Jevanđelje po Mateju — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Jevanđelje po Mateju 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Knjiga naraštaja Isusa Hrista, sina Davidovog, sina Avrahamovog.
2 Od Avrahama se rodio Isak; od Isaka se rodio Jakov; od Jakova se rodio Juda i njegova braća;
3 Judi je Tamara rodila Faresa i Zaru; Od Faresa se rodio Esrom; od Esroma se rodio Aram;
4 Od Arama se rodio Aminadav; od Aminadava se rodio Naason; od Naasona se rodio Salmon;
5 Salmonu je Rahava rodila Vooza; Voozu je Ruta rodila Oveda; od Oveda se rodio Jesej;
6 Od Jeseja se rodio kralj David; Kralju Davidu je Urijina bivša žena rodila Solomona;
7 Od Solomona se rodio Rovoam; od Rovoama se rodio Avija; od Avije se rodio Asa;
8 Od Ase se rodio Josafat; od Josafata se rodio Joram; od Jorama se rodio Ozija;
9 Od Ozije se rodio Joatam; od Joatama se rodio Ahaz; od Ahaza se rodio Ezekija;
10 Od Ezekije se rodio Manasija; od Manasije se rodio Amon; od Amona se rodio Josija;
11 Od Josije se, za progonstva u Vavilon, rodio Jehonija i njegova braća.
12 A poslije progonstva u Vavilon, od Jehonije se rodio Salatiel; od Salatiela se rodio Zorovavelj;
13 Od Zorovavelja se rodio Avijud; od Avijuda se rodio Elijakim; od Elijakima se rodio Azor;
14 Od Azora se rodio Sadok; od Sadoka se rodio Ahim; od Ahima se rodio Elijud;
15 Od Elijuda se rodio Eleazar; od Eleazara se rodio Matan; od Matana se rodio Jakov;
16 Od Jakova se rodio Josif, muž Marije od koje se rodio Isus, koji se zove Hrist.
17 Svega, dakle, četrnaest naraštaja od Avrahama do Davida; i od Davida do progonstva u Vavilon četrnaest naraštaja; i od progonstva u Vavilon do Hrista četrnaest naraštaja.
18 A rođenje Isusa Hrista zbilo se ovako: Kada je njegova majka Marija bila isprošena za Josifa, prije no se sastadoše, nađe se ona trudna od Duha Svetoga.
19 A Josif, muž njezin, bješe pravedan čovjek i ne htjede je javno osramotiti, nego je naumi potajno otpustiti.
20 Ali dok je on o tome promišljao, gle, anđeo Gospodov mu se ukaza u snu, rekavši, Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju; jer to što je u njoj začeto od Duha je Svetoga.
21 I rodiće ona sina i ti ćeš ga nazvati imenom ISUS; jer će on spasiti svoj narod od grijeha njihovih.
22 A sve se to dogodilo da se ispuni ono što Gospod bješe govorio po proroku, rekavši,
23 Evo, djevica će začeti i roditi sina; i oni će ga nazvati imenom Emanuilo, što u prevodu znači, Bog s nama.
24 Probudivši se od sna, Josif učini kako mu je anđeo Gospodov zapovjedio i uze k sebi svoju ženu.
25 I ne pozna je sve dok nije rodila svog prvorođenog sina; i dade mu on ime ISUS.

Jevanđelje po Mateju 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A kada se Isus rodio u Vitlejemu judejskome, u dane kralja Iroda, gle, stigoše u Jerusalim mudraci s istoka,
2 Rekavši, Gdje je taj novorođeni Kralj Judejaca? jer vidjesmo njegovu zvijezdu na istoku i dođosmo mu se pokloniti.
3 Kada je kralj Irod čuo to, uznemiri se on i sav Jerusalim s njim.
4 Okupivši sve svešteničke glavare i narodne pismoznance, zapitkivaše ih gdje se Hrist treba roditi.
5 A oni mu rekoše, U Vitlejemu judejskome; jer ovako je napisano po proroku,
6 A ti, Vitlejeme, u zemlji Judinoj, nipošto nisi najmanji među knezovima Judinim; jer iz tebe će izići Vladar koji će voditi moj narod, Izraela.
7 Tada Irod potajno dozva mudrace i potanko ih ispita u koje se vrijeme pojavila zvijezda.
8 I posla ih u Vitlejem, rekavši, Idite i pomno se raspitajte za dijete; a kada ga nađete, dojavite mi, da mu se i ja dođem pokloniti.
9 A oni, kada čuše kralja, odoše; i gle, zvijezda koju vidješe na istoku išla je pred njima sve dok nije stigla i zaustavila se nad mjestom gdje bješe dijete.
10 Vidjevši zvijezdu, obradovaše se neizmjerno velikom radošću.
11 I, ušavši u kuću, ugledaše dijete s Marijom, majkom njegovom, te padoše ničice i pokloniše mu se. A kada su otvorili svoje riznice, priniješe mu darove: zlato, i tamjan, i smirnu.
12 Upozoreni od Boga u snu da se ne vraćaju Irodu, odoše drugim putem u svoju zemlju.
13 A kada su oni otišli, gle, anđeo se Gospodov ukaza Josifu u snu, rekavši, Ustani, uzmi dijete i njegovu majku i bježi u Egipat; i budi ondje dok ti ne kažem, jer će Irod tražiti dijete da ga ubije.
14 On ustade, uze noću sa sobom dijete i njegovu majku te otputova u Egipat.
15 I bješe ondje do Irodove smrti; da se ispuni ono što Gospod bješe rekao po proroku, govoreći, Iz Egipta dozvah sina svoga.
16 Tada se Irod, vidjevši da su ga mudraci izvrgli ruglu, silno razgnjevi i posla da se pobiju sva djeca koja bjehu u Vitlejemu i po svoj njegovoj okolini, od dvije godine starosti i niže, prema vremenu za koje se potanko raspitao od mudracā.
17 Tada se ispunilo ono što bješe rečeno po proroku Jeremiji, koji veli,
18 Glas u Rami čuje se, naricanje, plač i veliko oplakivanje: Rahela plače za svojom djecom i neće se utješiti, jer ih više nema.
19 Ali kada je Irod umro, gle, anđeo se Gospodov ukaza u snu Josifu u Egiptu,
20 Rekavši, Ustani, uzmi dijete i njegovu majku i pođi u zemlju Izraelovu; jer su pomrli oni koji su tražili djetetov život.
21 I ustade on, uze dijete i njegovu majku te dođe u zemlju Izraelovu.
22 Ali kada čū da Arhelaj vlada Judejom namjesto svog oca Iroda, poboja se poći onamo; stoga se, upućen od Boga u snu, povuče u krajeve Galileje.
23 I dođe i nastani se u gradu zvanom Nazaret, da se ispuni ono što bješe rečeno po prorocima, Biće nazvan Nazarećaninom.

Jevanđelje po Mateju 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U one dane dođe Jovan Krstitelj propovijedajući u judejskoj pustinji,
2 I govoreći, Pokajte se, jer kraljevstvo nebesko je nadohvat ruke.
3 Jer to je onaj o kome je govorio prorok Isaija, rekavši, Glas jednoga viče u pustinji, Pripremite put Gospodu, poravnajte mu staze.
4 Sām Jovan imao je odjeću od kamilje dlake i kožnati pojas oko svojih bokova, a hrana mu bjehu skakavci i divlji med.
5 Tada je izlazio k njemu Jerusalim, i sva Judeja, i sve područje oko Jordana,
6 I krštavao ih je u Jordanu, dok su oni ispovijedali svoje grijehe.
7 A kada on vidje mnoge od fariseja i sadukeja kako mu dolaze na krštenje, reče im, O naraštaju zmija otrovnica, ko li vas je upozorio da bježite od gnjeva što dolazi?
8 Donesite, stoga, plodove dostojne pokajanja,
9 I ne pomišljajte govoriti u sebi, Imamo Avrahama za svog oca; jer, kažem vam da Bog može od ovoga kamenja podići djecu Avrahamu.
10 I već sad je sjekira položena na korijen stablima: stoga se svako stablo koje ne donosi dobar plod siječe i u oganj baca.
11 Ja vas, u stvari, krštavam vodom na pokajanje, ali onaj koji dolazi poslije mene, čiju obuću ja nisam dostojan ponijeti, moćniji je od mene: on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
12 On, kome je vijača u ruci, temeljno će pročistiti i gumno svoje i skupiti žito svoje u žitnicu, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.
13 Tada Isus dođe iz Galileje na Jordan k Jovanu da ga on krsti.
14 No Jovan mu branjaše, govoreći, Ja trebam da ti mene krstiš, a ti dolaziš k meni?
15 I odgovori mu Isus, rekavši, Pusti neka sada bude tako; jer dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost. Tada mu on dopusti.
16 A Isus, kada bješe kršten, smjesta iziđe iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa i vidje on Duha Božjeg gdje silazi kao golub i spušta se na nj.
17 I gle, glas s neba reče, Ovo je moj ljubljeni Sin, u njemu mi je zadovoljstvo.

Jevanđelje po Mateju 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada Duh odvede Isusa u pustaru da ga iskuša đavo.
2 A kada je postio četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.
3 I pristupi mu kušač, i reče, Ako si ti Sin Božji, zapovjedi da ovo kamenje hljebom postane.
4 Ali on odgovori i reče, Pisano je, Neće čovjek živjeti samo o hljebu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.
5 Tada ga đavo povede u sveti grad i postavi ga na vrh hrama,
6 I reče mu, Ako si ti Sin Božji, baci se dolje: jer je pisano, On će anđelima svojim zapovjediti za tebe, i u rukama će te svojim oni nositi da se nogom ne spotakneš o kamen.
7 Reče mu Isus, Takođe je pisano, Ne iskušavaj Gospoda, Boga svog.
8 Ponovo ga povede đavo na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu;
9 I reče mu, Sve ću ti to dati ako padneš ničice i pokloniš mi se.
10 Tada mu Isus reče, Odlazi, Satano; jer je pisano, Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinom služi.
11 Tada ga ostavi đavo i gle, pristupiše anđeli i služahu mu.
12 A kada je Isus dočuo da je Jovan bačen u tamnicu, povuče se on u Galileju
13 Te, napustivši Nazaret, dođe i nastani se u Kapernaumu, koji je na obali mora, na području Zavulona i Neftalijevaca;
14 Da se ispuni ono što bješe izrečeno po proroku Isaiji, koji govoraše,
15 Zemlja Zavulunova i zemlja Neftalijevaca, pokraj puta morskoga, s one strane Jordana, Galileja neznabožačka;
16 Narod koji je sjedio u tami, svjetlo vidje veliko; i onima koji su prebivali u zemlji i sjeni smrti, svjetlo je osvanulo.
17 Otada poče Isus propovijedati i govoriti, Pokajte se: jer kraljevstvo nebesko je nadohvat ruke.
18 A Isus, prolazeći kraj Galilejskog mora, ugleda dva brata, Simona zvanog Petar i njegovog brata Andriju, kako bacaju mrežu u more; jer bjehu ribari.
19 I reče im, Pođite za mnom i učiniću vas ribarima ljudī.
20 Oni smjesta ostaviše svoje mreže i pođoše za njim.
21 Odlazeći odande, ugleda on druga dva brata, Jakova, sina Zevedejevog, i njegovog brata Jovana, gdje u lađi sa svojim ocem Zevedejem krpaju svoje mreže; i njih pozva.
22 I oni odmah ostaviše lađu i svog oca te pođoše za njim.
23 I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući u njihovim sinagogama, i propovijedajući jevanđelje kraljevstva, i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
24 I proširi se glas o njemu svom Sirijom. I dovodili su mu sve one koji su bolovali od različitih bolesti i bili pritisnuti patnjama, i posjednute đavolima, i mjesečare, i uzete; i on ih je ozdravljao.
25 Za njim je išlo veliko mnoštvo naroda iz Galileje, i iz Dekapolja, i iz Jerusalima, i iz Judeje, i s one strane Jordana.

Jevanđelje po Mateju 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Vidjevši mnoštvo, uziđe on na goru; i kada je sjeo, pristupiše mu njegovi učenici;
2 I otvori on usta te ih poučavaše, govoreći,
3 Blagosloveni su siromašni u duhu: jer njihovo je kraljevstvo nebesko.
4 Blagosloveni su oni koji tuguju: jer će biti utješeni.
5 Blagosloveni su krotki: jer će zemlju naslijediti.
6 Blagosloveni su gladni i žedni pravednosti: jer će se nasititi.
7 Blagosloveni su milosrdni: jer će zadobiti milosrđe.
8 Blagosloveni su oni čista srca: jer će Boga gledati.
9 Blagosloveni su mirotvorci: jer će se nazivati sinovima Božjim.
10 Blagosloveni su oni koji su progonjeni zbog pravednosti: jer njihovo je kraljevstvo nebesko.
11 Blagosloveni ste vi, kada vas ljudi zbog mene budu grdili i progonili te, lažući svakojake zle riječi, protiv vas govorili.
12 Radujte se i kličite, jer velika je vaša nagrada u nebu: jer progonili su tako i proroke prije vas.
13 Vi ste so zemlje: ali ako je so izgubila ukus, čime će se ona osoliti? više nije dobra ni za šta, osim da se izbaci i da ljudi po njoj gaze.
14 Vi ste svjetlo svijeta. Ne može se sakriti grad što na gori stoji;
15 Niti ljudi pale svijeću da je stave pod posudu, nego na svijećnjak, i ona svijetli svima koji su u kući.
16 Tako neka vaše svjetlo svijetli pred ljudima, da oni vide vaša dobra djela i proslavljaju Oca vašega, koji je u nebu.
17 Nemojte misliti da sam došao da ukinem zakon ili proroke: nisam došao da ukinem, nego da ispunim.
18 Jer, zaista, kažem vam, Dok ne prođe nebo i zemlja, ni najmanje slovo ili jedna crtica neće nestati iz zakona dok se sve ne ispuni.
19 Ko god, dakle, prekrši jednu od ovih najmanjih zapovijesti i tako naučava ljude, zvaće se najmanjim u kraljevstvu nebeskom: no ko god ih bude vršio i naučavao, taj će se zvati velikim u kraljevstvu nebeskom.
20 Jer, kažem vam, Ne nadmaši li pravednost vaša pravednost pismoznanaca i farisejā, nipošto nećete ući u kraljevstvo nebesko.
21 Čuli ste da je po starima rečeno, Ne ubij; i ko god ubije biće podvrgnut osudi.
22 Ali ja vam kažem da će svaki koji se srdi na svog brata bez razloga biti u opasnosti od osude; a ko god svome bratu kaže, Raka, biće podvrgnut saboru; ali ko god kaže, Budalo, biće u opasnosti od pakla ognjenoga.
23 Ako, dakle, prinosiš svoj dar na žrtvenik i sjetiš se tamo da tvoj brat ima nešto protiv tebe,
24 Ostavi svoj dar ondje pred žrtvenikom i idi se, najprije, izmiriti s bratom, te tada dođi i prinesi svoj dar.
25 Nagodi se brzo sa svojim protivnikom dok si još s njime na putu, da te protivnik ne preda sudiji, a sudija te preda tamničaru pa budeš bačen u tamnicu.
26 Zaista, kažem ti, nipošto nećeš izići odande dok ne isplatiš i posljednji novčić.
27 Čuli ste da je po starima rečeno, Ne čini preljubu.
28 Ali ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu, u svome srcu već učinio preljubu s njom.
29 A ako te tvoje desno oko sablažnjava, iščupaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova, negoli da cijelo tvoje tijelo bude bačeno u pakao.
30 I ako te tvoja desna ruka sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova, negoli da cijelo tvoje tijelo bude bačeno u pakao.
31 Rečeno je, Ko god otpusti svoju ženu, neka joj dā raspusni spis.
32 Ali ja vam kažem da svoju ženu navodi da počini preljubu ko god je, osim zbog bludništva, otpusti; i ko god se oženi onom koja je razvedena, čini preljubu.
33 Još ste čuli da je po starima rečeno, Nemoj se lažno zaklinjati, nego izvrši Gospodu svoje zakletve.
34 Ali ja vam kažem, Nemojte se uopšte zaklinjati: ni nebom, jer je prijesto Božji,
35 Niti zemljom, jer je podnožje njegovim nogama; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga Kralja.
36 Ni glavom se svojom ne zaklinji, jer ni jednu vlas ne možeš učiniti bijelom ili crnom.
37 Nego, neka vaša riječ bude, Da, da; Ne, ne; jer što je više od toga, od zla je.
38 Čuli ste da je rečeno, Oko za oko i zub za zub.
39 Ali ja vam kažem da se ne opirete zlu; nego, pljusne li te ko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.
40 A onome ko bi se htio s tobom parničiti i oduzeti ti košulju, prepusti i svoj ogrtač.
41 I ako te ko prisili da ideš jednu milju, idi s njim dvije.
42 Onome ko od tebe ište, daj, i nemoj se odvratiti od onoga ko želi da pozajmi od tebe.
43 Čuli ste da je rečeno, Ljubi bližnjega svoga i mrzi neprijatelja svoga.
44 Ali ja vam kažem, Ljubite svoje neprijatelje, blagosiljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i progone,
45 Da budete djeca Oca svog, koji je u nebu: jer on daje da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i šalje kišu na pravedne i nepravedne.
46 Jer ako ljubite one koji vās ljube, kakvu nagradu imate? ne čine li tako i carinici?
47 I ako pozdravljate samo svoju braću, šta više negoli drugi činite? ne čine li tako i carinici?
48 Budite, stoga, savršeni kao što je savršen vaš Otac, koji je u nebu.

