Prva poslanica Korinćanima 11

1 Sljedbenici moji budite, kao što sam i ja Hristov.

2 A hvalim vas, braćo, što me se u svemu sjećate i držite se odredaba kako sam vam ih predao.

3 Ali htio bih da znate da je svakome muškarcu glava Hrist, a glava ženi je muškarac, a glava Hristu je Bog.

4 Svaki muškarac koji se moli ili prorokuje pokrivene glave, obeščašćuje svoju glavu.

5 A svaka žena koja se moli ili prorokuje nepokrivene glave, obeščašćuje svoju glavu: jer je to isto kao da je obrijana.

6 Jer ako se žena ne pokriva, neka se i ona šiša; ali ako je sramota ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije.

7 A muškarac ne treba da pokriva svoju glavu, jer je on slika i slava Božja, a žena je slava muškarčeva.

8 Jer nije muškarac od žene, nego žena od muškarca.

9 I nije muškarac stvoren za ženu, nego žena za muškarca.

10 Zbog toga žena treba da ima vlast na svojoj glavi radi anđelā.

11 Ipak, niti je u Gospodu muškarac bez žene, niti žena bez muškarca.

12 Jer kao što je žena od muškarca, tako je i muškarac po ženi; a sve je od Boga.

13 Prosudite sami u sebi: dolikuje li ženi da se nepokrivena moli Bogu?

14 Ne uči li vas i sāma priroda da je muškarcu sramota ako ima dugu kosu?

15 Ali ženi je slava ako ima dugu kosu: jer njezina joj je kosa dana za pokrivalo.

16 Ali ako se ko misli prepirati, mi takav običaj nemamo, ni crkve Božje.

17 A u ovome što vam objavljujem ne hvalim vas, jer se ne sastajete nabolje, nego nagore.

18 Jer prije svega, čujem da, kada se okupite u crkvi, ima razdorā među vama; i to djelimično vjerujem.

19 Jer treba biti i krivovjerjā među vama, da se očituju oni koji su među vama prokušani.

20 Kada se, dakle, sastajete na jednome mjestu, to nije da bi se jela Gospodnja večera.

21 Jer za blagovanja svako najprije pred drugim uzima da jede vlastitu večeru pa jedan gladuje, a drugi je pijan.

22 Šta? zar nemate kuće da u njima jedete i pijete? ili crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Šta da vam kažem? da vas hvalim u tome? ne hvalim vas.

23 Jer ja sam od Gospoda primio to što sam vam i predao: da Gospod Isus iste one noći kada je bio izdan uze hljeb

24 I, zahvalivši, razlomi ga i reče, Uzmite, jedite: ovo je moje tijelo, koje je za vas slomljeno. To činite meni na spomen.

25 Isto tako uze i čašu nakon što je večerao, rekavši, Ova čaša je novi zavjet u mojoj krvi: ovo činite kada god je pijete, meni na spomen.

26 Jer kada god jedete taj hljeb i pijete tu čašu, smrt Gospodovu navješćujete dok on ne dođe.

27 Zato će, ko god jede taj hljeb i pije tu čašu Gospodovu nedostojno, biti kriv za Gospodovo tijelo i krv.

28 Neka, dakle, čovjek sām sebe ispita, pa onda jede od toga hljeba i pije iz te čaše:

29 Jer onaj ko jede i pije nedostojno, osudu svoju jede i pije, ne razlikujući tijelo Gospodovo.

30 Zbog toga su među vama mnogi slabi i bolešljivi, i spavaju mnogi.

31 Jer kad bismo sāmi sebi sudili, ne bismo bili osuđeni.

32 Ali kada nam sudi Gospod, on nas kažnjava da ne budemo osuđeni sa svijetom.

33 Stoga, braćo moja, kada se sastajete jesti, pričekajte jedni druge.

34 Ako je ko gladan, neka jede kod kuće, da se ne sastajete na osudu. A drugo ću urediti kada dođem.