Prva poslanica Petrova 2

1 Odloživši, dakle, svu zlobu, i svaku prevaru, i licemjerja, i zavisti, i sva klevetanja,

2 Kao novorođenčad žudite za nepatvorenim mlijekom riječi, da po njemu uzrastete:

3 Ako ste zaista okusili da je milostiv Gospod.

4 K njemu pristupate, kao ka kamenu živome što su ga ljudi, doduše, odbacili, ali je od Boga izabran i dragocjen;

5 I vi sami se, kao živo kamenje, ugrađujete u duhovnu kuću, sveto sveštenstvo, da prinosite duhovne žrtve ugodne Bogu po Isusu Hristu.

6 Stoga i stoji u pismu, Evo, postavljam na Sionu glavni kamen ugaoni, izabran, dragocjen; i onaj ko ga vjeruje neće se postidjeti.

7 Vama, dakle, koji vjerujete, on je dragocjen; a neposlušnima, pak, kamen koji odbaciše graditelji postao je glavni kamen ugaoni,

8 I kamen spoticanja, i stijena posrtanja, to jest onima koji se, neposlušni, o riječ spotiču: za šta su i određeni.

9 Ali vi ste rod izabrani, kraljevsko sveštenstvo, sveti narod, živalj jedinstven: da razglašujete vrline onoga koji vas je iz tame pozvao u svoje prekrasno svjetlo;

10 Koji u prošlosti niste bili narod, a sada ste narod Božji: bez milosrđa ste bili, a sada ste stekli milosrđe.

11 Mili moji, zaklinjem vas da se kao tuđinci i pridošlice klonite tjelesnih požuda koje ratuju protiv duše;

12 Vaše ponašanje među neznabošcima neka bude časno: da u onome o čemu govore protiv vas kao o zločincima, kada promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohođenja.

13 Pokoravajte se, dakle, svakoj ljudskoj ustanovi zbog Gospoda: bilo kralju, kao vođi;

14 Bilo upraviteljima, kao onima koje on šalje da kazne zločince i pohvale one koji dobro čine.

15 Jer ovo je volja Božja: da čineći dobro ućutkate neznanje bezumnih ljudi,

16 Kao slobodni, i ne služeći se svojom slobodom kao pokrivalom zlobe, nego kao Božje sluge.

17 Svakoga poštujte. Bratstvo ljubite. Boga se bojte. Kralja častite.

18 Sluge, sa svim strahom budite podložni svojim gospodarima; ne samo dobrima i blagima, nego i osornima.

19 Jer hvalevrijedno je ovo: ako ko zbog savjesti radi Boga podnosi nevolje, trpeći nepravedno.

20 Jer kakva je to slava ako, kada pogriješite, pa za to udarani, strpljivo podnosite? ali ako, kada dobro činite i za to trpite, strpljivo podnosite, to je Bogu ugodno.

21 Jer upravo ste na to pozvani; zato što je i Hrist trpio za nas, ostavivši nam primjer, da idete njegovim stopama:

22 Koji grijeha nije učinio, niti se u njegovim ustima našla prevara;

23 Koji, kada je bio vrijeđan, nije zauzvrat vrijeđao; kada je patio nije prijetio, nego se prepustio onome koji sudi pravedno;

24 Koji je sām u svome tijelu grijehe naše nosio na drvetu da mi, umrijevši grijesima, živimo pravednosti; on, čijim ste ranama bili izliječeni.

25 Jer poput ovaca ste lutali; ali sada ste se vratili k Pastiru i Nadgledniku svojih duša.