Jevanđelje po Marku — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Jevanđelje po Marku 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Početak jevanđelja Isusa Hrista, Sina Božjeg.
2 Kao što je zapisano u prorocima, Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom.
3 Glas jednoga viče u pustinji, Pripremite put Gospodu, poravnajte mu staze.
4 Jovan je krštavao u pustari i propovijedao krštenje pokajanja za oproštenje grijehā.
5 I dolazila je k njemu sva judejska zemlja i oni od Jerusalima, i sve ih je krštavao u rijeci Jordanu, dok su oni ispovijedali svoje grijehe.
6 I bješe Jovan odjeven u kamilju dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova, a hranio se skakavcima i divljim medom,
7 I propovijedao, govoreći, Poslije mene dolazi jedan moćniji od mene, kome ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remen na obući.
8 Ja vas vaistinu krstih vodom, ali on će vas krstiti Duhom Svetim.
9 I dođe u one dane Isus iz Nazareta u Galileji te ga Jovan krsti u Jordanu.
10 I smjesta, izlazeći iz vode, ugleda on otvorena nebesa i Duha kao goluba kako silazi na njega;
11 I dođe s neba glas, koji reče, Ti si Sin moj ljubljeni, u kome mi je zadovoljstvo.
12 I odmah ga Duh nagna u pustaru.
13 I bješe četrdeset dana u pustari, gdje ga je iskušavao Satana; i bješe s divljim zvijerima; i služahu mu anđeli.
14 Nakon što je Jovan bio zatvoren, dođe Isus u Galileju, propovijedajući jevanđelje kraljevstva Božjeg
15 I govoreći, Vrijeme se ispunilo, i kraljevstvo Božje je nadohvat ruke: pokajte se i povjerujte jevanđelju.
16 Prolazeći kraj Galilejskoga mora, ugleda on Simona i Andriju, njegovog brata, gdje bacaju mrežu u more; jer bjehu ribari.
17 I reče im Isus, Pođite za mnom i učiniću vas ribarima ljudī.
18 I ostaviše oni odmah svoje mreže i pođoše za njim.
19 I otišavši malo dalje odande, ugleda on Jakova, sina Zevedejevog, i Jovana, brata njegovog, koji takođe bjehu u lađi krpajući svoje mreže.
20 I odmah pozva i njih; i ostaviše oni svog oca Zevedeja u lađi s najamnicima i pođoše za njim.
21 I uđoše u Kapernaum; i odmah uđe on na sabatnji dan u sinagogu te poče poučavati.
22 I bjehu zaneseni njegovom naukom: jer ih je naučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
23 A bješe u njihovoj sinagogi čovjek s nečistim duhom; i povika on,
24 Rekavši, Pusti nas; šta mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? došao si nas uništiti? Znam te ko si, Svetac Božji.
25 I ukori ga Isus, rekavši, Umukni i iziđi iz njega.
26 Nečisti ga duh potrese i, povikavši bučnim glasom, iziđe iz njega.
27 I zadiviše se svi tako da se međusobno pitahu, govoreći, Šta li je ovo? kakva je to nova nauka? jer sa silom zapovijeda i samim nečistim duhovima, i oni ga slušaju.
28 I odmah se glas o njemu proširi po svoj galilejskoj okolini.
29 I odmah po izlasku iz sinagoge zajedno s Jakovom i Jovanom uđoše u Simonovu i Andrijinu kuću.
30 A Simonova je tašta ležala oboljela od groznice; i odmah mu rekoše za nju,
31 A on pristupi, prihvati je za ruku i pridignu je, te je odmah pusti groznica; i stade im ona posluživati.
32 A uveče, kada je zašlo sunce, doniješe mu sve one koji bjehu bolesni i one koji bjehu posjednuti đavolima.
33 I bješe sav grad okupljen pred vratima.
34 I ozdravio je mnoge koji bolovahu od raznih bolesti i mnoge je đavole izagnao; i nije dopuštao đavolima da govore, jer su ga poznavali.
35 A rano izjutra, ustavši još za mraka, izišao je i povukao se na pusto mjesto te se ondje molio.
36 A Simon i oni koji bjehu s njim pođoše ga tražiti.
37 Kada su ga našli, rekoše mu, Svi te traže.
38 A on im reče, Pođimo u obližnja mjesta da i ondje propovijedam, jer zato sam došao.
39 I propovijedao je u njihovim sinagogama po svoj Galileji i izgonio đavole.
40 I dođe mu neki gubavac preklinjući ga, i kleknu preda nj i reče mu, Ako hoćeš, možeš me očistiti.
41 A Isus, ganut, pruži ruku te ga dotaknu, i reče mu, Hoću; budi čist.
42 I čim je on to rekao, ovoga odmah napusti guba i bī očišćen.
43 I strogo mu zaprijeti i odmah ga otposla,
44 Rekavši mu, Pazi, nikome nemoj ništa govoriti; nego idi, pokaži se svešteniku i prinesi za svoje očišćenje ono što je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.
45 Ali on, čim je izišao, poče to uveliko pripovijedati i razglašavati, tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao napolju na pustim mjestima: i dolažahu k njemu sa svih strana.

Jevanđelje po Marku 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I uđe on nakon nekoliko dana opet u Kapernaum; i proču se da je u kući.
2 I odmah se okupiše mnogi, tako da više ni pred vratima nije bilo mjesta, i on im propovijedaše riječ.
3 I tada dođoše k njemu noseći uzetoga; a nosila su ga četvorica.
4 I ne mogavši da mu priđu zbog mnoštva, raskriše oni krov iznad njega i, kada ga probiše, spustiše postelju na kojoj je ležao uzeti.
5 Vidjevši njihovu vjeru, Isus reče uzetome, Sine, tvoji su ti grijesi oprošteni.
6 A ondje su sjedili neki pismoznanci te promišljali u svojim srcima,
7 Zašto ovaj tako huli? ko može grijehe opraštati, osim Bog jedini?
8 Isus im odmah, čim je u svome duhu proniknuo da tako promišljaju u sebi, reče, Zašto to promišljate u svojim srcima?
9 Je li lakše uzetome reći, Oprošteni su ti grijesi; ili reći, Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj?
10 Ali da znate da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe (reče on uzetome),
11 Tebi govorim, Ustani, podigni svoju postelju i idi svojoj kući.
12 I odmah on ustade, podignu postelju i iziđe naočigled svima; tako da svi bjehu zadivljeni i slavljahu Boga, rekavši, Nikada ne vidjesmo nešto takvo.
13 I opet iziđe pokraj mora; i sve je ono mnoštvo došlo k njemu, a on ih je poučavao.
14 A kada je prolazio, ugleda Levija, sina Alfejevog, gdje sjedi u carinarnici; i reče mu, Slijedi me. I ustade on i pođe za njim.
15 I dok je Isus sjedio za stolom u njegovoj kući, s Isusom i njegovim učenicima sjedili su mnogi carinici i grešnici: jer bješe ih mnogo i slijedili su ga.
16 A pismoznanci i fariseji, vidjevši ga gdje jede s carinicima i grešnicima, rekoše njegovim učenicima, Kako to da jede i pije s carinicima i grešnicima?
17 Kada je Isus to čuo, reče im, Ne trebaju zdravi ljekara, nego oni koji su bolesni: nisam došao da zovem pravednike, nego grešnike na pokajanje.
18 I Jovanovi i farisejski učenici običavali su postiti; i dođoše oni te mu rekoše, Zašto Jovanovi i farisejski učenici poste, a tvoji učenici ne poste?
19 I reče im Isus, Mogu li svatovi postiti dok je mladoženja s njima? sve dok imaju mladoženju sa sobom, ne mogu postiti.
20 Ali doći će dani kada će im se oteti mladoženja, i tada, u te dane, oni će postiti.
21 Niko ne prišiva komad nove tkanine na staru haljinu, inače nova zakrpa razvuče staru tkaninu i nastane još gori raspor.
22 I niko ne ulijeva novo vino u stare mjehove, inače novo vino razdere stare mjehove pa se prolije vino i razderu mjehovi; nego, novo se vino treba uliti u nove mjehove.
23 Jednog sabatnjeg dana dok je prolazio kroz polja žita, počeše njegovi učenici putem trgati klasje.
24 I rekoše mu fariseji, Gle, zašto oni na sabatnji dan čine ono što nije zakonito?
25 A on im reče, Zar nikada niste čitali šta je učinio David kada se našao u potrebi i ogladnio, on i oni koji bjehu s njim?
26 Kako je u dane Avijatra velikog sveštenika ušao u kuću Božju i jeo prikazni hljeb, koji nije dopušteno jesti nikome osim sveštenicima, te dao i onima koji bjehu s njim?
27 I reče im, Sabat je stvoren radi čovjeka, a ne čovjek radi sabata:
28 Stoga je Sin čovječji Gospodar i sabata.

