? Niste li to vi pred našim Gospodom Isusom Hristom za njegovog dolaska?

20 Jer vi ste naša slava i radost.