Jevanđelje po Jovanu — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Jevanđelje po Jovanu 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U početku bješe Riječ, i Riječ bješe s Bogom, i Riječ bješe Bog.
2 On u početku bješe s Bogom.
3 Sve je po njemu postalo, i bez njega nije postalo ništa što je postalo.
4 U njemu bješe život, i život bješe svjetlo ljudima.
5 I svijetli svjetlo u tami i tama ga ne obuze.
6 Pojavi se čovjek poslan od Boga, čije ime bješe Jovan.
7 On je došao kao svjedok da svjedoči za Svjetlo, da svi povjeruju kroza nj.
8 Ne bješe on to Svjetlo, nego bješe poslan da svjedoči za Svjetlo.
9 Bješe to Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.
10 On na svijetu bješe i svijet po njemu postade, a svijet ga ne upozna.
11 K svojima je došao i njegovi ga ne primiše.
12 Ali svima koji ga primiše on dade moć da postanu sinovi Božji, to jest onima koji vjeruju ime njegovo:
13 Koji se ne rodiše od krvi, niti od volje tijela, niti od volje muškarčeve, nego od Boga.
14 I postade Riječ tijelo, i prebivaše među nama, pun milosti i istine (i promatrasmo slavu njegovu, slavu kao u jedinorođenog od Oca).
15 Jovan je svjedočio za njega, i vikao, kazujući, Ovo je onaj za koga govorah, Onaj koji za mnom dolazi, preda mnom je, jer on prije mene bješe.
16 I od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
17 Jer zakon je bio predan po Mojsiju, ali milost i istina došla je po Isusu Hristu.
18 Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga; jedinorođeni Sin, koji je u Očevom naručju, on ga je objavio.
19 A ovo je svjedočanstvo Jovanovo kada su mu Judejci iz Jerusalima poslali sveštenike i Levite da ga upitaju, Ko si ti?
20 I prizna on, i ne poreče, nego prizna, Ja nisam Hrist.
21 I upitaše ga, Šta onda? Jesi li Ilija? I on reče, Nisam. Jesi li taj prorok? I odgovori, Ne.
22 Tada mu oni rekoše, Ko si ti? da možemo dati odgovor onima koji nas poslaše. Šta ti kažeš o sebi?
23 On reče, Ja sam glas jednoga koji viče u pustinji, Poravnajte put Gospodu, kao što reče prorok Isaija.
24 A oni koji bjehu poslani bjehu od farisejā.
25 I upitaše ga oni, i rekoše mu, Zašto onda krštavaš, ako nisi ni Hrist, ni Ilija, ni taj prorok?
26 Jovan im odgovori, rekavši, Ja krštavam vodom; ali među vama stoji jedan, koga vi ne poznajete:
27 On je taj koji za mnom dolazi, a prije mene je, kome ja nisam dostojan odriješiti remen na obući.
28 Ovo se zbilo u Vitavari, s one strane Jordana, gdje je Jovan krštavao.
29 Idućega dana ugleda Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče, Evo Jaganjca Božjeg, koji odnosi grijeh svijeta.
30 Ovo je onaj za koga rekoh, Poslije mene dolazi čovjek koji je preda mnom, jer on prije mene bješe.
31 I nisam ga poznavao: ali sam zato došao i krštavam vodom, da se on objavi Izraelu.
32 I posvjedoči Jovan, rekavši, Vidjeh Duha kako silazi s neba kao golub i stade na nj.
33 I nisam ga poznavao: ali onaj koji me poslao da krštavam vodom, taj mi reče, Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krštava Duhom Svetim.
34 I ja vidjeh, i posvjedočih da je taj Sin Božji.
35 Idućega dana opet stajaše Jovan, i dvojica od njegovih učenika;
36 I gledajući na Isusa gdje prolazi, reče on, Evo Jaganjca Božjeg!
37 I čuše ga ta dva učenika šta govori, pa pođoše za Isusom.
38 I okrenuvši se, ugleda ih Isus gdje ga slijede pa im reče, Šta tražite? Oni mu rekoše, Ravi (a to prevedeno znači, Učitelju), gdje boraviš?
39 Reče im on, Dođite i vidite. Oni dođoše i vidješe gdje on boravi, te ostadoše s njime taj dan: a bješe otprilike deseti sat.
40 Andrija, brat Simona Petra, bio je jedan od one dvojice koji su čuli Jovana i pošli za njim.
41 On najprije nađe svoga brata Simona, i reče mu, Našli smo Mesiju, što prevedeno znači, Hrist.
42 I dovede ga k Isusu. I pogledavši ga, Isus reče, Ti si Simon, sin Jonin: ti ćeš se zvati Kifa, što prevedeno znači, Kamen.
43 Idući dan htjede Isus poći u Galileju, pa nađe Filipa i reče mu, Slijedi me.
44 A Filip bješe iz Vitsaide, grada Andrijinog i Petrovog.
45 Filip nađe Natanaila, i reče mu, Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u zakonu, i proroci, Isusa Nazarećanina, sina Josifovog.
46 I reče mu Natanailo, Može li išta dobro doći iz Nazareta? Reče mu Filip, Dođi i vidi.
47 Ugleda Isus Natanaila gdje dolazi k njemu, pa reče za nj, Evo pravoga Izraelca, u kome nema prevare!
48 Natanailo mu reče, Odakle me znaš? Isus odgovori i reče mu, Vidjeh te prije no što te Filip pozvao, dok si bio pod smokvom.
49 Odgovori Natanailo i reče mu, Ravi, ti si Sin Božji; ti si Kralj Izraela.
50 Odgovori Isus i reče mu, Zato što ti rekoh, Vidjeh te pod smokvom, vjeruješ? vidjećeš i veće od toga.
51 I reče mu, Zaista, zaista, kažem vam, Odsada ćete gledati nebo otvoreno, i anđele Božje kako uzlaze i silaze nad Sina čovječjega.

Jevanđelje po Jovanu 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A bješe trećega dana svadba u Kani galilejskoj; i bješe ondje Isusova majka.
2 A na svadbu je bio pozvan i Isus, i njegovi učenici.
3 Kad im je ponestalo vina, reče Isusu njegova majka, Nemaju vina.
4 Reče joj Isus, Ženo, šta ja imam s tobom? moj čas još nije došao.
5 Majka njegova reče slugama, Šta god vam kaže, učinite.
6 A bješe ondje postavljeno šest kamenih posuda za vodu, prema običaju za čišćenje u Judejaca, svaka zapremine od dvije ili tri mjere.
7 Reče im Isus, Napunite posude vodom. I napuniše ih do ruba.
8 I reče im, Zagrabite sada i nosite domaćinu. I odniješe.
9 Kada je domaćin okusio vodu koja je postala vino, a nije znao odakle je (ali znale su sluge koje su vodu zagrabile), dozva on mladoženju
10 I reče mu, Svaki čovjek najprije posluži dobro vino; a kada se ljudi dosta napiju, onda ono lošije; no ti si dobro vino čuvao sve do sada.
11 Ovaj početak čudesa učinio je Isus u Kani galilejskoj, te pokazao svoju slavu; i povjerovaše ga njegovi učenici.
12 Nakon toga siđe on u Kapernaum, on, i njegova majka, i njegova braća, i njegovi učenici; i ne ostadoše ondje mnogo dana.
13 I judejska pasha bješe nadohvat ruke, pa uziđe Isus u Jerusalim,
14 I nađe u hramu one koji prodavahu volove, i ovce, i golubove, i mjenjače novca gdje sjede;
15 I načinivši bič od uzica, sve ih istjera iz hrama, i ovce, i volove, a mjenjačima rasu novac i isprevrta stolove;
16 I reče onima koji prodavahu golubice, Nosite to odavde; ne pravite od kuće moga Oca kuću trgovačku.
17 I sjetiše se njegovi učenici da je pisano, Revnost za kuću tvoju izjede me.
18 Tada odgovoriše Judejci i rekoše mu, Koji znak nam pokazuješ, kad već to činiš?
19 Odgovori Isus i reče im, Uništite ovaj hram i ja ću ga za tri dana podići.
20 Tada rekoše Judejci, Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti ćeš ga podići za tri dana?
21 No on je govorio o hramu svoga tijela.
22 Stoga se, kada je vaskrsnuo od mrtvih, njegovi učenici sjetiše da im je to bio rekao; i povjerovaše pismu, i riječi koju Isus bješe rekao.
23 A kada je boravio u Jerusalimu tokom pashe, za praznika, mnogi povjerovaše u njegovo ime kad vidješe znamenja koja je činio.
24 Ali im se sām Isus nije povjeravao, jer je poznavao sve ljude,
25 I nije trebao da mu ko daje svjedočanstvo o čovjeku: jer je znao šta je u čovjeku.

Jevanđelje po Jovanu 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Bješe među farisejima neki čovjek imena Nikodim, poglavar Judejaca.
2 On noću dođe k Isusu i reče mu, Ravi, znamo da si učitelj od Boga došao: jer niko ne može činiti ta čudesa koja ti činiš, osim ako Bog nije s njim.
3 Odgovori Isus i reče mu, Zaista, zaista, kažem ti, Ako se ko ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstvo Božje.
4 Reče mu Nikodim, Kako se čovjek može roditi kad je star? može li po drugi put ući u utrobu svoje majke i roditi se?
5 Isus odgovori, Zaista, zaista, kažem ti, Ako se ko ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.
6 Ono što je rođeno od tijela, tijelo je; a ono što je rođeno od Duha, duh je.
7 Ne čudi se što ti rekoh, Morate se nanovo roditi.
8 Vjetar duva gdje hoće, i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kuda ide: tako je svaki koji je rođen od Duha.
9 Odgovori Nikodim i reče mu, Kako to može biti?
10 Odgovori Isus i reče mu, Ti si učitelj Izraelu i ne znaš to?
11 Zaista, zaista, kažem ti, Govorimo ono što znamo i svjedočimo ono što vidjesmo, ali naše svjedočanstvo ne primate.
12 Ako sam vam rekao ovo zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem o onom nebeskom?
13 Niko nije uzišao u nebo, osim onaj koji je sišao s neba, to jest Sin čovječji, koji je u nebu.
14 I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin čovječji,
15 Da ko god u njega povjeruje ne propadne, nego ima život vječni.
16 Jer Bog je tako ljubio svijet da je svog jedinorođenog Sina dao, da ko god u njega povjeruje ne propadne, nego ima život vječiti.
17 Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi kroza nj.
18 Onaj ko njega povjeruje, ne osuđuje se; a onaj ko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije povjerovao u ime jedinorođenog Sina Božjeg.
19 A ovo je ta osuda, da je svjetlo došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo, jer im djela bjehu zla.
20 Jer svako ko čini zlo, mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne osude njegova djela.
21 Ali onaj ko čini istinu, dolazi k svjetlu da se pokažu njegova djela, da su u Bogu učinjena.
22 Poslije toga dođoše Isus i njegovi učenici u zemlju judejsku; i zadržao se ondje s njima i krštavao.
23 I Jovan je krštavao u Enonu, blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode: i dolazili su, i krštavaše ih.
24 Jer Jovan još ne bješe bačen u tamnicu.
25 Tada između nekih Jovanovih učenika i Judejaca izbi rasprava o čišćenju.
26 I dođoše oni k Jovanu i rekoše mu, Ravi, onaj koji je bio s tobom s one strane Jordana, za kog si ti svjedočio, evo, on krštava, i svi dolaze k njemu.
27 Odgovori Jovan i reče, Ne može čovjek primiti ništa, osim ako mu je dano s neba.
28 Vi mi sāmi svjedočite da rekoh, Nisam ja Hrist, nego da sam poslan pred njim.
29 Onaj ko ima nevjestu, mladoženja je: ali prijatelj mladoženjin, koji stoji i sluša ga, silno se raduje zbog mladoženjina glasa; ta se moja radost, stoga, ispunila.
30 On mora rasti, a ja se moram umanjivati.
31 Onaj koji odozgo dolazi, iznad svih je; onaj ko je sa zemlje, zemaljski je, i zemaljski govori; onaj koji s neba dolazi, iznad svih je.
32 I ono što je on vidio i čuo, to svjedoči, a niko ne prima njegovo svjedočanstvo.
33 Onaj ko je primio njegovo svjedočanstvo potvrdio je da je Bog istinit.
34 Jer onaj koga je Bog poslao, Božje riječi govori: jer Bog mu Duha ne daje na mjeru.
35 Otac ljubi Sina, i sve je predao u ruku njegovu.
36 Onaj ko povjeruje Sina, ima život vječiti; a onaj ko ne povjeruje Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje na njemu.

