Jevanđelje po Luki 22 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A bližio se praznik beskvasnih hljebova, koji se naziva Pasha.
2 I tražili su sveštenički glavari i pismoznanci kako da ga ubiju; jer se bojahu naroda.
3 Tada uđe Satana u Judu zvanog Iskariot, koji se ubrajao u dvanaestoricu.
4 I ode on da se dogovori sa svešteničkim glavarima i zapovjednicima kako da im ga preda.
5 I poveseliše se oni i obavezaše se da mu daju novac.
6 I obeća on; i tražio je priliku da im ga preda kada ne bude mnoštva.
7 Tada dođe dan beskvasnih hljebova, u koji treba zaklati pashu.
8 I posla on Petra i Jovana, rekavši, Idite i pripremite nam pashu, da jedemo.
9 A oni mu rekoše, Gdje želiš da pripremimo?
10 I reče im on, Evo, čim uđete u grad susrešće vas čovjek koji nosi vrč s vodom; pođite za njim u kuću u koju uđe.
11 I recite domaćinu te kuće, Učitelj ti poručuje, Gdje je gostinjska soba u kojoj ću jesti pashu sa svojim učenicima?
12 On će vam pokazati veliku namještenu prostoriju na spratu: ondje pripremite.
13 I odoše oni i nađoše tako kako im je on rekao; i pripremiše pashu.
14 A kada je došao taj čas, sjede on za sto, i dvanaestorica apostola s njim.
15 I reče im on, Željno sam htio da jedem ovu pashu s vama prije svoga trpljenja:
16 Jer, kažem vam, Nipošto neću više jesti od nje dok se ona ne ispuni u kraljevstvu Božjem.
17 I uze on čašu, i zahvali, i reče, Uzmite je i razdijelite među sobom.
18 Jer, kažem vam, Neću više piti od trsova ploda dok ne dođe kraljevstvo Božje.
19 I uze hljeb, i zahvali, i razlomi, i dade im ga govoreći, Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje: ovo činite u spomen na mene.
20 Isto tako i čašu, nakon što večeraše, rekavši, Ova čaša je novi zavjet u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva.
21 Ali, evo, ruka onoga koji me izdaje sa mnom je na stolu.
22 Odista, Sin čovječji ide kao što je određeno: ali jao onome čovjeku po kome ga izdaju!
23 I počeše se oni međusobno ispitivati koji bi od njih bio taj koji će to učiniti.
24 A izbi i prepirka među njima kog bi od njih trebalo smatrati najvećim.
25 I reče im on, Kraljevi neznabožaca gospodare nad njima, i oni koji nad njima vladaju nazivaju se dobrotvorima.
26 Ali vi nećete tako: nego, onaj koji je najveći među vama neka bude kao najmlađi, a starješina kao onaj koji poslužuje.
27 Jer ko je veći, onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? nije li onaj koji sjedi za stolom? a ja sam među vama kao onaj koji poslužuje.
28 Vi ste oni koji su ustrajali sa mnom u mojim kušnjama.
29 I dodjeljujem vam kraljevstvo, kao što ga je meni dodijelio moj Otac:
30 Da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu i sjedite na prijestolima sudeći dvanaest Izraelovih plemena.
31 I reče Gospod, Simone, Simone, evo, Satana vas je zaiskao da vas može rešetati kao pšenicu:
32 Ali ja sam molio za tebe da ne malaksa tvoja vjera; a ti, kada se obratiš, učvrsti svoju braću.
33 I reče mu on, Gospode, s tobom sam spreman ići i u tamnicu i u smrt.
34 I reče on, Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao prije no triput porekneš da me poznaješ.
35 I reče im, Kada sam vas poslao bez novčanika i torbe i obuće, je li vam išta nedostajalo? Oni rekoše, Ništa.
36 Tada im on reče, No sada neka uzme novčanik onaj ko ga ima, jednako i svoju torbu; a onaj ko nema mač neka proda svoju haljinu i kupi ga.
