Otkrivenje Jovanovo 19 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I začuh nakon toga snažan glas velikoga mnoštva ljudi u nebu kako govori, Aliluja. Spasenje, i slava, i čast, i moć Gospodu Bogu našem;
2 Jer istiniti su i pravedni sudovi njegovi: jer je osudio veliku kurvu, koja je pokvarila zemlju svojim bludom, i osvetio na njoj krv svojih slugu palih od njezine ruke.
3 I ponovo rekoše, Aliluja. I diže se dim njezin u vijeke vjekova.
4 I dvadeset četvorica starješina i ona četiri bića padoše ničice i pokloniše se Bogu, koji sjedi na prijestolu, rekavši, Amin; aliluja.
5 I iziđe s prijestola glas, govoreći, Hvalite Boga našeg, sve sluge njegove; i vi koji ga se bojite, i mali i veliki.
6 I začuh kao glas velikoga mnoštva, i kao hūk mnogih voda, i kao tutanj silnih gromova gdje govori, Aliluja; zakraljio se Gospod Bog Svemogući.
7 Radujmo se i neka nam bude drago, i dajmo mu čast: jer došla je svadba Jaganjčeva i žena se njegova pripremila.
8 I bī joj odobreno da se odjene u fini lan, čist i bijel: jer fini lan pravednost je svetaca.
9 I reče mi on, Piši, Blagosloveni su oni koji su pozvani na Jaganjčevu svadbenu večeru. I reče mi, Ovo su istinite riječi Božje.
10 I padoh mu pred noge da mu se poklonim. I reče mi on, Pazi, neradi to; Ja sam tvoj sasluga, i tvoje braće koja imaju svjedočanstvo Isusovo: Bogu se pokloni; jer svjedočanstvo Isusovo je duh prorokovanja.
11 I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijel, a onaj koji sjedi na njemu bješe zvan Vjerni i Istiniti, i u pravednosti on sudi i ratuje.
12 Oči mu bjehu kao plamen ognjeni, a na glavi mu bjehu mnoge krune; i imaše napisano ime koje ne zna niko osim njega samog.
13 I bješe odjeven u ruho umočeno u krv, a ime mu je Riječ Božja.
14 A vojske koje bjehu u nebu ga slijediše na bijelim konjima, odjevene u fini lan, bijel i čist.
15 A iz usta mu izlazi oštar mač, da njime potuče narode: i vladaće on njima gvozdenom palicom; i gazi kacu žestine i gnjeva Boga Svemogućeg.
16 A na njegovom ruhu i na njegovom bedru napisano je ime, KRALJ KRALJEVA I GOSPODAR GOSPODARĀ.
17 I vidjeh jednoga anđela kako stoji na suncu; i vikaše bučnim glasom govoreći svim pticama koje lete usred neba, Dođite i okupite se na večeru velikoga Boga
18 Da se najedete mesa kraljevā, i mesa vojskovođa, i mesa moćnikā, i mesa konjā, i onih koji sjede na njima, i mesa svih ljudi, i slobodnjaka i zatočenika, i malih i velikih.
19 I vidjeh zvijera i zemaljske kraljeve, i vojske njihove, okupljene da zarate protiv onoga koji sjedi na konju i protiv vojske njegove.
20 I uhvaćen bī zvijer, i s njim lažni prorok koji je izvodio čudesa naočigled njemu, kojima je obmanjivao one koji su primili žig zvijerov i one koji se klanjahu njegovom oličju. Obojica bjehu živi bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom.
21 A ostatak bješe pobijen mačem onoga koji sjedi na konju, čiji mač izlazi iz njegovih usta: i nasitiše se sve ptice mesa njihovog.