Jevanđelje po Jovanu 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Kada, dakle, Gospod dozna da su fariseji čuli da on, Isus, dobiva i krštava više učenika negoli Jovan
2 (Premda sām Isus nije krštavao, nego njegovi učenici),
3 Napusti on Judeju, te ponovo ode u Galileju.
4 A morao je proći kroz Samariju.
5 Tada dođe on do samarijskoga grada zvanog Sihar, blizu zemljišta koje je Jakov dao svome sinu Josifu.
6 Ondje bješe Jakovljev bunar. Isus, stoga, umoran od puta, sjede kraj bunara: a bješe oko šestoga sata.
7 Tada dođe neka žena iz Samarije zagrabiti vodu. Reče joj Isus, Daj mi piti.
8 (Jer njegovi učenici bjehu otišli u grad da kupe nešto za jelo.)
9 A žena Samarjanka mu potom reče, Kako to da ti, koji si Judejac, tražiš piti od mene, žene Samarjanke? jer Judejci se ne druže sa Samarjanima.
10 Odgovori joj Isus, Kada bi znala dar Božji i ko je onaj koji ti veli, Daj mi piti, ti bi od njega zaiskala, i on bi tebi dao živu vodu.
11 Reče mu žena, Gospodine, nemaš čime zagrabiti, a i bunar je dubok: odakle ti onda živa voda?
12 Zar si ti veći od našeg oca Jakova, koji nam je dao ovaj bunar, i sām je iz njega pio, i djeca njegova, i njegova stoka?
13 Odgovori Isus i reče joj, Svako ko pije od te vode, ponovo će ožednjeti:
14 Ali onaj ko pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvor vode koja teče u život vječiti.
15 Reče mu žena, Gospodine, daj mi tu vodu da ne žednim, i da ne dolazim ovamo zahvatati.
16 Reče joj Isus, Idi, pozovi svoga muža, pa dođi ovamo.
17 Odgovori mu žena i reče, Nemam muža. Reče joj Isus, Dobro si rekla, Nemam muža:
18 Jer pet muževa si imala; a ni ovaj koga sada imaš nije tvoj muž. To si po istini rekla.
19 Reče mu žena, Gospodine, vidim da si prorok.
20 Naši očevi su štovali na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje treba štovati.
21 Isus joj reče, Ženo, vjeruj mi, dolazi čas kada nećete štovati Oca ni na ovoj gori, ni u Jerusalimu.
22 Vi štujete ono što ne znate, mi štujemo ono što znamo: jer spasenje je od Judejaca.
23 Ali dolazi čas, već sada je, kada će istinski štovaoci u duhu i u istini štovati Oca: jer takve štovaoce traži Otac.
24 Bog je Duh; i oni koji ga štuju, moraju ga štovati u duhu i u istini.
25 Reče mu žena, Znam da dolazi Mesija, koji se zove Hrist. Kada on dođe, sve će nam kazati.
26 Reče joj Isus, Ja, koji ti govorim, sam taj.
27 Nato dođoše njegovi učenici, te se začudiše tome što je on razgovarao sa ženom; no nijedan ne reče, Šta tražiš? ili, Zašto razgovaraš s njom?
28 Tada žena ostavi svoj krčag, te ode u grad i reče ljudima,
29 Dođite da vidite čovjeka koji mi je rekao sve što sam ikad učinila: nije li to Hrist?
30 Oni tada iziđoše iz grada i dođoše k njemu.
31 U međuvremenu su ga učenici molili, govoreći, Učitelju, jedi.
32 No on im reče, Ja imam za jesti jelo za koje vi ne znate.
33 Stoga učenici rekoše jedan drugome, Da mu nije ko donio šta za jesti?
34 Reče im Isus, Moje jelo je činiti volju onoga koji me poslao i dovršiti njegovo djelo.
35 Ne govorite li vi, Još četiri mjeseca i onda dolazi žetva? gle, kažem vam, Podignite svoje oči, i pogledajte polja; jer su već bijela za žetvu.
36 I onaj koji žanje prima platu, i sabire rod za život vječni: da se mogu zajedno radovati i onaj koji sije i onaj koji žanje.
37 Jer u tome je istinita ova izreka, Jedan sije, a drugi žanje.
38 Ja sam vas poslao da žanjete ono oko čega se niste trudili: drugi su se trudili, a vi ste ušli u njihov trud.
39 I mnogi od Samarjana iz onoga grada povjerovaše ga zbog riječi one žene, koja je svjedočila, Rekao mi je sve što sam ikad učinila.
40 A kada Samarjani dođoše k njemu, zamoliše ga da ostane sa njima: i ostade ondje dva dana.
41 I mnogo ih više povjerova zbog njegove riječi;
42 I rekoše ženi, Sada vjerujemo, ali ne zbog tvoga kazivanja: jer sami smo ga čuli, i znamo da je on vaistinu Hrist, Spasitelj svijeta.
43 A nakon dva dana ode on odande i pođe u Galileju.
44 Jer sām je Isus posvjedočio da prorok nema časti u svome zavičaju.
45 Kada je, dakle, stigao u Galileju, Galilejci ga primiše, pošto su vidjeli sve što je učinio u Jerusalimu za praznik: jer i oni bjehu pošli na praznik.
46 I dođe Isus opet u Kanu galilejsku, gdje je od vode načinio vino. A bješe ondje neki kraljev službenik, kome je sin bolovao u Kapernaumu.
47 Kada je čuo da je Isus iz Judeje stigao u Galileju, ode on k njemu, i zaklinjaše ga da siđe i ozdravi mu sina: jer ovaj samo što nije umro.
48 Tada mu Isus reče, Ako ne vidite znamenja i čudesa, nipošto nećete povjerovati.
49 Reče mu kraljev službenik, Gospodine, siđi prije no što mi umre dijete.
50 Isus mu reče, Idi, sin tvoj živi. I povjerova čovjek riječ koju mu Isus bješe rekao, i ode svojim putem.
51 I dok je silazio, u susret mu dođoše sluge, te mu rekoše, Tvoj sin živi.
52 Tada se raspita od njih za sat kada mu je krenulo nabolje; i rekoše mu, Juče u sedmom satu pustila ga je groznica.
53 Tako dozna otac da je to bilo istoga časa u koji mu je Isus rekao, Sin tvoj živi: i povjerova on, i sva njegova kuća.
54 Ovo je opet drugo čudo koje je učinio Isus, kada je iz Judeje došao u Galileju.

Jevanđelje po Jovanu 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nakon toga bješe judejski praznik; i uziđe Isus u Jerusalim.
2 A u Jerusalimu se kod ovčije tržnice nalazi kupalište, koje se na hebrejskom jeziku naziva Vitezda, i ima pet trijemova.
3 U njima je ležalo mnoštvo nemoćnih, slijepih, hromih i uzetih, koji iščekivahu da se pokrene voda;
4 Jer bi anđeo povremeno silazio u kupalište i uzburkavao vodu: ko bi prvi sišao nakon što se voda uzburka, ozdravio bi od kakve god bolesti bolovao.
5 I bješe tamo neki čovjek, koji je bolovao trideset i osam godina.
6 A kada ga ugleda Isus kako leži, znajući da je već dugo u tome stanju, reče mu, Želiš li da ozdraviš?
7 Nemoćnik mu odgovori, Gospodine, nemam čovjeka koji bi me odnio u kupalište kada se uzburka voda; a dok ja dolazim, drugi siđe prije mene.
8 Reče mu Isus, Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj.
9 I odmah ozdravi čovjek, i uze svoju postelju, i prohoda. A taj dan bješe sabat.
10 Zato Judejci rekoše ozdravljenome, Sabatnji dan je: nije ti dopušteno nositi postelju.
11 On im odgovori, Onaj koji me ozdravio reče mi, Uzmi svoju postelju i hodaj.
12 Tada ga upitaše, Koji ti je to čovjek rekao, Uzmi svoju postelju i hodaj?
13 Ali ozdravljeni nije znao ko je taj: jer Isus je nestao u mnoštvu koje je bilo na tome mjestu.
14 Nakon toga nađe ga Isus u hramu, i reče mu, Evo, ozdravio si: ne griješi više, da ti se ne dogodi šta gore.
15 Ode čovjek i javi Judejcima da je Isus taj koji ga je ozdravio.
16 Zbog toga su Judejci progonili Isusa i htjeli ga ubiti, jer je to učinio na sabatnji dan.
17 Ali Isus im odgovori, Otac moj radi sve do sada, i ja radim.
18 Zbog toga ga Judejci još više nastojahu ubiti, jer ne samo što je prekršio sabat, nego je i Boga nazivao svojim Ocem, izjednačujući sebe s Bogom.
19 Tada im Isus odgovori i reče, Zaista, zaista, kažem vam, Sin sām od sebe ne može činiti ništa, nego ono što vidi da čini Otac: jer šta god on čini, to jednako i Sin čini.
20 Jer Otac ljubi Sina, i pokazuje mu sve što sām čini: pokazaće mu i veća djela od ovih, da ćete se čuditi.
21 Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje ih, tako i Sin oživljuje koga hoće.
22 Jer Otac ne sudi nikoga, nego je sav sud predao Sinu:
23 Da svi časte Sina, kao što časte Oca. Onaj ko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga je poslao.
24 Zaista, zaista, kažem vam, Onaj ko sluša moju riječ i povjeruje onoga koji me poslao ima život vječiti i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
25 Zaista, zaista, kažem vam, Dolazi čas, već sada je, kada će mrtvi čuti glas Sina Božjeg: i živjeće oni koji čuju.
26 Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi;
27 A dao mu je i ovlašćenje da sudi, jer je Sin čovječji.
28 Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas,
29 I izići će: oni koji su činili dobro, na vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo, na vaskrsenje osude.
30 Ja sām od sebe ne mogu učiniti ništa. Kako čujem, sudim, i sud moj je pravedan, jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me je poslao.
31 Ako ja svjedočim sām za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito.
32 Drugi je koji svjedoči za mene; i znam da je istinito svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.
33 Vi ste poslali k Jovanu, i on je posvjedočio za istinu.
34 No ja ne primam svjedočanstvo od čovjeka, nego govorim ovo kako biste mogli biti spašeni.
35 On je bio svjetiljka koja gori i svijetli, a vi se htjedoste samo na tren radovati u njegovom svjetlu.
36 Ali ja imam svjedočanstvo veće od Jovanovog: jer djela koja mi je Otac dao da dovršim, upravo djela koja činim, svjedoče za mene da me je poslao Otac.
37 I sām Otac, koji me je poslao, posvjedočio je za mene. Niti ste ikada čuli njegov glas, niti ste vidjeli njegov lik.
38 A ni njegovu riječ nemate da prebiva u vama, jer ne vjerujete onome koga je on poslao.
39 Istražujte pisma, jer po njima mislite imati život vječni: i ona su ta koja svjedoče za mene.
40 I ne želite doći k meni, da život imate.
41 Slavu od ljudi ja ne primam.
42 Ali vās znam, da nemate ljubavi Božje u sebi.
43 Ja sam došao u ime svog Oca, i vi me ne primate; dođe li ko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.
44 Kako biste i mogli vjerovati, kada primate slavu jedan od drugoga, a slavu koja dolazi od Boga jedinoga ne tražite?
45 Nemojte misliti da ću vas ja tužiti Ocu: ima jedan koji vas tuži, to jest Mojsije, u koga se uzdate.
46 Jer da ste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: jer o meni je on pisao.
47 Ali ako ne vjerujete njegovim spisima, kako ćete mojim riječima vjerovati?

