Jevanđelje po Luki 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Budući da su mnogi uzeli u ruku da sastave izvještaj o onome što se s punom sigurnošću vjeruje među nama,
2 Kako nam to predaše oni koji od početka bjehu očevici i služitelji riječi,
3 Učinilo se i meni dobrim, jer sam od samog početka tačno upoznat sa svime, da ti sve to po redu napišem, preuzvišeni Teofile,
4 Da se osvjedočiš u pouzdanost toga čemu si poučen.
5 U dane Iroda, kralja Judeje, bješe neki sveštenik imena Zaharija, iz Avijinog reda, a žena njegova bješe od kćeri Aronovih i bješe joj ime Jelisaveta.
6 I bjehu oboje pravedni pred Bogom, hodajući besprekorno prema svim Gospodovim zapovijestima i odredbama.
7 No nisu imali djeteta, jer Jelisaveta bješe nerotkinja, a oboje bjehu već dobro zašli u godine.
8 Jednom dok je on po rasporedu svog reda obavljao svešteničku službu pred Bogom,
9 Po običaju svešteničke službe žrijebom ga zapade da uđe u Gospodov hram i zapali kād.
10 A sve mnoštvo naroda molilo je napolju tokom kađenja.
11 I ukaza mu se anđeo Gospodov stojeći s desne strane kadionog žrtvenika.
12 I zaprepasti se Zaharija ugledavši ga, te ga obuze strah.
13 No anđeo mu reče, Ne boj se, Zaharijo, jer ti je uslišena molitva; i tvoja žena Jelisaveta rodiće ti sina, i nazvaćeš ga imenom Jovan.
14 I biće ti na radost i veselje i mnogi će se radovati njegovom rođenju.
15 Jer biće velik pred Gospodom i neće piti ni vina ni jakoga pića; i biće ispunjen Duhom Svetim već od majčine utrobe.
16 I mnogu će djecu Izraelovu okrenuti ka Gospodu, Bogu njihovom.
17 I ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da okrene srca otaca k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, da pripremi Gospodu narod gotov.
18 I reče Zaharija anđelu, Po čemu ću to znati? jer starac sam i žena mi je već dobrano zašla u godine.
19 Odgovori mu anđeo i reče, Ja sam Gavrilo, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i objavim ti ovu radosnu vijest.
20 I evo, zanijemićeš i nećeš moći da govoriš do dana dok se to ne dogodi, zato što nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.
21 A narod je iščekivao Zahariju i čudio se zašto se toliko zadržao u hramu.
22 A kada je izišao, nije im mogao ništa reći pa su uvidjeli da je u hramu imao viđenje: jer im je davao znakove, ali je ostao nijem.
23 I čim su se navršili dani njegove službe, ode on svojoj kući.
24 Nakon tih dana začela je Jelisaveta, žena njegova, i krila se pet mjeseci, govoreći,
25 Tako mi je učinio Gospod u dane kada je pogledao na mene, da ukloni moju sramotu među ljudima.
26 U šestome mjesecu posla Bog anđela Gavrila u galilejski grad imena Nazaret,
27 K djevici isprošenoj za čovjeka kome bješe ime Josif, od kuće Davidove; a ime djevici bješe Marija.
28 I uđe k njoj anđeo i reče, Zdravo, milošću obdarena, Gospod je s tobom: blagoslovena si ti među ženama.
29 Ugledavši ga, uznemiri se ona na njegovu riječ i razmišljaše kakav bi to bio pozdrav.
30 I reče joj anđeo, Ne boj se, Marija: jer našla si naklonost kod Boga.
31 I evo, začećeš i rodićeš sina, i nazvaćeš ga imenom ISUS.
32 On će biti velik i zvaće se Sinom Svevišnjega. Nјemu će Gospod Bog dati prijesto njegovog oca Davida:
33 I kraljevaće on nad kućom Jakovljevom zauvijek i kraljevstvu njegovom neće biti kraja.
34 Tada Marija reče anđelu, Kako će to biti kada ja ne poznajem muškarca?
35 I odgovori anđeo i reče joj, Duh Sveti sići će na tebe i sila Svevišnjega osjeniće te: stoga će i to sveto što će se od tebe roditi biti nazvano Sinom Božjim.