Jevanđelje po Marku 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I ponovo uđe on u sinagogu; a bješe ondje čovjek koji imaše usahlu ruku.
2 I vrebahu na nj hoće li ga na sabatnji dan ozdraviti, da ga mogu optužiti.
3 I reče on čovjeku koji imaše usahlu ruku, Stani u sredinu.
4 I reče im, Je li dopušteno na dane sabatnje činiti dobro ili činiti zlo; život spasiti ili pogubiti? No oni ćutahu.
5 Tada ih on, ražalošćen zbog okorjelosti njihova srca, srdito pogleda uokolo i reče onome čovjeku, Ispruži ruku. I on je ispruži: i ruka mu bješe iscijeljena, zdrava kao i druga.
6 A fariseji iziđoše i odmah počeše s Irodovcima vijećati protiv njega, kako da ga unište.
7 Ali Isus se sa svojim učenicima povuče prema moru; a slijedilo ga je veliko mnoštvo iz Galileje, i iz Judeje,
8 I iz Jerusalima, i iz Idumeje, i s druge strane Jordana, i oni iz okoline Tira i Sidona: veliko mnoštvo je, čuvši kakva silna djela činjaše, došlo k njemu.
9 I reče on svojim učenicima da mu se zbog mnoštva pripremi lađica, kako ga ne bi pritijesnili.
10 Jer mnoge je bio ozdravio; tako da su svi koje je mučila kakva pošast navaljivali na njega da ga dotaknu.
11 I nečisti bi duhovi, čim bi ga spazili, padali pred njim i vikali, Ti si Sin Božji!
12 No on im je strogo prijetio da ga ne prokazuju.
13 I uziđe on na goru te pozva k sebi one koje sām htjede: i dođoše oni k njemu.
14 I odredi dvanaestoricu da budu s njim i da ih šalje da propovijedaju,
15 I da imaju vlast ozdravljivati bolesti i izgoniti đavole:
16 Simona, kome dade ime Petar;
17 I Jakova, sina Zevedejevog, i Jovana, brata Jakovljevog, koje nazva Voanerges, to jest, Sinovi groma;
18 I Andriju, i Filipa, i Vartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova, sina Alfejevog, i Tadeja, i Simona Kananita,
19 I Judu Iskariotskoga, koji ga je i izdao; i uđoše u neku kuću.
20 I opet se okupilo mnoštvo, tako da ni hljeba nisu mogli pojesti.
21 A kada su to čuli njegovi, dođoše ga odvesti; jer rekoše, Izvan sebe je.
22 A pismoznanci koji su sišli iz Jerusalima rekoše, Veelzevula ima i po knezu đavolā izgoni đavole.
23 I dozva ih on te im reče u poređenjima, Kako Satana može izgoniti Satanu?
24 I ako se kraljevstvo sāmo protiv sebe razdijeli, to kraljevstvo ne može opstati.
25 I ako se kuća sāma protiv sebe razdijeli, ne može ta kuća opstati.
26 I ako je Satana sām protiv sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je došao kraj.
27 Niko ne može ući u kuću jakoga i oplijeniti mu dobra, osim ako najprije ne sveže jakoga; i tek tada će mu kuću oplijeniti.
28 Zaista, kažem vam, Svi će se grijesi oprostiti sinovima ljudskim, i hule kojima god budu hulili:
29 Ali onaj ko bude pohulio na Svetoga Duha neće mu se oprostiti nikada, nego mu prijeti vječno prokletstvo;
30 Jer oni rekoše, Duha nečistoga ima.
31 Tada dođoše njegova braća i majka te, stojeći napolju, poslaše k njemu neke da ga pozovu.
32 A oko njega je sjedilo mnoštvo; i rekoše mu, Eno, napolju su tvoja majka i tvoja braća; traže te.
33 I odgovori im on, rekavši, Ko je moja majka, ili moja braća?
34 I, pogledavši uokolo one koji su sjedili oko njega, reče, Evo majke moje i braće moje!
35 Jer ko god bude vršio volju Božju, on je moj brat, i moja sestra, i majka.

Jevanđelje po Marku 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I ponovo poče on poučavati kraj mora. I okupilo se k njemu silno mnoštvo, tako da je ušao u lađu i sjedio na moru, a sve ono mnoštvo bješe uz more, na kopnu.
2 I poučavao ih je u poređenjima mnogo toga. I reče im u svojoj nauci,
3 Slušajte; Gle, iziđe sijač sijati:
4 I dok je sijao, neko zrno pade kraj puta te dođoše ptice nebeske i pojedoše ga.
5 Neko pade na kamenito tlo, gdje nije imalo mnogo zemlje; i odmah niknu, jer nije imalo duboku zemlju.
6 Ali kada se diglo sunce, ono ga sprži pa se, budući da nije imalo korijena, osuši.
7 Neko pade među trnje; i poraste trnje i uguši ga te ono ne donese plod.
8 No neko pade na dobru zemlju i donese plod koji poraste i umnoži se; i donese jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko i jedno stostruko.
9 I reče im, Onaj ko ima uši da čuje, neka čuje.
10 A kada je bio sām, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom upitaše ga o tom poređenju.
11 I reče im, Vama je dano da znate tajinstva kraljevstva Božjeg, a onima napolju sve je to u poređenjima:
12 Da gledajući vide, i ne uvide; i da slušajući čuju, i ne razumiju; da se ne bi kojim slučajem obratili pa im bili oprošteni grijesi njihovi.
13 I reče im, Zar ne razumijete to poređenje? kako ćete onda razumjeti sva ostala poređenja?
14 Sijač sije riječ.
15 A oni kraj puta, gdje je riječ posijana, jesu oni kojima, čim čuju, odmah dolazi Satana i odnosi riječ koja je bila posijana u njihovim srcima.
16 A slični su i oni posijani na kamenitom tlu, koji riječ, kada je čuju, odmah s radošću prime,
17 Ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kada nastane nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablazne.
18 A oni među trnje posijani su oni koji čuju riječ,
19 Ali im brige ovoga svijeta, obmanljivost bogatstva i požuda za koječim drugim, ušavši, uguše riječ te ona postane besplodna.
20 A oni posijani na dobru zemlju jesu takvi koji čuju riječ i prihvate je te donesu plod: jedan tridesetostruko, jedan šezdesetostruko i jedan stostruko.
21 I reče im, Donosi li se svijeća da se stavi pod posudu ili pod postelju? a ne da se stavi na svijećnjak?
22 Jer nema ništa skriveno što se neće pokazati, niti tajno što se neće saznati.
23 Ko ima uši da čuje, neka čuje.
24 I reče im, Pazite šta slušate: mjerom kojom mjerite, mjeriće vam se; i nadodaće se vama koji slušate.
25 Jer onome ko ima daće se, a onome ko nema oduzeće se i ono što ima.
26 I reče, Tako je kraljevstvo Božje kao kada čovjek ubaci sjeme u zemlju.
27 I spava li on ili ustaje, noću i danju sjeme klija i raste, ni sām ne zna kako;
28 Jer zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, potom klas i, na kraju, puno zrno u klasu.
29 A čim plod dopusti, odmah primiče srp, jer je došla žetva.
30 I reče, S čime da uporedimo kraljevstvo Božje? ili s kojim poređenjem da ga uporedimo?
31 Ono je kao zrno gorušice koje je, kada se u zemlju posije, manje od svega sjemenja što je na zemlji;
32 Ali, kada je posijano, naraste i postane veće od svega povrća te potjera velike grane, tako da se pod njegovom sjenom mogu gnijezditi ptice nebeske.
33 I mnogim im je takvim poređenjima govorio riječ, kako su već mogli slušati.
34 Ali bez poređenja im nije govorio: kada su bili nasamo, svojim je učenicima sve razjašnjavao.
35 A naveče toga istoga dana reče im on, Pređimo preko.
36 I otpustiše mnoštvo te ga uzeše sa sobom, jer već bješe u lađi. A bjehu s njim i druge lađice.
37 I podiže se silan olujni vjetar pa talasi nadirahu u lađu, tako da je već bila gotovo puna.
38 A on bješe na krmi; spavao je na uzglavlju. I probudiše ga pa mu rekoše, Učitelju, zar ne mariš što ginemo?
39 I ustade on, zaprijeti vjetru i reče moru, Utihni, smiri se! I prestade vjetar i nastade potpuna tišina.
40 I reče im on, Zašto ste tako strašljivi? kako to da nemate vjere?
41 A oni, silno prestrašeni, jedan drugome rekoše, Kakav je to čovjek da ga i vjetar i more slušaju?

Jevanđelje po Marku 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I dođoše na drugu stranu mora, u gadarinski kraj.
2 A kada je izišao iz lađe, odmah mu iz grobnica iziđe u susret neki čovjek s nečistim duhom,
3 Koji je obitavao u grobnicama; i niko ga više ni lancima nije mogao svezati,
4 Jer je već često bio vezan okovima i lancima, ali je trgao lance i lomio okove i niko ga nije mogao ukrotiti.
5 I bez prestanka je, noću i danju, po brdima i po grobnicama vikao i sjekao se kamenjem.
6 Ali kada on izdaleka spazi Isusa, dotrča i pokloni mu se,
7 I povika bučnim glasom te reče, Šta ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom da me ne mučiš.
8 Jer mu on bješe rekao, Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka.
9 I upita ga, Kako ti je ime? I odgovori on, rekavši, Legija mi je ime: jer nas je mnogo.
10 I mnogo ga je zaklinjao da ih ne otjera iz onoga kraja.
11 A ondje blizu brdā je paslo veliko krdo svinja.
12 I zaklinjahu ga svi đavoli, rekavši, Pošalji nas u svinje da uđemo u njih.
13 I odmah ih pusti Isus. I iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje: i sjuri se krdo silovito niz strminu u more (a bješe ih oko dvije hiljade) i podavi se u moru.
14 A oni koji su pasli svinje pobjegoše i razglasiše to po gradu i po selima. I iziđoše oni da vide šta se to dogodilo.
15 Kada dođoše k Isusu, ugledaše onoga, koji ranije bješe posjednut đavolom i imaše legiju, gdje sjedi odjeven i zdrave pameti: i prestrašiše se.
16 I ispripovjedaše im oni koji to vidješe kako je bilo to onome posjednutom đavolom, a i ono o svinjama.
17 I počeše ga moliti da ode iz njihovoga kraja.
18 A kada je ulazio u lađu, moljaše ga onaj koji bješe posjednut đavolom da može ostati s njim.
19 No Isus mu ne dopusti, nego mu reče, Pođi kući k svojim prijateljima, i navijesti im šta ti je sve učinio Gospod i kako ti se smilovao.
20 I ode on te poče razglašavati po Dekapolju šta je sve Isus učinio za nj; i svi se divljahu.
21 A kada je Isus ponovo prešao lađom na drugu stranu, nagrnu k njemu mnoštvo naroda; a bješe on kraj mora.
22 I gle, dođe jedan od starješina sinagoge, imena Jair, i kada ga ugleda, pade mu do nogu
23 I moljaše ga usrdno, govoreći, Kćerkica mi je na samrti: dođi, molim te, stavi ruke na nju da ozdravi, i živjeće.
24 I pođe Isus s njim; a slijedilo ga je mnoštvo naroda i pritiskalo ga.
25 A neka žena, koja je dvanaest godina bolovala od izliva krvi,
26 I mnogo pretrpjela od mnogih ljekara, i potrošila sve što je imala, a nije joj bilo nimalo bolje, nego se samo pogoršalo,
27 Kada je čula za Isusa priđe mu odostraga kroz mnoštvo i dotaknu njegovu haljinu;
28 Jer reče, Dotaknem li se samo njegove odjeće, ozdraviću.
29 I odmah joj prestade krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravljena od te pošasti.
30 A Isus, istoga trena osjetivši u sebi da je iz njega izišla sila, okrenu se u gužvi i upita, Ko mi je dotaknuo odjeću?
31 I rekoše mu učenici, Vidiš da te mnoštvo tiska i veliš, Ko me je dotaknuo?
32 I pogleda uokolo da vidi onu koja je to učinila.
33 No žena, uvidjevši šta joj se dogodilo, preplašena i dršćući pristupi, pade preda nj i ispriča mu sve po istini.
34 A on joj reče, Kćeri, tvoja te vjera ozdravila; pođi u miru i budi zdrava od svoje pošasti.
35 Dok je on još govorio, dođoše iz kuće starješine sinagoge neki koji rekoše, Kći ti je umrla: što još mučiš Učitelja?
36 Čim je Isus čuo te riječi, reče on starješini sinagoge, Ne boj se, samo vjeruj.
37 I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, i Jakovu, i Jovanu, bratu Jakovljevom.
38 A kada je došao do kuće starješine sinagoge, ugleda metež i one koji plakahu i mnogo naricahu.
39 A kada je ušao, reče im, Zašto stvarate toliku buku i plačete? djevojka nije umrla, nego spava.
40 A oni mu se podsmjehivahu. No kada ih je sve istjerao, povede sa sobom djevojčinog oca i majku i one koji bjehu s njim, te uđe onamo gdje je djevojka ležala.
41 I prihvati on djevojku za ruku i reče joj, Talita, kumi! što prevedeno znači, Djevojko, tebi govorim, ustani!
42 I odmah ustade djevojka i poče hodati; jer bješe joj dvanaest godina. I zapanjiše se velikim čudom.
43 A on im strogo zabrani da to iko dozna; i zapovjedi da joj se dā da jede.