Jevanđelje po Jovanu 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Poslije toga ode Isus na drugu stranu Galilejskoga mora, to jest Tiverijadskoga mora.
2 I slijedilo ga je veliko mnoštvo, jer su vidjeli njegova čudesa koja je učinio na bolesnima.
3 I uziđe Isus na goru, i sjeđaše ondje sa svojim učenicima.
4 A bješe blizu pasha, praznik Judejaca.
5 Kada Isus podiže oči i ugleda veliko mnoštvo kako dolazi k njemu, reče on Filipu, Gdje da kupimo hljeba da ovi mogu jesti?
6 Ali to je rekao kušajući ga, jer je znao šta namjerava učiniti.
7 Filip mu odgovori, Hljeba za dvjesta dinara ne bi bilo dovoljno da svaki dobije malo.
8 Reče mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Simona Petra,
9 Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih hljebova i dvije ribice: ali šta je to za tolike?
10 I reče Isus, Dajte da ljudi posjedaju. A bješe mnogo trave na tome mjestu. Tako muškarci posjedaše, na broj oko pet hiljada.
11 I uze Isus hljebove te ih, nakon što je zahvalio, davaše učenicima, a učenici onima koji su posjedali; tako i od riba, koliko su god htjeli.
12 Kada su se nasitili, reče on svojim učenicima, Pokupite preostale ulomke, da ništa ne propadne.
13 Stoga ih pokupiše, i napuniše dvanaest košara ulomaka od pet ječmenih hljebova, što je preostalo onima koji su jeli.
14 Tada ljudi, vidjevši čudo koje je učinio Isus, rekoše, Vaistinu, ovo je taj prorok koji treba doći na svijet.
15 A kada Isus uvidje da namjeravaju doći i na silu ga učiniti kraljem, povuče se ponovo u goru, sasvim sām.
16 A kada se spustilo veče, siđoše njegovi učenici k moru
17 I uđoše u lađu, te krenuše preko mora u Kapernaum. Već se i smračilo, a Isus još ne bješe došao k njima.
18 A more se uzburkalo, jer je duvao snažan vjetar.
19 Kada su tako odveslali dvadeset i pet ili trideset potrkališta, ugledaše Isusa kako hoda po moru i približava se lađi: i preplašiše se.
20 No on im reče, Ja sam; ne bojte se.
21 Tada ga spremno primiše u lađu: i odmah lađa bješe na zemlji u koju su pošli.
22 Idućeg dana narod koji je ostao s druge strane mora vidje da ondje nije bilo neke druge lađe, osim one u koju bjehu ušli njegovi učenici, i da Isus nije ušao u lađu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici otišli sami.
23 (Međutim, iz Tiverijade stigoše druge lađe blizu onoga mjesta gdje su jeli hljeb, nakon što Gospod bješe zahvalio.)
24 Kada, dakle, narod vidje da Isus nije ondje, ni njegovi učenici, i sami uđoše u lađe te dođoše u Kapernaum tražeći Isusa.
25 I našavši ga s one strane mora, rekoše mu, Ravi, kada si došao ovamo?
26 Odgovori im Isus i reče, Zaista, zaista, kažem vam, Tražite me, ali ne zato što ste vidjeli čudesa, nego zato što ste jeli od onih vekni i nasitili se.
27 Radite, ali ne za propadljivu hranu, nego za hranu koja ostaje za život vječiti, koji će vam dati Sin čovječji: jer je njega opečatio Bog Otac.
28 Tada mu rekoše, Šta nam je činiti da bismo činili djela Božja?
29 Odgovori im Isus i reče, Ovo je djelo Božje: da povjerujete onoga koga je on poslao.
30 Rekoše mu, Kakvo ti znamenje pokazuješ da možemo da vidimo i povjerujemo ti? šta ti činiš?
31 Oci naši jeli su manu u pustinji; kao što je pisano, Hljeb s neba dade im da jedu.
32 Potom im reče Isus, Zaista, zaista, kažem vam, Nije vam Mojsije dao hljeb s neba, nego vam moj Otac daje s neba hljeb istiniti.
33 Jer hljeb Božji je onaj ko silazi s neba i daje život svijetu.
34 Rekoše mu tada, Gospode, daj nam uvijek toga hljeba.
35 I reče im Isus, Ja sam hljeb života: onaj ko dolazi k meni, neće ogladnjeti; i ko mene povjeruje, neće ožednjeti nikada.
36 Ali rekoh vam da ste me i vidjeli, a ne vjerujete.
37 Svi koje mi daje Otac doći će k meni; a onoga ko k meni dolazi, nipošto neću izbaciti napolje.
38 Jer sišao sam s neba, ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.
39 A ovo je volja Oca, koji me je poslao: da od svega što mi je dao ne izgubim ništa, nego da to vaskrsnem u posljednji dan.
40 I ovo je volja onoga koji me poslao: da svako ko vidi Sina, i povjeruje ga, ima život vječiti; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.
41 Mrmljahu tada Judejci protiv njega zato što je rekao, Ja sam hljeb koji je sišao s neba.
42 I rekoše, Nije li to Isus, sin Josifov, kome poznajemo oca i majku? kako onda govori, Sišao sam s neba?
43 Odgovori, stoga, Isus, i reče im, Nemojte mrmljati među sobom.
44 Niko ne može doći k meni, osim ako ga ne privuče Otac, koji me je poslao; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.
45 Pisano je u prorocima, Svi će biti poučeni od Boga. Stoga svako ko je čuo od Oca i poučio se, dolazi k meni.
46 Ne da je ko vidio Oca; samo onaj ko je od Boga, on je vidio Oca.
47 Zaista, zaista, kažem vam, Onaj ko mene povjeruje, ima život vječiti.
48 Ja sam taj hljeb života.
49 Vaši su oci jeli manu u pustinji, a mrtvi su.
50 Ovo je hljeb koji s neba silazi, da ne umre onaj ko od njega jede.
51 Ja sam hljeb živi koji je sišao s neba: ako ko bude jeo od toga hljeba, živjeće zauvijek; a hljeb što ću ga ja dati jest moje tijelo, koje ću dati za život svijeta.
52 Judejci se zbog toga prepirahu između sebe, govoreći, Kako nam ovaj čovjek može dati svoje tijelo za jesti?
53 No Isus im reče, Zaista, zaista, kažem vam, Ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete njegovu krv, nemate života u sebi.
54 Onaj ko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.
55 Jer tijelo moje jelo je istinsko, i krv moja je piće istinsko.
56 Onaj ko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni prebiva, i ja u njemu.
57 Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu: tako će i onaj koji mene jede po meni živjeti.
58 Ovo je taj hljeb koji je s neba sišao; ne kao što su oci vaši jeli manu, a mrtvi su: onaj ko jede od ovoga hljeba, živjeće zauvijek.
59 Ovo je izrekao poučavajući u sinagogi u Kapernaumu.
60 Stoga mnogi od njegovih učenika, kada su to čuli, rekoše, Tvrd je to govor; ko to može slušati?
61 A Isus im, znajući u sebi da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče, Zar vas to sablažnjava?
62 A šta ako vidite Sina čovječjega kako uzlazi onamo gdje je bio prije?
63 Duh je onaj koji oživljuje; tijelo ne koristi ništa: riječi koje vam govorim duh su i život su.
64 Ali ima nekih od vas koji ne vjeruju. Jer znao je Isus od početka koji bjehu oni što ne vjeruju, i ko će ga izdati.
65 I kaza, Stoga vam i rekoh da niko ne može doći k meni, ako mu nije dano od mog Oca.
66 Otada se mnogi njegovi učenici povukoše, te više nisu išli s njim.
67 Tada Isus reče dvanaestorici, Hoćete li i vi otići?
68 I odgovori mu nato Simon Petar, Gospode, kome ćemo ići? ti imaš riječi vječnoga života.
69 I mi vjerujemo i sigurni smo da si ti Hrist, Sin živoga Boga.
70 Odgovori im Isus, Nisam li ja izabrao vas dvanaestoricu, a jedan od vas je đavo?
71 Govorio je to o Judi Iskariotu, sinu Simonovom: jer on ga je imao izdati, a bješe jedan od dvanaestorice.

Jevanđelje po Jovanu 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nakon toga je Isus obilazio po Galileji: jer nije htio u Judeju, pošto su ga Judejci nastojali ubiti.
2 A približio se judejski praznik sjenicā.
3 Stoga mu njegova braća rekoše, Otiđi odavde i pođi u Judeju, da i tvoji učenici vide djela koja činiš.
4 Jer nema toga ko čini nešto u tajnosti, ako želi biti javno poznat. Ako činiš sve to, pokaži se svijetu.
5 Jer ni njegova braća nisu vjerovala u njega.
6 Tada im Isus reče, Moje vrijeme još nije došlo, a vaše je vrijeme svagda pogodno.
7 Vas svijet ne može mrziti; ali mene mrzi, jer ja svjedočim o njemu, da su mu djela zla.
8 Vi uziđite na ovaj praznik: ja još ne uzlazim na ovaj praznik; jer moje se vrijeme još nije ispunilo.
9 Rekavši im ove riječi, ostade u Galileji.
10 Ali kada su njegova braća uzišla, uziđe i on na praznik, ne javno, nego kao potajno.
11 A Judejci su ga tražili na praznik raspitujući se, Gdje je onaj?
12 I mnogo se među narodom mrmljalo o njemu: jer jedni govorahu, On je dobar čovjek; drugi govorahu, Ne, nego obmanjuje narod.
13 No zbog straha od Judejaca niko nije otvoreno govorio o njemu.
14 Usred praznika uziđe Isus u hram i poučavaše.
15 I divljahu se Judejci, govoreći, Kako to ovaj poznaje pisma, a nikada ih nije učio?
16 Isus im odgovori i reče, Moja nauka nije moja, nego onoga koji me poslao.
17 Ako ko bude činio njegovu volju, znaće za tu nauku je li od Boga, ili ja sām od sebe govorim.
18 Onaj ko sām od sebe govori, slavu svoju traži: ali onaj ko traži slavu onoga koji ga je poslao, istinit je, i nema u njemu nepravednosti.
19 Nije li vam Mojsije dao zakon, a ipak niko od vas ne vrši zakon? Zašto hoćete da me ubijete?
20 Odgovori narod i reče, Đavola imaš: ko hoće da te ubije?
21 Isus odgovori i reče im, Jedno djelo učinih, i svi se čudite.
22 Mojsije vam je, dakle, dao obrezanje (ne da je ono od Mojsija, nego od otaca), i vi na sabatnji dan obrezujete čovjeka.
23 Ako čovjek prima obrezanje na sabatnji dan da se ne bi kršio Mojsijev zakon, jeste li ljuti na mene zato što sam svega čovjeka ozdravio na sabatnji dan?
24 Nemojte suditi po spoljašnjosti, nego sudite sudom pravednim.
25 Tada neki od Jerusalimljana rekoše, Nije li to onaj kog traže da ga ubiju?
26 A gle, smjelo govori, i ništa mu ne kažu. Da nisu glavari spoznali da je on vaistinu Hrist?
27 Ali za ovoga znamo odakle je, a kada Hrist dođe, niko neće znati odakle je.
28 Tada povika Isus dok je poučavao u hramu, govoreći, Mene poznajete i znate odakle sam: no ja nisam došao sām od sebe, nego je istinit onaj koji me poslao, koga vi ne poznajete.
29 Ali ja ga poznajem: jer sam od njega, i on me je poslao.
30 Tada ga htjedoše uhvatiti: no ipak niko ne stavi ruku na nj, jer još ne bješe došao njegov čas.
31 A mnogi iz naroda povjerovali su ga i govorili, Kada Hrist dođe, hoće li učiniti više čudesa negoli su ta što ih je ovaj čovjek učinio?
32 Dočuli su fariseji da narod to mrmlja o njemu; i poslaše fariseji i sveštenički glavari svoje službenike da ga uhapse.
33 Tada im Isus reče, Još sam malo vremena s vama, pa odlazim k onome koji me je poslao.
34 Tražićete me, i nećete me naći: a gdje sam ja, tamo vi ne možete doći.
35 Tada Judejci među sobom rekoše, Kuda će to ovaj poći, da ga mi nećemo naći? Zar će poći k raseljenima među neznabošcima, i poučavati neznabošce?
36 Kakva je to riječ koju je rekao, Tražićete me, i nećete me naći; i gdje sam ja, tamo vi ne možete doći?
37 U posljednji dan, taj veliki dan praznika, stajao je Isus i vikao, govoreći, Ako je ko žedan, neka dođe k meni i pije.
38 Onaj ko mene povjeruje, kao što veli pismo, iz njegove će utrobe poteći rijeke žive vode.
39 (A to je rekao za Duha, kog su imali primiti oni koji ga vjeruju: jer Duh Sveti još ne bješe dān, jer Isus još ne bješe proslavljen.)
40 Stoga mnogi iz naroda, čuvši tu riječ, rekoše, Ovo je zaista Prorok.
41 Drugi rekoše, To je Hrist. No neki rekoše, Zar Hrist dolazi iz Galileje?
42 Ne reče li pismo da Hrist dolazi od Davidovog sjemena, iz Vitlejema, gradića gdje bješe David?
43 Tako zbog njega nastade podijeljenost u narodu.
44 I htjedoše ga neki od njih uhvatiti; no niko ne stavi ruke na nj.
45 Dođoše tada službenici svešteničkim glavarima i farisejima; i rekoše im ovi, Zašto ga niste doveli?
46 Odgovoriše im službenici, Nikada neki čovjek nije govorio kao taj čovjek.
47 Tada im fariseji odgovoriše, Zar ste i vi obmanuti?
48 Je li ga je iko od glavara ili od fariseja povjerovao?
49 Ali ova svjetina, koja ne poznaje zakon, prokleta je.
50 Reče im Nikodim (jedan od njih, onaj koji je bio noću došao k Isusu),
51 Sudi li naš zakon čovjeku, ako ga prije ne sasluša i dozna šta čini?
52 Odgovoriše mu, rekavši, Zar si i ti iz Galileje? Istraži, pa ćeš vidjeti: jer iz Galileje ne ustaje nikakav prorok.
53 I ode svaki svojoj kući.

