Otkrivenje Jovanovo 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica) 1 I zatrubi peti anđeo, i vidjeh zvijezdu kako pade s neba na zemlju: i bješe mu dān ključ od bezdana. 2 I otvori on bezdan; i uzdiže se iz jame dim, kao dim goleme peći; i pomrači se sunce i vazduh od dima iz jame. 3 Iz dima iziđoše na zemlju skakavci: i bješe im dana moć, kao što imaju moć zemaljske škorpije. 4 I zapovjeđeno im je da ne nanose štetu zemaljskoj travi, niti ikakvom zelenilu, niti ikojem stablu, nego samo onim ljudima koji nemaju Božji pečat na svojim čelima. 5 I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muče pet mjeseci: a muka njihova bješe kao muka kada škorpija ubode čovjeka. 6 A u te dane ljudi će tražiti smrt, i neće je naći; i željeće da umru, a smrt će bježati od njih. 7 Izgledom skakavci bjehu nalik konjima pripremljenima za boj; na njihovim glavama bjehu kao neki zlatni vijenci, a lica im bjehu kao ljudska lica. 8 I dok kose imahu kao kose ženā, zubi im bjehu kao zubi u lavova. 9 I imahu prsne oklope kao gvozdene oklope; a zvuk njihovih krila bješe kao buka bojnih kola s mnogo konja što jure u boj. 10 I imahu repove poput škorpija, i žalce u svojim repovima: njihova moć bješe da pet mjeseci zadaju bol ljudima. 11 I imahu nad sobom kralja, anđela bezdana, kome je na hebrejskom jeziku ime Avadon, a na grčkom jeziku ima ime Apolion. 12 Jedan jao je prošao; i evo, dolaze još dva jao nakon toga. 13 I oglasi se šesti anđeo, i začuh glas od četiri roga zlatnoga žrtvenika koji je pred Bogom, 14 Kako govori šestome anđelu koji imaše trubu, Odriješi četvoricu anđela koji su svezani na velikoj rijeci Eufratu. 15 I bjehu odriješena četvorica anđela, koji bjehu spremni za taj sat, i dan, i mjesec, i godinu, da pobiju trećinu ljudi. 16 A broj vojske konjanikā bješe dvije stotine hiljada hiljadā; i čuh njihov broj. 17 A ovako u viđenju vidjeh te konje, i one koji su sjedili na njima: imahu prsne oklope od ognja, i od jakinta, i sumpora; glave konjima bjehu kao glave lavova, a iz usta im sukljahu oganj, dim i sumpor. 18 Od toga trojega izginu trećina ljudi, to jest od ognja, i od dima, i od sumpora što izlazi iz njihovih usta. 19 Jer je snaga njihova u njihovim ustima i u njihovim repovima: jer im repovi bjehu poput zmija i imahu glave, i s njima nanose povrede. 20 A preostali ljudi koji nisu poginuli od tih pošasti ipak se ne pokajaše od djelā ruku svojih, da se više ne klanjaju đavolima, i idolima zlatnim, i srebrnim, i mjedenim, i kamenim, i drvenim, koji ne mogu ni vidjeti, ni čuti, ni hodati; 21 Niti se pokajaše od svojih ubistava, ni od svojih čaranja, ni od svoga bluda, ni od svojih krađa.