Jevanđelje po Marku 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I ode on odande i dođe u svoj zavičaj; a učenici su ga njegovi slijedili.
2 A kada je došao dan sabatnji, poče on poučavati u sinagogi; i mnogi koji ga slušahu bjehu zapanjeni pa govorahu, Odakle to ovome? i kakva mu je to mudrost dana da se čak i takva silna djela događaju po njegovim rukama?
3 Nije li to tesar, sin Marijin, brat Jakovljev, i Josin, i Judin, i Simonov? nisu li i sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se zbog njega.
4 No Isus im reče, Nije prorok bez časti, osim u svome zavičaju i među svojom rodbinom i u svojoj kući.
5 I nije mogao ondje učiniti nijedno silno djelo, osim što je na nekoliko bolesnika položio ruke i ozdravio ih.
6 I čudio se zbog njihove nevjere. I obilazio je po okolnim selima i naučavao.
7 Tada dozva k sebi dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva; i dade im vlast nad nečistim duhovima;
8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni torbe, ni hljeba, ni novca u pojasu;
9 Nego neka budu obuveni u sandale i ne odijevaju dvije košulje.
10 I reče im, Gdje god u kuću uđete, ostanite ondje sve dok odande ne odete.
11 I koji vas god ne prime i ne poslušaju, kada odlazite odande otresite prašinu što vam je ispod nogu, kao svjedočanstvo protiv njih. Zaista, kažem vam, Lakše će Sodomi i Gomori biti na dan suda negoli tome gradu.
12 I, otišavši, propovijedali su da ljudi treba da se pokaju.
13 I mnoge su đavole izgonili, i mazali su uljem mnoge bolesnike i ozdravljivali ih.
14 A doču za njega i kralj Irod (jer mu se ime pročulo nadaleko) i reče, To je Jovan Krstitelj vaskrsnuo od mrtvih i zato u njemu djeluju čudesne sile.
15 Jedni govorahu, Ilija je, a drugi, Prorok je, ili kao jedan od prorokā.
16 No kada je Irod čuo o tome, on reče, To je Jovan, kome sam odrubio glavu: vaskrsnuo je od mrtvih.
17 Jer je sām Irod bio poslao da uhapse Jovana i svezao ga u tamnici zbog Irodijade, žene svoga brata Filipa, jer se on bio oženio njome.
18 Jer Jovan bješe rekao Irodu, Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.
19 Stoga se Irodijada razljutila na njega i htjela ga ubiti, ali nije mogla:
20 Jer Irod se bojao Jovana znajući da je pravedan i svet čovjek pa ga je štitio; i kada ga je slušao, mnogo je toga činio, a rado ga je slušao.
21 No došao je pogodan dan u koji je Irod za svoj rođendan priredio večeru svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim uglednicima.
22 A kada je kći spomenute Irodijade ušla i zaplesala te se svidjela Irodu i onima koji sjeđahu s njim, kralj reče djevojci, Zaišti od mene šta god hoćeš i daću ti.
23 I zakle joj se, Šta god od mene zaiskala, daću ti; do polovine moga kraljevstva.
24 I iziđe ona i reče svojoj majci, Šta da zaištem? A ona reče, Glavu Jovana Krstitelja.
25 I uđe ona smjesta žurno kralju i zaiska, govoreći, Hoću da mi odmah na pladnju daš glavu Jovana Krstitelja.
26 Tada kralj silno požali; no zbog zakletve i zbog onih koji sjeđahu s njim ne htjede je odbiti.
27 I odmah posla kralj krvnika, naredivši mu da donese njegovu glavu. I ode on, odrubi mu glavu u tamnici,
28 Te donese njegovu glavu na pladnju i dade je djevojci, a djevojka je dade svojoj majci.
29 A kada su za to čuli njegovi učenici, dođoše i uzeše njegov leš, te ga položiše u grob.
30 I okupiše se apostoli oko Isusa i izvijestiše ga o svemu, i šta su činili i šta su naučavali.
31 A on im reče, Dođite i vi nasamo, na pusto mjesto, i otpočinite malo; jer su mnogi ljudi dolazili i odlazili pa oni nisu imali vremena ni jesti.
32 I zaputiše se lađom na pusto mjesto, nasamo.
33 I vidje ih narod kako odlaze pa ga mnogi prepoznaše, te se strčaše iz svih gradova onamo i prestigoše ih; i okupiše se k njemu.
34 A kada je Isus izišao, ugleda on mnogo naroda: i sažali se na njih, jer bjehu kao ovce bez pastira, i poče ih mnogo toga naučavati.
35 A kada je dan već dobrano odmakao, priđoše mu njegovi učenici i rekoše, Pusto je ovo mjesto i već je vrlo kasno:
36 Otpošalji ih da pođu po okolnim mjestima i selima i kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti.
37 Odgovori on i reče im, Dajte im vi da jedu. No oni mu rekoše, Da pođemo kupiti hljeba za dvjesta dinara i damo im da jedu?
38 I reče im on, Koliko vekni imate? idite i pogledajte. Kada doznaše, rekoše, Pet, i dvije ribe.
39 I zapovjedi im on da ih sve u skupinama učine da sjednu po zelenoj travi.
40 I posjedaše oni u skupinama po stotinu i po pedeset.
41 I, uzevši pet hljebova i dvije ribe, pogleda on u nebo, blagoslovi i razlomi hljebove te ih dade svojim učenicima da stave pred njih; i dvije ribe razdijeli svima.
42 I jeli su svi i nasitili se.
43 I nakupiše dvanaest punih košara ulomaka; i od riba.
44 A onih koji su jeli od hljebova bješe oko pet hiljada muškaraca.
45 I smjesta natjera svoje učenike da uđu u lađu i da odu pred njim na drugu stranu, do Vitsaide, dok on otpusti narod.
46 Nakon što ih je otposlao, otišao se moliti u goru.
47 A kada se spustilo veče, lađa bješe posred mora, a on sām na kopnu.
48 I vidje ih kako se muče veslajući, jer im bješe protivan vjetar. A oko četvrte noćne straže dođe k njima hodajući po moru; i htjede ih mimoići.
49 Ali kada ga oni spaziše kako hoda po moru, pomisliše da je utvara pa počeše vikati,
50 Jer su ga svi vidjeli i prestrašili se. I odmah im on progovori, i reče im, Samo hrabro: ja sam; ne bojte se.
51 I uspnu se k njima u lađu i utihnu vjetar. I vrlo se, preko mjere, snebivahu u sebi i iščuđavahu,
52 Jer nisu razumjeli čudo s hljebovima, zato što im srce bješe otvrdnulo.
53 Prešavši preko, dođoše u pokrajinu Genisaret i pristadoše uz obalu.
54 A kada su izlazili iz lađe, ljudi ga smjesta prepoznaše,
55 Pa protrčaše svim onim krajem i počeše donositi na posteljama bolesnike onamo gdje bi čuli da je on.
56 I kudgod bi ulazio, u sela, ili gradove, ili u zaseoke, po trgovima bi postavljali bolesnike i usrdno ga molili da mogu dotaći makar rub njegove haljine: i koji bi ga god dotakli, ozdravili bi.