Jevanđelje po Jovanu 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Isus pak ode na Maslinsku goru.
2 I u zoru on ponovo dođe u hram, i sav mu narod pristupi; i sjede on, i poučavaše ih.
3 I dovedoše mu pismoznanci i fariseji ženu uhvaćenu u preljubi; a kada je postaviše u sredinu,
4 Rekoše, Učitelju, ova žena je uhvaćena u sāmom činu preljube.
5 U zakonu nam je Mojsije naredio da takvi treba da budu kamenovani: a šta ti veliš?
6 Ovo su rekli kušajući ga, da bi ga mogli optužiti. No Isus se sagnu, i poče pisati prstom po zemlji, kao da ih nije čuo.
7 A kada su ga oni nastavili ispitivati, uspravi se on i reče im, Onaj ko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.
8 I ponovo se sagnu, i nastavi pisati po zemlji.
9 A oni, čuvši to, presvjedočeni od vlastite savjesti, počeše izlaziti jedan za drugim, počevši od starijih, pa sve do posljednjega: i ostade Isus sām, i žena, koja stajaše u sredini.
10 Uspravivši se, i ne vidjevši Isus nikoga osim žene, reče joj, Ženo, gdje su tí tvoji tužioci? zar te niko nije osudio?
11 Ona reče, Niko, Gospode. I reče joj Isus, Ni ja te ne osuđujem: idi, i više ne griješi.
12 Zatim im Isus ponovo prozbori, rekavši, Ja sam svjetlo svijeta: onaj ko mene slijedi, neće hodati u tami, nego će imati svjetlo života.
13 Fariseji mu nato rekoše, Ti svjedočiš sām za sebe; tvoje svjedočanstvo nije istinito.
14 Odgovori im Isus i reče, Ako ja i svjedočim sām za sebe, moje svjedočanstvo je istinito: jer znam odakle sam došao, i gdje idem; ali vi ne znate odakle dolazim, ni gdje idem.
15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga.
16 A ako i sudim, moj sud je istinit: jer nisam sām, nego ja i Otac, koji me poslao.
17 I u vašem zakonu je zapisano da je svjedočanstvo dvoje ljudi istinito.
18 Ja sam onaj koji svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i Otac, koji me je poslao.
19 Nato mu rekoše, Gdje je tvoj Otac? Odgovori Isus, Ni mene ne poznajete, ni Oca moga: da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali.
20 Ove riječi izrekao je Isus u riznici, dok je poučavao u hramu: no niko ga nije uhvatio, jer još ne bješe došao njegov čas.
21 Isus im ponovo reče, Ja odlazim svojim putem, a vi ćete me tražiti, i u svojim ćete grijesima umrijeti: kuda ja idem, vi ne možete doći.
22 Judejci, stoga, rekoše, Zar će se ubiti? jer govori, Kuda ja idem, vi ne možete doći.
23 I reče im on, Vi ste odozdo, ja sam odozgo: vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta.
24 Stoga vam i rekoh da ćete umrijeti u svojim grijesima: jer ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijećete u svojim grijesima.
25 Tada mu rekoše, A ko si ti? I reče im Isus, Upravo ono što vam govorim od početka.
26 Mnogo toga imam o vama govoriti i suditi: no onaj koji me posla istinit je; i ono što sam čuo od njega, govorim svijetu.
27 Nisu shvatili da im je govorio o Ocu.
28 Isus im, stoga, reče, Kada podignete Sina čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam, i da sām od sebe ne činim ništa; nego to govorim onako kako me je naučio Otac.
29 A onaj koji me je poslao, sa mnom je: Otac me nije ostavio samog; jer ja uvijek činim ono što je njemu ugodno.
30 Nakon što je izgovorio ove riječi, mnogi ga povjerovaše.
31 Reče tada Isus Judejcima koji su ga povjerovali, Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici;
32 I upoznaćete istinu, i istina će vas osloboditi.
33 Odgovoriše mu, Sjeme smo Avrahamovo, i nikada nijednom čovjeku nismo robovali: kako ti govoriš, Bićete oslobođeni?
34 Odgovori im Isus, Zaista, zaista, kažem vam, Ko god čini grijeh, sluga je grijeha.
35 Sluga ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.
36 Ako vas, dakle, Sin oslobodi, vaistinu ćete biti slobodni.
37 Znam da ste sjeme Avrahamovo; ali me ipak želite ubiti, zato što moja riječ ne nalazi mjesta u vama.
38 Ja govorim ono što sam vidio kod moga Oca: i vi činite ono što ste vidjeli kod svoga oca.
39 Odgovoriše oni i rekoše mu, Naš otac je Avraham. Reče im Isus, Kada biste bili djeca Avrahamova, činili biste djela Avrahamova.
40 Ali sada želite da ubijete mene, čovjeka koji vam je rekao istinu, koju sam čuo od Boga: takvo što Avraham nije činio.
41 Vi činite djela svoga oca. Tada mu oni rekoše, Mi se nismo rodili iz bluda; mi imamo jednoga Oca, i to Boga.
42 Reče im, stoga, Isus, Kada bi Bog bio vaš Otac, mene biste ljubili: jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sām od sebe došao, nego me on poslao.
43 Zašto ne razumijete moj govor? zato što niste sposobni slušati moju riječ.
44 Vi ste od svoga oca đavola, i hoćete da činite prohtjeve svoga oca. On je bio ubica ljudi od početka, i nije stajao u istini, jer nema istine u njemu. Kada govori laž, od svoga govori: jer je lažljivac, i njezin je otac.
45 Zato što vam govorim istinu, meni ne vjerujete.
46 Koji od vas će mi dokazati grijeh? A ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?
47 Onaj ko je od Boga, sluša Božje riječi: vi ih zato ne slušate, jer niste od Boga.
48 Tada odgovoriše Judejci, i rekoše mu, Ne kažemo li dobro da si ti Samarjanin, i da imaš đavola?
49 Odgovori Isus, Ja nemam đavola, nego častim svoga Oca, a vi mene lišavate časti.
50 A ja ne tražim svoju slavu: ima onaj ko traži i sudi.
51 Zaista, zaista, kažem vam, Ako ko drži moju riječ, neće nikada vidjeti smrt.
52 Tada mu Judejci rekoše, Sada znamo da imaš đavola. Avraham je mrtav, i proroci; a ti govoriš, Ako ko drži moju riječ, nikada neće okusiti smrt.
53 Zar si ti veći negoli naš otac Avraham, koji je umro? pa i proroci su pomrli: kime se ti praviš?
54 Odgovori Isus, Ako ja proslavljam sām sebe, slava moja je ništa: Otac moj je taj koji me slavi; za koga vi govorite da je vaš Bog,
55 A ipak, niste ga upoznali; no ja ga poznajem. Ako li kažem da ga ne poznajem, biću lažljivac poput vas: no poznajem ga, i držim njegovu riječ.
56 Avraham, otac vaš, veselio se što će vidjeti moj dan: i vidio ga je, i obradovao se.
57 Rekoše mu tada Judejci, Nemaš ni pedeset godina, a vidio si Avrahama?
58 Reče im Isus, Zaista, zaista, kažem vam, Prije negoli Avraham bješe, Ja jesam.
59 Nato pograbiše kamenje da bace na nj: no Isus se sakri, te iziđe iz hrama, hodajući posred njih; i tako prođe.

Jevanđelje po Jovanu 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I dok je Isus prolazio, ugleda on čovjeka koji bješe slijep od rođenja.
2 I upitaše ga njegovi učenici, rekavši, Učitelju, ko je sagriješio što se taj rodio slijep: on ili njegovi roditelji?
3 Isus odgovori, Niti je sagriješio on niti njegovi roditelji: nego je to zato da bi se na njemu ispoljila djela Božja.
4 Dok je još dan, moram činiti djela onoga koji me poslao: dolazi noć, kada niko ne može raditi.
5 Sve dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.
6 Rekavši to, pljune na zemlju, načini blato od pljuvačke, te blatom premaza slijepcu oči,
7 I reče mu, Idi se operi u bazenu Siloam (što prevedeno znači, Poslan). Stoga on ode i opra se, i vrati se gledajući.
8 Stoga susjedi i oni koji su ga viđali prije dok je bio slijep, rekoše, Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?
9 Jedni rekoše, On je; drugi rekoše, Samo mu je sličan; no on reče, Ja sam taj.
10 Nato ga upitaše, Kako su ti se otvorile oči?
11 On odgovori i reče, Čovjek koji se zove Isus načinio je blato, i premazao mi oči, i rekao, Idi do bazena Siloama i operi se: i otišao sam, i oprao se, i progledao.
12 Tada ga upitaše, Gdje je on? Odgovori im on, Ne znam.
13 Tada toga koji je ranije bio slijep odvedoše k farisejima.
14 A bio je dan sabatnji kada je Isus načinio blato i otvorio mu oči.
15 Potom ga fariseji ponovo upitaše kako je progledao. On im reče, Stavio je blato na moje oči, i ja sam se oprao, i evo, vidim.
16 Nato neki od fariseja rekoše, Nije taj čovjek od Boga, jer ne drži sabatnji dan. Drugi rekoše, A kako bi čovjek grešnik mogao činiti takva čudesa? I bješe među njima podijeljenost.
17 Tada ponovo rekoše slijepcu, Šta ti kažeš za njega? jer otvorio ti je oči. On reče, Prorok je.
18 Ali Judejci nisu vjerovali za njega da je bio slijep i da je progledao, sve dok nisu dozvali roditelje toga koji je progledao.
19 I upitaše ih, rekavši, Je li ovo vaš sin, za koga kažete da se slijep rodio? kako to da sada vidi?
20 Odgovoriše im njegovi roditelji i rekoše, Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio:
21 A kako to da sada vidi, mi ne znamo; i ko mu je otvorio oči, ne znamo; odrastao je, njega pitajte: sām će za sebe govoriti.
22 Ove riječi izgovoriše njegovi roditelji, zato što se bojahu Judejaca: jer Judejci se već bjehu dogovorili da svakoga ko ga prizna za Hrista isključe iz sinagoge.
23 Zbog toga njegovi roditelji rekoše, Odrastao je, njega pitajte.
24 Pozvaše, stoga, po drugi put čovjeka koji je ranije bio slijep, i rekoše mu, Daj slavu Bogu: mi znamo da je taj čovjek grešnik.
25 On im odgovori i reče, Je li on grešnik ili nije, ja ne znam: jedno znam, da, premda bjeh slijep, sada vidim.
26 Rekoše mu opet, Šta ti je učinio? kako ti je otvorio oči?
27 On njima odgovori, Rekao sam vam već, i niste slušali: zašto opet hoćete čuti? želite li i vi postati njegovi učenici?
28 Tada ga izgrdiše i rekoše, Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici.
29 Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo odakle je.
30 Odgovori čovjek i reče im, Zaista, to i jest čudno, što vi ne znate odakle je, a ipak je meni otvorio oči.
31 A znamo da Bog grešnike ne uslišava: nego ako je ko bogobojazan i vrši njegovu volju, njega uslišava.
32 Otkako je nastao svijet nije se čulo da bi iko otvorio oči nekome ko se slijep rodio.
33 Da taj čovjek nije od Boga, ne bi mogao činiti ništa.
34 Odgovoriše mu, rekavši, Sav si se u grijesima rodio, i ti da nās učiš? I izbaciše ga napolje.
35 Dočuo Isus da su onoga izbacili pa mu, kada ga je našao, reče, Vjeruješ li ti Sina Božjeg?
36 Ovaj mu odgovori i reče, Ko je taj, Gospode, da ga vjerujem?
37 Reče mu Isus, Već si ga vidio. To je onaj koji govori s tobom.
38 I reče on, Gospode, vjerujem. I ničice mu se pokloni.
39 A Isus reče, Zbog osude sam došao na ovaj svijet, da progledaju oni koji ne vide, i da oslijepe oni koji vide.
40 Čuše sve to neki od farisejā koji bjehu s njim pa mu rekoše, Zar smo i mi slijepi?
41 Reče im Isus, Kada biste bili slijepi, ne biste imali grijeha: no sada govorite, Vidimo; stoga vaš grijeh ostaje.

