Prva poslanica Korinćanima 2

1 Ni ja, braćo, kada sam došao k vama, ne dođoh s uzvišenošću govora ili mudrosti navješćujući vam svjedočanstvo Božje.

2 Jer ja sam odlučio ne znati među vama ništa sem Isusa Hrista, i to raspetoga.

3 I bio sam s vama u slabosti, u strahu, i u mnogom drhtanju.

4 A moj govor i moje propovijedanje nije bilo u uvjerljivim riječima ljudske mudrosti, nego u iskazivanju Duha i snage:

5 Da vaša vjera ne bude u ljudskoj mudrosti, nego u snazi Božjoj.

6 Ipak, mi govorimo mudrost među onima koji su savršeni: ali ne mudrost ovoga svijeta, niti mudrost knezova ovoga svijeta, koji propadaju;

7 Nego govorimo mudrost Božju u tajinstvu, to jest skrivenu mudrost, koju je Bog prije svijeta odredio za našu slavu,

8 Koju nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao: jer da su je upoznali, ne bi Gospoda slave razapeli.

9 Ali kao što je pisano, Oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, niti je u srce čovječje ušlo ono što je Bog pripremio za one koji ga ljube.

10 Ali Bog ih je otkrio nama Duhom svojim: jer Duh istražuje sve, jest, dubine Božje.

11 Jer ko od ljudi zna šta o čovjeku, osim duha ljudskoga koji je u njemu? tako i ono Božje niko ne zna, osim Duha Božjeg.

12 A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego duha koji je od Boga, da možemo znati ono što nam je Bog besplatno dao;

13 Što i govorimo, ne u riječima koje ljudska mudrost naučava, nego onima koje naučava Duh Sveti: upoređujući duhovno s duhovnim.

14 Ali prirodan čovjek ne prima ono što je od Duha Božjeg, jer je to za njega bezumlje; niti on to može spoznati, jer se to duhovno raspoznaje.

15 Ali onaj ko je duhovan prosuđuje sve, a ipak njega ne prosuđuje nijedan čovjek.

16 Jer ko je upoznao um Gospodov, da ga on pouči? Ali mi imamo um Hristov.