Jevanđelje po Marku 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I okupiše se oko njega fariseji i neki od pismoznanaca koji su došli iz Jerusalima.
2 I kada vidješe neke od njegovih učenika kako jedu hljeb nečistih, to jest neopranih ruku, zamjeriše im to.
3 Jer fariseji, kao i svi Judejci, držeći se predanja starih, ne jedu ako dobro ne operu ruke.
4 I kada dođu s tržnice ne jedu ako se prije toga ne operu. I još je mnogo toga što su primili da bi držali: pranje čaša i vrčeva, bakrenog posuđa i stolova.
5 Tada ga fariseji i pismoznanci upitaše, Zašto tvoji učenici ne postupaju prema predanju starih, nego jedu hljeb neopranih ruku?
6 On odgovori i reče im, Dobro je Isaija prorokovao o vama, licemjeri; kao što je pisano, Ovaj me narod usnama časti, ali im je srce daleko od mene.
7 Ali uzalud me štuju naučavajući kao nauke zapovijesti ljudske.
8 Jer napustili ste zapovijest Božju i držite ljudsko predanje, pranje vrčeva i čaša; i još mnogo toga sličnoga činite.
9 I reče im, Lijepo odbacujete zapovijest Božju da biste mogli držati svoje predanje.
10 Jer Mojsije reče, Poštuj oca svoga i majku svoju; i, Ko prokune oca ili majku, neka se kazni smrću;
11 No vi kažete, Rekne li čovjek ocu ili majci, Korban je, to jest dar, ono što od mene treba da dobiješ, biće slobodan.
12 I više mu ne dopuštate da učini išta za svog oca ili svoju majku.
13 Tako riječ Božju ukidate svojim predanjem, koje ste vi predali; i mnogo toga sličnoga još činite.
14 Dozvavši k sebi sav narod, reče im, Slušajte me svi i shvatite:
15 Nema ničega što spolja ulazi u čovjeka da bi ga moglo onečistiti, nego ono što iz njega izlazi, to je ono što onečišćuje čovjeka.
16 Ako ko ima uši da čuje, neka čuje.
17 A kada je od naroda ušao u kuću, upitaše ga njegovi učenici o tom poređenju.
18 I reče im, Zar ni vi ne razumijete? Ne shvatate li da čovjeka ne može onečistiti ništa što u njega ulazi spolja:
19 Jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu, i izlazi u nužnik čisteći sva jela.
20 I reče, Ono što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka.
21 Jer iznutra, iz ljudskoga srca, izlaze zle misli, preljube, bludništva, ubistva,
22 Krađe, pohlepa, opakost, obmana, razuzdanost, zlo oko, hula, gordost, bezumlje.
23 Sva ta zla izlaze iznutra i onečišćuju čovjeka.
24 I ustade on odande te ode u okolinu Tira i Sidona, i uđe u neku kuću, ne htjevši da to iko dozna; ali nije mogao ostati skriven,
25 Jer je dočula za njega neka žena, čija kćerkica imaše nečistoga duha pa je došla i pala mu pred noge.
26 Ta žena bješe Grkinja, rodom Sirofeničanka; i stade ga zaklinjati da istjera đavola iz njezine kćeri.
27 No Isus joj reče, Pusti da se najprije nasite djeca: jer nije dobro uzeti hljeb koji pripada djeci i baciti ga psima.
28 No ona mu odgovori i reče, Da, Gospode: ali i psi ispod stola jedu od dječjih mrvica.
29 I reče joj on, Zbog te riječi idi; izišao je đavo iz tvoje kćeri.
30 I ode ona kući te nađe da je đavo izišao, a kći joj leži na postelji.
31 I ponovo on, otišavši iz okoline Tira i Sidona, posred područja Dekapolja prođe do Galilejskoga mora.
32 I doniješe mu gluha mucavca te ga usrdno zamoliše da stavi ruku na nj.
33 On ga odvede od mnoštva nasamo, stavi svoje prste u njegove uši i pljunu te mu dotaknu jezik;
34 I pogledavši na nebo, uzdahnu i reče ovome, Efata, to jest, Otvori se.
35 I smjesta se otvoriše njegove uši i razriješi mu se spona jezika, te on progovori pravilno.
36 I zabrani im on da to ikome govore: no, što im je više branio, to su oni više razglašavali
37 I, prekomjerno zapanjeni, govorili, Dobro je sve učinio: on čini i gluhe da čuju i nijeme da govore.

Jevanđelje po Marku 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Onih dana mnoštvo opet bješe vrlo veliko i, kako nisu imali šta jesti, dozva Isus svoje učenike i reče im,
2 Žao mi je naroda, jer su već tri dana uza me, a nemaju šta jesti.
3 Pošaljem li ih gladne njihovim kućama, klonuće putem, jer su neki od njih došli izdaleka.
4 Odgovoriše mu učenici, Otkuda bi ko mogao ove nasititi hljebom ovdje u pustari?
5 I upita ih on, Koliko vekni imate? I rekoše mu, Sedam.
6 I zapovjedi on narodu da posjeda po tlu te uze onih sedam hljebova, zahvali, prelomi ih i dade svojim učenicima da stave pred njih; i staviše ih oni pred narod.
7 A imahu i nekoliko ribica: on ih blagoslovi i zapovjedi da i njih stave pred njih.
8 I jeli su i nasitili se, a od preostalih su ulomaka podigli sedam košara.
9 A onih koji su jeli bješe oko četiri hiljade. I otposla ih.
10 I smjesta uđe on u lađu zajedno sa svojim učenicima te ode na područje Dalmanute.
11 Tada istupiše fariseji i počeše raspravljati s njim. Iskušavajući ga, zatražiše od njega znak s neba.
12 A on duboko uzdahnu u svome duhu i reče, Zašto ovaj naraštaj traži znak? zaista, kažem vam, Neće se dati znak ovome naraštaju.
13 I ostavi ih te, ušavši opet u lađu, ode na drugu stranu.
14 A učenici zaboraviše ponijeti hljeb; i nisu na lađi imali više od jednoga hljeba.
15 I opomenu ih on, rekavši, Pazite, čuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodovog.
16 I počeše oni međusobno raspravljati, govoreći, To je zato što nemamo hljeba.
17 Doznavši to, Isus im reče, Zašto raspravljate jer hljeba nemate? zar ne shvatate i ne razumijete? zar vam je sada otvrdnulo srce?
18 Oči imate, a ne vidite? i uši imate, a ne čujete? i zar se ne sjećate?
19 Kada sam pet hljebova razlomio na onih pet hiljada ljudi, koliko ste košara punih ulomaka podigli? I rekoše mu, Dvanaest.
20 A onih sedam na četiri hiljade, koliko ste košara punih ulomaka podigli? I rekoše, Sedam.
21 I reče im, Kako to onda ne razumijete?
22 I dođe on u Vitsaidu; i dovedoše mu slijepca te ga usrdno zamoliše da ga dotakne.
23 A on uhvati slijepca za ruku i izvede ga iz gradića; i pljunu mu u oči, stavi ruke na nj i upita ga vidi li šta.
24 I zagleda se on i reče, Vidim ljude kao drveće, hodaju.
25 Tada mu on opet položi ruke na oči i učini da progleda: i ozdravi ovaj te ih je mogao sve jasno vidjeti.
26 Tada ga posla kući, rekavši, Nemoj ulaziti u gradić, niti o tome ikome u gradiću govoriti.
27 I krenu Isus, i njegovi učenici, u gradiće Ćesarije Filipove. I upita on putem svoje učenike, rekavši im, Šta kažu ljudi, ko sam ja?
28 A oni odgovoriše, Jovan Krstitelj. No neki vele, Ilija; a drugi, Jedan od prorokā.
29 I upita ih, A šta vi kažete, ko sam ja? I odgovori Petar i reče mu, Ti si Hrist.
30 I zapovjedi im da nikome ne govore o njemu.
31 I poče ih učiti da Sin čovječji mora mnogo pretrpjeti i biti odbačen od starješina, i od svešteničkih glavara i pismoznanaca, i biti ubijen te nakon tri dana vaskrsnuti.
32 I otvoreno im je to govorio. I povede ga Petar na stranu i poče ga koriti.
33 No on se okrenu, pogleda svoje učenike i ukori Petra, rekavši, Idi od mene, Satano: jer ti ne misliš ono što je Božje, nego ono što je ljudsko.
34 I, dozvavši narod i svoje učenike, reče im, Hoće li ko ići za mnom, neka se odrekne samog sebe, uzme svoj krst i slijedi me.
35 Jer ko god hoće svoj život spasiti, izgubiće ga; ali ko god izgubi svoj život zbog mene i jevanđelja, taj će ga spasiti.
36 Jer kakva je korist čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi vlastitu dušu?
37 Ili, šta da čovjek dā u zamjenu za svoju dušu?
38 Ko se, dakle, postidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešnom naraštaju, i Sin čovječji će se postidjeti njega kada dođe u slavi svog Oca zajedno sa svetim anđelima.