36 I evo, Jelisaveta, tvoja rođaka, i ona je začela sina u svojoj starosti; i ovo je već šesti mjesec njoj koja je prozvana nerotkinjom.
37 Jer s Bogom ništa neće biti nemoguće.
38 Nato Marija reče, Evo sluškinje Gospodove; neka mi bude po tvojoj riječi. I ode anđeo od nje.
39 I ustade Marija tih dana te se žurno uputi u gorski kraj, u jedan Judin grad.
40 I uđe ona u Zaharijinu kuću i pozdravi Jelisavetu.
41 A kada je Jelisaveta začula Marijin pozdrav, poskoči dijete u njezinoj utrobi; i ispuni se Jelisaveta Duhom Svetim,
42 I prozbori ona glasno, rekavši, Blagoslovena si ti među ženama i blagosloven je plod utrobe tvoje.
43 Otkuda meni to da mi dođe majka moga Gospoda?
44 Jer gle, čim mi je u ušima odjeknuo glas tvog pozdrava, poskočilo je od radosti dijete u mojoj utrobi.
45 I blagoslovena je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospoda.
46 I reče Marija, Moja duša veliča Gospoda,
47 I raduje se duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
48 Jer je pogledao na neznatnost svoje sluškinje: jer, gle, odsada će me blagoslovenom nazivati svi naraštaji.
49 Jer onaj koji je silan velika mi je djela učinio; i sveto je ime njegovo.
50 I njegovo milosrđe je od koljena na koljeno na onima koji ga se boje.
51 Iskazao je snagu rukom svojom; raspršio gorde u umišljenosti njihovih srdaca.
52 Silnike je zbacio s njihovih prijestola i uzvisio neznatne.
53 Gladne je napunio dobrima, a bogate otposlao prazne.
54 Pomogao je svog slugu Izraela, spomenuvši se svog milosrđa,
55 Kao što je rekao ocima našim, Avrahamu i njegovom sjemenu zauvijek.
56 I ostade Marija s njom oko tri mjeseca pa se vrati svojoj kući.
57 I navrši se Jelisaveti vrijeme da rodi; i rodi ona sina.
58 A kada čuše njezini susjedi i rođaci da joj je Gospod iskazao veliko milosrđe, radovahu se s njom.
59 I osmog dana dođoše obrezati dijete; i nazvaše ga imenom njegovog oca Zaharije.
60 I odgovori njegova majka i reče, Ne, nego će se zvati Jovan.
61 I rekoše joj oni, Nema nikoga od tvoje rodbine ko bi se zvao tim imenom.
62 I upitaše znakovima njegovog oca kako bi ga htio nazvati.
63 On zaiska pločicu za pisanje i napisa, Jovan mu je ime. I začudiše se svi.
64 A njemu se odmah otvoriše usta i odriješi jezik, te on progovori slaveći Boga.
65 I obuze strah sve koji su živjeli u okolini; i po svemu judejskome gorju govorilo se o svim tim kazivanjima.
66 I svi koji su to čuli pohranjivahu to u svojim srcima, govoreći, Šta će biti ovo dijete! I bješe s njim ruka Gospodova.
67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duhom Svetim te poče prorokovati, govoreći,
68 Blagosloven neka je Gospod, Bog Izraelov, jer je pohodio i otkupio svoj narod,
69 I podigao nam je rōg spasenja u kući svoga sluge Davida;
70 Kao što je govorio na usta svojih svetih proroka, koji bjehu od početka svijeta:
71 Da će nas spasiti od naših neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze;
72 Iskazati nam milosrđe obećano našim ocima i spomenuti se svog svetog saveza;
73 Zakletve kojom se zakleo Avrahamu, ocu našem,
74 Da će nam dati da mu bez straha, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo
75 U svetosti i pravednosti pred njim sve dane svoga života.
76 A ti, dijete, prorokom Svevišnjega ćeš se zvati: jer ćeš ići pred licem Gospodovim da mu pripremiš puteve;
77 Da daš spoznaju spasenja njegovom narodu po oproštenju njihovih grijeha,
78 Kroz nježno milosrđe Boga našeg, po kome nas je pohodio osvit s visine,
79 Da rasvijetli one koji sjede u tami i u sjeni smrti, da upravi naše noge na put mira.
80 I raslo je dijete i jačalo u duhu. I bješe u pustinjama sve do dana svog pokazivanja Izraelu.