Jevanđelje po Marku 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I podiže se on odande te dođe u pokrajinu Judeju onom stranom Jordana. I opet se steče k njemu narod, a on ih je, kao što je običavao, opet poučavao.
2 I dođoše k njemu fariseji i, iskušavajući ga, upitaše, Je li zakonito za čovjeka da otpusti vlastitu ženu?
3 I odgovori on i reče im, Šta vam je zapovjedio Mojsije?
4 A oni rekoše, Mojsije je dopustio napisati razvodni spis i otpustiti je.
5 I odgovori Isus i reče im, Zbog okorjelosti srca vašega napisao vam je on taj propis.
6 Ali od početka stvorenja, muško i žensko stvori ih Bog.
7 Zbog toga će čovjek ostaviti svog oca i majku i prionuti uza svoju ženu;
8 I biće njih dvoje jedno tijelo. Tako više nisu dva, nego jedno tijelo.
9 Šta je, dakle, Bog združio, čovjek neka ne razdvaja!
10 U kući ga učenici ponovo upitaše o tome.
11 A on im reče, Ko god otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljubu prema njoj.
12 I ako žena napusti svoga muža te se uda za drugoga, čini preljubu.
13 I donosili su mu dječicu da ih dotakne; no njegovi su učenici korili one koji su ih donosili.
14 A kada Isus to vidje, bješe vrlo nezadovoljan pa im reče, Pustite dječicu da dolaze k meni i ne priječite im: jer takvih je kraljevstvo Božje.
15 Zaista, kažem vam, Ko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, neće ući u nj.
16 I uzimao ih je u naručje, polagao ruke na njih i blagosiljao ih.
17 A kad je izlazio na put, dotrča jedan, klekne preda nj i upita ga, Učitelju dobri, šta treba da činim da naslijedim vječni život?
18 I Isus mu reče, Zašto me nazivaš dobrim? niko nije dobar osim jednog, a to je Bog.
19 Znaš zapovijesti, Ne počini preljubu, Ne ubij, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Ne varaj, Poštuj svog oca i majku.
20 I odgovori on i reče mu, Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.
21 Tada ga Isus, pogledavši, uzljubi te mu reče, Jedno ti nedostaje: idi prodaj šta god imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; i dođi, uzmi krst i slijedi me.
22 I rastuži se on zbog te riječi i ode žalostan: jer je imao velik imetak.
23 A Isus pogleda ukrug i reče svojim učenicima, Kako li će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
24 A učenici bjehu zapanjeni zbog njegovih riječi. Ali Isus ponovo odgovori i reče im, Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
25 Lakše je kamili proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.
26 A oni se preko mjere zapanjiše govoreći među sobom, Pa ko se onda može spasiti?
27 I pogledavši ih, Isus reče, S ljudima je to nemoguće, ali ne s Bogom: jer s Bogom je sve moguće.
28 Tada mu Petar poče govoriti, Evo, mi smo ostavili sve i pošli za tobom.
29 I odgovori Isus i reče, Zaista vam kažem, Nema toga ko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja radi mene i jevanđelja,
30 A da ne bi, s progonstvima, primio stostruko već sada, u ovome vremenu: i kućā, i braće, i sestara, i majki, i djece, i poljā; a u svijetu koji dolazi, život vječni.
31 Ali mnogi prvi biće posljednji, a posljednji prvi.
32 I bjehu na putu uzlazeći u Jerusalim, a Isus je išao pred njima. Zadivljeni i preplašeni išli su za njim. I uze on ponovo dvanaestoricu i poče im kazivati šta će mu se dogoditi,
33 Govoreći, Evo, uzlazimo u Jerusalim; i Sin čovječji će biti predan svešteničkim glavarima i pismoznancima; i osudiće ga oni na smrt i predaće ga neznabošcima,
34 A oni će mu se izrugati, izbičevati ga, popljuvati i ubiti: ali će on treći dan vaskrsnuti.
35 I pristupiše mu Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, rekavši, Učitelju, htjeli bismo da za nas učiniš šta god zaištemo.
36 I reče im, Šta hoćete da učinim za vas?
37 Rekoše mu, Daj nam da sjedimo jedan tebi zdesna, a drugi slijeva u tvojoj slavi.
38 No Isus im reče, Ne znate šta ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem? i krstiti se krštenjem kojim sam ja kršten?
39 I rekoše mu, Možemo. No Isus im reče, U stvari, od čaše koju ja pijem pićete i krštenjem kojim sam ja kršten bićete kršteni:
40 Ali sjesti meni zdesna i slijeva nije moje da dajem, nego će to biti dano onima za koje je pripremljeno.
41 Kada su to čula ostala desetorica, počeše se srditi na Jakova i Jovana.
42 Ali Isus ih dozva i reče im, Znate da oni za koje se drži da vladaju nad neznabošcima gospodare nad njima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.
43 Ali neka ne bude tako među vama; nego, ko god hoće da bude velik među vama, neka vam bude poslužitelj.
44 I ko god od vas hoće da bude prvi, neka svima bude sluga.
45 Jer ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego da služi i da dā svoj život kao otkupninu za mnoge.
46 I dođoše u Jerihon. I dok je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i velikim mnoštvom naroda, kraj glavnog puta je sjedio i prosio slijepac Vartimej, sin Timejev.
47 Čuvši da je tu Isus Nazarećanin, poče on vikati i govoriti, Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!
48 I mnogi su mu naređivali da ućuti, ali je on još jače vikao, Sine Davidov, smiluj mi se!
49 I zaustavi se Isus i zapovjedi da mu ga pozovu. I pozvaše slijepca, rekavši mu, Samo hrabro, ustani; zove te.
50 A on odbaci svoju haljinu, ustade i dođe k Isusu.
51 I odgovori mu Isus i reče, Šta hoćeš da ti učinim? A slijepac mu kaza, Gospode, da progledam.
52 I reče mu Isus, Idi, vjera te tvoja iscijelila. I odmah on progleda te stade slijediti Isusa putem.