Jevanđelje po Marku 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I reče im, Zaista, kažem vam, Ovdje stoje neki koji neće okusiti smrt dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo sa silom.
2 I povede Isus nakon šest dana sa sobom Petra, Jakova i Jovana te ih odvede na visoku goru, same; i preobrazi se pred njima.
3 I odjeća mu postade sjajna, bjelja od snijega: nijedan je suknar na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.
4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem; i razgovarahu s Isusom.
5 I odgovori Petar te reče Isusu, Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji.
6 Jer nije znao šta bi rekao; jer bjehu silno prestrašeni.
7 I tada naiđe oblak i zasjeni ih; i dođe glas iz oblaka, rekavši, Ovo je moj ljubljeni Sin: njega slušajte.
8 I odjednom, obazrevši se uokolo, više ne vidješe nikoga uza se, osim Isusa.
9 I dok su silazili s gore, zapovjedi im on da nikome ne pripovijedaju šta su vidjeli, sve dok Sin čovječji ne bude vaskrsnut od mrtvih.
10 I zadržali su tu riječ među sobom pitajući jedan drugog šta bi to trebalo da znači vaskrsnuti od mrtvih.
11 I upitaše ga, rekavši, Zašto pismoznanci govore da najprije mora doći Ilija?
12 I odgovori on i reče im, Ilija, zaista, dolazi najprije i sve će obnoviti; no kako to da je o Sinu čovječjemu pisano da mora mnogo pretrpjeti i biti odbačen?
13 Ali kažem vam da je Ilija već došao i učinili su s njim šta im se prohtjelo, kao što je o njemu pisano.
14 A kada je došao k svojim učenicima, ugleda oko njih veliko mnoštvo i pismoznance gdje raspravljaju s njima.
15 I odmah se sav onaj narod, čim ga ugleda, silno zadivi te pohrli k njemu da ga pozdravi.
16 I upita on pismoznance, Šta raspravljate s njima?
17 Odgovori mu jedan iz mnoštva, Učitelju, doveo sam k tebi svog sina, koji ima nijemog duha;
18 I gdje god ga on zgrabi, grči ga pa on pjeni, i škrguće zubima, i sahne. I rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali oni ne mogoše.
19 Odgovori mu on i reče, O naraštaju nevjerni, dokle ću biti s vama? dokle ću vas podnositi? dovedite mi ga.
20 I dovedoše ga k njemu; a duh, čim ga ugleda, odmah zgrči dječaka te on pade na zemlju valjajući se i pjeneći.
21 I upita on njegovog oca, Koliko je već vremena otkako mu se to događa? A on reče, Od djetinjstva.
22 I često ga baci u oganj i u vode da ga upropasti; nego, ako išta možeš, imaj samilosti s nama i pomozi nam.
23 Isus mu reče, Ako možeš vjerovati; sve je moguće onome ko vjeruje.
24 I odmah povika otac djetinji te sa suzama reče, Vjerujem, Gospode; pomozi mojoj nevjeri.
25 Kada Isus vidje da se strčao narod, zaprijeti on nečistome duhu, rekavši mu, Duše nijemi i gluhi, zapovijedam ti, iziđi iz njega i više u njega ne ulazi.
26 I povika duh, silno strese dječaka i iziđe iz njega: i ostade on kao mrtav, tako da mnogi rekoše, Mrtav je.
27 No Isus ga prihvati za ruku i pridignu ga; i ustade on.
28 A kada je ušao u kuću, njegovi ga učenici nasamo upitaše, Zašto ga mi nismo mogli izagnati?
29 I reče im on, Taj rod ne može izići ni po čemu drugome osim molitvom i postom.
30 I otišavši odande, prolazili su kroz Galileju; no on ne htjede da to iko sazna.
31 Jer poučavaše svoje učenike pa im reče, Sin čovječji se predaje u ruke ljudima i oni će ga ubiti, a on će, nakon što bude ubijen, trećega dana vaskrsnuti.
32 Ali oni ne razumješe to kazivanje, a bojahu se da ga pitaju.
33 I dođe on u Kapernaum; a kada je bio u kući, upita ih, Šta ste to međusobno raspravljali putem?
34 No oni ćutahu, jer su putem međusobno raspravljali ko bi bio najveći.
35 I sjede on, dozva dvanaestoricu i reče im, Želi li ko biti prvi, treba biti od svih posljednji i svima sluga.
36 I uze dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im,
37 Ko god jedno od ovakve djece primi u moje ime, mene prima: a ko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji je mene poslao.
38 Odgovori na to Jovan, rekavši, Učitelju, vidjesmo jednoga gdje u tvoje ime izgoni đavole, a ne slijedi nas; i zabranismo mu, jer nas ne slijedi.
39 Ali Isus reče, Nemojte mu braniti: jer nema nikoga ko bi učinio čudo u moje ime i uskoro o meni zlo govorio.
40 Jer ko nije protiv nas, s nama je.
41 Jer ko god vam dā piti čašu vode u moje ime, jer ste Hristovi, zaista, kažem vam, neće izgubiti svoju nagradu.
42 A ko god sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene, bolje je za njega da mu se stavi mlinski kamen oko vrata i on bude bačen u more.
43 I ako te ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je sakatome ući u život negoli s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi,
44 Gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.
45 I ako te noga tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je ući u život kljast negoli s obje noge biti bačen u pakao, u oganj neugasivi,
46 Gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.
47 I ako te oko tvoje sablažnjava, iščupaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u kraljevstvo Božje negoli s oba oka biti bačen u pakao ognjeni,
48 Gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.
49 Jer svako će biti ognjem posoljen i svaka žrtva solju zasoljena.
50 Dobra je so: ali ako so postane neslana, čime ćete je začiniti? Imajte soli u sebi i u miru budite jedan s drugim.

Jevanđelje po Marku 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I podiže se on odande te dođe u pokrajinu Judeju onom stranom Jordana. I opet se steče k njemu narod, a on ih je, kao što je običavao, opet poučavao.
2 I dođoše k njemu fariseji i, iskušavajući ga, upitaše, Je li zakonito za čovjeka da otpusti vlastitu ženu?
3 I odgovori on i reče im, Šta vam je zapovjedio Mojsije?
4 A oni rekoše, Mojsije je dopustio napisati razvodni spis i otpustiti je.
5 I odgovori Isus i reče im, Zbog okorjelosti srca vašega napisao vam je on taj propis.
6 Ali od početka stvorenja, muško i žensko stvori ih Bog.
7 Zbog toga će čovjek ostaviti svog oca i majku i prionuti uza svoju ženu;
8 I biće njih dvoje jedno tijelo. Tako više nisu dva, nego jedno tijelo.
9 Šta je, dakle, Bog združio, čovjek neka ne razdvaja!
10 U kući ga učenici ponovo upitaše o tome.
11 A on im reče, Ko god otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljubu prema njoj.
12 I ako žena napusti svoga muža te se uda za drugoga, čini preljubu.
13 I donosili su mu dječicu da ih dotakne; no njegovi su učenici korili one koji su ih donosili.
14 A kada Isus to vidje, bješe vrlo nezadovoljan pa im reče, Pustite dječicu da dolaze k meni i ne priječite im: jer takvih je kraljevstvo Božje.
15 Zaista, kažem vam, Ko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, neće ući u nj.
16 I uzimao ih je u naručje, polagao ruke na njih i blagosiljao ih.
17 A kad je izlazio na put, dotrča jedan, klekne preda nj i upita ga, Učitelju dobri, šta treba da činim da naslijedim vječni život?
18 I Isus mu reče, Zašto me nazivaš dobrim? niko nije dobar osim jednog, a to je Bog.
19 Znaš zapovijesti, Ne počini preljubu, Ne ubij, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Ne varaj, Poštuj svog oca i majku.
20 I odgovori on i reče mu, Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.
21 Tada ga Isus, pogledavši, uzljubi te mu reče, Jedno ti nedostaje: idi prodaj šta god imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; i dođi, uzmi krst i slijedi me.
22 I rastuži se on zbog te riječi i ode žalostan: jer je imao velik imetak.
23 A Isus pogleda ukrug i reče svojim učenicima, Kako li će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
24 A učenici bjehu zapanjeni zbog njegovih riječi. Ali Isus ponovo odgovori i reče im, Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
25 Lakše je kamili proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.
26 A oni se preko mjere zapanjiše govoreći među sobom, Pa ko se onda može spasiti?
27 I pogledavši ih, Isus reče, S ljudima je to nemoguće, ali ne s Bogom: jer s Bogom je sve moguće.
28 Tada mu Petar poče govoriti, Evo, mi smo ostavili sve i pošli za tobom.
29 I odgovori Isus i reče, Zaista vam kažem, Nema toga ko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja radi mene i jevanđelja,
30 A da ne bi, s progonstvima, primio stostruko već sada, u ovome vremenu: i kućā, i braće, i sestara, i majki, i djece, i poljā; a u svijetu koji dolazi, život vječni.
31 Ali mnogi prvi biće posljednji, a posljednji prvi.
32 I bjehu na putu uzlazeći u Jerusalim, a Isus je išao pred njima. Zadivljeni i preplašeni išli su za njim. I uze on ponovo dvanaestoricu i poče im kazivati šta će mu se dogoditi,
33 Govoreći, Evo, uzlazimo u Jerusalim; i Sin čovječji će biti predan svešteničkim glavarima i pismoznancima; i osudiće ga oni na smrt i predaće ga neznabošcima,
34 A oni će mu se izrugati, izbičevati ga, popljuvati i ubiti: ali će on treći dan vaskrsnuti.
35 I pristupiše mu Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, rekavši, Učitelju, htjeli bismo da za nas učiniš šta god zaištemo.
36 I reče im, Šta hoćete da učinim za vas?
37 Rekoše mu, Daj nam da sjedimo jedan tebi zdesna, a drugi slijeva u tvojoj slavi.
38 No Isus im reče, Ne znate šta ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem? i krstiti se krštenjem kojim sam ja kršten?
39 I rekoše mu, Možemo. No Isus im reče, U stvari, od čaše koju ja pijem pićete i krštenjem kojim sam ja kršten bićete kršteni:
40 Ali sjesti meni zdesna i slijeva nije moje da dajem, nego će to biti dano onima za koje je pripremljeno.
41 Kada su to čula ostala desetorica, počeše se srditi na Jakova i Jovana.
42 Ali Isus ih dozva i reče im, Znate da oni za koje se drži da vladaju nad neznabošcima gospodare nad njima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.
43 Ali neka ne bude tako među vama; nego, ko god hoće da bude velik među vama, neka vam bude poslužitelj.
44 I ko god od vas hoće da bude prvi, neka svima bude sluga.
45 Jer ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego da služi i da dā svoj život kao otkupninu za mnoge.
46 I dođoše u Jerihon. I dok je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i velikim mnoštvom naroda, kraj glavnog puta je sjedio i prosio slijepac Vartimej, sin Timejev.
47 Čuvši da je tu Isus Nazarećanin, poče on vikati i govoriti, Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!
48 I mnogi su mu naređivali da ućuti, ali je on još jače vikao, Sine Davidov, smiluj mi se!
49 I zaustavi se Isus i zapovjedi da mu ga pozovu. I pozvaše slijepca, rekavši mu, Samo hrabro, ustani; zove te.
50 A on odbaci svoju haljinu, ustade i dođe k Isusu.
51 I odgovori mu Isus i reče, Šta hoćeš da ti učinim? A slijepac mu kaza, Gospode, da progledam.
52 I reče mu Isus, Idi, vjera te tvoja iscijelila. I odmah on progleda te stade slijediti Isusa putem.