Jevanđelje po Mateju 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pazite da svoju milostinju ne dijelite pred ljudima, da vas oni vide: inače nemate nagradu od Oca vašega, koji je u nebu.
2 Stoga, kada dijeliš svoju milostinju, ne trubi pred sobom kao što to čine licemjeri u sinagogama i na ulicama da bi ih ljudi slavili. Zaista vam kažem, Oni su primili svoju nagradu.
3 Nego, kada daješ milostinju, neka ti lijeva ruka ne zna šta tvoja desnica čini,
4 Da tvoja milostinja bude u tajnosti; i tvoj će te Otac, koji vidi u tajnosti, sām javno nagraditi.
5 A kada se moliš, ne budi kao licemjeri: jer oni se vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da ih vide ljudi. Zaista vam kažem, Oni su primili svoju nagradu.
6 No ti, kada moliš, uđi u svoju sobu i, zatvorivši vrata, moli se svome Ocu koji je u tajnosti; i tvoj Otac koji vidi u tajnosti će te javno nagraditi.
7 Ali kada se molite, ne naklapajte kao pagani: jer oni misle da će zbog mnoštva riječi biti uslišeni.
8 Ne budite poput njih; jer vaš Otac zna šta vam treba prije no što zaištete.
9 Vi se, dakle, molite ovako: Oče naš, koji si u nebu, Nek se sveti ime tvoje.
10 Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, na zemlji kao i u nebu.
11 Hljeb naš nasušni daj nam danas.
12 I oprosti nam dugove naše, kao što mi opraštamo dužnicima svojim.
13 I ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi od zla: jer tvoje je kraljevstvo, i sila, i slava, zauvijek. Amin.
14 Jer ako vi oprostite ljudima njihove prestupe, oprostiće i vama Otac vaš nebeski;
15 Ali ako ne oprostite ljudima njihove prestupe, ni Otac vaš neće oprostiti vaše prestupe.
16 Štaviše, kada postite, ne budite smrknuti kao licemjeri: jer oni izobličuju svoja lica kako bi ljudima pokazali da poste. Zaista, kažem vam, Oni su primili svoju nagradu.
17 Ali ti, kada postiš, namaži glavu svoju uljem i umij lice,
18 Da ne pokazuješ ljudima da postiš, nego svome Ocu, koji je u tajnosti; i Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, javno će te nagraditi.
19 Ne sabirite sebi blago na zemlji, gdje moljac i rđa nagrizaju i gdje kradljivci provaljuju i kradu,
20 Nego sabirite sebi blago u nebu, gdje ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne provaljuju, niti kradu:
21 Jer gdje vam je blago, ondje će biti i srce vaše.
22 Svjetiljka tijelu je oko; ako ti je, dakle, oko zdravo, sve tvoje tijelo biće ispunjeno svjetlošću.
23 Ali ako ti je oko zlo, sve tvoje tijelo biće ispunjeno tamom. Ako je, dakle, svjetlo koje je u tebi tama, kolika li je tek ta tama!
24 Niko ne može služiti dvojici gospodara: jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.
25 Zato vam kažem, Ne budite zabrinuti za svoj život, šta ćete jesti ili šta ćete piti; ni za svoje tijelo, šta ćete odjenuti. Nije li život više od jela, i tijelo od odijela?
26 Pogledajte ptice nebeske: one ne siju, ne žanju, niti sabiru u žitnice; ipak, vaš ih nebeski Otac hrani. Niste li vi mnogo vredniji od njih?
27 Koji to od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?
28 I zašto ste zabrinuti za odjeću? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu: ne muče se, niti predu,
29 A kažem vam da ni Solomon u svoj svojoj slavi nije bio odjeven kao jedan od njih.
30 Stoga, ako travu poljsku, koja danas jest, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li radije odjenuti vas, O malovjerni?
31 Nemojte, dakle, biti zabrinuti i govoriti, Šta ćemo jesti? ili, Šta ćemo piti? ili, U šta ćemo se odjenuti?
32 (Jer sve to traže neznabošci) ta, zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.
33 Nego, tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, i sve će vam se to nadodati.
34 Ne budite, stoga, zabrinuti za sutra: jer sutra će se sāmo brinuti za svoje. Dosta je danu zla njegova.

Jevanđelje po Mateju 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ne osuđujte, da ne budete osuđeni.
2 Jer sudom kojim sudite, bićete suđeni; i mjerom kojom mjerite, mjeriće vam se zauzvrat.
3 I zašto gledaš trun što je u oku brata tvog, a u oku svome balvan ne opažaš?
4 Ili, kako ćeš reći svom bratu, Dopusti da ti izvadim trun iz oka, a gle, balvan je u oku tvom?
5 Licemjeru, izbaci najprije balvan iz svog oka i onda ćeš jasno vidjeti da izvadiš trun iz oka brata svog.
6 Ne dajte psima ono što je sveto niti svoje bisere bacajte pred svinje, da ih ne izgaze svojim nogama te se okrenu i razderu vās.
7 Ištite i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se:
8 Jer svaki koji ište, prima; i ko traži, nalazi; i onome koji kuca, otvoriće se.
9 Ili, ima li među vama čovjeka koji bi svome sinu, ako mu zaište hljeba, dao kamen?
10 Ili bi mu, ako zaište ribu, zmiju dao?
11 Ako vi, dakle, premda ste zli, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko li će više Otac vaš, koji je u nebu, dati dobra onima koji mu ištu?
12 Stoga, sve što želite da ljudi čine vama, jednako činite i vi njima: jer to je zakon i proroci.
13 Uđite na usku kapiju; jer široka je kapija i prostran je put koji vodi u propast, i mnogo ih je koji na nju ulaze:
14 Jer uska je kapija i tijesan je put koji vodi u život, i malo ih je koji je nalaze.
15 Čuvajte se lažnih proroka, koji dolaze k vama u ovčijem odijelu, ali iznutra su vuci grabljivi.
16 Po njihovim plodovima prepoznaćete ih. Beru li ljudi s trnja grožđe, ili s čička smokve?
17 Tako svako dobro stablo donosi dobre plodove, a nevaljalo stablo donosi loše plodove.
18 Ne može dobro stablo roditi loše plodove, niti iskvareno stablo može roditi dobre plodove.
19 Svako stablo koje ne rađa dobra ploda siječe se i u oganj baca.
20 Po plodovima njihovim, dakle, prepoznaćete ih.
21 Neće svaki koji mi govori, Gospode, Gospode, ući u kraljevstvo nebesko; nego onaj koji vrši volju Oca mog, koji je u nebu.
22 Mnogi će mi u onaj dan reći, Gospode, Gospode, nismo li u tvoje ime prorokovali? i u tvoje ime đavole izgonili? i u tvoje ime mnoga čudesna djela činili?
23 I tada ću im otvoreno reći, Nikada vas nisam upoznao: idite od mene, vi koji činite bezakonje.
24 Stoga ću svakoga ko ove moje riječi sluša i izvršava ih, uporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na stijeni:
25 I spusti se kiša, nadođoše poplave, zaduvaše vjetrovi i udariše na tu kuću i ona se ne sruši; jer bješe utemeljena na stijeni.
26 A ko god sluša ove moje riječi, a ne izvršava ih, biće nalik ludom čovjeku koji svoju kuću sagradi na pijesku:
27 I spusti se kiša, i nadođoše poplave, i zaduvaše vjetrovi i udariše na tu kuću i ona se sruši; i velik njezin pad bješe.
28 Kada je Isus dovršio ova kazivanja, narod ostade zanesen njegovom naukom;
29 Jer učio ih je kaoonaj ko ima vlast, a ne kao pismoznanci.

Jevanđelje po Mateju 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Kada je sišao s gore, za njim pođe veliko mnoštvo.
2 I gle, dođe neki gubavac i pokloni mu se, rekavši, Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti.
3 I ispruži Isus ruku i dotaknu ga, rekavši, Hoću; budi čist. I odmah bī očišćena njegova guba.
4 I reče mu Isus, Pazi, nemoj nikome govoriti; nego idi, pokaži se svešteniku i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.
5 A kada je Isus ušao u Kapernaum, priđe mu neki stotnik, preklinjući ga
6 I govoreći, Gospode, sluga mi leži u kući uzet i strašno se muči.
7 I reče mu Isus, Doći ću i izliječiti ga.
8 Stotnik mu odgovori i reče, Gospode, nisam dostojan da uđeš pod moj krov, nego samo reci riječ i ozdravljen će biti sluga moj.
9 Jer ja sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike; i reknem ovome, Idi, i on ode; i drugome, Dođi, i on dođe; i svome sluzi, Učini to, i on učini.
10 Čuvši to, Isus se zadivi, te onima koji su ga slijedili reče, Zaista, kažem vam, ne, ni u Izraelu ne nađoh toliku vjeru.
11 I kažem vam da će mnogi doći s istoka i sa zapada i sjesti za sto s Avrahamom, i Isakom, i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.
12 Ali djeca kraljevstva će biti izbačena napolje u krajnju tamu: ondje će biti plač i škrgut zubā.
13 I reče Isus stotniku, Idi svojim putem; i kako si vjerovao, tako neka ti bude. I bī ozdravljen njegov sluga u taj isti čas.
14 Kada je Isus ušao u Petrovu kuću, ugleda njegovu taštu gdje leži u groznici.
15 I dotaknu joj ruku i napusti je groznica; i ustade ona te im posluživaše.
16 A kada je došlo veče, dovedoše mu mnoge posjednute đavolima; i izagna on duhove svojom riječju, i ozdravi sve one koji bjehu bolesni,
17 Da se ispuni ono što bješe rečeno po proroku Isaiji, koji govoraše, On sām je slabosti naše uzeo, i bolesti naše ponio.
18 A kada Isus vidje veliko mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se ode na drugu stranu.
19 I dođe jedan pismoznanac i reče mu, Učitelju, slijediću te kuda god ideš.
20 I reče njemu Isus, Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, ali Sin čovječji nema gdje svoju glavu nasloniti.
21 A jedan mu od njegovih učenika reče, Gospode, dopusti mi da najprije odem i ukopam svog oca.
22 No Isus mu reče, Slijedi me; i pusti mrtve neka ukopavaju svoje mrtvace.
23 A kada je ušao u lađu, slijeđahu ga njegovi učenici.
24 I gle, na moru nastade velika oluja, tako da je lađa bila preplavljena talasima; ali on bješe zaspao.
25 I pristupiše mu njegovi učenici te ga probudiše, rekavši, Gospode, spasi nas: ginemo.
26 I reče im on, Zašto ste plašljivi, O malovjerni? Tada on ustade i zaprijeti vjetrovima i moru; i nastade velika tišina.
27 I zadiviše se ljudi, rekavši, Kakav je to čovjek da ga i vjetrovi i more slušaju!
28 A kada je došao na drugu stranu, u pokrajinu Gergesenaca, iziđoše mu u susret dvojica posjednuta đavolima, koji izlažahu iz grobnica neizmjerno žesni, tako da niko nije mogao proći onim putem.
29 I gle, povikaše govoreći, Šta mi imamo s tobom, Isuse, Sine Božji? zar si došao ovamo da nas mučiš prije vremena?
30 A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.
31 Stoga ga đavoli zaklinjahu, govoreći, Ako nas istjeraš, dopusti nam da odemo u ono krdo svinja.
32 I reče im on, Idite. A oni, kada iziđoše, odoše u krdo svinja; i gle, cijelo krdo svinja pojuri niz padinu u more i izginu u vodama.
33 A oni koji su ih pasli pobjegoše, te odoše u grad i razglasiše sve, i ono što je snašlo posjednute đavolima.
34 I gle, sav grad iziđe u susret Isusu; a kada ga ugledaše, zamoliše ga da ode iz njihovog kraja.

Jevanđelje po Mateju 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I uđe on u lađu, i preplovi, i dođe u svoj grad.
2 I gle, doniješe mu uzetoga, koji ležaše na postelji; a Isus, vidjevši njihovu vjeru, reče uzetome, Ohrabri se, sine, grijesi su ti tvoji oprošteni.
3 I gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi, Ovaj huli.
4 A Isus, znajući njihove misli, reče, Zašto promišljate zlo u svojim srcima?
5 Jer, je li lakše reći, Oprošteni su ti grijesi; ili reći, Ustani i hodaj?
6 Ali znajte da Sin čovječji ima vlast na zemlji da oprašta grijehe (tada reče uzetome), Ustani, uzmi svoju postelju i idi kući!
7 I ustade on te ode svojoj kući.
8 Vidjevši to, mnoštvo se zadivi te dade slavu Bogu, koji je takvu vlast dao ljudima.
9 A kada je odlazio odande, ugleda Isus čovjeka koji se zvao Matej gdje sjedi u carinarnici; i reče mu, Slijedi me! I ustade on i pođe za njim.
10 I gle, dok Isus bješe za trpezom u kući, dođoše mnogi carinici i grešnici te sjedoše s njim i njegovim učenicima.
11 A kada fariseji vidješe to, rekoše njegovim učenicima, Zašto vaš Učitelj jede s carinicima i grešnicima?
12 Ali im Isus, kada to čū, reče, Ne trebaju ljekara zdravi, nego oni koji su bolesni.
13 Idite i naučite šta znači ono, Milosrđe hoću, a ne žrtvu: jer nisam došao da zovem pravednike, nego grešnike na pokajanje.
14 Tada mu pristupiše Jovanovi učenici, govoreći, Zašto mi i fariseji često postimo, a tvoji učenici ne poste?
15 I reče im Isus, Mogu li svatovi tugovati sve dok je s njima mladoženja? ali doći će dani kada će im se uzeti mladoženja, i tada će oni postiti.
16 Niko ne stavlja zakrpu od nove tkanine na staru haljinu, jer se to čime je zakrpljeno otkine s haljine i nastane još veći raspor.
17 Ni novo vino ne ulijevaju u stare mješine: inače se mješine raspuknu i vino prolije, a mješine propadnu; nego, novo vino ulijevaju u nove mješine i oboje se sačuva.
18 Dok im je on to kazivao, gle, dođe neki glavar i klanjaše mu se, govoreći, Kći mi je sad već umrla; ali dođi i stavi svoju ruku na nju, i oživjeće.
19 I ustade Isus te pođe za njim, i njegovi učenici.
20 I gle, neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja priđe mu odostraga i dotače se ruba njegove haljine,
21 Jer reče u sebi, Ako se samo dotaknem njegove haljine, ozdraviću.
22 A Isus se okrenu i, kada je ugleda, reče, Ohrabri se, kćeri; vjera te tvoja ozdravila. I bī žena ozdravljena od toga časa.
23 A kada uđe Isus u glavarevu kuću te ugleda svirače i ljude gdje viču,
24 Reče im, Odstupite: jer djevojka nije umrla, nego spava. I podsmjehivahu mu se.
25 A kada je istjerao ljude, uđe on, i prihvati je za ruku, i djevojka ustade.
26 I proširi se glas o tome po svoj zemlji onoj.
27 A kada je Isus odlazio odande slijedila su ga dva slijepca vičući i govoreći, Smiluj nam se, Sine Davidov!
28 A kada je ušao u kuću, pristupiše mu slijepci; i reče im Isus, Vjerujete li da mogu to učiniti? Rekoše mu oni, Da, Gospode.
29 Tada im on dotaknu oči govoreći, Neka vam bude po vašoj vjeri.
30 I otvoriše im se oči; a Isus im strogo zaprijeti, rekavši, Pazite da to niko ne dozna.
31 Ali oni, kada odoše, razglasiše o njemu po svemu onome kraju.
32 I dok su oni izlazili, gle, dovedoše mu nijema čovjeka posjednuta đavolom.
33 A kada je đavo bio izagnan, nijemi progovori. I čudilo se mnoštvo govoreći, Nikada takvo što nije viđeno u Izraelu.
34 Ali fariseji rekoše, On izgoni đavole po knezu đavolā.
35 I obilazio je Isus sve gradove i sela poučavajući u njihovim sinagogama, i propovijedajući jevanđelje kraljevstva, i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
36 Ali kada vidje mnoštvo, sažali se nad njima, jer bjehu iscrpljeni i raspršeni kao ovce bez pastira.
37 Tada reče svojim učenicima, Žetva je odista obilna, ali je radnika malo;
38 Molite, stoga, Gospodara žetve, da pošalje radnike u svoju žetvu.

