Jevanđelje po Luki 20 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jednoga od tih dana, dok je u hramu poučavao narod i propovijedao jevanđelje, dođoše nada nj sveštenički glavari i pismoznanci sa starješinama
2 Te prozboriše, rekavši mu, Reci nam, kojom vlašću to činiš? ili, ko je taj koji ti je dao tu vlast?
3 I odgovori on i reče im, Upitaću i ja vas nešto; i odgovorite mi:
4 Je li Jovanovo krštenje bilo od neba ili od ljudi?
5 I umovahu oni međusobno, govoreći, Ako kažemo, Od neba; on će reći, Zašto mu onda niste povjerovali?
6 Ali ako kažemo, Od ljudi; sav će nas narod kamenovati: jer su uvjereni da je Jovan bio prorok.
7 I odgovoriše da ne mogu reći odakle ono bješe.
8 I reče Isus njima, Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.
9 Tada on poče narodu pripovijedati ovo poređenje: Neki čovjek je posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i na duže vrijeme otputovao u daleku zemlju.
10 A kada je došlo vrijeme, posla on slugu vinogradarima da mu daju od vinogradova roda; ali ga vinogradari istukoše i otposlaše praznih ruku.
11 I posla on drugoga slugu; ali oni i njega istukoše, osramotiše i otposlaše praznih ruku.
12 Još posla i trećega; ali oni i njega izraniše i izbaciše.
13 Tada reče gospodar vinograda, Šta da učinim? Poslaću im svog ljubljenog sina: može biti da će njega poštovati kada ga vide.
14 Ali kada ga vinogradari ugledaše, rasudiše međusobno, rekavši, To je nasljednik: ubijmo ga da nasljedstvo bude naše.
15 I izbaciše ga iz vinograda i ubiše. Šta će im, dakle, učiniti gospodar vinograda?
16 Doći će i pogubiće te vinogradare, a vinograd će dati drugima. Kada su oni to čuli, rekoše, Ne daj Bože!
17 I pogleda ih on i reče, Šta, onda, znači to što je pisano, Kamen koji odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni?
18 Ko god padne na taj kamen, smrskaće se, a na koga on padne, u prah će ga satrti.
19 I pokušaše istoga trena sveštenički glavari i pismoznanci staviti ruke na nj; ali bojahu se naroda, jer su shvatili da je protiv njih ispripovijedao to poređenje.
20 I vrebahu na nj; i poslaše uhode koje se građahu pravedni, da ga uhvate u riječi i predaju vlasti i rukovodstvu upraviteljevom.
21 I upitaše ga, rekavši, Učitelju, znamo da pravo govoriš i naučavaš, i nisi pristrasan ni prema kome, nego odista naučavaš put Božji:
22 Je li nam dopušteno dati porez ćesaru ili nije?
23 Ali on proniknu njihovu lukavost i reče im, Zašto me iskušavate?
24 Pokažite mi novčić. Čiji lik i natpis ima? Oni odgovoriše, Ćesarev.
25 I reče im on, Dajte, stoga, ćesaru ono što je ćesarevo, a Bogu ono što je Božje.
26 I ne mogoše ga uhvatiti u riječima pred narodom pa, zadivljeni njegovim odgovorom, umuknuše.
27 Tada dođoše k njemu neki od sadukejā, koji poriču da postoji vaskrsenje, i upitaše ga
28 Rekavši, Učitelju, Mojsije nam je napisao, Ako nečiji brat, koji je imao ženu, umre bez djece, neka njegov brat uzme tu ženu i podigne sjeme svome bratu.
29 Bjehu, dakle, sedmorica braće: i uze prvi ženu i umrije bez djece.
30 I drugi je uze za ženu, ali i on umrije bez djece.
31 I treći je uze, a tako i sva sedmorica: i ne ostaviše djece i pomriješe.
32 Nakon svih njih umrije i žena.
33 Dakle, kome od njih je žena po vaskrsenju? jer sedmorica su je imala za ženu.
34 I odgovori im Isus, rekavši, Djeca ovoga svijeta žene se i udaju:
35 Ali oni koji budu smatrani dostojnima onoga svijeta i vaskrsenja od mrtvih, ne žene se niti se udaju.
36 Ni umrijeti više ne mogu: jer su jednaki anđelima; i djeca su Božja, jer su djeca vaskrsenja.
37 A da mrtvi vaskrsavaju pokazao je i Mojsije kod grma, kad je Gospoda nazvao Bogom Avrahamovim, i Bogom Isakovim, i Bogom Jakovljevim.
38 Jer nije on Bog mrtvih, nego živih: jer svi njemu žive.
39 Odgovarajući, neki od pismoznanaca rekoše, Učitelju, dobro si rekao.
40 I ne usuđivahu ga se nakon toga išta pitati.
41 I reče im, Kako to govore da je Hrist sin Davidov?
42 I sām David je u knjizi Psalama rekao, Reče GOSPOD Gospodu mome, Sjedni mi zdesna
43 Dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje tvojim nogama.
44 David ga, dakle, naziva Gospodom; kako mu je, onda, sin?
45 Tada, dok ga je slušao sav narod, reče on svojim učenicima,
46 Čuvajte se pismoznanaca, koji vole hodati u dugim plaštovima, i vole pozdrave na trgovima i najviša sjedala u sinagogama i glavna mjesta na gozbama;
47 Koji proždiru kuće udovicā i za izgovor se dugo mole: oni će primiti veću kaznu.