Jevanđelje po Jovanu 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Zaista, zaista, kažem vam, Onaj ko u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego se uspinje na drugome mjestu, kradljivac je i pljačkaš,
2 Ali onaj koji na vrata ulazi, pastir je ovcama.
3 Nјemu vratar otvara i ovce slušaju njegov glas: i on svoje ovce zove imenom i izvodi ih.
4 A kada izvede svoje ovce, pred njima ide i ovce idu za njim: jer poznaju njegov glas.
5 A za tuđincem neće ići, nego će pobjeći od njega: jer ne poznaju glas tuđinaca.
6 Isus im ispripovijeda ovo poređenje, no oni ne razumješe šta im je htio reći.
7 Stoga im Isus ponovo reče, Zaista, zaista, kažem vam, Ja sam vrata ovcama.
8 Svi oni koji su došli prije mene, kradljivci su i razbojnici: ali ih ovce nisu poslušale.
9 Ja sam vrata: ako ko kroz mene uđe, biće spašen, i ulaziće i izlaziti, i pašu nalaziti.
10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i uništi: ja sam došao da imaju život, i to da ga imaju u izobilju.
11 Ja sam dobri pastir: dobri pastir polaže svoj život za ovce.
12 Ali najamnik, koji nije pastir, a ni ovce nisu njegove, kada vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi: a vuk grabi ovce i rastjeruje ih.
13 Najamnik bježi, jer je on samo najamnik i nije ga briga za ovce.
14 Ja sam dobri pastir i poznajem svoje ovce, i moje poznaju mene.
15 Kao što mene poznaje Otac, tako i ja poznajem Oca: i život svoj polažem za ovce.
16 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovoga ovčinjaka: i njih moram dovesti i glas moj će slušati; i biće jedno stado, i jedan pastir.
17 Zbog toga me ljubi Otac što polažem svoj život, da ga ponovo uzmem.
18 Niko mi ga ne oduzima, nego ga polažem sām od sebe. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet ga uzeti. Tu sam zapovijest primio od svog Oca.
19 Među Judejcima ponovo nastade podjela zbog tih kazivanja.
20 I rekoše mnogi od njih, Đavola ima, i mahnita; zašto ga slušate?
21 Drugi pak rekoše, Nisu to riječi onoga koji ima đavola. Može li đavo slijepima oči otvarati?
22 I svetkovao se u Jerusalimu praznik posvećenja; a bješe zima.
23 I obilazio je Isus hramom po Solomonovom trijemu.
24 Tada ga okružiše Judejci i rekoše mu, Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si ti Hrist, reci nam otvoreno.
25 Isus im odgovori, Rekoh vam i ne povjerovaste: djela koja činim u ime svog Oca, ona svjedoče za mene.
26 Ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca, kao što vam i rekoh.
27 Ovce moje slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom.
28 I ja im dajem život vječni; i neće propasti nikada, i niko ih neće oteti iz moje ruke.
29 Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od svih; i niko ih ne može ugrabiti iz ruke Oca mog.
30 Ja i moj Otac jedno smo.
31 Tada Judejci ponovo pograbiše kamenje da ga kamenuju.
32 Odgovori im Isus, Mnoga sam vam dobra djela Oca svoga pokazao; za koje me od tih djela kamenujete?
33 Odgovoriše mu Judejci, rekavši, Zbog dobroga te djela ne kamenujemo, nego zbog hule; i zato što se ti, premda si čovjek, gradiš Bogom.
34 Odgovori im Isus, Nije li u vašem zakonu pisano, Ja rekoh, Bogovi ste.
35 Ako bogovima nazva one kojima je predana Božja riječ, a pismo se ne može razriješiti,
36 Kako vi onome koga je Otac posvetio i poslao na svijet kažete, Huliš; jer rekoh, Sin sam Božji?
37 Ako ne činim djela svog Oca, nemojte mi vjerovati;
38 Ali ako činim, sve ako meni ne vjerujete, vjerujte djelima: da spoznate i povjerujete da je Otac u meni, i ja u njemu.
39 Nato ga oni ponovo nastojahu uhvatiti: ali im on izmaknu iz ruke,
40 I opet ode na onu stranu Jordana, na mjesto gdje je Jovan najprije krštavao; i ostade ondje.
41 I dođoše mnogi k njemu te govorahu, Jovan nije učinio ni jedno čudo, ali je sve što je Jovan rekao o ovome bilo istina.
42 I povjerovaše ga ondje mnogi.

Jevanđelje po Jovanu 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A neki čovjek bješe bolestan, Lazar iz Vitanije, iz gradića Marijinog i njezine sestre Marte.
2 (Bješe to ona Marija koja je pomazala Gospoda pomašću, i obrisala mu noge svojom kosom, čiji brat Lazar bješe bolestan.)
3 Stoga sestre poslaše po njega rekavši, Gospode, evo, onaj koga ljubiš boluje.
4 Kada je Isus to čuo, reče, Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se Sin Božji po njoj proslavi.
5 A Isus je ljubio Martu, i njezinu sestru, i Lazara.
6 Kada je, dakle, čuo da je on bolestan, ipak je ostao još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
7 Nakon toga reče svojim učenicima, Pođimo opet u Judeju.
8 Rekoše mu učenici, Učitelju, Judejci su te nedavno htjeli kamenovati; i ti opet ideš onamo?
9 Odgovori Isus, Nema li dan dvanaest sati? Ako ko hoda po danu, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
10 No hoda li ko noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.
11 Ovo reče i nakon toga im doda, Naš prijatelj Lazar je zaspao; no idem ga probuditi.
12 Tada njegovi učenici rekoše, Gospode, ako je zaspao, ozdraviće.
13 No Isus je to rekao o njegovoj smrti; a oni su mislili da govori o počinku, o spavanju.
14 Tada im Isus reče otvoreno, Lazar je mrtav.
15 Radujem se zbog vas što nisam bio ondje, da povjerujete; nego, pođimo k njemu.
16 Nato Toma, zvani Blizanac, reče učenicima, Hajdemo i mi, da umremo s njime.
17 Kada je Isus stigao, našao je da je on već četiri dana u grobu.
18 A Vitanija bješe blizu Jerusalima, oko petnaest potrkališta,
19 I mnogi Judejci bjehu došli k Marti i Mariji da ih tješe zbog njihovoga brata.
20 Tada Marta, čim je čula da Isus dolazi, iziđe preda nj; a Marija je sjedila u kući.
21 Reče tada Marta Isusu, Gospode, da si bio ovdje, ne bi umro brat moj.
22 Ali i sada znam da šta god zaišteš od Boga, daće ti Bog.
23 Reče joj Isus, Vaskrsnuće brat tvoj.
24 Reče mu Marta, Znam da će vaskrsnuti za vaskrsenja, u posljednji dan.
25 Reče joj Isus, Ja sam vaskrsenje i život: onaj ko u mene povjeruje, ako i umre, živjeće;
26 I svako ko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li to?
27 Reče mu ona, Da, Gospode: vjerujem da si ti Hrist, Sin Božji, koji je trebalo da dođe na svet.
28 I, rekavši tako, ode i potajno pozva svoju sestru Mariju, rekavši joj, Učitelj je došao i zove te.
29 Ona, čim je to čula, brzo ustade i dođe k njemu.
30 A Isus još ne bješe došao u gradić, nego je bio na onome mjestu gdje ga je susrela Marta.
31 Kada Judejci, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidješe kako je ona žurno ustala i izišla, pođoše za njom, rekavši, Ide na grob plakati.
32 A kada je Marija stigla onamo gdje bješe Isus i ugledala ga, baci mu se do nogu, rekavši, Gospode, da si bio ovdje, ne bi umro brat moj.
33 Kada je vidje Isus kako plače, a plakahu i Judejci koji bjehu došli s njom, zastenja on u duhu i potrese se,
34 I reče, Gdje ste ga položili? Rekoše mu, Gospode, dođi i pogledaj.
35 Isus zaplaka.
36 Nato Judejci rekoše, Gle kako ga je ljubio!
37 A neki od njih rekoše, Nije li ovaj, koji je otvorio oči slijepcu, mogao učiniti da ni taj ne umre?
38 Isus, stoga, ponovo zastenjavši u sebi, dođe do groba. Bješe to špilja, a na nju položen kamen.
39 Isus reče, Uklonite kamen. Reče mu Marta, sestra pokojnikova, Gospode, već smrdi; jer je mrtav četiri dana.
40 Reče joj Isus, Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti slavu Božju?
41 Tada ukloniše kamen s mjesta gdje bješe položen mrtvac. I podiže Isus oči i reče, Oče, zahvaljujem ti što si me uslišio.
42 Znao sam da me ti uvijek uslišavaš: no rekao sam to zbog naroda koji stoji uokolo, da povjeruju da si me ti poslao.
43 I, rekavši to, viknu on bučnim glasom, Lazare, iziđi!
44 I iziđe onaj koji mrtav bješe, nogu i ruku povezanih mrtvačkim povojima i lica omotanog maramom. Isus im reče, Odriješite ga i pustite nek ide.
45 Tada mnogi od Judejaca koji bjehu došli k Mariji, vidjevši šta je Isus učinio, povjerovaše ga.
46 No neki od njih odoše k farisejima i rekoše im šta je Isus učinio.
47 Tada sveštenički glavari i fariseji okupiše sabor i rekoše, Šta da činimo? jer taj čovjek čini mnoga čudesa.
48 Ako ga pustimo tako, svi će ga povjerovati; i doći će Rimljani te nam oduzeti i ovo mjesto i narod.
49 A jedan od njih, Kajafa, koji bješe veliki sveštenik te godine, reče im, Vi ništa ne znate,
50 Niti shvatate kako je za nas bolje da jedan čovjek umre za narod i ne propadne sav narod.
51 No nije to rekao sām od sebe, nego je kao veliki sveštenik te godine prorokovao da Isus treba umrijeti za taj narod;
52 I ne samo za taj narod, nego i zato da raspršenu Božju djecu okupi u jedno.
53 Toga se dana, dakle, dogovoriše da ga ubiju.
54 Zato se Isus više nije javno kretao među Judejcima, nego je otišao odatle u kraj blizu pustare, u grad zvani Efrajim, i ostao ondje sa svojim učenicima.
55 Približila se judejska pasha pa su mnogi iz cijele zemlje uzišli u Jerusalim da se očiste prije pashe.
56 Tražili su Isusa i, stojeći u hramu, međusobno govorili, Šta vam se čini, zar uopšte neće doći na praznik?
57 A sveštenički glavari i fariseji izdali su zapovijest da, ako ko sazna gdje je, taj to dojavi da ga uhvate.