Jevanđelje po Mateju 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I dozvavši k sebi dvanaestoricu svojih učenika, dade im vlast nad nečistim duhovima, da ih izgone, i da liječe svaku vrstu bolesti i svaku vrstu nemoći.
2 A imena dvanaestorice apostola su ova: Prvi je Simon, koji se zove Petar, i Andrija, brat njegov; Jakov, sin Zevedejev, i Jovan, brat njegov;
3 Filip i Vartolomej; Toma i Matej, carinik; Jakov, sin Alfejev, i Levej zvani Tadej;
4 Simon Kananit, i Juda Iskariot, koji ga je i izdao.
5 Ovu dvanaestoricu posla Isus i zapovjedi im, rekavši, Putem neznabožacā nemojte hodati, i nemojte ulaziti ni u koji grad Samarjana,
6 Nego idite radije k izgubljenim ovcama kuće Izraelove.
7 I, dok idete, propovijedajte govoreći, Kraljevstvo nebesko je nadohvat ruke.
8 Liječite bolesne, čistite gubave, podižite mrtve, izgonite đavole: besplatno ste primili, besplatno dajite.
9 Ne pribavljajte zlata, ni srebra, ni mjedi u svoje pojase,
10 Ni torbe za svoj put, ni dvije košulje, ni obuće, ni štapova: jer vrijedan je radnik hrane svoje.
11 I u koji god grad ili selo uđete, ispitajte ko je u njemu dostojan; i ondje ostanite sve dok ne odete odande.
12 A kada ulazite u koju kuću, pozdravite je.
13 I bude li kuća dostojna, neka vaš mir dođe na nju; ne bude li dostojna, neka se vaš mir k vama vrati.
14 Ako vas kogod ne primi, niti posluša vaše riječi, izlazeći iz te kuće ili iz toga grada otresite prašinu sa svojih nogu.
15 Zaista vam kažem, Lakše će biti zemlji Sodome i Gomore na dan suda negoli tome gradu.
16 Evo, šaljem vas kao ovce među vukove: budite, stoga, mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi.
17 Ali čuvajte se ljudī: jer oni će vas predavati saborima, i oni će vas u svojim sinagogama bičevati;
18 I pred upravitelje i kraljeve će vas dovoditi zbog mene, za svjedočanstvo protiv njih i neznabožaca.
19 Ali kada vas predaju, ne budite zabrinuti kako ili šta ćete govoriti: jer daće vam se u onaj trenutak šta ćete govoriti.
20 Jer niste vi ti koji govore, nego Duh vašega Oca koji govori u vama.
21 I brat će brata predavati na smrt i otac dijete; i ustajaće djeca protiv svojih roditelja, i davati da ih ubiju.
22 I mrziće vas svi ljudi zbog mog imena: ali onaj ko ustraje do svršetka, biće spašen.
23 A kada vas budu progonili u ovome gradu, bježite u drugi; jer, zaista vam kažem, Nećete obići Izraelove gradove sve dok ne dođe Sin čovječji.
24 Učenik nije nad svojim učiteljem ni sluga nad svojim gospodarom.
25 Dovoljno je učeniku da bude kao njegov učitelj i sluzi kao njegov gospodar. Ako su gospodara kuće nazvali Veelzevulom, koliko li će više nazivati njegove ukućane?
26 Nemojte ih se, stoga, bojati: jer ništa nije skriveno što se neće razotkriti, ni tajno što se neće doznati.
27 Ono što vam ja govorim u tami, vi govorite na svjetlu; i ono što na uho čujete, propovijedajte s krovova.
28 I nemojte se bojati onih koji ubijaju tijelo, ali ne mogu ubiti dušu: bojte se radije onoga koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu.
29 Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega.
30 A vama su i sve vlasi na glavi izbrojane.
31 Stoga se ne bojte, vi ste vredniji negoli mnoštvo vrabaca.
32 Stoga ću svakoga ko mene prizna pred ljudima priznati i ja pred Ocem mojim, koji je u nebu.
33 Ali ako se kogod odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem mojim, koji je u nebu.
34 Nemojte misliti da sam došao mir donijeti na zemlju: nisam došao donijeti mir, nego mač.
35 Jer došao sam zavaditi čovjeka protiv njegova oca, i kćer protiv majke njezine, i snahu protiv njezine svekrve.
36 I neprijatelji će čovjeku biti njegovi ukućani.
37 Onaj ko oca ili majku ljubi više od mene, nije mene dostojan; i onaj ko sina ili kćer ljubi više od mene, nije mene dostojan.
38 Onaj ko ne uzme svoj krst i ne slijedi me, nije mene dostojan.
39 Onaj ko nađe svoj život, izgubiće ga, a onaj ko izgubi svoj život zbog mene, naći će ga.
40 Onaj ko prima vas, mene prima, a onaj ko prima mene, prima onoga koji je mene poslao.
41 Ko prima proroka u ime toga što je prorok, nagradu će proročku primiti; a ko prima pravednika u ime toga što je pravednik, nagradu će pravedničku primiti.
42 Ko god jednome od ovih malenih dā piti čašu hladne vode samo u ime toga što je učenik, zaista, kažem vam, neće ostati bez svoje nagrade.

Jevanđelje po Mateju 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A kada je završio zapovijedati dvanaestorici svojih učenika, ode Isus odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima.
2 A Jovan, čuvši u tamnici za Hristova djela, posla dvojicu svojih učenika
3 I upita ga, Jesi li ti onaj koji treba doći, ili da čekamo drugoga?
4 I odgovori Isus i reče im, Pođite i ponovo javite Jovanu šta čujete i vidite:
5 Slijepi prо̀gledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi se podižu i siromasima se propovijeda jevanđelje.
6 I blagosloven je onaj ko se ne sablazni zbog mene.
7 I poče Isus, dok su oni odlazili, govoriti mnoštvu o Jovanu, Šta ste izišli gledati u pustinju? Trsku koju vjetar njiše?
8 Ili, šta ste izišli vidjeti? Čovjeka odjevena u mekanu odjeću? gle, oni koji se u mekano odjevaju na kraljevskim su dvorima.
9 Dakle, šta ste izišli vidjeti? Proroka? jest, kažem vam, i više od proroka.
10 Jer to je onaj o kome je pisano, Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom.
11 Zaista, kažem vam, Među onima koji su rođeni od žena nije ustao veći od Jovana Krstitelja: no onaj najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega.
12 A od danā Jovana Krstitelja dosad kraljevstvo nebesko podnosi nasilje, i nasilni ga silom osvajaju.
13 Jer svi proroci i zakon prorokovali su do Jovana.
14 I, ako hoćete prihvatiti, on je Ilija koji je imao doći.
15 Ko ima uši da čuje, neka čuje.
16 No s čime da uporedim ovaj naraštaj? Nalik je djeci koja sjede na trgovima i dovikuju svojim drugovima,
17 Govoreći, Zasvirasmo vam u frulu i ne zaplesaste, zapjevasmo vam tužaljku i ne rastužiste se.
18 Jer došao je Jovan; on ne jede i ne pije pa vele, Đavola ima.
19 Došao je Sin čovječji; on jede i pije pa vele, Gle proždrljivog čovjeka i vinopije, prijatelja carinikā i grešnikā. Ali opravdala se mudrost djecom svojom.
20 Tada poče koriti gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih silnih djela, jer se ne pokajaše:
21 Jao tebi, Horazine! jao tebi, Vitsaido! jer da su se u Tiru i Sidonu zbila silna djela koja su se zbila u vama, oni bi se već odavno pokajali u kostrijeti i pepelu.
22 Ali, kažem vam, Tiru i Sidonu biće lakše na dan suda negoli vama.
23 I ti, Kapernaume, koji si se do neba uzvisio, u pakao ćeš biti strovaljen: jer da su se u Sodomi zbila silna djela koja su se zbila u tebi, ostala bi do ovoga dana.
24 Ali kažem vam da će zemlji sodomskoj na dan suda biti lakše negoli tebi.
25 U ono vrijeme odgovori Isus i reče, Hvalim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i pametnih i otkrio malima.
26 Da, Oče, jer se tebi tako svidjelo.
27 Sve mi je predao Otac moj: i niko ne pozna Sina doli Otac, niti ko pozna Oca doli Sin i onaj kome ga Sin hoće objaviti.
28 Dođite k meni svi koji ste izmučeni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.
29 Uzmite jaram moj na sebe i učite od mene, jer ja sam krotak i ponizan u srcu: i naći ćete spokoj dušama svojim.
30 Jer jaram je moj blag i breme je moje lako.

Jevanđelje po Mateju 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U to doba prolazio je Isus na sabatnji dan kroz žito; a njegovi učenici bjehu ogladnjeli pa počeše trgati klasje i jesti.
2 A kada fariseji to vidješe, rekoše mu, Gle, tvoji učenici čine ono što nije dopušteno činiti na sabatnji dan.
3 Ali im on reče, Niste li čitali šta je učinio David kada bješe ogladnio, i oni koji bjehu s njim?
4 Kako je ušao u kuću Božju i jeo prikazne hljebove, što nije bilo dopušteno jesti ni njemu ni onima koji bjehu s njim, nego samo sveštenicima?
5 Niste li čitali u zakonu da na sabatnje dane sveštenici u hramu krše sabat, a bez krivice su?
6 A velim vam da je ovdje jedan veći od hrama.
7 Ali da ste shvatili šta znači ovo: Milosrđe hoću, a ne žrtvu, ne biste osudili ove nedužne.
8 Jer Sin čovječji je Gospodar i sabatnjeg dana.
9 Kada je otišao odande, ode u njihovu sinagogu.
10 I gle, bješe ondje čovjek koji imaše usahlu ruku. I upitaše ga, rekavši, Je li dopušteno liječiti na sabatnje dane? da bi ga mogli optužiti.
11 A on im reče, Koji od vas ne bi svoju jedinu ovcu, upadne li mu u jamu na sabatnji dan, prihvatio i izvukao je?
12 A koliko je čovjek vredniji od ovce? Stoga je dopušteno činiti dobro na sabatnje dane.
13 Zatim reče čovjeku, Ispruži svoju ruku! I ovaj je ispruži, i ona bī iscijeljena, zdrava kao i druga.
14 Tada fariseji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.
15 Ali Isus se, doznavši to, skloni odande; a slijedilo ga je veliko mnoštvo. I sve ih je ozdravio
16 I zaprijetio im da ga javno ne očituju,
17 Kako bi se ispunilo ono što bješe rečeno po proroku Isaiji, koji veli,
18 Evo Sluge mog, koga sam izabrao; mog ljubljenog, u kome uživa duša moja: staviću na njega Duha svoga i navještavaće osudu neznabošcima.
19 Neće se prepirati ni vikati, glas mu niko neće čuti po ulicama.
20 Trsku zgnječenu on neće prelomiti i stijenj koji tinja neće ugasiti, sve dok osudu ne izvede do pobjede.
21 I u njegovo ime uzdaće se neznabošci.
22 Tada mu dovedoše posjednutoga đavolom, slijepa i nijema: i ozdravi ga on, tako da slijepi i nijemi čovjek i progovori i progleda.
23 I zadivi se sav narod te poče govoriti, Nije li ovaj Sin Davidov?
24 Ali kada to čuše fariseji, rekoše, Ovaj ne izgoni đavole, osim po Veelzevulu, knezu đavolā.
25 A Isus im, znajući njihove misli, reče, Svako kraljevstvo podijeljeno protiv sebe sama postaje pustoš; i svaki grad ili kuća podijeljena protiv sebe same neće opstati.
26 I ako Satana izgoni Satanu, protiv sebe je podijeljen; kako će tada opstati njegovo kraljevstvo?
27 I ako ja po Veelzevulu izgonim đavole, po kome ih izgone vaša djeca? zbog toga će vam ona biti sudije.
28 Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavole, tada je došlo k vama kraljevstvo Božje.
29 Ili, kako može neko ući u kuću jakoga i oplijeniti njegova dobra, osim ako najprije ne sveže jakoga? i tada će mu kuću oplijeniti.
30 Ko nije sa mnom, protiv mene je, i ko ne sabire sa mnom, rasipa.
31 Zbog toga vam kažem, Svaki grijeh i hula oprostiće se ljudima, ali hula protiv Duha Svetoga neće se oprostiti ljudima.
32 I ko god reče riječ protiv Sina čovječjega, oprostiće mu se, ali ko god reče protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovome svijetu, ni u svijetu koji dolazi.
33 Ili učinite stablo dobrim, pa mu je plod dobar; ili učinite stablo lošim pa mu je i plod loš: jer po svome se plodu poznaje stablo.
34 Naraštaju zmija otrovnica, kako biste mogli govoriti dobro kada ste zli? jer iz obilja srca usta govore.
35 Dobar čovjek iz dobre riznice srca iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo.
36 Ali kažem vam da će ljudi za svaku bezrazložnu riječ koju izgovore dati račun na dan suda.
37 Jer po svojim ćeš riječima biti opravdan i po svojim ćeš riječima biti osuđen.
38 Tada mu odgovoriše neki pismoznanci i fariseji, rekavši, Učitelju, htjeli bismo vidjeti znak od tebe.
39 Ali on im odgovori i reče, Zao i preljubnički naraštaj znak traži, ali mu se znak neće dati, osim znaka proroka Jone:
40 Jer kao što je Jona bio u kitovoj utrobi tri dana i tri noći, tako će i Sin čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.
41 Ninivljani će ustati na sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga: jer su se oni na propovijed Joninu pokajali, a gle, ovdje je veći od Jone.
42 Kraljica juga ustaće na sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga: jer je s krajeva zemlje došla da čuje Solomonovu mudrost, a gle, ovdje je veći od Solomona.
43 Kada nečisti duh iziđe iz čovjeka, on prolazi bezvodnim mjestima tražeći počinak, i ne nalazi ga.
44 Tada veli, Vratiću se u svoju kuću odakle sam izišao i, kada dođe, nađe je praznu, pometenu i ukrašenu.
45 Zatim ode, uzme sa sobom sedam drugih duhova pakosnijih od sebe, te oni uđu i nastane se ondje: i postane potonje stanje onoga čovjeka gore no prvobitno. Tako će biti i ovom opakom naraštaju.
46 Dok je on još govorio narodu, gle, napolju stajahu njegova majka i njegova braća tražeći da govore s njim.
47 Tada mu neko reče, Gle, majka tvoja i braća tvoja stoje napolju i traže da govore s tobom.
48 Ali on tome koji mu je to javio odgovori, Ko je moja majka? i ko su moja braća?
49 I ispruži ruku prema svojim učenicima i reče, Evo majke moje i braće moje!
50 Jer ko god vrši volju Oca mog koji je u nebu, taj mi je brat, i sestra, i majka.