Jevanđelje po Marku 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Kada su se približili Jerusalimu, do Vitfage i Vitanije pri Maslinskoj gori, posla on dvojicu svojih učenika
2 I reče im, Pođite u selo pred vama: čim uđete u nj naći ćete privezano magare na kome nikada niko od ljudi nije sjedio; odriješite ga i dovedite.
3 Ako vam iko kaže, Zašto to činite? recite, Gospodu treba, i odmah će ga on poslati ovamo.
4 I odoše te nađoše magare privezano uz vrata napolju gdje se sreću dva puta i odriješiše ga.
5 A neki koji stajahu ondje rekoše im, Šta radite, zašto odvezujete magare?
6 I rekoše im kao što je Isus zapovjedio pa ih ovi pustiše.
7 I dovedoše magare Isusu te prebaciše preko njega svoje haljine; i sjede on na nj.
8 I mnogi prostirahu svoje haljine po putu, a ostali rezahu grane s drveća i nastirahu ih putem.
9 I oni koji su išli ispred i oni koji su slijedili klicahu govoreći, Osana! Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodovo.
10 Blagosloveno kraljevstvo oca našeg, Davida, koje dolazi u ime Gospodovo. Osana u visinama!
11 I uđe Isus u Jerusalim i u hram; i kada sve uokolo razgleda, budući da je već došlo veče, pođe on zajedno s dvanaestoricom u Vitaniju.
12 Idućeg dana kada su dolazili iz Vitanije on bješe gladan.
13 I ugleda izdaleka lisnatu smokvu te pođe ne bi li na njoj šta našao. Prišavši joj, ne nađe ništa osim lišća, jer još nije bilo vrijeme smokvama.
14 I odgovori Isus i reče joj, Niko dovijeka ne jeo ploda s tebe. I čuše to njegovi učenici.
15 I dođoše u Jerusalim; i uđe Isus u hram i poče da izgoni one koji su u hramu prodavali i kupovali, te isprevrta stolove mjenjačima novca i klupe onima koji prodavahu golubove;
16 I ne dopusti da iko pronosi ikakvu posudu kroz hram.
17 I poučavao je govoreći im, Nije li pisano, Kuća će se moja zvati kućom molitve svim narodima? a vi ste od nje načinili špilju razbojničku.
18 I dočuli su to pismoznanci i sveštenički glavari te su tražili kako da ga pogube: jer bojali su ga se, zato što je sav narod bio zadivljen njegovom naukom.
19 A kada je došlo veče, izišao je iz grada.
20 Kada su ujutro prolazili, opaziše da je ona smokva usahla od korijena.
21 I prisjeti se Petar i reče mu, Učitelju, gle, usahla je smokva koju si prokleo.
22 A Isus, odgovarajući im, reče, Imajte vjeru u Boga.
23 Jer, zaista, kažem vam, Ko god ovoj gori kaže, Pomakni se i baci se u more! i ne posumnja u svome srcu, nego vjeruje da će se zbiti to što kaže, biće mu šta god veli.
24 Stoga vam kažem, Sve što moleći zaištete, vjerujte da to primate i biće vam.
25 A kada ustanete na molitvu, oprostite ako imate šta protiv koga: da i vama Otac vaš, koji je u nebu, oprosti vaše prestupe.
26 Ali ako ne oprostite, neće ni Otac vaš, koji je u nebu, oprostiti vaše prestupe.
27 I dođoše ponovo u Jerusalim; i dok je obilazio hramom, pristupiše mu sveštenički glavari, i pismoznanci, i starješine,
28 I rekoše mu, Kojom vlašću to činiš? i ko ti je dao tu vlast da to činiš?
29 I odgovori Isus i reče im, I ja ću vās nešto pitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću to činim.
30 Krštenje Jovanovo, bješe li od neba ili od ljudi? odgovorite mi.
31 No oni umovahu međusobno govoreći, Velimo li, Od neba; reći će, Zašto mu onda niste povjerovali?
32 Ali ako velimo, Od ljudi; bojahu se naroda: jer su svi smatrali da Jovan zaista bješe prorok.
33 I odgovoriše i rekoše Isusu, Ne znamo. I Isus njima odgovori, Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.

Jevanđelje po Marku 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I poče im on govoriti u poređenjima. Neki je čovjek posadio vinograd, postavio oko njega ogradu, iskopao mjesto za kacu, sagradio kulu te ga iznajmio vinogradarima i otišao u daleku zemlju.
2 U određeno doba posla on vinogradarima slugu da od vinogradarā primi dio vinogradova roda.
3 No oni ga uhvatiše, istukoše i otposlaše praznih ruku.
4 Zatim im posla drugoga slugu: njega zasuše kamenjem, razbiše mu glavu i otposlaše osramoćenog.
5 I opet im posla jednoga; i njega ubiše, kao i mnoge druge: neke istukoše, a neke pobiše.
6 Još jednoga je imao, svog ljubljenog sina. I njega posla k njima, rekavši, Poštovaće sina mog.
7 No oni vinogradari jedan drugome rekoše, Ovo je nasljednik; ubijmo ga i nasljedstvo će biti naše.
8 I pograbiše ga, i ubiše, i izbaciše iz vinograda.
9 Šta će, dakle, učiniti gospodar vinograda? doći će i pobiti te vinogradare, a vinograd će dati drugima.
10 Niste li čitali ovaj odjeljak pisma, Kamen što ga odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni:
11 Gospodovo bī to djelo i čudesno je u očima našim?
12 I tražili su da ga uhvate, ali se bojahu naroda: jer znali su da je protiv njih izrekao to poređenje; i ostaviše ga i odoše.
13 I poslaše mu neke od fariseja i od irodovaca da ga uhvate u riječi.
14 I kada su došli, rekoše mu, Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš ni za koga, jer nisi pristrasan, nego po istini naučavaš putu Božjem: Je li dopušteno davati porez ćesaru, ili nije?
15 Da dajemo, ili da ne dajemo? Ali on im, poznajući njihovo licemjerje, reče, Zašto me iskušavate? Donesite mi dinar da ga vidim.
16 I doniješe mu. I reče im on, Čiji je ovo lik i natpis? I odgovoriše mu, Ćesarev.
17 A Isus, odgovarajući im, reče, Dajte ćesaru ono što je ćesarevo, a Bogu ono što je Božje. I divljahu mu se.
18 Tada dođoše k njemu sadukeji, koji govore da nema vaskrsenja, i upitaše ga, rekavši,
19 Učitelju, Mojsije nam je napisao, Umre li čiji brat i za sobom ostavi ženu, a ne ostavi djecu, neka njegov brat uzme njegovu ženu i podigne sjeme bratu svom.
20 Bjehu tako sedmorica braće: prvi je uzeo ženu i umro ne ostavivši sjeme.
21 I drugi ju je uzeo i umro; no ni on nije ostavio sjeme. Treći isto tako.
22 I uzela su je sva sedmorica i nisu ostavila sjeme: nakon svih umrla je i žena.
23 Za vaskrsenja, dakle, kada vaskrsnu, kome će od njih biti žena? jer sedmorica su je imala za ženu.
24 I odgovori im Isus, rekavši, Niste li u zabludi zato što ne poznajete ni pisma ni silu Božju?
25 Jer kada od mrtvih vaskrsnu, ne žene se niti se udaju, nego su kao anđeli, koji su u nebu.
26 A što se mrtvih tiče, da vaskrsavaju: niste li čitali u knjizi Mojsijevoj, kako mu je u grmu prozborio Bog rekavši, Ja sam Bog Avrahamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev?
27 Nije on Bog mrtvih, nego Bog živih: u velikoj ste, dakle, zabludi.
28 I pristupi jedan od pismoznanaca te ga, čuvši njihovu međusobnu raspravu i vidjevši da im je on dobro odgovorio, upita, Koja je zapovijest prva od svih?
29 I odgovori mu Isus, Prva od svih zapovijesti jest, Čuj, O Izraele: Gospod, Bog naš, Gospod je jedini;
30 I, Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom. To je prva zapovijest.
31 I druga joj je slična, a to je ova, Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Druge zapovijesti veće od ovih nema.
32 I reče mu pismoznanac, Dobro, Učitelju, po istini si rekao da je jedan Bog i da nema drugoga osim njega;
33 I ljubiti ga svim srcem, i svim razumom, svom dušom, i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao sebe samoga više je negoli sve paljenice i žrtve.
34 Kada Isus vidje da je pametno odgovorio, reče mu, Nisi daleko od kraljevstva Božjeg. I niko ga se više nije usuđivao išta pitati.
35 A Isus, kada je naučavao u hramu, odgovori i reče, Kako to pismoznanci govore da je Hrist Sin Davidov?
36 Jer sām David je po Duhu Svetome rekao, Reče GOSPOD Gospodu mome, Sjedni mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama.
37 Dakle, sām David naziva ga Gospodom; pa kako mu je onda sin? Obični ljudi rado su ga slušali.
38 I reče im on u svojoj nauci, Čuvajte se pismoznanaca, koji vole hodati u dugim haljinama, i vole pozdrave po trgovima,
39 I prva sjedala u sinagogama i počasna mjesta na gozbama:
40 Koji proždiru kuće udovica i za izgovor mole duge molitve. Oni će primiti veću osudu.
41 I sjede Isus prema riznici te promatraše kako narod baca bakreni novac u riznicu: i mnogi koji bjehu bogati ubacivahu mnogo.
42 I dođe neka siromašna udovica i ubaci dvije lepte, to jest četvrtinu novčića.
43 I dozva on svoje učenike i reče im, Zaista, kažem vam da je ova siromašna udovica ubacila više od svih ovih koji su ubacili u riznicu.
44 Svi su oni, naime, ubacili od svog viška, a ona je od svoje nemaštine ubacila sve što je imala, sva svoja sredstva za život.