Jevanđelje po Jovanu 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A Isus šest dana prije pashe dođe u Vitaniju gdje bješe Lazar, onaj koji je bio mrtav, onaj kog je on vaskrsao od mrtvih.
2 Ondje mu prirediše večeru: Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih što su s njim sjedili za stolom.
3 Tada Marija uze libru prave skupocjene nardove pomasti, pomaza Isusu noge i istrlja ih svojom kosom; i ispuni se kuća mirisom pomasti.
4 Tada reče jedan od njegovih učenika, Juda Iskariot, sin Simonov, onaj koji ga je imao izdati,
5 Zašto se ta pomast nije prodala za trista dinara i to dalo siromasima?
6 Ali nije to rekao zbog toga što je mario za siromahe, nego zato što je bio kradljivac: imao je torbu i uzimao ono što se u nju stavljalo.
7 Tada Isus reče, Pusti je: čuvala je to za dan mog ukopa.
8 Jer siromahe imate uvijek sa sobom, a mene nemate uvijek.
9 Veliko mnoštvo Judejaca dozna da je on ondje; i dođoše oni, ne samo zbog Isusa, nego i zato da vide Lazara, kog on bješe vaskrsao od mrtvih.
10 I odlučiše sveštenički glavari da ubiju i Lazara,
11 Jer su zbog njega mnogi Judejci odlazili i vjerovali Isusa.
12 Sutradan veliko mnoštvo onih koji su došli na praznik, kada čuše da Isus dolazi u Jerusalim,
13 Uze palmine grane, iziđe mu u susret i vikaše, Osana: Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodovo, Kralj Izraelov!
14 A Isus, kada je pronašao magarčića, sjede na nj; kao što je pisano,
15 Ne boj se, Kćeri sionska: evo, kralj tvoj dolazi sjedeći na ždrjebetu magaričinu.
16 To njegovi učenici isprva ne razumješe; ali kada je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da su mu oni to učinili.
17 Svjedočili su i mnogi koji bjehu s njim kada je pozvao Lazara iz groba i vaskrsao ga od mrtvih.
18 Zbog toga mu je mnoštvo izišlo u susret, jer su čuli da je učinio to čudo.
19 Fariseji zato rekoše jedan drugome, Vidite da ne postižete ništa? evo, svijet ode za njim.
20 A bješe i nekih Grka među onima koji su se došli pokloniti na praznik.
21 Oni pristupiše Filipu iz Vitsaide galilejske i zamoliše ga, rekavši, Gospodine, htjeli bismo da vidimo Isusa.
22 Dođe Filip i reče to Andriji, a Andrija i Filip, opet, rekoše Isusu.
23 I odgovori im Isus, rekavši, Došao je trenutak da se proslavi Sin čovječji.
24 Zaista, zaista, kažem vam, Ako zrno pšenice ne padne na zemlju i ne umre, ostaje sāmo; ali ako umre, donosi mnogo ploda.
25 Ko ljubi svoj život, izgubiće ga; a ko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvaće ga za život vječni.
26 Ako mi ko služi, neka me slijedi; i gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako mi ko služi, počastiće ga moj Otac.
27 Sada mi je duša potresena; i šta da kažem? Oče, izbavi me od ovoga časa: ali zato sam došao u ovaj čas.
28 Oče, proslavi svoje ime. Tada dođe glas s neba, govoreći, Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti.
29 Stoga mnoštvo koje je ondje stajalo i to čulo reče, Zagrmjelo je; drugi rekoše, Anđeo mu je govorio.
30 Odgovori Isus i reče, Ovaj glas nije došao radi mene, nego zarad vas.
31 Sada je sud ovome svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti zbačen.
32 A ja ću, ako budem podignut sa zemlje, sve privući k sebi.
33 Ovo je rekao naznačivši kakvom će smrću umrijeti.
34 Odgovori mu narod, Mi smo iz zakona čuli da Hrist ostaje zauvijek: kako onda ti govoriš, Sin čovječji treba biti podignut? ko je taj Sin čovječji?
35 Tada im Isus reče, Još je malo vremena svjetlo s vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama: jer onaj ko hoda u tami, ne zna kud ide.
36 Dok imate svjetlo, povjerujte u svjetlo da možete biti djeca svjetla. To Isus reče pa ode i sakri se od njih.
37 Premda je pred njima činio tolika znamenja, ipak ga nisu povjerovali:
38 Kako bi se ispunila riječ koju reče prorok Isaija, Gospode, ko je povjerovao našem izvještaju? i kome se otkrila ruka Gospodova?
39 Stoga i nisu mogli povjerovati, jer Isaija opet reče,
40 Zaslijepio im je oči i otvrdnuo srce njihovo: da očima svojim ne vide, niti srcem svojim razumiju i obrate se, pa ih ja ozdravim.
41 Govorio je to Isaija kad je vidio njegovu slavu i o njemu kazivao.
42 Premda su ga i mnogi od glavara povjerovali, zbog fariseja ga nisu priznavali, kako ne bi bili izopšteni iz sinagoge:
43 Jer su ljudsku slavu ljubili više negoli slavu Božju.
44 Isus povika i reče, Onaj ko mene povjeruje, ne vjeruje mene, nego onoga koji je mene poslao.
45 I onaj ko vidi mene, vidi onoga koji je mene poslao.
46 Ja sam na svijet kao svjetlo došao, da ko god me povjeruje ne ostane u tami.
47 I sluša li ko moje riječi, a ne povjeruje, ja ga ne sudim: jer nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
48 Onaj ko mene odbacuje i ne prima moje riječi, ima ko ga sudi: riječ koju govorih, ona će mu suditi u posljednji dan.
49 Jer ja nisam govorio sām od sebe, nego Otac koji me poslao, on mi je dao zapovijest šta da kažem i šta da govorim.
50 I znam da je zapovijest njegova život vječiti: stoga ono što govorim, onako govorim kako mi je rekao Otac.

Jevanđelje po Jovanu 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A prije praznika pashe Isus je znao da mu je došao čas da pređe s ovoga svijeta k Ocu i, budući da je ljubio svoje koji bjehu u svijetu, do kraja ih je ljubio.
2 A posle večere, đavo već bješe ubacio u srce Judi Iskariotu, sinu Simonovom, da ga izda.
3 Isus pak, znajući da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao i da k Bogu ide,
4 Ustade od večere i odloži svoje haljine, te uze peškir i opasa se.
5 Zatim nalije vodu u posudu za pranje pa poče učenicima prati noge i brisati ih peškirom kojim bješe opа̀san.
6 Tada dođe do Simona Petra. I reče mu Petar, Gospode, zar da ti pereš moje noge?
7 Odgovori mu Isus i reče, Šta ja činim, ti sada ne razumiješ; ali spoznaćeš poslije.
8 Reče mu Petar, Nećeš prati moje noge nikada. Isus mu odgovori, Ako te ne operem, nemaš udjela sa mnom.
9 Reče mu Simon Petar, Gospode, ne samo moje noge, nego i ruke i glavu.
10 Reče mu Isus, Onaj ko je okupan, ne treba oprati drugo osim noge, i sav je čist. I vi ste čisti, ali ne svi.
11 Jer znao je ko će ga izdati; zbog toga je i rekao, Niste svi čisti.
12 Nakon što im je oprao noge, uze on svoje haljine, ponovo sjede i reče im, Znate li šta sam vam učinio?
13 Vi me zovete Učiteljem i Gospodom; i dobro velite, jer to i jesam.
14 Ako sam, dakle, ja, vaš Gospod i Učitelj, vama oprao noge, i vi treba da perete noge jedan drugome.
15 Jer dao sam vam primjer da i vi činite kao što sam ja vama učinio.
16 Zaista, zaista, kažem vam, Nije sluga veći od svoga gospodara, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao.
17 Znate li to, sretni ste ako to činite.
18 Ne govorim o svima vama: ja znam koje sam izabrao; ali neka se ispuni redak pisma, Onaj koji jede hljeb sa mnom, petu na me podiže.
19 Već vam sada kažem, prije no se dogodi, da kada se dogodi vjerujete da sam ja taj.
20 Zaista, zaista, kažem vam, Onaj ko prima onoga koga ja šaljem, mene prima; a onaj ko mene prima, prima onoga koji je mene poslao.
21 Rekavši to, Isus se potrese u duhu te posvjedoči i reče, Zaista, zaista, kažem vam, da će me jedan od vas izdati.
22 Tada učenici pogledaše jedan drugoga, u nedoumici o kome to govori.
23 A za stolom, naslonjen Isusu na prsa, bješe jedan od njegovih učenika; onaj kog je Isus ljubio.
24 Simon Petar mu, stoga, dade znak da upita ko je taj o kome govori.
25 Polegnut Isusu na prsa, ovaj mu reče, Gospode, ko je taj?
26 Isus odgovori, To je onaj kome ja pružim umočen zalogaj hljeba. I, umočivši zalogaj, dade ga Judi Iskariotu, sinu Simonovom.
27 I uđe nakon zalogaja u njega Satana. Tada mu Isus reče, Ono što činiš, učini brzo.
28 Nijedan od onih kod stola nije znao zbog čega mu je to rekao.
29 Neki od njih su, budući da je Juda imao torbu, mislili da mu Isus govori, Kupi ono što trebamo za praznik; ili da dā nešto siromasima.
30 Uzevši zalogaj, on odmah iziđe; a bješe noć.
31 Stoga, kada je on izišao, Isus reče, Sada je proslavljen Sin čovječji i Bog je proslavljen u njemu.
32 Ako je Bog proslavljen u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i odmah će ga proslaviti.
33 Dječice, još sam malo s vama. Tražićete me: ali kao što rekoh Judejcima, Kuda ja idem, vi ne možete doći; tako sada kažem i vama.
34 Novu zapovijest vam dajem, Da ljubite jedan drugoga. Kao što sam ja ljubio vas, da i vi ljubite jedan drugoga.
35 Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako imate ljubavi jedan za drugoga.
36 Reče mu Simon Petar, Gospode, gdje odlaziš? Isus mu odgovori, Kuda ja idem, ti me sad ne možeš slijediti; no slijedićeš me poslije.
37 Petar mu reče, Gospode, zašto te sada ne bih mogao slijediti? Život svoj ću za tebe položiti.
38 Odgovori mu Isus, Život svoj ćeš za mene položiti? Zaista, zaista, kažem ti, Neće se pijetao oglasiti dok me triput ne porekneš.