Jevanđelje po Mateju 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Istoga dana iziđe Isus iz kuće te sjede kraj mora.
2 I okupi se k njemu veliko mnoštvo, tako da je ušao u lađu i sjeo, a sve ono mnoštvo stajalo je na obali.
3 I pričao im je mnogo toga u poređenjima, govoreći, Gle, iziđe sijač sijati.
4 I dok je sijao, neka zrna padoše uz put pa dođoše ptice i pojedoše ih.
5 Neka padoše na kamenita mjesta, gdje nisu imala dosta zemlje, pa odmah iznikoše, jer nisu imala duboku zemlju.
6 A kada se diglo sunce, bjehu spržena te se, budući da nisu imala korijena, osušiše.
7 Neka padoše u trnje pa trnje poraste, i uguši ih.
8 No ostala padoše na dobru zemlju i doniješe plod: neko stostruk, neko šezdesetostruk, neko tridesetostruk.
9 Ko ima uši da čuje, neka čuje.
10 I pristupiše učenici i rekoše mu, Zašto im govoriš u poređenjima?
11 On im odgovori i reče, Zato što je vama dano znati tajinstvā kraljevstva nebeskog, a njima nije dano.
12 Jer onome ko ima daće se, i obilovaće: a onome ko nema oduzeće se i ono što ima.
13 Zbog toga im govorim u poređenjima: jer gledajući ne vide, i slušajući ne čuju, niti razumiju.
14 I ispunjava se u njima Isaijino proročanstvo koje veli, Slušaćete, slušati, i nećete razumjeti; gledaćete, gledati, i nećete uvidjeti.
15 Jer usalilo se srce ovoga naroda pa ušima svojim teško čuju i oči svoje zatvoriše: da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju i ne obrate se pa ih ja ozdravim.
16 Ali blagoslovene su vaše oči, jer vide, i vaše uši, jer čuju.
17 Jer, zaista, kažem vam da su mnogi proroci i pravednici željeli da vide to što vi gledate, ali ne vidješe, i da čuju to što vi slušate, ali ne čuše.
18 Vi, dakle, čujte poređenje o sijaču:
19 Kada kogod čuje riječ o kraljevstvu i ne razumije je, dolazi pakosnik i otima to što je bilo posijano u njegovu srcu. To je onaj koji je primio sjeme uz put.
20 A onaj koji je primio sjeme na kamenitim mjestima jest onaj koji riječ čuje i odmah je s radošću prima,
21 Ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: nastane li nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablazni.
22 A onaj koji je primio sjeme u trnju jest onaj koji riječ čuje, ali briga za život i obmanljivost bogatstva uguše riječ i on postane besplodan.
23 Ali onaj koji je primio sjeme u dobru zemlju jest onaj koji riječ čuje i razumije, koji i plod donosi i daje: jedan stostruko, drugi šezdesetostruko, a treći tridesetostruko.
24 Drugo im poređenje iznese, govoreći, Kraljevstvo nebesko je nalik čovjeku koji posija dobro sjeme na svojoj njivi:
25 Ali dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i posija ljulj međ pšenicu, i ode.
26 A kada je stabljika porasla i donijela plod, pokaza se i ljulj.
27 Stoga pristupiše sluge domaćinu i rekoše mu, Gospodine, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? otkuda onda na njoj ljulj?
28 On im reče, Neprijatelj je to učinio. Rekoše mu sluge, Hoćeš li da odemo i poberemo ga?
29 No on reče, Ne; da ne biste sabirući ljulj iščupali s njim i pšenicu.
30 Pustite oboje da rastu zajedno do žetve; a u doba žetve reći ću žeteocima, Skupite najprije ljulj i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu skupite u moju žitnicu.
31 Drugo im poređenje iznese govoreći, Kraljevstvo nebesko je kao zrno gorušice, koje čovjek uze i posija na svojoj njivi.
32 Ono je, doduše, najmanje od sveg sjemena, ali kada naraste, veće je od sveg povrća i izraste u stablo, tako da dođu ptice nebeske i nasele se na njegovim granama.
33 Ispripovijeda im još jedno poređenje: Kraljevstvo nebesko je kao kvasac, koji žena uze i sakri u tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.
34 Sve je to Isus govorio mnoštvu u poređenjima, i bez poređenja im nije govorio ništa;
35 Da se ispuni ono što je rečeno po proroku, Otvoriću u poređenjima usta svoja, iznijeću ono što je skriveno od postanka svijeta.
36 Tada Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. I pristupiše mu njegovi učenici, rekavši, Razjasni nam poređenje o ljulju na njivi.
37 Odgovori im on, rekavši, Onaj koji sije dobro sjeme je Sin čovječji,
38 A njiva je svijet; dobro sjeme su djeca kraljevstva, a ljulj su djeca pakosnika;
39 Neprijatelj koji ih je posijao jest đavo; žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli.
40 Kao što se ljulj sabire i u ognju spaljuje, tako će biti na svršetku ovoga svijeta.
41 Sin čovječji poslaće svoje anđele i oni će pokupiti iz njegovog kraljevstva sve sablazni i one koji čine bezakonje,
42 I baciti ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zubā.
43 Tada će pravednici svijetliti poput sunca u kraljevstvu svog Oca. Ko ima uši da čuje, neka čuje.
44 Opet, kraljevstvo nebesko je kao blago skriveno na njivi, koje čovjek, kada ga nađe, sakri i, radostan zbog njega, ode te proda sve što ima i kupi tu njivu.
45 Opet, kraljevstvo nebesko je kao trgovac koji traga za lijepim biserima,
46 Koji, kada je bio pronašao jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što je imao i kupi ga.
47 Opet, kraljevstvo nebesko je nalik mreži koja se baci u more i zahvati svaku vrstu stvorenja,
48 Koju, kada se napuni, izvukoše na obalu, i sjedoše te ono dobro skupiše u posude, a ono loše pobacaše.
49 Tako će biti na svršetku svijeta: izići će anđeli i odvojiti opake od pravednih,
50 I baciti ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zubā.
51 Reče im Isus, Jeste li sve to razumjeli? Rekoše mu, Jesmo, Gospode.
52 Tada im reče, Zbog toga je svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko nalik čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.
53 A kada je dovršio ta poređenja, ode Isus odande.
54 Došavši u svoj zavičaj, poučavaše ih u njihovoj sinagogi tako da oni, zapanjeni, govorahu, Odakle ovome ta mudrost i ta silna djela?
55 Nije li to tesarov sin? ne zove li mu se majka Marija, a braća njegova Jakov, i Joso, i Simon, i Juda?
56 I sestre njegove, nisu li sve kod nas? Odakle ovome sve to?
57 I sablažnjavahu se zbog njega. A Isus im reče, Nije prorok bez časti, osim u svome zavičaju i u vlastitoj kući.
58 I nije ondje, zbog njihove nevjere, učinio mnogo silnih djela.

Jevanđelje po Mateju 14 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U ono doba dočuo je Irod četvorovlasnik glas o Isusu;
2 I reče on svojim slugama, To je Jovan Krstitelj; vaskrsnuo je od mrtvih i zbog toga te sile djeluju u njemu.
3 Irod, naime, bješe uhapsio Jovana, svezao ga i bacio u tamnicu zbog Irodijade, žene svoga brata Filipa,
4 Jer mu je Jovan bio rekao, Nije ti dopušteno imati je.
5 A kada ga je htio ubiti, uplašio se naroda, jer su ga držali za proroka.
6 Ali kada se slavio Irodov rođendan, Irodijadina kći zaplesa pred svima i svidje se Irodu.
7 Stoga on zakletvom obeća da će joj dati šta god zaište.
8 A ona mu, unaprijed upućena od svoje majke, reče, Daj mi ovdje na pladnju glavu Jovana Krstitelja.
9 I požali kralj; ali zbog zakletve, i zbog onih koji bjehu s njim za stolom, zapovjedi da joj se dā.
10 I posla da se odsječe glava Jovanu u tamnici.
11 I doniješe njegovu glavu na pladnju te je dadoše djevojci, a ona je odnije svojoj majci.
12 I dođoše njegovi učenici, uzeše tijelo i ukopaše ga pa odoše i javiše to Isusu.
13 Kada je Isus to čuo, povukao se odande lađom na pusto mjesto, nasamo; a kada su ljudi čuli zato, pošli su pješice za njim iz gradova.
14 I iziđe Isus te ugleda veliko mnoštvo, i sažali se nad njima i ozdravi njihove bolesnike.
15 I pristupiše mu predveče njegovi učenici, rekavši, Pust je ovo kraj i već je kasno; otpusti ljude da odu u sela i kupe sebi hrane.
16 Ali im Isus reče, Ne treba da idu; dajte im vi da jedu.
17 No oni mu odgovoriše, Imamo ovdje samo pet hljebova i dvije ribe.
18 I reče im, Donesite mi ih ovamo.
19 I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po travi, i uze pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši u nebo, blagoslovi pa razlomi i dade hljebove učenicima, a učenici mnoštvu.
20 I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih su ulomaka nakupili dvanaest punih košara.
21 A onih koji su jeli, osim ženā i djece, bješe oko pet hiljada muškaraca.
22 I odmah natjera Isus svoje učenike da uđu u lađu i odu pred njim na drugu stranu dok on otpošalje mnoštvo.
23 A kada je otposlao mnoštvo, uziđe on na goru nasamo moliti: i kad je došlo veče, bješe ondje sām.
24 A lađa je već bila nasred mora, udarana talasima, jer bješe protivan vjetar.
25 Za četvrte noćne straže ode Isus k njima, hodajući po moru.
26 A kada ga ugledaše kako hoda po moru, učenici prestrašeni rekoše, To je utvara; i od straha vikahu.
27 No Isus im odmah prozbori, rekavši, Ohrabrite se, ja sam; ne bojte se.
28 Odgovarajući mu, Petar reče, Gospode, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi.
29 I reče on, Dođi. Sišavši s lađe, pođe Petar k Isusu hodajući po vodi.
30 Ali kada spazi žestok vjetar, uplaši se pa poče tonuti; i povika, Gospode, spasi me!
31 I odmah pruži Isus ruku, prihvati ga i reče mu, O malovjerni, zašto si posumnjao?
32 A kada su ušli u lađu, prestade vjetar.
33 Tada oni na lađi pristupiše i pokloniše mu se, rekavši, Vaistinu, ti si Sin Božji.
34 Prešavši preko, siđoše na kopno u Genisaretu.
35 Kada ga ljudi iz toga mjesta prepoznaše, razglasiše o njemu po svoj onoj okolini i doniješe mu sve koji bjehu bolesni;
36 I moljahu ga da samo dotaknu rub njegove haljine: i posve bi ozdravili svi koji bi dotakli.

Jevanđelje po Mateju 15 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada dođoše k Isusu pismoznanci i fariseji iz Jerusalima, rekavši,
2 Zašto tvoji učenici krše predanje starih? jer ne peru svoje ruke kada jedu hljeb.
3 A on im odgovori i reče, A zašto i vi svojim predanjem kršite zapovijest Božju?
4 Jer Bog je zapovjedio, rekavši, Poštuj oca i majku; i, Neka se onaj ko prokune oca ili majku kazni smrću.
5 Ali vi kažete, Ko god ocu ili majci veli, Dar je ono što od mene treba da dobiješ;
6 I ne poštuje svog oca ili svoju majku, biće slobodan. Tako ste svojim predanjem ukinuli Božju zapovijest.
7 Licemjeri, dobro je Isaija prorokovao o vama, rekavši,
8 Ovaj mi narod pristupa svojim ustima i usnama me časti, ali im je srce daleko od mene.
9 Ali uzalud me štuju naučavajući kao nauke zapovijesti ljudske.
10 I dozva on mnoštvo, i reče im, Čujte i razumijte:
11 Ne onečišćuje čovjeka ono što ulazi u usta; nego ono što iz usta izlazi, to onečišćuje čovjeka.
12 Tada mu pristupiše njegovi učenici, rekavši, Znaš li da su se fariseji sablaznili nakon što su čuli to kazivanje?
13 Ali on im odgovori i reče, Svaka sadnica koju nije posadio moj nebeski Otac biće iskorijenjena.
14 Pustite ih: oni su slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.
15 Nato mu Petar reče, Razjasni nam to poređenje.
16 A Isus reče, Zar ni vi još ne razumijete?
17 Ne shvatate li još uvijek da sve ono što ulazi u usta odlazi u trbuh i izbacuje se u nužnik.
18 Ali ono što izlazi iz usta, iz srca izlazi, i to onečišćuje čovjeka.
19 Jer iz srca izviru zle misli, ubistva, preljube, bludništva, krađe, lažno svjedočenje, hule;
20 To je ono što onečišćuje čovjeka: a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.
21 I pođe Isus odande te pređe na područje Tira i Sidona.
22 I gle, neka žena, Hananejka iz tih krajeva, iziđe i doviknu mu, Smiluj mi se, Gospode, Sine Davidov; kćer mi strašno muči đavo.
23 Ali joj on ne odgovori ni riječ. I pristupiše mu njegovi učenici i zamoliše ga, kazujući, Otpošalji je, jer viče za nama.
24 Ali on odgovori i reče, Poslan sam samo k izgubljenim ovcama kuće Izraelove.
25 Tada ona priđe i pokloni mu se, rekavši, Gospode, pomozi mi.
26 Ali joj on odgovori i reče, Nije pravo uzeti hljeb djeci i baciti ga psima.
27 A ona reče, Da, Gospode, ali i psi jedu od mrvica što padaju sa stola njihova gospodara.
28 Tada Isus odgovori i reče joj, O ženo, velika je tvoja vjera: neka ti bude kako želiš. I kći joj bī ozdravljena od toga istoga časa.
29 I ode Isus odande, i dođe u blizinu Galilejskoga mora, te uziđe na goru i sjednu ondje.
30 I dođe k njemu veliko mnoštvo s hromima, slijepima, nijemima, sakatima i mnogima drugima, i položiše ih Isusu kod nogu te ih on ozdravi,
31 Tako da se mnoštvo divilo gledajući kako nijemi govore, sakati ozdravljaju, hromi hodaju i slijepi prо̀gledaju: i slavljahu Boga Izraelovog.
32 Tada Isus dozva k sebi svoje učenike i reče im, Žao mi je mnoštva, jer su već tri dana uz mene i nemaju šta jesti; a ne želim ih otposlati gladne, da ne klonu putem.
33 No njegovi mu učenici rekoše, Odakle nam u pustari toliko hljeba da nahranimo toliko mnoštvo?
34 I reče im Isus, Koliko hljebova imate? Oni rekoše, Sedam; i nekoliko ribica.
35 I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po zemlji.
36 I uze on sedam hljebova i ribe te zahvali, i razlomi ih, i dade svojim učenicima, a učenici mnoštvu.
37 I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih su ulomaka nakupili sedam punih košara.
38 A onih koji su jeli, osim žena i djece, bješe četiri hiljade muškaraca.
39 Otpustivši mnoštvo, uđe on u lađu i ode na područje Magdale.