Jevanđelje po Marku 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A kada je izlazio iz hrama, reče mu jedan od njegovih učenika, Učitelju, pogledaj kakvo je tu kamenje i kakva zdanja!
2 Isus mu, odgovorivši, reče, Vidiš li ta velika zdanja? neće od njih ostati ni kamen na kamenu koji neće biti porušen.
3 I dok je sjedio na Maslinskoj gori prema hramu, upitaše ga nasamo Petar, i Jakov, i Jovan, i Andrija,
4 Reci nam kada će to biti i šta će biti znak kada će se sve to ispuniti?
5 A Isus im, odgovarajući, poče govoriti, Pazite da vas ko ne obmane:
6 Jer mnogi će doći u moje ime govoreći, Ja sam Hrist; i mnoge će obmanuti.
7 A kada čujete za ratove i glasine o ratovima, ne uznemirujte se: jer takvo što se mora zbiti, ali još neće biti svršetak.
8 Jer ustaće narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva: i biće potresa po raznim mjestima, biće gladi i nemirā; to su počeci patnji.
9 Ali pazite sami na sebe: jer će vas predavati saborima i tući u sinagogama; i pred upravitelje i kraljeve će vas izvoditi zbog mene, njima za svjedočanstvo.
10 A među svim se narodima najprije treba propovijedati jevanđelje.
11 A kada vas budu odvodili i izručivali, ne brinite unaprijed i ne smišljajte šta ćete govoriti; nego, šta vam god bude dano u onaj čas, to govorite: jer niste vi ti koji govorite, nego Duh Sveti.
12 I predavaće na smrt brat brata i otac sina; i ustajaće djeca protiv roditelja i davati da ih ubiju.
13 I svi će vas mrziti zbog mog imena: ali onaj ko ustraje do svršetka, biće spašen.
14 Ali kada ugledate gnusobu pustošenja, o kojoj je govorio prorok Danilo, da stoji tamo gdje ne treba (onaj ko čita, neka razumije), neka tada oni koji budu u Judeji bježe u gore;
15 I neka onaj ko bude na krovu ne silazi u kuću, niti u nju ulazi da bi uzeo šta iz svoje kuće;
16 I neka se onaj ko bude u polju ne okreće natrag da uzme svoju haljinu.
17 Ali jao u one dane trudnicama i dojiljama!
18 I molite da vaš bijeg ne bude zimi:
19 Jer će u one dane biti nevolja kakve nije bilo od početka stvorenja koje je stvorio Bog, i sve do sada, a neće je ni biti.
20 I kada Gospod ne bi skratio te dane, nijedno se tijelo ne bi spasilo: ali zbog izabranika, koje je on izabrao, skratio je on te dane.
21 I ako vam tada iko kaže, Evo, ovdje je Hrist; ili, Eno, ondje je, ne vjerujte mu.
22 Jer ustaće lažni Hristi i lažni proroci i činiće znamenja i čudesa da bi, bude li moguće, zaveli i izabrane.
23 Ali vi budite oprezni: evo, prorekao sam vam sve.
24 A u one dane, nakon te nevolje, sunce će pomračiti i mjesec neće davati svoje svjetlosti,
25 I zvijezde će nebeske padati i sile koje su u nebu će se uzdrmati.
26 Tada će oni ugledati Sina čovječjega gdje dolazi u oblacima s velikom silom i slavom.
27 I tada će on razaslati svoje anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do nakraj neba.
28 A od smokve naučite poređenje; Kada joj je grana već mekana i potjera listove, znate da je blizu ljeto.
29 Tako i vi, kada vidite da se sve to zbiva, znajte da je blizu, pred vratima.
30 Zaista, kažem vam da neće proći ovaj naraštaj dok se sve to ne dogodi.
31 Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći.
32 Ali o tome danu i tome času ne zna nijedan čovjek, ne, ni anđeli koji su u nebu, ni Sin, nego samo Otac.
33 Pazite, bdijte i molite: jer ne znate kada je vrijeme.
34 Jer Sin čovječji je kao čovjek koji polazeći na dalek put ostavi svoju kuću i preda vlast svojim slugama, svakome njegov posao, a vrataru zapovjedi da bdije.
35 Bdijte, stoga, jer ne znate kada gospodar kuće dolazi, uveče ili u ponoć, u doba kada se oglašavaju pijetlovi ili ujutro:
36 Da se ne bi iznenada vratio i našao vas kako spavate.
37 I to što kažem vama, kažem svima, Bdijte.

Jevanđelje po Marku 14 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nakon dva dana bješe praznik pashe i beskvasnoga hljeba; i tražili su glavari sveštenički i pismoznanci kako da ga na prevaru zgrabe i ubiju,
2 Ali rekoše, Ne na praznik, da ne nastane pobuna naroda.
3 Kada je on u Vitaniji sjedio za stolom u kući Simona Gubavca, dođe neka žena s alabastrenom posudom prave skupocjene nardove pomasti; i razbije alabastrenu posudu te mu je izli na glavu.
4 A bješe tamo nekih koji su bjesnili u sebi, i rekoše, Čemu to rasipanje pomasti?
5 Jer mogla se prodati za više od tri stotine dinara i dati siromasima. I mrmljahu protiv nje.
6 I reče Isus, Pustite je; što je gnjavite? dobro djelo je učinila na meni.
7 Jer siromahe imate svagda uza se i možete im dobro činiti kada god hoćete: ali mene nemate svagda.
8 Što je mogla, učinila je: unaprijed mi je došla pomazati tijelo za ukop.
9 Zaista, kažem vam, Gdje god se bude propovijedalo ovo jevanđelje po svemu svijetu, pripovijedaće se i ovo što je ona učinila u spomen na nju.
10 A Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, ode svešteničkim glavarima da im ga preda.
11 Oni se, kada to čuše, obradovaše i obećaše mu dati novac. I tražio je priliku da ga preda.
12 Prvoga dana beskvasnoga hljeba, kada su klali pashu, rekoše mu njegovi učenici, Gdje hoćeš da ti odemo pripremiti da jedeš pashu?
13 I posla on svoja dva učenika, rekavši im, Pođite u grad i srešće vas čovjek koji nosi vrč s vodom: slijedite ga.
14 I gdje god on uđe, recite domaćinu te kuće, Učitelj pita, Gdje je gostinjska soba u kojoj ću jesti pashu sa svojim učenicima?
15 I on će vam pokazati veliku namještenu i pripremljenu prostoriju na spratu: ondje nam priredite.
16 I odoše njegovi učenici, uđoše u grad i nađoše onako kako im je bio rekao, te prirediše pashu.
17 I dođe on uveče s dvanaestoricom.
18 I dok su sjedili i jeli, Isus reče, Zaista, kažem vam, Jedan će me od vas, koji sa mnom jede, izdati.
19 A oni se ražalostiše i stadoše mu jedan po jedan govoriti, Neću valjda ja? I drugi reče, Neću valjda ja?
20 I odgovori im on te reče, Jedan od dvanaestorice, onaj koji umače sa mnom u zdjelu.
21 Sin čovječji, doduše, odlazi kao što je o njemu pisano: ali jao onome čovjeku po kome se predaje Sin čovječji! bolje bi bilo tome čovjeku da se nije ni rodio.
22 I dok su jeli, uze Isus hljeb i blagoslovi, i razlomi te im ga dade govoreći, Uzmite, jedite: ovo je moje tijelo.
23 Zatim uze čašu, zahvali i dade im je: i svi su iz nje pili.
24 I reče im, Ovo je moja krv, krv novoga zavjeta, koja se prolijeva za mnoge.
25 Zaista, kažem vam, Ne, neću više piti od trsova ploda sve do onoga dana kada ću ga, novoga, piti u kraljevstvu Božjem.
26 Otpjevavši hvalospjev, uputiše se na Maslinsku goru.
27 I reče im Isus, Svi ćete se još ove noći sablazniti zbog mene: jer je pisano, Udariću pastira i ovce će se razbježati.
28 Ali nakon što vaskrsnem, poći ću pred vama u Galileju.
29 No Petar mu reče, Ako se i svi sablazne, ja ipak neću.
30 I reče mu Isus, Zaista, kažem ti da ćeš me se danas, upravo ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput odreći.
31 Ali on je još žešće govorio, Ako treba da umrem s tobom, nipošto te se neću odreći. Tako su govorili svi.
32 Kada su došli do mjesta koje se zvalo Getsimani, reče on svojim učenicima, Sjednite ovdje dok se ja pomolim.
33 I povede sa sobom Petra, i Jakova, i Jovana, te ga poče obuzimati užas i tjeskoba;
34 I reče im, Duša mi je do smrti žalosna: ostanite ovdje i bdijte.
35 I ode on malo naprijed i sruši se na zemlju; i pomoli se da ga, ako je moguće, mimoiđe čas.
36 I reče, Ava, Oče, tebi je sve moguće; otkloni od mene ovu čašu: ali ne šta ja hoću, nego šta hoćeš ti.
37 I dođe i nađe ih pozaspale pa reče Petru, Simone, spavaš? nisi li mogao probditi jedan čas?
38 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Odista, duh je voljan, ali je tijelo slabo.
39 I ponovo ode te se pomoli govoreći iste riječi.
40 Vrativši se, opet ih nađe pozaspale (jer im oči bjehu otežale), i nisu znali šta bi mu odgovorili.
41 Dođe i treći put, i reče im, Spavajte samo sada i počivajte: dosta je, došao je trenutak. Evo, Sin čovječji se predaje u ruke grešnikā.
42 Ustanite, pođimo; evo, onaj koji me izdaje je nadohvat ruke.
43 I odmah, dok je još govorio, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim silna svjetina s mačevima i toljagama, od svešteničkih glavara i pismoznanaca i starješina.
44 A njegov im izdajnik bješe dao znak, rekavši, Onaj koga poljubim jest taj; uhvatite ga i oprezno odvedite.
45 I čim je došao, pristupi on k njemu i reče, Učitelju, učitelju; i poljubi ga.
46 I staviše oni ruke na nj i uhvatiše ga.
47 A jedan od onih koji ondje stajahu izvuče mač i udari slugu velikoga sveštenika te mu odsiječe uho.
48 I odgovori Isus i reče im, Zar ste kao na razbojnika izišli s mačevima i toljagama da me uhvatite?
49 Svakodnevno sam bio s vama u hramu poučavajući i niste me uhvatili; no, moraju se ispuniti pisma.
50 I napustiše ga svi i pobjegoše.
51 A neki je mladić išao za njim ogrnut samo plahtom po golom tijelu; i dohvatiše ga momci,
52 Ali on ostavi plahtu i gō im pobježe.
53 I odvedoše Isusa k velikom svešteniku; a kod njega već bjehu okupljeni svi sveštenički glavari i starješine i pismoznanci.
54 I išao je Petar za njim izdaleka, sve do u dvor velikog sveštenika; i sjede on sa slugama i grijaše se kraj vatre.
55 A sveštenički glavari i sav sabor tražili su svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube, ali ne nađoše.
56 Mnogi su, naime, lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva nisu slagala.
57 I ustadoše neki i posvjedočiše lažno protiv njega, rekavši,
58 Čuli smo ga da govori, Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni hram i za tri dana ću sagraditi drugi, nerukotvoreni.
59 Ali ni tako im se nije slagalo svjedočanstvo.
60 Nato veliki sveštenik stade na sredinu i upita Isusa, Zar ništa ne odgovaraš? šta to ovi svjedoče protiv tebe?
61 No on je ćutao i ništa nije odgovorio. Ponovo ga veliki sveštenik upita, i reče mu, Jesi li ti Hrist, Sin Blagoslovenog?
62 I reče Isus, Ja jesam: i vidjećete Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi u oblacima nebeskim.
63 Tada veliki sveštenik razdera svoje haljine i reče, Šta nam još trebaju daljnji svjedoci?
64 Čuli ste hulu: šta mislite? I presudiše svi da zaslužuje smrt.
65 Tada neki počeše pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći mu, Proreci; i sluge ga pljuskahu.
66 Dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna od mladih sluškinja velikog sveštenika:
67 Vidjevši Petra gdje se grije, zagleda se ona u njega i reče, I ti si bio s Nazarećaninom Isusom.
68 No on poreče, kazavši, Ne znam niti razumijem šta govoriš. I iziđe on napolje u predvorje; i oglasi se pijetao.
69 Kada ga djevojka opet ugleda, poče ona govoriti prisutnima, Ovaj je jedan od njih.
70 I poreče on ponovo. Malo kasnije prisutni ponovo rekoše Petru, Odista si ti jedan od njih: jer Galilejac si, i govor ti je takav.
71 No on poče kleti i zaklinjati se, govoreći, Ne poznajem čovjeka o kome govorite.
72 I oglasi se pijetao po drugi put. I prisjeti se Petar riječi koju mu reče Isus, Prije negoli se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me poreći. I kada se toga prisjetio, zaplaka.

