Jevanđelje po Marku 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I ponovo poče on poučavati kraj mora. I okupilo se k njemu silno mnoštvo, tako da je ušao u lađu i sjedio na moru, a sve ono mnoštvo bješe uz more, na kopnu.
2 I poučavao ih je u poređenjima mnogo toga. I reče im u svojoj nauci,
3 Slušajte; Gle, iziđe sijač sijati:
4 I dok je sijao, neko zrno pade kraj puta te dođoše ptice nebeske i pojedoše ga.
5 Neko pade na kamenito tlo, gdje nije imalo mnogo zemlje; i odmah niknu, jer nije imalo duboku zemlju.
6 Ali kada se diglo sunce, ono ga sprži pa se, budući da nije imalo korijena, osuši.
7 Neko pade među trnje; i poraste trnje i uguši ga te ono ne donese plod.
8 No neko pade na dobru zemlju i donese plod koji poraste i umnoži se; i donese jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko i jedno stostruko.
9 I reče im, Onaj ko ima uši da čuje, neka čuje.
10 A kada je bio sām, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom upitaše ga o tom poređenju.
11 I reče im, Vama je dano da znate tajinstva kraljevstva Božjeg, a onima napolju sve je to u poređenjima:
12 Da gledajući vide, i ne uvide; i da slušajući čuju, i ne razumiju; da se ne bi kojim slučajem obratili pa im bili oprošteni grijesi njihovi.
13 I reče im, Zar ne razumijete to poređenje? kako ćete onda razumjeti sva ostala poređenja?
14 Sijač sije riječ.
15 A oni kraj puta, gdje je riječ posijana, jesu oni kojima, čim čuju, odmah dolazi Satana i odnosi riječ koja je bila posijana u njihovim srcima.
16 A slični su i oni posijani na kamenitom tlu, koji riječ, kada je čuju, odmah s radošću prime,
17 Ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kada nastane nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablazne.
18 A oni među trnje posijani su oni koji čuju riječ,
19 Ali im brige ovoga svijeta, obmanljivost bogatstva i požuda za koječim drugim, ušavši, uguše riječ te ona postane besplodna.
20 A oni posijani na dobru zemlju jesu takvi koji čuju riječ i prihvate je te donesu plod: jedan tridesetostruko, jedan šezdesetostruko i jedan stostruko.
21 I reče im, Donosi li se svijeća da se stavi pod posudu ili pod postelju? a ne da se stavi na svijećnjak?
22 Jer nema ništa skriveno što se neće pokazati, niti tajno što se neće saznati.
23 Ko ima uši da čuje, neka čuje.
24 I reče im, Pazite šta slušate: mjerom kojom mjerite, mjeriće vam se; i nadodaće se vama koji slušate.
25 Jer onome ko ima daće se, a onome ko nema oduzeće se i ono što ima.
26 I reče, Tako je kraljevstvo Božje kao kada čovjek ubaci sjeme u zemlju.
27 I spava li on ili ustaje, noću i danju sjeme klija i raste, ni sām ne zna kako;
28 Jer zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, potom klas i, na kraju, puno zrno u klasu.
29 A čim plod dopusti, odmah primiče srp, jer je došla žetva.
30 I reče, S čime da uporedimo kraljevstvo Božje? ili s kojim poređenjem da ga uporedimo?
31 Ono je kao zrno gorušice koje je, kada se u zemlju posije, manje od svega sjemenja što je na zemlji;
32 Ali, kada je posijano, naraste i postane veće od svega povrća te potjera velike grane, tako da se pod njegovom sjenom mogu gnijezditi ptice nebeske.
33 I mnogim im je takvim poređenjima govorio riječ, kako su već mogli slušati.
34 Ali bez poređenja im nije govorio: kada su bili nasamo, svojim je učenicima sve razjašnjavao.
35 A naveče toga istoga dana reče im on, Pređimo preko.
36 I otpustiše mnoštvo te ga uzeše sa sobom, jer već bješe u lađi. A bjehu s njim i druge lađice.
37 I podiže se silan olujni vjetar pa talasi nadirahu u lađu, tako da je već bila gotovo puna.
38 A on bješe na krmi; spavao je na uzglavlju. I probudiše ga pa mu rekoše, Učitelju, zar ne mariš što ginemo?
39 I ustade on, zaprijeti vjetru i reče moru, Utihni, smiri se! I prestade vjetar i nastade potpuna tišina.
40 I reče im on, Zašto ste tako strašljivi? kako to da nemate vjere?
41 A oni, silno prestrašeni, jedan drugome rekoše, Kakav je to čovjek da ga i vjetar i more slušaju?