Jevanđelje po Jovanu 14 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Neka se ne uznemiruje srce vaše: vjerujte u Boga i u mene vjerujte.
2 U kući mog Oca ima mnogo stanova: da nije tako, rekao bih vam. Idem da vam pripremim mjesto.
3 I ako odem i pripremim mjesto za vas, ponovo ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete tamo gdje sam ja.
4 A kuda ja odlazim, znate, i put znate.
5 Reče mu Toma, Gospode, ne znamo kuda ideš; pa kako bismo mogli znati put?
6 Reče mu Isus, Ja sam put, istina i život: niko ne dolazi k Ocu, osim po meni.
7 Da ste upoznali mene, i Oca biste mog upoznali: odsada ga poznajete i vidjeli ste ga.
8 Reče mu Filip, Gospode, pokaži nam Oca i dosta nam je.
9 Isus njemu reče, Toliko sam vremena s vama i ti me, Filipe, nisi upoznao? onaj ko je vidio mene, vidio je Oca; pa kako ti onda veliš, Pokaži nam Oca?
10 Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni? riječi koje vam govorim, ne govorim od sebe: nego Otac, koji prebiva u meni, on čini djela.
11 Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u meni: ako ne inače, vjerujte mi zbog sāmih djela.
12 Zaista, zaista, kažem vam, Onaj ko mene vjeruje, činiće djela koja ja činim; i veća od njih će činiti, jer ja odlazim k svome Ocu.
13 I šta god zaištete u moje ime, učiniću, da se proslavi Otac u Sinu.
14 Ako bilo šta zaištete u moje ime, ja ću to učiniti.
15 Ako me ljubite, držite moje zapovijesti.
16 I ja ću moliti Oca, i on će vam dati drugog Tješitelja, da ostane s vama zauvijek:
17 Duha istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; ali vi ga poznajete, jer s vama boravi i u vama će biti.
18 Neću vas ostaviti neutješene; doći ću k vama.
19 Još malo i svijet me više neće vidjeti; no vi ćete me vidjeti: jer ja živim, i vi ćete živjeti.
20 U onaj dan ćete znati da sam ja u svome Ocu, i vi u meni, i ja u vama.
21 Onaj ko ima moje zapovijesti i čuva ih, on je taj koji me ljubi; a ko ljubi mene, njega će ljubiti moj Otac, i ja ću ga ljubiti i sebe mu pokazati.
22 Reče mu Juda, ali ne Iskariot, Gospode, kako to da ćeš se pokazati nama, a ne svijetu?
23 Odgovori mu Isus i reče, Ako me ko ljubi, držaće moje riječi i Otac moj će ljubiti njega; i doći ćemo k njemu, i kod njega se nastaniti.
24 Onaj ko mene ne ljubi, riječi moje ne drži; a riječ koju slušate nije moja, nego od Oca koji me poslao.
25 To vam rekoh kad još bjeh s vama;
26 A Tješitelj, Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavaće vas o svemu i podsjetiti vas na sve što vam rekoh.
27 Mir vam ostavljam, mir svoj vam dajem: dajem vam, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne plaši.
28 Čuli ste da vam rekoh, Odlazim i ponovo se vraćam k vama. Kada biste me ljubili, radovali biste se što sam rekao, Idem k Ocu: jer je moj Otac veći od mene.
29 I rekoh vam to sada, prije no se dogodilo, da vjerujete kada se dogodi.
30 Neću više s vama mnogo govoriti: jer knez ovoga svijeta dolazi i u meni nema ništa.
31 Ali neka svijet spozna da ja ljubim Oca i da činim onako kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde.

Jevanđelje po Jovanu 15 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ja sam istinski trs, a moj je Otac vinogradar.
2 Svaku lozu na meni koja ne donosi plod on uklanja, a svaku koja plod donosi čisti da može donijeti više ploda.
3 Vi ste već čisti po riječi koju sam vam govorio.
4 Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti plod sama od sebe ako ne ostane na trsu, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.
5 Ja sam trs, vi ste loze. Onaj ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo ploda: jer bez mene ne možete činiti ništa.
6 Ako ko ne ostaje u meni, izbaci se kao loza i osuši; takve skupljaju i bacaju u oganj, te one gore.
7 Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, iskaćete šta god hoćete i biće vam.
8 U ovome se proslavlja moj Otac: da donosite mnogo ploda; tako ćete biti moji učenici.
9 Kao što je mene ljubio Otac, tako sam i ja ljubio vas: ostanite u mojoj ljubavi.
10 Budete li čuvali moje zapovijesti, ostaćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijesti svog Oca i ostajem u njegovoj ljubavi.
11 To sam vam govorio da moja radost ostane u vama i da vaša radost bude potpuna.
12 Ovo je moja zapovijest, Da ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas.
13 Veće ljubavi niko nema od ove, da ko svoj život položi za prijatelje svoje.
14 Vi ste moji prijatelji, ako činite šta vam god zapovijedam.
15 Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna šta radi njegov gospodar; nego sam vas nazvao prijateljima, zato što sam vam obznanio sve što sam čuo od svog Oca.
16 Niste vi mene izabrali, nego sam ja izabrao vās i postavio vas da idete i plod donosite, i da plod vaš ostane: da vam Otac dā šta god ga zamolite u moje ime.
17 Ovo vam zapovijedam, da ljubite jedan drugoga.
18 Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije no vas.
19 Da ste od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no, budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.
20 Sjetite se riječi koju vam rekoh, Nije sluga veći od svoga gospodara. Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ držali, i vašu će držati.
21 A sve to činiće vam zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao.
22 Da nisam došao i govorio im, ne bi imali grijeha; ali sada nemaju izgovor za svoj grijeh.
23 Onaj ko mene mrzi, mrzi i Oca mog.
24 Da nisam među njima učinio djela koja niko drugi nije učinio, ne bi imali grijeha; a sada su vidjeli i zamrzili i mene, i mog Oca.
25 No to je da se ispuni riječ napisana u njihovom zakonu, Zamrziše me nizašta.
26 A kada dođe Tješitelj, koga ću vam poslati od Oca, Duh istine, koji od Oca izlazi, on će svjedočiti za mene;
27 I vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom.

Jevanđelje po Jovanu 16 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 To sam vam govorio da se ne sablaznite.
2 Iz sinagoga će vas izopštavati: jest, dolazi čas kada će svako ko vas ubije misliti da Bogu služi.
3 I činiće vam to zato što nisu upoznali ni Oca, ni mene.
4 Ali govorio sam vam to da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam to rekao. To vam nisam govorio od početka, jer sam bio s vama.
5 Ali sada odlazim k onome koji me poslao; i niko me od vas ne pita, Kuda ideš?
6 Nego je, jer sam vam to rekao, žalost ispunila vaše srce.
7 No, kazujem vam istinu; Korisnije je za vas da ja odem: jer ako ja ne odem, Tješitelj neće doći k vama; a ako odem, poslaću ga k vama.
8 A kada dođe, on će ukoriti svijet zbog grijeha, i zbog pravednosti, i zbog osude.
9 Zbog grijeha, zato što me ne vjeruju;
10 Zbog pravednosti, zato što ja odlazim k svome Ocu i više me nećete vidjeti;
11 Zbog osude, zato što je knez ovoga svijeta osuđen.
12 Još vam mnogo toga imam reći, ali sada to ne možete nositi.
13 No kada dođe on, Duh istine, uputiće vas u svu istinu: jer neće govoriti sām od sebe, nego će govoriti ono što čuje i navješćivati vam ono što će doći.
14 On će proslavljati mene, jer će od mog uzimati i to navješćivati vama.
15 Sve što ima Otac, moje je: zbog toga rekoh da će on od mog uzimati i to navješćivati vama.
16 Još malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, i vidjećete me, jer ja odlazim k Ocu.
17 Tada neki od njegovih učenika međusobno rekoše, Šta je to što nam kaže, Još malo, i nećete me vidjeti; i opet, još malo i vidjećete me; i, Jer ja odlazim k Ocu?
18 Rekoše, dakle, Šta je to što kaže, Još malo? ne znamo šta govori.
19 A Isus dozna da bi ga htjeli pitati pa im reče, Pitate se među sobom o tome što rekoh, Još malo, i nećete me vidjeti; i opet, još malo i vidjećete me?
20 Zaista, zaista, kažem vam da ćete plakati i jadikovati, a svijet će se veseliti; vi ćete se žalostiti, ali vaša će se žalost u radost pretvoriti.
21 Žena je žalosna kad rađa, jer je došao njezin čas: ali čim rodi dijete, ne spominje se više muke, zbog radosti što se čovjek rodio na svijet.
22 Stoga i vi sada imate žalost; no opet ću vas vidjeti, i srce će vam se radovati i radost vam vašu niko neće oteti.
23 I nećete me u taj dan ništa pitati. Zaista, zaista, kažem vam, Šta god zaištete od Oca u moje ime, on će vam to dati.
24 Dosad niste iskali ništa u moje ime: ištite i primićete, da vaša radost bude potpuna.
25 To sam vam govorio u izrekama; ali dolazi čas kada vam više neću govoriti u izrekama, nego ću vam otvoreno navještavati o Ocu.
26 U taj dan iskaćete u moje ime: i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas:
27 Jer sām vas Otac ljubi, jer ste vi mene uzljubili i povjerovali da sam od Boga izišao.
28 Izišao sam od Oca i došao na svijet; ponovo ostavljam svijet i odlazim k Ocu.
29 Rekoše mu njegovi učenici, Evo, sada otvoreno govoriš i ne kazuješ izreku.
30 Sada znamo da sve znaš i ne treba ti da te ko pita: po tome vjerujemo da si od Boga izišao.
31 Odgovori im Isus, Sada vjerujete?
32 Evo dolazi čas, već je došao, kada ćete biti raspršeni svaki na svoju stranu, a mene ostaviti samoga: no ja nisam sām, jer je Otac sa mnom.
33 To sam vam rekao da u meni mir imate. U svijetu ćete imati nevolju; ali ohrabrite se: ja sam nadvladao svijet.

Jevanđelje po Jovanu 17 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Isus izgovori ove riječi i, podigavši oči k nebu, prozbori, Oče, došao je čas; proslavi Sina svoga da i Sin tvoj proslavi tebe:
2 Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom da svima koje si mu dao dā život vječni.
3 A ovo je život vječni, da upoznaju tebe, jedinoga istinskoga Boga, i Isusa Hrista, koga si poslao.
4 Ja sam tebe proslavio na zemlji: dovršio sam djelo koje si mi dao da obavim.
5 A sada, O Oče, proslavi ti mene kod sebe slavom koju sam imao s tobom prije nego je svijeta bilo.
6 Objavio sam tvoje ime ljudima koje si mi dao iz svijeta: tvoji bjehu i meni si ih dao, i riječ su tvoju održali.
7 Sada su spoznali da je od tebe sve što si mi dao.
8 Jer riječi koje si ti dao meni, ja dadoh njima; i oni su ih primili, te zaista spoznali da sam od tebe izišao i povjerovali da si me ti poslao.
9 Ja za njih molim. Ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji.
10 I sve moje tvoje je, i tvoje je moje; i proslavljen sam u njima.
11 I ja više nisam u svijetu, no oni jesu u svijetu, a ja dolazim k tebi. Oče sveti, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi.
12 Dok sam bio s njima u svijetu, ja sam ih čuvao u tvome imenu: one koje si mi dao štitio sam, te nijedan nije propao, osim sina propasti, da se ispuni pismo.
13 A sada dolazim k tebi i govorim ovo u svijetu, da oni imaju u sebi puninu moje radosti.
14 Ja sam njima dao tvoju riječ i svijet ih je zamrzio, jer oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.
15 Ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od zla.
16 Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.
17 Posveti ih svojom istinom: tvoja riječ je istina.
18 Kao što si ti mene poslao u svijet, tako i ja njih poslah u svijet.
19 I zarad njih posvećujem samog sebe, da i oni budu posvećeni kroz istinu.
20 Ne molim samo za ove, nego i za one koji će me po njihovoj riječi povjerovati,
21 Da svi budu jedno; kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno: da svijet povjeruje da si me ti poslao.
22 Slavu koju si ti dao meni, ja sam dao njima; da budu jedno kao što smo mi jedno:
23 Ja u njima i ti u meni, da budu savršeni u jednome, i da svijet spozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si ljubio mene.
24 Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom ondje gdje sam ja: da gledaju moju slavu, koju si mi dao jer si me ljubio prije utemeljenja svijeta.
25 O Oče pravedni, svijet te nije upoznao; ali ja sam te upoznao, a i ovi su spoznali da si me ti poslao.
26 I objavio sam im tvoje ime, i još ću ga objaviti, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima, i ja u njima.