Jevanđelje po Marku 15 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I održaše sveštenički glavari odmah ujutro vijećanje zajedno sa starješinama i pismoznancima i svim saborom te svezaše Isusa, i odvedoše ga, i predadoše Pilatu.
2 I upita ga Pilat, Ti si Kralj Judejaca? I odgovori on, rekavši mu, To ti kažeš.
3 I optuživahu ga sveštenički glavari za mnogo toga: ali on ništa ne odgovori.
4 I upita ga Pilat ponovo, rekavši, Ništa ne odgovaraš? gle koliko toga svjedoče protiv tebe.
5 Ali Isus više ništa ne odgovori, tako da se Pilat čudio.
6 A za taj praznik im je puštao jednoga zatvorenika, kog bi god zaiskali.
7 I bješe jedan koji se zvao Varava, koji je bio okovan zajedno s pobunjenicima koji su u buni počinili ubistvo.
8 I poče svjetina glasno vičući iskati od njega da učini ono što im je uvijek činio.
9 No Pilat im odgovori, rekavši, Želite li da vam pustim Kralja Judejaca?
10 Jer je znao da su mu ga sveštenički glavari predali zbog zavisti.
11 Ali sveštenički glavari podstakoše svjetinu da zatraži da im radije pusti Varavu.
12 I reče im Pilat ponovo, Šta onda hoćete da učinim ovome koga nazivate Kraljem Judejaca?
13 I povikaše oni opet, Razapni ga.
14 Tada im Pilat reče, Zašto, šta je zlo učinio? A oni još jače povikaše, Razapni ga.
15 Stoga im Pilat, hoteći da udovolji svjetini, pusti Varavu, a Isusa, nakon što ga izbičeva, preda da ga razapnu.
16 I uvedoše ga vojnici u dvoranu zvanu Pretorijum; i sazvaše cijelu četu.
17 I ogrnuše ga grimizom, spletoše vijenac od trnja, staviše mu ga oko glave,
18 I stadoše ga pozdravljati, Zdravo, Kralju Judejaca!
19 I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu ga i klanjahu mu se prigibajući svoja koljena.
20 Kada su mu se izrugali, svukoše grimiz s njega i navukoše mu njegovu odjeću te ga izvedoše da ga razapnu.
21 I prisiliše nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Simona Kirinca, oca Aleksandrovog i Rufovog, da ponese njegov krst.
22 I dovedoše ga na mjesto Golgotu, što prevedeno znači, Lobanjsko mjesto.
23 I dadoše mu da pije vino pomiješano sa smirnom: no on ga ne uze.
24 Razapevši ga, razdijeliše njegove haljine bacivši kocku za njih, šta će ko uzeti.
25 A bješe treći sat, i razapeše ga.
26 I bješe napisan natpis s njegovom krivicom, KRALJ JUDEJACA.
27 Zajedno s njim razapeše dvojicu razbojnika; jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva.
28 I ispuni se redak pisma koji kaže, U bezakonike bī ubrojen.
29 I pogrđivahu ga prolaznici klimajući glavama i govoreći, Aha, ti koji razvaljuješ hram i u tri dana ga podižeš,
30 Spasi sām sebe i siđi s krsta.
31 Slično su i sveštenički glavari, rugajući se zajedno s pismoznancima, međusobno govorili, Druge je spasio; sebe ne može spasiti.
32 Hrist, Kralj Izraelov, neka sada siđe s krsta da vidimo i povjerujemo. A rugahu mu se i oni koji bjehu razapeti s njim.
33 A kada je došao šesti sat, nastade tama po svoj zemlji do devetoga sata.
34 U deveti sat povika Isus bučnim glasom, Eloi, Eloi, lama savahtani? što prevedeno znači, Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
35 Neki koji stajahu ondje, kada to čuše, rekoše, Gle, Iliju doziva.
36 Tada otrča jedan i natopi sunđer octom, nataknu ga na trsku i dade mu da pije, rekavši, Pustite da vidimo hoće li ga Ilija doći skinuti.
37 I povika Isus bučnim glasom i predade duh.
38 I razdera se hramska zavjesa nadvoje, odozgo do dolje.
39 A kada stotnik, koji stajaše prema njemu, vidje da je tako povikao i predao duh, reče, Odista, ovaj čovjek bješe Sin Božji.
40 Bjehu ondje i žene i gledahu to izdaleka: među njima bješe Marija Magdalina, i Marija, majka Jakova mlađega i Jose, i Saloma
41 (Koje su ga pratile kada je bio u Galileji i posluživale mu), i mnoge druge žene koje su uzišle s njim u Jerusalim.
42 A kada je došlo veče, budući da je bila priprema, to jest, dan uoči sabata,
43 Dođe Josif iz Arimateje, ugledni savjetnik, koji je i sām iščekivao kraljevstvo Božje, te odvažno uđe k Pilatu i zaiska Isusovo tijelo.
44 A Pilat se začudio što je Isus već mrtav: i pozva stotnika i upita ga je li već dugo otkako je on mrtav.
45 Kada je to saznao od stotnika, dade tijelo Josifu.
46 I kupi on fino platno, skinu ga, umota ga u platno i položi u grobnicu koja bješe izdubljena u stijeni; i dokotrlja kamen na vrata grobnice.
47 A Marija Magdalina i Josina majka Marija gledahu gdje ga polažu.

Jevanđelje po Marku 16 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A po svršetku sabata, Marija Magdalina i Marija, majka Jakovljeva, i Saloma, kupiše miomirise da ga odu pomazati.
2 I vrlo rano prvoga dana u sedmici, za izlaska sunca, dođoše one do grobnice.
3 I rekoše jedna drugoj, Ko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnice?
4 Kada pogledaše, vidješe da je kamen već otkotrljan; a bješe nadasve velik.
5 Ušavši u grobnicu, ugledaše nekoga mladića odjevenog u dugu bijelu haljinu gdje sjedi zdesna; i bjehu silno prestrašene.
6 I reče im on, Ne bojte se: Isusa tražite, raspetoga Nazarećanina? vaskrsnuo je; nije ovdje: evo mjesta gdje su ga položili.
7 Nego, idite i recite njegovim učenicima i Petru da on ide pred vama u Galileju: ondje ćete ga vidjeti, kao što vam je rekao.
8 I iziđoše one žurno i pobjegoše od grobnice, jer drhtahu i bjehu zapanjene; i nikome ništa ne rekoše, jer se bojahu.
9 Vaskrsnuvši, dakle, rano prvoga dana u sedmici, Isus se najprije ukazao Mariji Magdalini, iz koje je bio izagnao sedmoricu đavola.
10 A ona je otišla i javila to onima koji bjehu s njim, tužnima i zaplakanima.
11 A oni, čuvši da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.
12 I nakon toga se ukazao u drugome obličju dvojici od njih dok su išli na selo.
13 I dođoše oni i dojaviše to ostalima: ali ni njima ne povjerovaše.
14 Naposljetku se ukaza jedanaestorici dok su bili za trpezom, i prekori ih za njihovu nevjeru i okorjelost srca, zato što nisu povjerovali onima koji su ga vidjeli nakon što je vaskrsnuo.
15 I reče im, Idite u sav svijet i propovijedajte jevanđelje svakome stvorenju.
16 Onaj ko povjeruje i bude kršten, biće spašen; no onaj ko ne povjeruje, biće osuđen.
17 A ova će znamenja pratiti one koji vjeruju: U moje ime će izgoniti đavole; novim će jezicima govoriti;
18 Zmije će podizati; i ako šta smrtonosno popiju, neće im nauditi; na nemoćne će ruke polagati i biće im dobro.
19 Nakon što im Gospod to reče, bī uzet u nebo i sjede zdesna Bogu.
20 A oni pak odoše i posvuda propovijedahu; a Gospod je sarađivao s njima i potvrđivao riječ propratnim znamenjima. Amin.