Jevanđelje po Mateju 16 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pristupiše mu fariseji i sadukeji te, iskušavajući ga, zaiskaše da im pokaže kakav znak s neba.
2 On im odgovori i reče, Kada dođe veče govorite, Biće lijepo vrijeme, jer je nebo rumeno;
3 A ujutro, Danas će biti nevrijeme, jer je nebo crveno i tmurno. O licemjeri! znate prosuditi izgled neba, a znakove vremena ne možete?
4 Opaki i preljubnički naraštaj znak traži, ali mu se neće dati znak, osim znaka Jone proroka. I ostavi ih i ode.
5 I dođoše njegovi učenici na drugu stranu, a bjehu zaboravili da ponesu hljeb.
6 Tada im Isus reče, Pazite i čuvajte se kvasca farisejskog i sadukejskog.
7 I raspravljahu oni međusobno, rekavši, To je zato što nismo ponijeli hljeb.
8 Vidjevši to, Isus im reče, O malovjerni, zašto međusobno raspravljate jer niste ponijeli hljeb?
9 Zar još ne shvatate, i ne sjećate se onih pet hljebova na pet hiljada i koliko košara podigoste?
10 Ni onih sedam hljebova na četiri hiljade i koliko košara podigoste?
11 Kako ne shvatate da vam nisam govorio o hljebu kada rekoh da se čuvate kvasca farisejskog i sadukejskog?
12 Tada shvatiše da im nije kazao da se čuvaju hljebnoga kvasca, nego farisejske i sadukejske nauke.
13 Kada je Isus došao na područje Ćesarije Filipove, upita on svoje učenike, rekavši, Šta govore ljudi da sam ja, Sin čovječji?
14 A oni odgovoriše, Neki vele da si Jovan Krstitelj, neki da si Ilija, a drugi da si Jeremija ili jedan od prorokā.
15 Reče im, A šta vi kažete da sam ja?
16 A Simon Petar odgovori i reče, Ti si Hrist, Sin Boga živoga.
17 I odgovori Isus i reče mu, Blagosloven si ti, Simone Varjona, jer ti to nije otkrilo tijelo i krv, nego Otac moj, koji je u nebu.
18 A i ja tebi kažem, Ti si Petar, i na ovoj stijeni sagradiću crkvu svoju i kapije pakla neće je nadvladati.
19 I daću ti ključeve kraljevstva nebeskoga: i šta god svežeš na zemlji, biće svezano u nebu; i šta god odriješiš na zemlji, biće odriješeno u nebu.
20 Tada on zaprijeti svojim učenicima da nikome ne govore da je on, Isus, Hrist.
21 Otada poče Isus izlagati svojim učenicima da mora poći u Jerusalim i pretrpjeti mnogo toga od starješina i svešteničkih glavara i pismoznanaca, i da mora biti ubijen i treći dan vaskrsnuti.
22 Tada ga Petar pozva na stranu i poče ga odvraćati, rekavši, Daleko to od tebe, Gospode: tebi se to ne smije dogoditi.
23 Ali on se okrenu i reče Petru, Idi od mene, Satano: sablazan si mi, jer ne misliš ono što je Božje, nego ono što je ljudsko.
24 Tada reče Isus svojim učenicima, Hoće li ko ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe i uzme svoj krst i slijedi me.
25 Jer ko god hoće svoj život spasiti, izgubiće ga, a ko izgubi svoj život zbog mene, naći će ga.
26 Jer šta koristi čovjeku ako sav svijet dobije, a izgubi vlastitu dušu? ili, šta će čovjek dati u zamjenu za svoju dušu?
27 Jer doći će Sin čovječji u slavi Oca svoga sa svojim anđelima i naplatiće tada svakome po njegovim djelima.
28 Zaista, kažem vam, Neki od onih koji ovdje stoje neće okusiti smrt dok ne vide Sina čovječjega kako dolazi u svoje kraljevstvo.

Jevanđelje po Mateju 17 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Jovana, brata njegovog, te ih povede na visoku goru, nasamo,
2 I preobrazi se pred njima: i zasja mu lice kao sunce i odjeća mu postade bijela kao svjetlost.
3 I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija razgovarajući s njim.
4 Tada odgovori Petar i reče Isusu, Gospode, dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš, daj da načinimo ovdje tri sjenice: jednu za tebe, i jednu za Mojsija, i jednu za Iliju.
5 Još dok je govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni: i gle, glas iz oblaka prozbori, Ovo je moj ljubljeni Sin, u kome mi je zadovoljstvo; njega slušajte.
6 Kada su učenici to čuli, padoše ničice i bjehu silno prestrašeni.
7 I pristupi im Isus, i dotaknu ih, i reče, Ustanite i ne bojte se.
8 Podigavši oči, ne vidješe nikoga osim Isusa samog.
9 A kada su silazili s gore, zapovjedi im Isus, govoreći, Nikome ne govorite o tome viđenju dok Sin čovječji ne ustane od mrtvih.
10 I upitaše ga njegovi učenici, rekavši, Zašto onda pismoznanci govore da najprije mora doći Ilija?
11 I odgovori im Isus i reče, Ilija odista dolazi najprije i sve će obnoviti.
12 No velim vam da je Ilija već došao, ali ga nisu prepoznali, nego su mu učinili ono što im se prohtjelo. Jednako će i Sin čovječji pretrpjeti od njih.
13 Tada učenici razumješe da im je govorio o Jovanu Krstitelju.
14 A kada su došli do mnoštva pristupi mu neki čovjek, kleknu pred njega i reče,
15 Gospode, smiluj se mome sinu, jer je mjesečar i strašno se muči: jer često pada u oganj i često u vodu.
16 A doveo sam ga i tvojim učenicima, i nisu ga mogli izliječiti.
17 Tada Isus odgovori i reče, O naraštaju nevjerni i pokvareni, dokle mi je biti s vama? dokle ću vas podnositi? dovedite mi ga ovamo.
18 I zaprijeti Isus đavolu te on iziđe iz njega: i dječak bī izliječen istoga trena.
19 Tada učenici pristupiše k Isusu nasamo i rekoše, Zašto ga mi nismo mogli istjerati?
20 I reče im Isus, Zbog vaše nevjere. Jer zaista, kažem vam, ako imate vjeru kao zrno gorušice, reći ćete ovoj gori, Premjesti se odavde onamo! i premjestiće se; i ništa vam neće biti nemoguće.
21 No, taj rod ne izlazi osim molitvom i postom.
22 Dok su boravili u Galileji, reče im Isus, Sin čovječji će biti predan u ruke ljudima,
23 I oni će ga ubiti, no treći dan će on vaskrsnuti. I silno se ražalostiše.
24 A kada su stigli u Kapernaum, pristupiše Petru oni koji ubiru porez i rekoše mu, Zar vaš učitelj ne plaća porez?
25 On reče, Da. A kada je ušao u kuću, preduhitri ga Isus, rekavši, Šta ti misliš, Simone? od koga zemaljski kraljevi ubiru carinu ili porez? od vlastite djece, ili od tuđe?
26 Reče mu Petar, Od tuđe. A Isus njemu reče, Dakle, djeca su oslobođena.
27 Ali, da ih ne sablaznimo, pođi do mora, baci udicu i uzmi prvu ribu koju izvučeš, otvori joj usta i naći ćeš novčić: uzmi ga i daj im za mene i za sebe.

Jevanđelje po Mateju 18 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U ono doba pristupiše Isusu učenici, rekavši, Ko je najveći u kraljevstvu nebeskom?
2 I dozva Isus malo dijete, postavi ga posred njih
3 I reče, Zaista, kažem vam, Ako se ne obratite i ne postanete kao mala djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
4 Ko god se, dakle, ponizi kao ovo malo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.
5 A ko primi jedno ovakvo malo dijete u moje ime, mene prima.
6 Ali onome ko sablazni jednoga od ovih najmanjih koji vjeruju u mene, bolje bi bilo da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da potone u dubinu mora.
7 Jao svijetu zbog sablazni! jer potrebno je da dođu sablazni, ali jao onome čovjeku po kome dolazi sablazan!
8 Stoga, ako te tvoja ruka ili noga sablažnjava, odsijeci ih i baci od sebe: bolje ti je ući u život hrom ili sakat negoli s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječiti.
9 I ako te tvoje oko sablažnjava, iščupaj ga i baci od sebe: bolje ti je s jednim okom ući u život negoli s oba oka biti bačen u oganj pakleni.
10 Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih; jer, kažem vam, njihovi anđeli u nebu neprestano gledaju lice Oca mog, koji je u nebu.
11 Jer Sin čovječji je došao da spasi ono što je izgubljeno.
12 Šta mislite vi? ako neki čovjek ima sto ovaca pa jedna od njih zaluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet te poći u brda u potragu za zalutalom?
13 I nađe li je, zaista, kažem vam da se raduje zbog nje više no zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.
14 Tako nije ni volja Oca vašega, koji je u nebu, da propadne ijedan od ovih malenih.
15 Štaviše, sagriješi li tvoj brat protiv tebe, idi i pokaraj ga nasamo: ako te posluša, zadobio si svog brata.
16 Ali ako te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, kako bi se na iskazu dvojice ili trojice svjedoka temeljila svaka izjava.
17 A ako ni njih ne posluša, reci to crkvi: ako ni crkvu ne posluša, neka ti bude kao paganin i carinik.
18 Zaista, kažem vam, Šta god svežete na zemlji, biće svezano u nebu, i šta god odriješite na zemlji, biće odriješeno u nebu.
19 Ponovo vam kažem, Ako dvoje od vas na zemlji složno zaištu šta god bilo, učiniće im Otac moj koji je u nebu.
20 Jer gdje su dvoje ili troje okupljeni u moje ime, tamo sam ja među njima.
21 Tada dođe k njemu Petar i reče, Gospode, koliko puta može sagriješiti protiv mene brat moj i da mu oprostim? do sedam puta?
22 Reče mu Isus, Ne velim ti, Do sedam puta: nego, Do sedamdeset puta sedam.
23 Stoga je kraljevstvo nebesko nalik nekome kralju koji htjede urediti račun sa svojim slugama.
24 A kada je počeo obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu je dugovao deset hiljada talenata.
25 A kako nije imao čime platiti, zapovjedi njegov gospodar da prodaju njega, i njegovu ženu, i djecu, i sve što je imao, i da se naplati.
26 Nato pade sluga i pokloni mu se, rekavši, Gospodaru, imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.
27 I smilova se gospodar toga sluge, otpusti ga i oprosti mu dug.
28 No taj sluga iziđe i nađe jednoga od svojih saslugu, koji mu je dugovao sto novčića: pograbi ga i poče ga daviti, govoreći, Plati što si dužan.
29 I pade mu taj sasluga do nogu i zamoli ga, rekavši, Imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.
30 Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne isplati dug.
31 A kada su njegove sasluge vidjele šta se dogodilo, silno se ražalostiše i odoše da jave svome gospodaru sve što se zbilo.
32 Tada ga dozva njegov gospodar i reče mu, O ti opaki slugo, sav onaj dug sam ti oprostio, jer si me zamolio:
33 Nisi li se i ti trebao smilovati svome sasluzi kao što sam se i ja smilovao tebi?
34 I gospodar ga njegov, gnjevan, preda mučiteljima dok ne isplati sve što mu je dugovao.
35 Tako će i moj nebeski Otac učiniti vama ako svako od srca ne oprosti svome bratu njegove pogreške.

Jevanđelje po Mateju 19 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I kada je Isus dovršio ta kazivanja, ode iz Galileje i dođe u krajeve Judeje s one strane Jordana.
2 I slijedilo ga je veliko mnoštvo; i ozdravi ih ondje.
3 Pristupiše mu i fariseji te mu, iskušavajući ga, rekoše, Je li čovjeku dopušteno otpustiti svoju ženu iz bilo kog razloga?
4 A on im odgovori i reče, Niste li čitali da ih je onaj koji ih je u početku načinio, načinio muško i žensko
5 I rekao, Zbog toga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu; i njih će dvoje biti jedno tijelo?
6 Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Šta je, dakle, Bog sjedinio, čovjek neka ne rastavlja.
7 Rekoše mu, Zašto je onda Mojsije zapovjedio dati raspusni spis i otpustiti je?
8 Reče im on, Mojsije vam je zbog tvrdoće vaših srdaca dopustio da otpuštate svoje žene, ali od početka nije bilo tako.
9 A ja vam kažem, Ko god otpusti svoju ženu, osim zbog bludništva, i oženi se drugom, čini preljubu; i ko se oženi onom koja je otpuštena, čini preljubu.
10 Rekoše mu njegovi učenici, Ako je tako između muža i njegove žene, onda nije dobro ženiti se.
11 Ali on im reče, Ne mogu tu riječ prihvatiti svi, osim oni kojima je dano.
12 Jer ima nekih za ženidbu nesposobnih koji su se takvi rodili iz majčine utrobe; i ima za ženidbu nesposobnih koje su ljudi onesposobili; no ima i neženja koji sami sebe učiniše neženjama radi kraljevstva nebeskog. Ko to može da prihvati, neka prihvati.
13 Tada mu doniješe dječicu da na njih položi ruke i pomoli se, ali su im učenici branili.
14 No Isus reče, Pustite dječicu i ne branite im da dođu k meni, jer takvih je kraljevstvo nebesko.
15 I položi na njih ruke te ode odande.
16 I gle, dođe jedan i reče mu, Učitelju dobri, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?
17 A on mu odvrati, Zašto me nazivaš dobrim? niko nije dobar osim jednog, a to je Bog: ali ako želiš ući u život, drži zapovijesti.
18 Reče mu, Koje? Isus kaza, Ne ubij, Ne čini preljubu, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno,
19 Poštuj svog oca i majku svoju i Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.
20 Reče mu mladić, Sve sam to držao od mladosti svoje: šta mi još nedostaje?
21 Reče mu Isus, Ako želiš da budeš savršen, idi i prodaj što imaš i daj siromasima, pa ćeš imati blago u nebu; i dođi i slijedi me.
22 Čuvši to kazivanje, ode mladić žalostan, jer je imao velike posjede.
23 Tada reče Isus svojim učenicima, Zaista, kažem vam da će bogataš teško ući u kraljevstvo nebesko.
24 I ponovo vam velim, Lakše je kamili proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.
25 Kada su to čuli, njegovi se učenici silno zapanjiše i rekoše, Ko onda može biti spašen?
26 Isus ih pogleda i reče im, S ljudima je to nemoguće; ali s Bogom je sve moguće.
27 Tada mu Petar odgovori i reče, Evo, mi smo sve ostavili i pošli za tobom; šta ćemo za to imati?
28 I reče im Isus, Zaista, kažem vam da ćete vi koji ste pošli za mnom, za preporoda, kada Sin čovječji bude sjedio na prijestolu svoje slave, i vi sjediti na dvanaest prijestola i suditi dvanaest Izraelovih plemena.
29 I svako ko ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja zbog mog imena, stostruko će primiti i život vječiti naslijediti.
30 No mnogi prvi biće posljednji, a posljednji prvi.

