Prva poslanica Jovanova 3

1 Gledajte kakvu nam je ljubav darovao Otac, da se sinovima Božjim nazivamo: zato nas svijet ne poznaje, jer nije upoznao njega.

2 Ljubljeni, sada smo sinovi Božji i još se nije obznanilo šta ćemo biti; ali znamo da ćemo, kada se on pojavi, biti poput njega, jer ćemo ga vidjeti kao što on jest.

3 I svako ko ima tu nadu u njemu čisti se, kao što je on čist.

4 Ko god čini grijeh, i zakon krši: jer grijeh je kršenje zakona.

5 A znate da se on pojavio da odnese naše grijehe i da grijeha u njemu nema.

6 Ko god u njemu ostaje, ne griješi; ko god griješi, nije njega vidio, niti ga upoznao.

7 Dječice, neka vas niko ne obmanjuje: onaj ko čini pravdu pravedan je, kao što je on pravedan.

8 Onaj ko čini grijeh, od đavola je; jer đavo griješi od početka. Zbog toga se pojavio Sin Božji, da razori djela đavolova.

9 Ko god je rođen od Boga, ne čini grijeh; jer sjeme njegovo u njemu ostaje, i ne može griješiti, jer je od Boga rođen.

10 U ovome se pokazuju djeca Božja, i djeca đavolova: ko god ne čini pravdu, nije od Boga, kao ni onaj ko ne ljubi brata svoga.

11 Jer ovo je poruka koju ste čuli od početka: da ljubimo jedan drugoga.

12 Ne kao Kajin, koji je bio od onoga pakosnika i zaklao svoga brata. A zbog čega ga je zaklao? Zato što njegova djela bjehu zla, a njegovog brata pravedna.

13 Nemojte se čuditi, braćo moja, ako vas svijet mrzi.

14 Mi znamo da smo prešli iz smrti u život zato što ljubimo braću. Onaj ko ne ljubi svoga brata, ostaje u smrti.

15 Ko god mrzi svoga brata, ubica je; a znate da nijedan ubica nema vječni život koji u njemu ostaje.

16 Po ovome smo upoznali ljubav Božju: što je on za nas položio svoj život; stoga i mi moramo položiti svoje živote za braću.

17 Ali onaj ko ima dobra ovoga svijeta, pa vidi svoga brata u potrebi i zatvori pred njim svoje srce, kako ljubav Božja prebiva u njemu?

18 Dječice moja, nemojmo ljubiti riječju, ni jezikom, nego djelom i istinom.

19 I po tome znamo da smo od istine, i umirićemo pred njim svoja srca.

20 Jer ako nas osuđuje naše srce, veći je Bog od našeg srca, i zna sve.

21 Ljubljeni, ako nas naše srce ne osuđuje, pouzdanje imamo u Boga.

22 I šta god ištemo, primamo od njega, jer čuvamo njegove zapovijesti i činimo ono što njemu godi.

23 I ovo je njegova zapovijest: Da vjerujemo ime njegovog Sina, Isusa Hrista, i ljubimo jedan drugoga, kao što nam je on dao zapovijest.

24 I onaj ko čuva njegove zapovijesti u njemu ostaje, i on u njemu. I po ovome znamo da on ostaje u nama: po Duhu što nam ga je dao.