37 Jer, kažem vam da se sada na meni treba dovršiti ono što je napisano, I bī ubrojen među bezakonike; jer ono što se odnosi na mene ima svršetak.
38 I rekoše mu, Gospode, evo ovdje dva mača; i reče im on, Dosta je.
39 I iziđe on te, po svome običaju, pođe na Maslinsku goru; a slijediše ga i njegovi učenici.
40 Našavši se na tome mjestu, reče im, Molite da ne zađete u napast.
41 Povukavši se od njih otprilike koliko bi se kamenom dobacilo, klekne i stade moliti,
42 Govoreći, Oče, ako hoćeš otkloni ovu čašu od mene: ali ne moja volja, nego tvoja neka bude.
43 I ukaza mu se anđeo s neba, snažeći ga.
44 Našavši se u predsmrtnoj muci, još je žešće molio: i bješe njegov znoj kao velike kapi krvi što padahu na zemlju.
45 A kad je ustao od molitve, dođe do učenika i nađe ih zaspale zbog žalosti,
46 I reče im, Zašto spavate? ustanite i molite da ne zađete u napast.
47 I dok je još govorio, eto svjetine; a onaj koji se zvao Juda, jedan od dvanaestorice, išao je pred njima. I približi se on Isusu da ga poljubi.
48 A Isus mu reče, Juda, poljupcem predaješ Sina čovječjega?
49 Kada oni oko njega vidješe šta će uslijediti, rekoše mu, Gospode, da udarimo mačem?
50 I udari jedan od njih slugu velikog sveštenika i odsiječe mu desno uho.
51 I odgovori Isus i reče, Pustite, dosta je. I dotače mu uho i iscijeli ga.
52 Tada Isus onima koji su došli na nj, svešteničkim glavarima, i hramskim zapovjednicima, i starješinama, reče, Kao na razbojnika ste izišli s mačevima i toljagama?
53 Dok sam svakodnevno bio s vama u hramu, niste pružili ruke na mene: no ovo je vaš trenutak i vlast tame.
54 Tada ga pograbiše i odvedoše; i uvedoše ga u kuću velikog sveštenika. A Petar je slijedio izdaleka.
55 A kada su posred dvora zapalili vatru i posjedali zajedno, sjede Petar među njih.
56 No neka mlada sluškinja ga spazi gdje sjedi kraj vatre, prodorno ga pogleda i reče, I ovaj je bio s njim.
57 I poreče ga on, rekavši, Ženo, ne poznajem ga.
58 Nedugo nakon toga ugleda ga neko drugi pa reče, I ti si od njih. I reče Petar, Čovječe, nisam.
59 I prođe otprilike jedan sat, kadli neki drugi samouvjereno utvrdi, rekavši, Zaista, i ovaj je bio s njim: jer je Galilejac.
60 I reče Petar, Čovječe, ne znam šta govoriš. I istoga se trena, dok je on još govorio, oglasi pijetao.
61 I okrenu se Gospod i pogleda Petra. I sjeti se Petar Gospodove riječi, kako mu bješe rekao, Prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me poreći.
62 I iziđe Petar napolje i gorko zaplaka.
63 A ljudi koji su držali Isusa, rugahu mu se i udarahu ga.
64 I povezavši mu oči, udarahu ga po licu i zapitkivahu govoreći, Proreci ko je taj koji te udario?
65 I još mnogo toga hulno govorahu na nj.
66 Čim je osvanuo dan, okupi se narodno starješinstvo, i sveštenički glavari i pismoznanci, te ga dovedoše pred svoj sabor, rekavši,
67 Jesi li ti Hrist? reci nam. I reče im on, Ako vam kažem, nećete vjerovati,
68 A ako vas i zapitam, nećete mi odgovoriti niti me pustiti.
69 Od sada će Sin čovječji sjediti zdesna sile Božje.
70 Tada svi rekoše, Ti si, dakle, Sin Božji? I reče im on, Vi kažete da ja jesam.
71 I rekoše oni, Šta nam još treba svjedočanstvo? jer sami smo čuli iz njegovih usta.