Jevanđelje po Mateju 20 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jer kraljevstvo nebesko je nalik čovjeku domaćinu koji rano ujutro iziđe unajmiti radnike u svoj vinograd.
2 I pogodivši se s radnicima po dinar na dan, posla ih on u svoj vinograd.
3 I iziđe oko trećega sata i ugleda druge kako besposleni stoje na trgu.
4 I njima reče, Idite i vi u vinograd i daću vam što je pravo. I odoše oni.
5 Iziđe on opet oko šestoga i devetoga sata i učini isto tako.
6 I oko jedanaestoga sata iziđe te nađe druge gdje besposleni stoje, i reče im, Zašto tu stojite sav dan besposleni?
7 Rekoše mu, Zato što nas niko nije unajmio. Reče im, Idite i vi u vinograd; i šta god je pravo, to ćete primiti.
8 A kada je došlo veče, gospodar vinograda reče svome upravitelju, Pozovi radnike i isplati im njihovu nadnicu, počevši od posljednjih do prvih.
9 I kada dođoše oni koji bjehu unajmljeni oko jedanaestoga sata, primiše oni svaki po dinar.
10 No kada dođoše oni prvi, oni mišljahu da će primiti više, ali i oni primiše svaki po dinar.
11 Primivši to, stadoše oni mrmljati protiv domaćina kuće,
12 Govoreći, Ovi posljednji radili su samo jedan sat, a izjednačio si ih s nama koji smo podnosili tegobu dana i žegu.
13 Ali on jednome od njih odgovori, rekavši, Prijatelju, ne činim ti krivo: nisi li se pogodio sa mnom po dinar?
14 Uzmi to što je tvoje i idi svojim putem, a ja ću i ovom posljednjem dati kao i tebi.
15 Nije li mi dopušteno činiti sa svojim šta hoću? Zar je tvoje oko zlo zato što sam ja dobar?
16 Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji: jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.
17 Uzlazeći u Jerusalim, uze Isus putem nasamo dvanaestoricu učenika i reče im,
18 Evo, uzlazimo u Jerusalim; i Sin će čovječji biti predan svešteničkim glavarima i pismoznancima, i oni će ga osuditi na smrt,
19 I predati neznabošcima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali će on treći dan vaskrsnuti.
20 Tada mu majka djece Zevedejeve pristupi zajedno sa svojim sinovima, pokloni mu se i htjede zaiskati nešto od njega.
21 I reče joj on, Šta bi htjela? Ona mu reče, Dopusti da ova moja dva sina sjednu jedan tebi zdesna, a drugi slijeva u tvome kraljevstvu.
22 Ali Isus odgovori i reče, Ne znate šta ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti i biti kršteni krštenjem kojim sam ja kršten? Rekoše mu, Možemo.
23 I reče im, Od čaše moje zaista ćete piti, i biti kršteni krštenjem kojim sam ja kršten, ali sjesti meni zdesna i meni slijeva nije moje da dajem, nego će to biti dano onima za koje je pripremio moj Otac.
24 Kada su to čula desetorica, razbjesniše se na oba brata.
25 Ali Isus ih dozva k sebi i reče, Znate da knezovi neznabožaca gospodare nad njima i da velikaši vladaju nad njima.
26 No među vama neće biti tako; nego, ko god hoće biti najveći među vama, neka vam bude poslužitelj;
27 I ko god među vama hoće biti prvi, neka vam bude sluga;
28 Kao što ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego da služi i da dā svoj život kao otkupninu za mnoge.
29 A kada su odlazili iz Jerihona slijedilo ga je veliko mnoštvo.
30 I gle, dva slijepca što sjeđahu kraj puta, kada čuše da Isus prolazi, povikaše, rekavši, Smiluj nam se, O Gospode, Sine Davidov.
31 Mnoštvo ih je korilo i ućutkivalo, ali oni još jače vikahu govoreći, Smiluj nam se, O Gospode, Sine Davidov.
32 Zaustavi se Isus, i dozva ih, i reče, Šta hoćete da vam učinim?
33 Rekoše mu, Gospode, da nam se otvore oči.
34 Sažalivši se, dotaknu Isus njihove oči: i oni odmah progledaše te pođoše za njim.

Jevanđelje po Mateju 21 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A kada su se približili Jerusalimu i došli do Vitfage pri Maslinskoj gori, odasla Isus dvojicu učenika,
2 Rekavši im, Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i sa njom magare: odriješite ih i dovedite k meni.
3 Ako vam iko šta veli, reći ćete, Gospodu trebaju; i on će ih odmah poslati.
4 Sve se to zbilo da se ispuni ono što je rečeno po proroku, koji govoraše,
5 Kažite Kćeri sionskoj, Evo, kralj tvoj dolazi k tebi, krotak i jaše na magarici, i na magaretu, mladunčetu magaričinu.
6 I odoše učenici te učiniše kao što im je Isus naredio.
7 I dovedoše magaricu i magare, staviše na njih svoju odjeću i posjedoše njega na nj.
8 I veliki dio mnoštva prostirao je svoje haljine po putu; drugi su rezali grane sa stabala i prostirali ih putem.
9 A mnoštvo onih koji su išli pred njim i oni koji su ga slijedili klicahu, Osana Sinu Davidovom: Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodovo; Osana u visinama!
10 A kada je ušao u Jerusalim, uskomeša se sav grad govoreći, Ko je taj?
11 A mnoštvo reče, To je Isus, prorok iz Nazareta galilejskoga.
12 I ode Isus u hram Božji te izagna sve one koji prodavahu i kupovahu u hramu, i isprevrta mjenjačima novca stolove i klupe onima koji prodavahu golubove.
13 I reče im, Pisano je, Kuća će se moja zvati kuća molitve, a vi ste od nje načinili špilju razbojničku.
14 I priđoše mu u hramu slijepi i hromi i on ih ozdravi.
15 A kada sveštenički glavari i pismoznanci vidješe čudesa koja je učinio, i djecu koja viču u hramu i govore, Osana Sinu Davidovom, razgnjeviše se
16 I rekoše mu, Čuješ li šta ovi govore? I reče im Isus, Da; zar nikada niste čitali, Iz usta djece i odojčadi sebi si pripremio savršenu hvalu?
17 I ostavi ih te ode iz grada u Vitaniju i ondje prenoći.
18 A kada se izjutra vraćao u grad, ogladnje.
19 Ugledavši smokvu kraj puta, priđe joj; ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj reče, Nikada više ne raslo ploda na tebi, odsada i dovijeka. I odmah usahnu smokva.
20 A kada učenici to vidješe, začudiše se, Kako je smokva odmah usahla!
21 A Isus im reče, Zaista, kažem vam, Ako imate vjeru i ne sumnjate, činićete ne samo ovo što je učinjeno smokvi, nego i ako ovoj gori reknete, Pomakni se i baci se u more! dogodiće se.
22 I sve što vjerujući zaištete u molitvi, primićete.
23 A kada je došao u hram, pristupiše mu, dok je poučavao, sveštenički glavari i narodne starješine te rekoše, Kojom vlašću to činiš? i ko ti je dao tu vlast?
24 I odgovori Isus i reče im, I ja ću vās jedno upitati. Ako mi to kažete, i ja ću vama reći kojom vlašću to činim.
25 Krštenje Jovanovo, odakle bješe? od neba ili od ljudi? I umovahu oni međusobno govoreći, Ako velimo, Od neba; reći će nam, Zašto mu onda niste povjerovali?
26 A ako velimo, Od ljudi; strah nas je naroda, jer svi Jovana smatraju prorokom.
27 I odgovoriše oni Isusu i rekoše, Ne znamo. I reče on njima, Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.
28 A šta mislite vi? Neki je čovjek imao dva sina; i dođe prvome i reče, Sine, idi danas raditi u moj vinograd.
29 On mu odgovori i reče, Neću: no poslije se pokaje i ode.
30 I dođe on drugome i reče mu isto tako, a on odgovori, Idem, gospodine: i ne ode.
31 Koji je od te dvojice izvršio očevu volju? Rekoše mu, Prvi. Reče im Isus, Zaista, kažem vam da carinici i bludnice idu pred vama u kraljevstvo Božje.
32 Jer došao je k vama Jovan putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, ali carinici i bludnice mu povjerovaše; a vi, kada to vidjeste, ni kasnije se ne pokajaste da biste mu povjerovali.
33 Drugo poređenje čujte: Bješe neki domaćin koji je posadio vinograd, i ogradio ga ogradom, i iskopao u njemu kacu, i sagradio kulu, i predao ga u najam vinogradarima te otputovao u daleku zemlju.
34 A kada je prispjelo doba plodova, posla on svoje sluge vinogradarima da prime njegove plodove.
35 I pograbiše vinogradari njegove sluge pa jednoga istukoše, drugoga ubiše, a jednoga kamenovaše.
36 Ponovo posla on druge sluge, brojnije od prvih, ali oni i s njima postupiše jednako.
37 Naposljetku posla k njima svoga sina, rekavši, Poštovaće moga sina.
38 Ali kada vinogradari ugledaše sina, rekoše međusobno, Ovo je nasljednik; dođite, ubijmo ga i otmimo njegovo nasljedstvo.
39 I pograbiše ga, i izbaciše iz vinograda, i ubiše.
40 Kada, dakle, gospodar vinograda dođe, šta će učiniti tim vinogradarima?
41 Rekoše mu, Nemilo će pogubiti te opake ljude i vinograd iznajmiti drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove u svoje vrijeme.
42 Reče im Isus, Zar nikada niste u pismima čitali, Kamen koji odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni: Gospodovo je to djelo, divno čudo u očima našim?
43 Zbog toga će se, kažem vam, oduzeti od vas kraljevstvo Božje i predati narodu koji donosi njegove plodove.
44 I ko padne na taj kamen, smrskaće se, a onoga na koga on padne, u prah će satrti.
45 A kada sveštenički glavari i fariseji čuše ta njegova poređenja, uvidješe da o njima govori.
46 Ali kada pokušaše staviti ruke na nj, uplašiše se mnoštva, jer ga je ono smatralo prorokom.

Jevanđelje po Mateju 22 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I odgovori Isus te im ponovo prozbori u poređenjima i reče,
2 Kraljevstvo nebesko je kao neki kralj koji pripremi svadbu svome sinu,
3 I posla svoje sluge da pozovu zvanice na svadbu, no oni ne htjedoše doći.
4 Zatim posla druge sluge, rekavši, Recite zvanicama, Evo, objed sam svoj pripremio; junci moji i tovljenici poklani su, i sve je već pripremljeno: dođite na svadbu.
5 Ali oni, ne mareći, odoše: jedan na svoju njivu, drugi u svoju trgovinu,
6 A ostatak uhvati njegove sluge, naruži ih i ubi.
7 Čuvši to, razgnjevi se kralj i posla svoje vojske, i pogubi one ubice, i spali njihov grad.
8 Tada reče svojim slugama, Svadba je pripremljena, ali zvanice ne bjehu dostojne.
9 Pođite, stoga, na glavne puteve i pozovite na svadbu sve koje nađete.
10 Tako te sluge iziđoše na glavne puteve i okupiše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadba gostima.
11 A kada je kralj ušao da pogleda goste, ugleda ondje čovjeka koji ne bješe odjeven u svadbenu odoru
12 I reče mu, Prijatelju, kako si ušao ovamo, a nemaš svadbenu odoru? A on zanijemi.
13 Tada kralj reče slugama, Svežite mu ruke i noge, i odvedite ga i izbacite u krajnju tamu; ondje će biti plač i škrgut zubā.
14 Jer mnogi su zvani, ali je malo izabranih.
15 Tada odoše fariseji i održaše vijećanje kako da ga uhvate u riječi.
16 I poslaše k njemu svoje učenike s Irodovcima, koji rekoše, Učitelju, znamo da si istinit i učiš putu Božjem u istini, i ne mariš ni za koga, jer nisi pristrasan ni prema kome.
17 Reci nam, stoga, Šta misliš? Je li dopušteno dati porez ćesaru ili nije?
18 A Isus im, znajući njihovu opakost, reče, Zašto me iskušavate, licemjeri?
19 Pokažite mi porezni novac. I dadoše mu dinar.
20 I reče im on, Čiji je ovo lik i natpis?
21 Rekoše mu, Ćesarev. Tada im reče, Dajte ćesaru ono što je ćesarevo, a Bogu ono što je Božje.
22 Kada su čuli te riječi, zadiviše se te ga ostaviše i odoše.
23 Istog dana dođoše k njemu sadukeji, koji govore da nema vaskrsenja, i upitaše ga,
24 Učitelju, Mojsije je rekao, Umre li ko bez djece, neka njegov brat oženi njegovu ženu i podigne sjeme bratu svome.
25 Bejahu tako kod nas sedmorica braće: prvi se oženio i umro bez sjemena, ostavivši ženu svom bratu;
26 Jednako i drugi, i treći, sve do sedmoga.
27 Nakon svih njih umrla je i žena.
28 Za vaskrsenja, dakle, kome će od te sedmorice biti žena? jer svi su je imali.
29 Isus odgovori i reče im, U zabludi ste, jer ne poznajete pisma ni silu Božju.
30 Jer u vaskrsenju niti se žene niti se udaju, nego su kao anđeli Božji u nebu.
31 A što se tiče vaskrsenja mrtvih, zar niste čitali šta vam je kazao Bog, rekavši,
32 Ja sam Bog Avrahamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Bog nije Bog mrtvih, nego živih.
33 Čuvši to, mnoštvo bješe zaneseno njegovom naukom.
34 Ali kada su fariseji dočuli da je ućutkao sadukeje, okupiše se zajedno.
35 Tada ga jedan od njih, koji bješe zakonoznanac, iskušavajući ga, upita rekavši,
36 Učitelju, koja je zapovijest najveća u zakonu?
37 Isus mu odgovori, Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
38 To je prva i najveća zapovijest.
39 A druga joj je slična, Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.
40 O tim dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.
41 Dok fariseji bjehu okupljeni, upita ih Isus,
42 Govoreći, Šta mislite o Hristu? čiji je on sin? Rekoše mu, Sin Davidov.
43 On im kaza, Kako ga onda David u duhu naziva Gospodom kada govori,
44 Reče GOSPOD Gospodu mome, Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje tvojim nogama?
45 Ako, dakle, David njega naziva Gospodom, kako mu može biti sin?
46 I niko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti ga se od toga dana iko usudio išta pitati.

