Jevanđelje po Mateju 14 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U ono doba dočuo je Irod četvorovlasnik glas o Isusu;
2 I reče on svojim slugama, To je Jovan Krstitelj; vaskrsnuo je od mrtvih i zbog toga te sile djeluju u njemu.
3 Irod, naime, bješe uhapsio Jovana, svezao ga i bacio u tamnicu zbog Irodijade, žene svoga brata Filipa,
4 Jer mu je Jovan bio rekao, Nije ti dopušteno imati je.
5 A kada ga je htio ubiti, uplašio se naroda, jer su ga držali za proroka.
6 Ali kada se slavio Irodov rođendan, Irodijadina kći zaplesa pred svima i svidje se Irodu.
7 Stoga on zakletvom obeća da će joj dati šta god zaište.
8 A ona mu, unaprijed upućena od svoje majke, reče, Daj mi ovdje na pladnju glavu Jovana Krstitelja.
9 I požali kralj; ali zbog zakletve, i zbog onih koji bjehu s njim za stolom, zapovjedi da joj se dā.
10 I posla da se odsječe glava Jovanu u tamnici.
11 I doniješe njegovu glavu na pladnju te je dadoše djevojci, a ona je odnije svojoj majci.
12 I dođoše njegovi učenici, uzeše tijelo i ukopaše ga pa odoše i javiše to Isusu.
13 Kada je Isus to čuo, povukao se odande lađom na pusto mjesto, nasamo; a kada su ljudi čuli zato, pošli su pješice za njim iz gradova.
14 I iziđe Isus te ugleda veliko mnoštvo, i sažali se nad njima i ozdravi njihove bolesnike.
15 I pristupiše mu predveče njegovi učenici, rekavši, Pust je ovo kraj i već je kasno; otpusti ljude da odu u sela i kupe sebi hrane.
16 Ali im Isus reče, Ne treba da idu; dajte im vi da jedu.
17 No oni mu odgovoriše, Imamo ovdje samo pet hljebova i dvije ribe.
18 I reče im, Donesite mi ih ovamo.
19 I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po travi, i uze pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši u nebo, blagoslovi pa razlomi i dade hljebove učenicima, a učenici mnoštvu.
20 I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih su ulomaka nakupili dvanaest punih košara.
21 A onih koji su jeli, osim ženā i djece, bješe oko pet hiljada muškaraca.
22 I odmah natjera Isus svoje učenike da uđu u lađu i odu pred njim na drugu stranu dok on otpošalje mnoštvo.
23 A kada je otposlao mnoštvo, uziđe on na goru nasamo moliti: i kad je došlo veče, bješe ondje sām.
24 A lađa je već bila nasred mora, udarana talasima, jer bješe protivan vjetar.
25 Za četvrte noćne straže ode Isus k njima, hodajući po moru.
26 A kada ga ugledaše kako hoda po moru, učenici prestrašeni rekoše, To je utvara; i od straha vikahu.
27 No Isus im odmah prozbori, rekavši, Ohrabrite se, ja sam; ne bojte se.
28 Odgovarajući mu, Petar reče, Gospode, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi.
29 I reče on, Dođi. Sišavši s lađe, pođe Petar k Isusu hodajući po vodi.
30 Ali kada spazi žestok vjetar, uplaši se pa poče tonuti; i povika, Gospode, spasi me!
31 I odmah pruži Isus ruku, prihvati ga i reče mu, O malovjerni, zašto si posumnjao?
32 A kada su ušli u lađu, prestade vjetar.
33 Tada oni na lađi pristupiše i pokloniše mu se, rekavši, Vaistinu, ti si Sin Božji.
34 Prešavši preko, siđoše na kopno u Genisaretu.
35 Kada ga ljudi iz toga mjesta prepoznaše, razglasiše o njemu po svoj onoj okolini i doniješe mu sve koji bjehu bolesni;
36 I moljahu ga da samo dotaknu rub njegove haljine: i posve bi ozdravili svi koji bi dotakli.