Jevanđelje po Luki 18 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I ispripovijeda im poređenje kako treba svagda moliti i ne sustati,
2 Rekavši, U jednome gradu bješe neki sudija koji se Boga nije bojao, a za ljude nije mario.
3 A bješe u tome gradu neka udovica; i dođe ona k njemu, rekavši, Odbrani me od moga protivnika.
4 On neko vrijeme ne htjede: ali kasnije reče u sebi, Premda se Boga ne bojim, a za ljude ne marim,
5 Ipak ću, jer mi dosađuje, odbraniti ovu udovicu da mi ne dolazi neprestano dosađivati.
6 I reče Gospod, Čujte šta govori nepravedni sudija.
7 Neće li onda Bog odbraniti svoje izabranike, koji mu vape danima i noćima, premda je dugo strpljiv s njima?
8 Kažem vam da će ih žurno odbraniti. No hoće li Sin čovječji, kada dođe, naći vjeru na zemlji?
9 A nekima koji su se pouzdavali u sebe da su pravednici, a druge prezirali, ispripovijeda ovo poređenje:
10 Dva su čovjeka uzišla u hram da mole: jedan farisej, a drugi carinik.
11 Farisej je stajao i u sebi se molio ovako, Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: izrabljivači, nepravednici, preljubnici, ili kao ovaj carinik.
12 Postim dvaput sedmično, dajem desetinu od svega što steknem.
13 A carinik, stojeći podalje, ne htjede ni oči podići prema nebu, nego se udaraše u prsa govoreći, Bože, milostiv budi meni grešniku.
14 Kažem vam, taj je sišao opravdan svojoj kući, a ne onaj: jer će svaki koji se uzvisuje biti ponižen; a onaj koji se ponizuje, biće uzvišen.
15 A donosili su mu i odojčad da ih dotakne; ali su ih njegovi učenici, vidjevši to, korili.
16 No Isus ih dozva k sebi i reče, Pustite dječicu da dolaze k meni i ne branite im: jer takvih je kraljevstvo Božje.
17 Zaista, kažem vam, Ko god ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, nipošto neće ući u nj.
18 I upita ga neki velikaš, rekavši, Učitelju dobri, šta treba da činim da naslijedim vječni život?
19 Isus mu reče, Zašto me zoveš dobrim? niko nije dobar osim jednog, a to je Bog.
20 Zapovijesti znaš, Ne čini preljubu, Ne ubij, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Poštuj oca svog i majku svoju.
21 I reče on, Sve sam to držao još od svoje mladosti.
22 Čuvši to, reče mu Isus, Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdijeli siromasima pa ćeš imati blago u nebu; i dođi, slijedi me.
23 Kada on to čū, silno se ražalosti: jer bješe vrlo bogat.
24 A kada Isus vidje kako se ovaj silno ražalostio, reče, Kako li će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
25 Jer lakše je kamili proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.
26 I rekoše oni koji su to čuli, Pa ko se onda može spasiti?
27 A on reče, Ono što je nemoguće s ljudima, moguće je s Bogom.
28 Tada Petar reče, Evo, mi smo sve ostavili i slijedimo tebe.
29 I reče im on, Zaista, kažem vam, Nema ni jednoga ko je ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili ženu, ili djecu zbog kraljevstva Božjeg,
30 A da neće primiti mnogostruko već u ovome vremenu, a u budućem svijetu život vječiti.
31 Tada uze on k sebi dvanaestoricu i reče im, Evo uzlazimo u Jerusalim i dovršiće se sve što su proroci napisali o Sinu čovječjem.
32 Jer on će biti predan neznabošcima i izrugan, zlostavljen i popljuvan;
33 I izbičevaće ga i ubiti, ali će on treći dan vaskrsnuti.
34 No oni ništa od toga nisu razumjeli: to kazivanje im bješe skriveno i nisu shvatili to što je bilo rečeno.
35 A kada se približio Jerihonu, kraj puta je sjedio i prosio neki slijepac.
36 I čuvši mnoštvo gdje prolazi, upita on šta je to.
37 I rekoše mu da prolazi Isus Nazarećanin.
38 I povika on, rekavši, Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.
39 Oni koji su išli ispred ućutkivahu ga; no on je još jače vikao, Sine Davidov, smiluj mi se!
40 I zaustavi se Isus i zapovjedi da ga dovedu k njemu; a kada je prišao bliže, upita ga on
41 Rekavši, Šta želiš da ti učinim? I reče on, Gospode, da progledam.
42 I reče mu Isus, Progledaj: vjera te tvoja spasila.
43 I odmah on progleda te pođe za njim slaveći Boga; a sav narod, vidjevši to, dade hvalu Bogu.