Prva poslanica Korinćanima 9

1 Nisam li ja apostol? nisam li ja slobodan? nisam li ja vidio Isusa Hrista, Gospoda našeg? niste li vi moje djelo u Gospodu?

2 Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam: jer vi ste pečat mog apostolstva u Gospodu.

3 Moj odgovor onima koji mene prosuđuju jest ovo:

4 Nemamo li pravo jesti i piti?

5 Nemamo li pravo sestru, ženu, sa sobom voditi kao i drugi apostoli, i kao braća Gospodova, i Kifa?

6 Ili samo ja i Varnava nemamo pravo ne raditi?

7 Ko ikada ratuje o svom trošku? ko sadi vinograd, a da od njegova roda ne jede? ili, ko pase stado, a od mlijeka od stada ne jede?

8 Zar to na ljudski način govorim? ne kaže li to i zakon?

9 Jer u Mojsijevom zakonu je napisano, Ne zavezuj usta volu koji vrše žito. Zar za volove brine Bog?

10 Ili sve to govori radi nas? Radi nas je, nesumnjivo, napisano da u nadi treba orati onaj ko ore, i da onaj ko u nadi vrše žito, treba biti učesnik u njegovoj nadi.

11 Ako smo mi vama sijali ono duhovno, je li nešto veliko ako budemo želi vaše tjelesno?

12 Ako drugi dijele ovo pravo nad vama, ne bismo li mi još više? Ali mi se nismo poslužili ovim pravom; nego smo sve podnosili, da ne bismo postavljali prepreke jevanđelju Hristovom.

13 Ne znate li da se oni koji obavljaju svetu službu hrane onime od hrama? i oni koji kod žrtvenika poslužuju, sa žrtvenikom dijele?

14 Tako je i Gospod odredio da oni koji propovijedaju jevanđelje, od jevanđelja treba da žive.

15 No, ja se ni sa čime od ovoga nisam poslužio, niti sam ovo napisao da bi se tako trebalo postupiti prema meni: jer bolje bi mi bilo da umrem nego da neko učini moje dičenje ispraznim.

16 Jer premda propovijedam jevanđelje, nemam se čime dičiti: jer obaveza je na meni; jest, jao meni ako jevanđelje ne propovijedam!

17 Jer činim li ovo dragovoljno, imam nagradu, ako li protiv volje, udjeljenje jevanđelja mi je povjereno.

18 Šta mi je onda nagrada? Upravo to da propovijedajući učinim jevanđelje Hristovo besplatnim, ne služeći se svojim pravom u jevanđelju.

19 Jer premda sam slobodan od svih ljudi, ipak sam svima postao sluga da ih što više pridobijem.

20 I Judejcima sam postao kao Judejac, da Judejce pridobijem; onima koji su pod zakonom kao pod zakonom, da one koji su pod zakonom pridobijem;

21 Onima koji su bez zakona kao bez zakona (premda nisam bez zakona Bogu, nego pod zakonom Hristu), da pridobijem one koji su bez zakona.

22 Postao sam nejakima kao nejak, da pridobijem nejake: svima sam postao sve, da kakogod spasim koga.

23 A ovo činim zbog jevanđelja, da mogu biti njegov učesnik s vama.

24 Ne znate li da oni koji u trci trče, svi trče, ali jedan dobija nagradu? Trčite tako da dobijete.

25 A svaki čovjek koji se takmiči, suzdržava se u svemu. No, oni to čine da prime raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv.

26 Ja, stoga, tako trčim, ne kao neizvjesno; tako se borim, ne kao onaj ko mlati vazduh,

27 Nego obuzdavam svoje tijelo i dovodim ga u podložnost da ne bih kojim slučajem, nakon što sam drugima propovijedao, i sām postao izgnanik.