Prva poslanica Korinćanima 14

1 Idite za ljubavlju i čeznite za duhovnim darovima, ali radije da prorokujete.

2 Jer onaj ko govori nepoznatim jezikom ne govori ljudima, nego Bogu: jer niko ga ne razumije; no u duhu on govori tajinstva.

3 Ali onaj ko prorokuje, govori ljudima na izgradnju, i ohrabrenje, i utjehu.

4 Onaj ko govori nepoznatim jezikom sām sebe izgrađuje; ali onaj ko prorokuje, crkvu izgrađuje.

5 Htio bih da svi vi govorite jezicima, no radije bih da prorokujete: jer je veći onaj ko prorokuje negoli onaj ko govori jezicima, osim ako protumači da bude na izgradnju crkvi.

6 A sada, braćo, dođem li k vama govoreći jezicima, šta bih vam koristio, osim da vam govorim po otkrivenju, ili spoznaji, ili po proročanstvu, ili po nauci?

7 A čak i beživotne stvari daju zvuk, bilo svirala ili harfa, a ukoliko one ne daju razliku u zvucima, kako će se znati šta svira svirala ili harfa?

8 Jer ako truba daje nejasan zvuk, ko će se pripremiti za boj?

9 Tako i vi, ako jezikom ne izričete razumljiv govor, kako će se znati šta je rečeno? jer govorićete u vazduh.

10 Toliko je na svijetu vrsta glasova i nijedan od njih nije bez značenja.

11 Ako, dakle, ne znam značenje glasa, biću tuđinac onome ko govori, i onaj ko govori biće tuđinac meni.

12 Tako i vi, budući da čeznete za duhovnim darovima, nastojte da obilujete za izgradnju crkve.

13 Neka se, stoga, onaj ko govori nepoznatim jezikom moli da može protumačiti.

14 Jer ako se molim na nepoznatom jeziku, moj se duh moli, ali mi je um besplodan.

15 Šta onda? Moliću duhom, a moliću i umom; pjevaću duhom, a pjevaću i umom.

16 Kako će inače, kada blagosiljaš duhom, onaj koji je među neupućenima reći Amin na tvoju zahvalu, budući da ne razumije šta govoriš?

17 Jer ti zaista lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje.

18 Zahvaljujem svome Bogu, govorim jezicima više od svih vas:

19 Ali u crkvi radije kažem pet riječi svojim razumom, da svojim glasom i druge poučim, negoli deset hiljada riječi na nepoznatom jeziku.

20 Braćo, ne budite djeca razumom, nego u zlobi budite djeca, ali razumom budite odrasli.

21 U zakonu je pisano, Po ljudima drugih jezika i drugih usana govoriću ovome narodu, ali me oni ni tako neće poslušati, govori Gospod.

22 Stoga su jezici za znak, ali ne onima koji vjeruju, nego onima koji ne vjeruju: a prorokovanje nije za one koji ne vjeruju, nego za one koji vjeruju.

23 Ako se, dakle, sva crkva okupi na jednome mjestu pa svi govore jezicima, i uđu oni koji su neupućeni, ili nevjernici, neće li oni reći da ste ludi?

24 Ali ako svi prorokuju, pa uđe neko ko ne vjeruje, ili neko neupućen, svi ga uvjeravaju, svi ga osuđuju,

25 I tako se tajne njegova srca pokazuju; i tako će se on, padajući ničice, pokloniti Bogu i priznati da je zaista Bog u vama.

26 Šta, onda, braćo? kada se okupite, svaki od vas ima psalam, ima nauku, ima jezik, ima otkrivenje, ima tumačenje. Neka sve bude učinjeno na izgradnju.

27 Ako neko govori na nepoznatom jeziku, neka govore dvojica, ili najviše trojica, i to jedan za drugim; i neka jedan tumači.

28 Ali ako nema tumača, neka ćuti u crkvi; neka govori sām sebi i Bogu.

29 Od proroka neka govore dvojica ili trojica, a ostali neka prosuđuju.

30 Ali ako išta bude objavljeno drugome koji sjedi uza nj, prvi neka ćuti.

31 Jer možete svi jedan po jedan prorokovati, da se svi pouče, i da se svi utješe.

32 Duhovi prorokā podložni su prorocima.

33 Jer Bog nije tvorac zbrke, nego mira, kao u svim crkvama svetaca.

34 Žene vaše neka ćute u crkvama: jer nije im dopušteno da govore, nego im je zapovijeđeno da budu poslušne, kao što i zakon govori.

35 Žele li šta naučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe: jer je za žene sramota da govore u crkvi.

36 Šta? zar je od vas izišla riječ Božja? ili je samo k vama došla?

37 Misli li iko za sebe da je prorok, ili duhovan, neka prepozna da su to što vam pišem Gospodove zapovijesti.

38 Ali ako je ko neznalica, neka bude neznalica.

39 Stoga, braćo, čeznite za prorokovanjem, i ne branite da se govori jezicima.

40 Neka sve bude učinjeno dostojno i uredno.