Jevanđelje po Mateju 23 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima,
2 Govoreći, Na Mojsijevom sjedalu pismoznanci i fariseji sjede.
3 Sve što vam oni nalože da držite, to držite i činite, ali nemojte činiti po njihovim djelima: jer oni govore, a ne čine.
4 Jer vežu teška i tegobna bremena i tovare ih na pleća ljudima, a oni sami ni prstom svojim neće da ih pomaknu.
5 Sva svoja djela čine zato da ih vide ljudi: proširuju svoje zapise i povećavaju rubove svojih haljina,
6 I vole pročelja na gozbama, i prva sjedala u sinagogama,
7 I pozdrave na trgovima, i da ih ljudi nazivaju, Ravi, Ravi.
8 Ali vi se ne dajte nazivati Ravi: jer jedan je vaš Učitelj, i to Hrist; i svi ste vi braća.
9 I nemojte nikoga na zemlji nazivati svojim ocem: jer jedan je Otac vaš, onaj koji je u nebu.
10 I ne dajte da vas nazivaju učiteljima: jer jedan je vaš Učitelj, Hrist.
11 Nego, najveći među vama neka vam bude sluga.
12 I ko god se uzvisi, biće ponižen, a ko se ponizi, biće uzvišen.
13 Ali jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima: jer vi sāmi ne ulazite, a ne puštate ni one koji pokušavaju ući.
14 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer proždirete kuće udovica pod izgovorom dugih molitava: zbog toga ćete primiti veću kaznu.
15 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog obraćenika, a kada on to postane, učinite ga sinom pakla dvaput gorim od sebe.
16 Jao vama, slijepe vođe, koje govore, Zakune li se kogod hramom, to je ništa; ali zakune li se kogod hramskim zlatom, dužnik je!
17 Budale i slijepci, ta šta je veće: zlato, ili hram koji zlato posvećuje?
18 I, Zakune li se kogod žrtvenikom, to je ništa; ali zakune li se kogod darom koji je na njemu, kriv je.
19 Budale i slijepci, ta šta je veće: dar, ili žrtvenik koji dar posvećuje?
20 Ko se, dakle, zakune žrtvenikom, kune se njime i svime onime što je na njemu.
21 I ko se zakune hramom, kune se njime i onime koji u njemu prebiva.
22 I ko se zakune nebom, kune se prijestolom Božjim i onime koji na njemu sjedi.
23 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer dajete desetinu od metvice, kopra i kima, a propuštate ono najvažnije u zakonu, pravednost, milosrđe i vjeru: to je trebalo činiti, a ono ne propuštati.
24 Vi slijepe vođe, koji cijedite mušicu i gutate kamilu!
25 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer čistite spoljašnjost čaše i zdjele, a iznutra su pune grabeža i neobuzdanosti.
26 Fariseju slijepi, očisti najprije ono što je unutar čaše i posude da im i spoljašnjost bude čista.
27 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer ste nalik okrečenim grobovima koji spolja izgledaju prekrasno, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i sve nečistoće.
28 Tako i vi spolja ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
29 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima,
30 I govorite, Da smo mi bili u dane svojih otaca, mi ne bismo s njima bili saučesnici u krvi prorokā.
31 Tako sami o sebi svjedočite da ste djeca onih koji su ubijali proroke.
32 Dopunite onda mjeru svojih otaca.
33 Zmije, naraštaju zmija otrovnica, kako ćete izbjeći osudu pakla?
34 Zato vam ja, evo, šaljem proroke, i mudrace, i pismoznance; i neke od njih ćete ubiti i razapeti, a neke bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada,
35 Da dođe na vas sva pravedna krv prolivena na zemlji: od krvi pravednoga Avelja do krvi Zaharije, sina Varahijinog, kog ste ubili između hrama i žrtvenika.
36 Zaista, kažem vam, Sve će to doći na ovaj naraštaj.
37 O Jerusalime, Jerusalime, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani, koliko li sam puta htio okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja svoje piliće pod svoja krila, a vi ne htjedoste!
38 Evo, ostavljena vam je kuća opustošena.
39 Jer, kažem vam, Odsada me više nećete vidjeti sve dok ne kažete, Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodovo.

Jevanđelje po Mateju 24 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I iziđe Isus te ode od hrama; i pristupiše mu njegovi učenici da mu pokažu hramska zdanja.
2 I reče im Isus, Ne vidite li sve to? Zaista, kažem vam, Neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu koji neće biti oboren.
3 I pristupiše mu učenici nasamo dok je sjedio na Maslinskoj gori, govoreći, Reci nam, kada će to biti? I šta će biti znak tvoga dolaska i svršetka svijeta?
4 Isus odgovori i reče im, Pazite da vas ko ne zavede.
5 Jer mnogi će doći u moje ime i govoriti, Ja sam Hrist; i mnoge će zavesti.
6 I čućete za ratove i za glasine o ratovima: gledajte da se ne uznemirujete; jer sve se to treba dogoditi, ali to još nije svršetak.
7 Jer narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; biće gladī, i pošastī, i potresā po raznim mjestima.
8 Ali sve je to samo početak patnji.
9 Tada će vas na muke predavati i ubijati vas: i svi će vas narodi mrziti zbog mog imena.
10 Mnogi će se tada sablazniti, izdavati jedni druge i mrziti se međusobno.
11 I ustaće mnogi lažni proroci i mnoge će obmanuti.
12 I budući da će se umnožiti bezakonje, ohladnjeće ljubav mnogih.
13 Ali onaj ko ustraje do svršetka, biće spašen.
14 I propovijedaće se ovo jevanđelje kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći svršetak.
15 Kada, dakle, ugledate gnusobu pustoši, prorečenu po proroku Danilu, kako stoji na svetome mjestu (ko čita, neka razumije),
16 Neka tada oni koji budu u Judeji bježe u gore:
17 Neka onaj ko je na krovu ne silazi uzeti išta iz svoje kuće,
18 Ni onaj koji je u polju neka se ne vraća natrag da uzme svoju odjeću.
19 A jao trudnicama i dojiljama u one dane!
20 I molite da bijeg vaš ne bude zimi ni na sabatnji dan:
21 Jer tada će biti velika tjeskoba kakve nije bilo od početka svijeta i sve do sada, ne, niti će je ikada biti.
22 I kada se ne bi skratili oni dani, ne bi se spasilo ni jedno tijelo; no, radi izabranih skratiće se oni dani.
23 Ako vam tada ko veli, Gle, ovdje je Hrist, ili tamo; ne vjerujte.
24 Jer će ustati lažni Hristi i lažni proroci i prikazivati velika znamenja i čudesa tako da, bude li moguće, prevare i same izabrane.
25 Eto, rekao sam vam unaprijed.
26 Stoga, ako vam vele, Evo, u pustinji je; ne izlazite: ili, Eno, u tajnim je odajama; ne vjerujte.
27 Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i dolazak Sina čovječjega.
28 Jer gdje god je strvina, ondje će se okupljati orlovi.
29 Odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomračiti, i mjesec neće davati svoje svjetlosti, i zvijezde će s neba pasti, i sile će se nebeske poljuljati.
30 I pojaviće se tada znak Sina čovječjega u nebu; i proplakaće tada sva plemena zemlje i ugledaće Sina čovječjega kako dolazi na oblacima nebeskim sa silom i velikom slavom.
31 I poslaće on svoje anđele s jakim zvukom trube i sabraće oni njegove izabranike od četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.
32 A od smokve naučite poređenje: Kada joj je grana već mekana i potjera lišće, znate da je blizu ljeto.
33 Tako i vi, kada sve to ugledate, znajte da je blizu, i to na vratima.
34 Zaista, kažem vam, Neće proći ovaj naraštaj dok se sve to ne ispuni.
35 Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi neće proći.
36 A o onome danu i času ne zna nijedan čovjek, ne, ni anđeli nebeski, nego samo moj Otac.
37 Kao što bjehu dani Nojevi, tako će biti i dolazak Sina čovječjega.
38 Jer u one dane prije potopa jeli su i pili, ženili se i udavali do dana kada je Noje ušao u kovčeg,
39 I nisu bili svjesni ničega dok nije došao potop i sve ih odnio; tako će biti i dolazak Sina čovječjega.
40 Tada će dvojica biti u polju: jedan će biti uzet, a drugi ostavljen.
41 Dvije će žene mljeti u mlinu: jedna će biti uzeta, a druga ostavljena.
42 Bdijte, dakle, jer ne znate u koji trenutak vaš Gospod dolazi.
43 A znajte ovo: kada bi domaćin znao za koje će straže doći kradljivac, bdio bi i ne bi dopustio da mu se provali u kuću.
44 Zato i vi budite spremni: jer Sin čovječji dolazi u trenutak kada i ne mislite.
45 Ko je onda onaj vjerni i razboriti sluga kog je njegov gospodar postavio nad svojim ukućanima da im daje hranu u pravo vrijeme?
46 Blagosloven je onaj sluga koga njegov gospodar, kada dođe, nađe da tako čini.
47 Zaista, kažem vam da će ga postaviti nad svim svojim dobrima.
48 Ali ako taj zli sluga u svome srcu kaže, Odgodio je moj gospodar svoj dolazak,
49 Pa stane tući svoje sasluge te jesti i piti s pijanima,
50 Doći će gospodar tog sluge u dan u koji ga on ne očekuje i u čas koji on ne poznaje,
51 I rasjeći će ga i dodijeliti mu udio s licemjerima: ondje će biti plač i škrgut zubā.

Jevanđelje po Mateju 25 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada će kraljevstvo nebesko biti kao deset djevica, koje uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret mladoženji.
2 Pet od njih bjehu mudre, a pet lude.
3 One lude uzeše svoje svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulje;
4 A mudre uzeše u svojim posudama ulje zajedno sa svojim svjetiljkama.
5 Budući da je mladoženja okasnio, sve su one zadrijemale i zaspale.
6 A u ponoć nastade vika, Evo, dolazi mladoženja; iziđite mu u susret!
7 Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke.
8 I rekoše lude mudrima, Dajte nam od svog ulja, jer nam se gase svjetiljke.
9 Ali mudre im odvratiše rekavši, Nipošto; ne bi bilo dosta za nas i za vas: nego idite radije k onima koji prodaju i kupite za sebe.
10 A dok su one otišle kupiti, dođe mladoženja; i one koje bjehu spremne uđoše s njim na svadbu: i zatvoriše se vrata.
11 Poslije dođoše i ostale djevice, rekavši, Gospode, Gospode, otvori nam.
12 Ali im on odgovori i reče, Zaista, kažem vam, ne poznajem vas.
13 Bdijte, dakle, jer ne znate ni dan ni čas u koji Sin čovječji dolazi.
14 Jer kraljevstvo nebesko je kao neki čovjek koji polazeći u daleku zemlju dozva svoje sluge i preda im svoja dobra.
15 I dade jednome pet talenata, drugome dva, trećemu jedan, svakome po njegovoj sposobnosti, i odmah krenu na put.
16 Tada onaj koji je primio pet talenata ode i poradi s njima te pomoću njih steče drugih pet talenata.
17 Isto tako i onaj koji je primio dva, steče druga dva.
18 Ali onaj koji je primio jedan ode te iskopa rupu u zemlji i sakri novac svoga gospodara.
19 Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i stade se obračunavati s njima.
20 I dođe onaj koji je primio pet talenata i donese drugih pet talenata, rekavši, Gospodaru, pet talenata si mi predao: evo, uz njih sam stekao još pet talenata.
21 Reče mu njegov gospodar, Dobro si učinio, slugo dobri i vjerni; u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti: uđi u radost gospodara svoga.
22 Pristupi i onaj koji je primio dva talenta pa reče, Gospodaru, dva talenta si mi predao: evo, druga dva talenta sam uz njih stekao.
23 Reče mu njegov gospodar, Dobro si učinio, slugo dobri i vjerni; u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti: uđi u radost gospodara svoga.
24 Tada dođe onaj koji je primio jedan talent pa reče, Gospodaru, znao sam te da si strog čovjek, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao.
25 Pobojah te se, i odoh i sakrih tvoj talent u zemlju: evo ti tvoje.
26 Nјegov mu gospodar odgovori i reče, Opaki i lijeni slugo, znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao:
27 Trebalo je, dakle, da uložiš moj novac kod mjenjačā i ja bih o svome dolasku primio svoje s kamatom.
28 Uzmite, stoga, od njega talent, i dajte ga onome koji ima deset talenata.
29 Jer svakome ko ima daće se još i imaće u izobilju, a od onoga ko nema oduzeće se i ono što ima.
30 A beskorisnoga slugu izbacite napolje u tamu: ondje će biti plač i škrgut zubā.
31 Kada Sin čovječji dođe u svojoj slavi, i svi sveti anđeli s njime, on će sjesti na prijesto svoje slave.
32 I okupiće se pred njim svi narodi: i odvojiće ih jedne od drugih kao što pastir odvaja svoje ovce od jaraca;
33 I postaviće ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.
34 Tada će Kralj onima sebi zdesna reći, Dođite, blagosloveni Oca mog, primite u nasljedstvo kraljevstvo pripremljeno za vas od utemeljenja svijeta:
35 Jer sam gladovao i dali ste mi hrane; žeđao sam i dali ste mi pića; stranac sam bio i primili ste me;
36 Gō i odjenuli ste me; bolovao sam i pohodili ste me; u tamnici sam bio i došli ste k meni.
37 Tada će mu pravednici odgovoriti, kazujući, Gospode, kada smo te to vidjeli gladnoga i nahranili te? ili žednoga i dali ti piti?
38 Kada smo te vidjeli kao stranca i primili te? ili gologa i odjenuli te?
39 Ili, kada smo te vidjeli bolesnoga, ili u tamnici, i došli k tebi?
40 Odgovarajući im, Kralj će reći, Zaista, kažem vam, Šta god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.
41 Zatim će i onima slijeva reći, Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječiti pripremljen za đavola i njegove anđele:
42 Jer sam gladovao i niste mi dali hrane; žeđao sam i niste mi dali pića;
43 Stranac sam bio i niste me primili; gō i niste me odjenuli; bolestan i u tamnici i niste me pohodili.
44 Tada će mu i oni odgovoriti, kazujući, Gospode, a kada smo te to vidjeli gladnoga, ili žednoga, ili stranca, ili gologa, ili bolesnoga, ili u tamnici, i nismo ti poslužili?
45 Tada će im on odgovoriti, Zaista, kažem vam, Šta god niste učinili jednome od ovih najmanjih, to niste ni meni učinili.
46 I otići će ovi u vječitu kaznu, a pravednici u život vječni.

Jevanđelje po Mateju 26 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A kada je Isus dovršio sva ta kazivanja, reče on svojim učenicima,
2 Znate da je za dva dana praznik pashe, i Sina čovječjega predaće da bude razapet.
3 Tada se okupiše sveštenički glavari, pismoznanci i narodne starješine u dvoru velikog sveštenika koji se zvao Kajafa,
4 I dogovoriše se da Isusa na prevaru uhapse i ubiju.
5 Ali rekoše, Ne na praznik, da ne nastane pobuna u narodu.
6 A kada je Isus bio u Vitaniji, u kući Simona gubavca,
7 Pristupi mu neka žena s alabastrenom posudom skupocjene pomasti i izli mu je na glavu dok je bio za trpezom.
8 Kada to vidješe njegovi učenici, razbjesniše se, rekavši, Čemu ta rasipnost?
9 Jer mogla se ta pomast skupo prodati i to dati siromasima.
10 Kada je Isus to dočuo, reče im, Zašto dosađujete ženi? ta dobro je djelo učinila na meni.
11 Jer siromahe svagda imate uza se, ali mene nemate svagda.
12 Izlivši tu pomast na moje tijelo, za ukop mi je to učinila.
13 Zaista, kažem vam, Gdje god se po svemu svijetu bude propovijedalo ovo jevanđelje, kazivaće se i ovo što je ona učinila, njoj na spomen.
14 Tada jedan od dvanaestorice, koji se zvao Juda Iskariotski, ode k svešteničkim glavarima
15 I reče im, Šta ćete mi dati da vam ga predam? I nagodiše se s njim za trideset srebrnjaka.
16 Otada je tražio priliku da ga izda.
17 A u prvi dan praznika beskvasnoga hljeba pristupiše učenici Isusu govoreći mu, Gdje hoćeš da ti pripremimo da jedeš pashu?
18 I reče on, Idite u grad k tome i tome čovjeku i recite mu, Učitelj veli, Vrijeme je moje blizu; kod tebe ću održati pashu sa svojim učenicima.
19 I učiniše učenici kao što im je naredio Isus te pripremiše pashu.
20 A kada je došlo veče, sjede on za sto s dvanaestoricom.
21 I reče on dok su jeli, Zaista, kažem vam, da će me jedan od vas izdati.
22 Silno se ražalostivši, svaki mu od njih poče govoriti, Nisam valjda ja, Gospode?
23 I odgovori on i reče, Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.
24 Sin čovječji, doduše, odlazi kao što je o njemu pisano: ali jao onome čovjeku po kome predaju Sina čovječjega! bolje bi bilo tome čovjeku da se nije ni rodio.
25 A Juda, koji ga je izdao, odgovori i reče, Nisam valjda ja, Učitelju? On mu odgovori, Ti reče.
26 Dok su jeli, uze Isus hljeb i blagoslovi, i razlomi ga te dade učenicima i reče, Uzmite, jedite; ovo je moje tijelo.
27 Tada uze čašu i zahvali te im je dade, rekavši, Pijte iz nje svi;
28 Jer ovo je krv moja, krv novoga zavjeta, koja se za mnoge prolijeva za oproštenje grijehā.
29 Ali kažem vam da odsada nipošto neću piti od ovoga trsova ploda do onoga dana kada ću ga, novoga, piti s vama u kraljevstvu Oca svoga.
30 Kada su otpjevali hvalospjev, odoše na Maslinsku goru.
31 Tada im Isus reče, Svi vi sablaznićete se zbog mene još ove noći: jer pisano je, Udariću pastira i razbježaće se ovce iz stada.
32 Ali nakon što vaskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.
33 Odgovori Petar i reče mu, Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću sablazniti.
34 Reče mu Isus, Zaista, kažem ti da ćeš me se još ove noći, prije nego se pijetao oglasi, triput odreći.
35 Reče mu Petar, Bude li potrebno i umrijeti s tobom, nipošto te se neću odreći. Isto tako rekoše i svi učenici.
36 Tada dođe Isus s njima do mjesta koje se zvalo Getsimani i reče učenicima, Sjednite ovdje dok se ja idem onamo pomoliti.
37 I povede sa sobom Petra i oba sina Zevedejeva, i poče ga obuzimati žalost i tjeskoba.
38 Tada im reče, Duša mi je nasmrt žalosna: ostanite ovdje i bdijte sa mnom.
39 I ode on malo dalje, pade ničice pa, moleći se, reče, O Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.
40 I dođe k učenicima te ih nađe pozaspale. I reče Petru, Tako, niste mogli jedan čas probditi sa mnom?
41 Bdijte i molite da ne dođete u napast: duh je, doduše, voljan, no tijelo je slabo.
42 Ode on opet, po drugi put, i pomoli se govoreći, O Oče moj, ako nije moguće da me mimoiđe ova čaša, da je ne pijem, neka bude volja tvoja.
43 I dođe te ih ponovo nađe pozaspale: jer oči im se sklapahu.
44 I ostavi ih te ponovo ode i pomoli se po treći put govoreći iste riječi.
45 Tada dođe k svojim učenicima i reče im, Samo vi spavajte i počivajte: evo, trenutak je nadohvat ruke, i Sin čovječji predaje se u ruke grešnicima.
46 Ustanite, pođimo: evo, onaj koji me izdaje je nadohvat ruke.
47 I dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim silna svjetina od svešteničkih glavara i narodnih starješina, s mačevima i toljagama.
48 A njegov im je izdajnik dao znak, rekavši, Koga poljubim, taj je: njega zgrabite.
49 I odmah pristupi on Isusu i reče, Zdravo, učitelju; i poljubi ga.
50 A Isus mu reče, Prijatelju, zašto si došao? Tada oni priđoše te staviše ruke na Isusa i pograbiše ga.
51 I gle, jedan od onih koji bjehu s Isusom pruži ruku, potegnu svoj mač te udari slugu velikog sveštenika i odsiječe mu uho.
52 Reče mu tada Isus, Vrati svoj mač na njegovo mjesto: jer svi koji se mača hvataju, od mača će poginuti.
53 Zar misliš da ne mogu ovoga trena zamoliti svog Oca i on će mi odmah dati više od dvanaest legija anđelā.
54 No kako bi se onda ispunila pisma da mora biti tako?
55 Tada Isus reče svjetini, Zar ste kao na razbojnika izišli s mačevima i toljagama da me uhvatite? Svakodnevno sam sjedio s vama naučavajući u hramu i niste me uhvatili.
56 A sve se to dogodilo da se ispune pisma prorokā. Tada ga svi učenici ostaviše i pobjegoše.
57 A oni koji su ga uhvatili odvedoše Isusa Kajafi, velikom svešteniku, gdje bjehu okupljeni pismoznanci i starješine.
58 A Petar ga je slijedio izdaleka, sve do dvora velikog sveštenika i, ušavši unutra, sjede on sa slugama da vidi svršetak.
59 A sveštenički glavari i starješine, i sav sabor, tražili su lažno svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube,
60 Ali nisu našli: premda su istupili mnogi lažni svjedoci, ipak nisu našli ništa. Naposljetku istupiše dva lažna svjedoka
61 I rekoše, Ovaj je rekao, Mogu razvaliti hram Božji i za tri dana ga sagraditi.
62 I ustade veliki sveštenik i reče mu, Ništa ne odgovaraš? šta to ovi svjedoče protiv tebe?
63 No Isus je ćutao. A veliki sveštenik mu reče, Zaklinjem te Bogom živim da nam kažeš jesi li ti Hrist, Sin Božji?
64 Reče mu Isus, Ti reče: štaviše, kažem vam, Odsada ćete gledati Sina čovječjega gdje sjedi zdesna sile i dolazi na oblacima nebeskim.
65 Tada veliki sveštenik razdera svoju odjeću, rekavši, Pohulio je; što nam još trebaju svjedoci? evo, sada ste čuli njegovu hulu.
66 Šta mislite? A oni odgovoriše i rekoše, Zaslužio je smrt.
67 Tada mu pljuvahu u lice i udarahu ga, a drugi su ga pljuskali
68 Govoreći, Proreci nam, Hriste, Ko te udario?
69 A Petar je sjedio napolju u dvorištu; i pristupi mu neka mlada sluškinja, rekavši, I ti si bio s Isusom Galilejcem.
70 Ali on pred svima njima poreče, rekavši, Ne znam šta govoriš.
71 A kada je izišao u predvorje, spazi ga druga djevojka i reče onima koji bjehu tamo, I ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom.
72 I opet on poreče, i to sa zakletvom, Ne poznajem toga čovjeka.
73 Malo kasnije pristupiše oni koji su stajali ondje te rekoše Petru, Zaista, i ti si jedan od njih; jer govor te tvoj odaje.
74 Tada on stade kleti i zaklinjati se, govoreći, Ne poznajem toga čovjeka. I odmah se oglasi pijetao.
75 I sjeti se Petar riječi Isusove, koji mu bješe rekao, Prije no što se pijetao oglasi, triput ćeš me se odreći. I iziđe on i gorko zaplaka.

Jevanđelje po Mateju 27 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Kada je svanulo jutro, svi sveštenički glavari i narodne starješine održaše vijećanje protiv Isusa da ga pogube.
2 A kada ga svezaše, odvedoše ga i predaše upravitelju Pontiju Pilatu.
3 Tada se Juda, onaj koji ga bješe izdao, vidjevši da je osuđen, pokaja i vrati trideset srebrnjaka svešteničkim glavarima i starješinama,
4 Rekavši, Sagriješio sam izdavši nedužnu krv. A oni rekoše, Šta se to nas tiče? ti vidi šta ćeš.
5 On baci srebrnjake u hramu, i udalji se, i ode te se objesi.
6 I uzeše sveštenički glavari srebrnjake i rekoše, Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu, jer je to plata za krv.
7 I posavjetovaše se te kupiše za njih lončarevu njivu, za ukop stranaca.
8 Stoga se ta njiva sve do ovoga dana naziva, Nјiva krvi.
9 Tada se ispunilo ono što bješe rečeno po proroku Jeremiji, koji veli, I uzeše trideset srebrnjaka, cijenu onoga koji bješe procijenjen, koga procijeniše sinovi Izraelovi;
10 I dadoše ih za lončarevu njivu, kako mi je naredio Gospod.
11 I stade Isus pred upravitelja. I upita ga upravitelj, Jesi li ti Kralj Judejaca? A Isus mu reče, Ti kažeš.
12 I dok su ga sveštenički glavari i narodne starješine optuživali, ništa nije odgovarao.
13 Tada mu Pilat reče, Ne čuješ li koliko toga ovi svjedoče protiv tebe?
14 I ne odgovori mu on ni na jednu riječ, tako da se upravitelj silno čudio.
15 A za taj praznik upravitelj je običavao narodu pustiti jednog zatvorenika, kog bi htjeli.
16 Upravo su tada imali znamenitog zatvorenika zvanog Varava.
17 Stoga im, kada bjehu okupljeni, Pilat reče, Koga hoćete da vam pustim? Varavu, ili Isusa zvanog Hrist?
18 Jer je znao da su ga predali iz zavisti.
19 Dok je sjedio na sudilištu, poruči mu žena, govoreći, Nemoj imati ništa s tim pravednikom, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.
20 Ali sveštenički glavari i starješine nagovoriše svjetinu da zatraži Varavu i pogubi Isusa.
21 Odgovori upravitelj i reče im, Koga od te dvojice hoćete da vam pustim? Oni rekoše, Varavu.
22 Reče im Pilat, Šta onda da učinim s Isusom nazvanim Hrist? Rekoše mu svi, Razapni ga.
23 No upravitelj reče, Zašto? Šta je zlo učinio? Ali oni još jače povikaše, rekavši, Razapni ga.
24 Kada Pilat vidje da ne može ništa, nego nastaje sve veći metež, uze on vodu i opra ruke pred svjetinom, rekavši, Ja sam nedužan od krvi ovog pravednika: vi vidite šta ćete.
25 I odgovori sav narod i reče, Krv njegova na nas i na našu djecu.
26 Tada im on pusti Varavu, a Isusa, kada ga izbičeva, preda da ga razapnu.
27 Zatim upraviteljevi vojnici uvedoše Isusa u upraviteljev dvor i okupiše oko njega cijelu četu.
28 I svukoše ga i zaogrnuše skerletnim plaštom.
29 A kada su spleli vijenac od trnja, staviše mu ga na glavu, a u desnu ruku trsku. I prigibahu pred njim koljena i izrugivahu mu se govoreći, Zdravo, Kralju Judejaca!
30 I pljuvahu po njemu i uzimahu trsku te ga udarahu po glavi.
31 A kada su mu se izrugali, svukoše mu plašt, navukoše mu njegovu odjeću i odvedoše ga da ga razapnu.
32 Kada su izlazili, nađoše nekog Kirinca po imenu Simon: njega prisiliše da mu nosi krst.
33 Kada su došli na mjesto zvano Golgota, što znači lobanjsko mjesto,
34 Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuči; a kada on to okusi, ne htjede piti.
35 I razapeše ga, i razdijeliše njegove haljine bacivši kocku; da se ispuni ono što bješe rečeno po proroku, Haljine moje razdijeliše među sobom i za ruho moje baciše kocku.
36 I sjedili su ondje i čuvali ga.
37 I postaviše mu iznad glave i napisanu optužbu, OVO JE ISUS, KRALJ JUDEJACA.
38 Tada bjehu s njim razapeta dva razbojnika: jedan zdesna, a drugi slijeva.
39 Oni koji su prolazili grdili su ga mašući glavama svojima
40 I govoreći, Ti koji razvaljuješ hram i za tri dana ga podižeš, spasi sām sebe. Ako si Sin Božji, siđi s krsta.
41 Isto tako i sveštenički glavari, rugajući se zajedno s pismoznancima i starješinama, govorahu,
42 Druge je spasio, sebe ne može spasiti. Ako je on Kralj Izraela, neka sada siđe s krsta i vjerovaćemo mu.
43 Uzdao se u Boga: neka ga on sada izbavi, ako ga hoće; jer je rekao, Božji sam Sin.
44 Tako su mu dobacivali i razbojnici razapeti zajedno s njim.
45 A od šestoga sata nastade tama po svoj zemlji, sve do devetoga sata.
46 A oko devetoga sata povika Isus bučnim glasom, Ili, Ili, lama savahtani? što znači, Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
47 A neki od onih koji stajahu ondje, čuvši to, rekoše, Ovaj doziva Iliju.
48 I odmah pritrča jedan od njih, uze sunđer, i natopi ga octom, i nataknu ga na trsku, i dade mu piti.
49 Ostali rekoše, Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.
50 A Isus, povikavši ponovo bučnim glasom, predade duh.
51 I gle, hramska se zavjesa razdera nadvoje, odozgo do dolje; i potrese se zemlja, i raspuknuše se stijene;
52 I otvoriše grobovi; i vaskrsnuše mnoga tijela usnulih svetaca,
53 Te iziđoše iz grobova nakon njegovog vaskrsenja, i uđoše u sveti grad, i pokazaše se mnogima.
54 A stotnik i oni koji s njim čuvahu Isusa, vidjevši potres i to što se zbiva, silno se prestrašiše pa rekoše, Odista, ovaj bješe Sin Božji.
55 A bjehu ondje i to izdaleka promatrahu mnoge žene koje su iz Galileje došle za Isusom poslužujući mu.
56 Među njima bješe Marija Magdalina, i Marija, Jakovljeva i Josina majka, i majka sinova Zevedejevih.
57 Uveče dođe neki bogati čovjek iz Arimateje, imena Josif, koji i sām bješe Isusov učenik.
58 On ode k Pilatu i zaiska Isusovo tijelo. Tada Pilat zapovjedi da se tijelo preda.
59 Uzevši tijelo, Josif ga povi u čisto laneno platno
60 I položi u svoju novu grobnicu, koju bješe isklesao u stijeni: i dokotrlja veliki kamen na vrata grobnice te ode.
61 A bjehu ondje Marija Magdalina i druga Marija: sjedile su prema grobnici.
62 Idućeg dana, to jest nakon dana pripreme, okupiše se sveštenički glavari i fariseji kod Pilata
63 I rekoše mu, Gospodine, sjetismo se da je onaj prevarant, dok je još bio živ, rekao, Nakon tri dana vaskrsnuću.
64 Zapovijedi, stoga, da se grobnica osigura sve do trećega dana, kako ne bi došli njegovi učenici noću, ukrali ga i rekli narodu, Vaskrsnuo je od mrtvih: i tako će posljednja prevara biti gora od prve.
65 Reče im Pilat, Imate stražu: idite, osigurajte kako znate.
66 Stoga oni odoše i osiguraše grobnicu zapečativši kamen i postavivši stražu.

Jevanđelje po Mateju 28 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Po svršetku sabata, u osvit prvoga dana u sedmici, dođoše Marija Magdalina i druga Marija da pogledaju grobnicu.
2 I gle, nastade velik potres; jer anđeo Gospodov sišao je s neba, pristupio, otkotrljao kamen s vrata i sjeo na nj.
3 Izgled mu bješe poput munje, a odjeća bijela kao snijeg.
4 I od straha pred njim zadrhtaše čuvari i postadoše kao mrtvi.
5 I odgovori anđeo i reče ženama, Ne bojte se: jer znam da tražite Isusa, koji je bio razapet.
6 Nije ovdje: jer je vaskrsnuo, kao što reče. Dođite, pogledajte mjesto gdje je Gospod ležao.
7 I pođite žurno i recite njegovim učenicima da je vaskrsnuo od mrtvih; i evo, ide pred vama u Galileju; ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekao sam vam.
8 I odoše one žurno od grobnice sa strahom i velikom radošću; i otrčaše da dojave to njegovim učenicima.
9 Ali dok su odlazile da jave njegovim učenicima, gle, susretnu ih Isus i reče im, Zdravo. I pristupiše mu, obujmiše mu noge i pokloniše mu se.
10 Tada im Isus reče, Ne bojte se: idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju, i ondje će me vidjeti.
11 Dok su one odlazile, gle, neki od stražara odoše u grad i dojaviše svešteničkim glavarima sve što se zbilo.
12 A ovi, kada su se okupili sa starješinama i održali vijećanje, uzeše mnogo novca i dadoše vojnicima,
13 Rekavši im, Kažite, Nјegovi su učenici došli noću i ukrali ga dok smo mi spavali.
14 Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i učiniti da vi budete bez brige.
15 Tako oni uzeše novac i učiniše kako bjehu poučeni: i raširena je ta pripovijest među Judejcima do ovoga dana.
16 Tada jedanaestorica učenika odoše u Galileju, na goru koju im je odredio Isus.
17 A kada ga ugledaše, pokloniše mu se; ali neki sumnjahu.
18 I pristupi Isus i prozbori im, govoreći, Dana mi je sva vlast u nebu i na zemlji.
19 Pođite, stoga, i poučavajte sve narode, krštavajući ih u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha,
20 Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio: i evo, ja sam s vama uvijek, sve do svršetka svijeta. Amin.