Jevanđelje po Jovanu 18 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Izrekavši te riječi, ode Isus sa svojim učenicima preko potoka Kedrona, gdje bješe vrt u koji uđoše on i njegovi učenici.
2 A poznavao je to mjesto i Juda, koji ga je izdao: jer Isus se tamo često sastajao sa svojim učenicima.
3 Tada Juda, dobivši četu i službenike od svešteničkih glavara i farisejā, dođe onamo s bakljama, svjetiljkama i oružjem.
4 Isus, stoga, znajući sve što će mu se dogoditi, istupi i reče im, Koga tražite?
5 Odgovoriše mu, Isusa Nazarećanina. Reče im Isus, Ja sam taj. A stajaše s njima i Juda, koji ga je izdao.
6 Kada im, dakle, reče, Ja sam taj, oni uzmaknuše natrag i padoše na tlo.
7 Ponovo ih upita, Koga tražite? A oni rekoše, Isusa Nazarećanina.
8 Isus odgovori, Rekoh vam da sam ja taj. Ako, dakle, mene tražite, pustite ove da idu;
9 Da se ispuni riječ koju reče, Od onih koje si mi dao, ne izgubih ni jednoga.
10 A kako je Simon Petar imao mač, izvuče ga te udari slugu velikoga sveštenika i odsiječe mu desno uho. Sluzi bješe ime Malho.
11 Tada Isus reče Petru, Stavi svoj mač u korice: čašu koju mi je dao Otac zar da ne pijem?
12 Tada četa, i zapovjednik, i judejski službenici pograbiše Isusa i svezaše ga,
13 I odvedoše ga najprije k Ani; jer on bješe tast Kajafi, koji je bio veliki sveštenik te godine.
14 A Kajafa bješe onaj koji je dao savjet Judejcima kako je bolje da jedan čovjek umre za narod.
15 Za Isusom je išao Simon Petar i jedan drugi učenik. Taj učenik bješe poznat velikom svešteniku, pa uđe s Isusom u dvorište velikog sveštenika.
16 No Petar ostade napolju kod vrata. Tada iziđe taj drugi učenik, koji bješe poznat velikom svešteniku, porazgovara sa onom koja čuvaše vrata i uvede Petra.
17 Nato mlada sluškinja koja je čuvala vrata reče Petru, Nisi li i ti jedan od učenika toga čovjeka? On reče, Nisam.
18 I stajahu ondje sluge i službenici; bjehu načinili žar, jer je bilo hladno: i grijahu se; i Petar stajaše s njima i grijaše se.
19 Tada veliki sveštenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovoj nauci.
20 Odgovori mu Isus, Ja sam javno govorio svijetu; uvijek sam poučavao u sinagogi i u hramu, gdje se Judejci uvijek okupljaju, i ništa nisam govorio u tajnosti.
21 Zašto mene pitaš? pitaj one koji su slušali šta sam im govorio. Evo, ovi znaju šta sam govorio.
22 I kada Isus tako reče, udari ga jedan od prisutnih službenika dlanom, rekavši, Tako odgovaraš velikom svešteniku?
23 Isus mu odgovori, Ako sam govorio zlo, dokaži da je zlo; ako li dobro, zašto me udaraš?
24 I Ana ga svezanog posla Kajafi, velikom svešteniku.
25 A Simon Petar je stajao i grijao se. Rekoše mu stoga, Nisi li i ti jedan od njegovih učenika? On to poreknu i reče, Nisam ja.
26 Jedan od slugu velikog sveštenika, rođak onoga kome Petar bješe odsjekao uho, reče, Nisam li te vidio u vrtu s njim?
27 Petar tad ponovo poreknu: i odmah se oglasi pijetao.
28 Odvedoše tada Isusa od Kajafe u sudnicu; a bješe rano. No oni ne uđoše u sudnicu, kako se ne bi okaljali, nego da mogu jesti pashu.
29 Iziđe tada Pilat k njima i reče, Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?
30 Odgovoriše i rekoše mu, Da ovaj nije zločinac, ne bismo ga tebi predali.
31 Reče im nato Pilat, Uzmite ga vi i sudite mu po svome zakonu. Kazaše mu, stoga, Judejci, Nama nije dopušteno nikoga pogubiti:
32 Da se ispuni Isusova riječ koju je rekao naznačivši kakvom će smrću umrijeti.
33 Nato Pilat ponovo uđe u sudnicu te pozva Isusa i reče mu, Jesi li ti Kralj Judejaca?
34 Isus mu odgovori, Govoriš li ti to sām od sebe ili su ti to drugi rekli za mene?
35 Pilat odgovori, Zar sam ja Judejac? Tvoj narod i sveštenički glavari predali su te meni: šta si učinio?
36 Odgovori Isus, Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kada bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Judejcima; ali sada moje kraljevstvo nije odavde.
37 Nato mu Pilat reče, Jesi li onda ipak kralj? Isus odgovori, Ti kažeš da ja jesam kralj. Ja sam se zato rodio i zato sam došao na svijet da svjedočim za istinu. Svako ko je od istine, sluša moj glas.
38 Reče mu Pilat, Šta je istina? Rekavši to, iziđe on ponovo pred Judejce i reče im, Ja ne nalazim nikakvu krivicu na njemu.
39 A kod vas je običaj da vam za pashu pustim jednoga: hoćete li, dakle, da vam pustim Kralja Judejaca?
40 Nato svi opet povikaše, Ne toga, nego Varavu! A Varava bješe razbojnik.

Jevanđelje po Jovanu 19 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga tada Pilat uze Isusa i izbičeva ga.
2 I spletoše vojnici vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu, i zaogrnuše ga grimiznim plaštom
3 I rekoše, Zdravo, Kralju Judejaca! i pljuskahu ga.
4 Iziđe, dakle, Pilat ponovo i reče im, Evo, izvodim vam ga da znate da na njemu ne nalazim nikakvu krivicu.
5 Iziđe tada Isus s trnovim vijencem i u grimiznom plaštu. I reče im Pilat, Evo čovjeka!
6 A kada ga ugledaše sveštenički glavari i njihovi službenici, povikaše, govoreći, Razapni ga, razapni ga! Pilat im reče, Uzmite ga vi i razapnite, jer ja na njemu ne nalazim krivicu.
7 Odgovoriše mu Judejci, Mi imamo zakon i po našem zakonu on mora umrijeti, jer se pravio Sinom Božjim.
8 Kada Pilat čū tu riječ, još se više prestraši;
9 I ponovo uđe u sudnicu te reče Isusu, Odakle si ti? No Isus mu ne dade odgovor.
10 Tada mu Pilat reče, Zar meni ne odgovaraš? ne znaš li da imam vlast raspeti te i da imam vlast osloboditi te?
11 Isus odgovori, Ne bi imao nada mnom nikakvu vlast da ti nije dano odozgo. Zbog toga onaj koji me predao tebi ima veći grijeh.
12 Od tada ga je Pilat nastojao osloboditi; no Judejci vikahu, Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj ćesarev. Ko god se pravi kraljem, protiv ćesara govori.
13 Stoga Pilat, čuvši tu riječ, izvede Isusa i sjede na sudilište na mjestu koje se zove Pločnik, a na hebrejskome, Gavata.
14 A upravo bješe priprema za pashu, oko šestoga sata. I reče on Judejcima, Evo vašega Kralja!
15 A oni povikaše, Ukloni ga, ukloni ga, razapni ga! Pilat im reče, Kralja vašega da razapnem? Sveštenički mu glavari odgovoriše, Mi nemamo kralja osim ćesara.
16 Stoga im ga tada preda da ga razapnu. I uzeše oni Isusa te ga odvedoše.
17 I, noseći svoj krst, uziđe on na mjesto zvano Lobanjsko, koje se na hebrejskome naziva Golgota,
18 Gdje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu, s jedne i s druge strane, a u sredini Isusa.
19 I napisa Pilat natpis i postavi ga na krst. A bješe napisano: ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ JUDEJACA.
20 Taj su natpis tada čitali mnogi Judejci, jer je mjesto gdje Isus bješe razapet bilo blizu grada, a bilo je napisano na hebrejskom, grčkom i latinskom.
21 Rekoše tada Pilatu judejski sveštenički glavari, Nemoj pisati, Kralj Judejaca; nego da je taj rekao, Ja sam kralj Judejaca.
22 Pilat odgovori, Šta napisah, napisah.
23 Tada vojnici, kada bjehu razapeli Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela, svakome vojniku po dio; a tako i košulju. Ali ta košulja bješe nešivena, otkana u jednome dijelu odozgo do dolje.
24 Rekoše, stoga, jedan drugome, Nemojmo je derati, nego bacimo kocku za nju, čija će biti: da se ispuni redak pisma koji veli, Odjeću moju razdijeliše među sobom i za ruho moje baciše kocku. Vojnici, dakle, upravo to učiniše.
25 A stajala je kod Isusovog krsta njegova majka, i sestra njegove majke, Marija, žena Kleofina, i Marija Magdalina.
26 Kada Isus ugleda majku i kraj nje učenika kog je ljubio, reče on svojoj majci, Ženo, evo ti sina!
27 Zatim reče učeniku, Evo ti majke! I uze je od toga časa taj učenik k svojima.
28 Nakon toga Isus, znajući da je sada sve dovršeno, kako bi se ispunilo pismo, reče, Žedan sam.
29 A ondje je stajala posuda puna octa. I natopiše sunđer octom, i staviše ga na isop i primaknuše njegovim ustima.
30 Čim je primio ocat, Isus reče, Dovršeno je; i prignu glavu te predade duh.
31 A Judejci, kako bješe priprema pa da tijela ne bi ostala na krstu na dan sabatnji (jer taj sabatnji dan bješe velik dan), zamoliše Pilata da se raspetima slome noge i da ih uklone.
32 Dođoše, stoga, vojnici i slomiše noge prvome i drugome koji bješe razapet s njim.
33 Ali kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne slomiše mu noge,
34 Nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok te odmah potekoše krv i voda.
35 Onaj koji je to vidio posvjedočio je, i istinito je njegovo svjedočanstvo: zna da govori istinu, da i vi vjerujete.
36 Jer se to zbilo da se ispuni pismo, Nijedna mu se kost neće slomiti.
37 I opet, drugi redak pisma veli, Gledaće na onoga kog su proboli.
38 Nakon toga Josif iz Arimateje, koji bješe Isusov učenik, ali potajno zbog straha od Judejaca, zaiska Pilata da mu dopusti da uzme Isusovo tijelo: i dopusti mu Pilat. Dođe on, stoga, i uze Isusovo tijelo.
39 A dođe i Nikodim, onaj koji je najprije noću bio došao k Isusu, i donese oko sto librā smjese smirne i aloje.
40 Tada uzeše oni Isusovo tijelo i poviše ga u lanene povoje s miomirisima, kao što je u Judejaca običaj za ukop.
41 A na mjestu gdje je on bio razapet bješe vrt i u vrtu nova grobnica, u koju još niko nije bio položen.
42 Ondje, dakle, položiše Isusa zbog judejskog dana pripreme, jer grobnica bješe blizu.

Jevanđelje po Jovanu 20 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Rano prvoga dana u sedmici, dok je još bila tama, dođe Marija Magdalina do groba te spazi da je s grobnice uklonjen kamen.
2 Tada ona otrča i dođe k Simonu Petru i drugom učeniku, kog je Isus ljubio, i reče im, Uzeli su Gospoda iz groba i ne znamo gdje su ga stavili.
3 Uputiše se tada Petar i onaj drugi učenik i dođoše do grobnice.
4 Trčahu obojica zajedno, ali je onaj drugi učenik prestigao Petra i prvi stigao do grobnice.
5 I sagnuvši se, ugleda on lanene povoje gdje leže, ali ne uđe.
6 Tada za njim stiže Simon Petar, i uđe u grobnicu i ugleda lanene povoje gdje leže,
7 I maramu koja bješe na njegovoj glavi, ali nije ležala uz lanene povoje, nego zasebno smotana na jednome mjestu.
8 Tada uđe i onaj drugi učenik, koji je prvi stigao do grobnice, te vidje i povjerova.
9 Jer još ne bjehu poznavali pismo, da on treba ustati od mrtvih.
10 Zatim se učenici ponovo vratiše k svojima.
11 A Marija je stajala napolju kod groba i plakala. I sagnu se dok je plakala te pogleda u grob,
12 I ugleda dvojicu anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je bilo ležalo Isusovo tijelo: jedan kod glave, drugi kod nogu.
13 I rekoše joj oni, Ženo, zašto plačeš? Reče im ona, Zato što su uzeli moga Gospoda i ne znam gdje su ga stavili.
14 Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
15 Reče joj Isus, Ženo, zašto plačeš? koga tražiš? Misleći da je to vrtlar, reče mu ona, Gospodine, ako si ga ti odnio odavde, reci mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti.
16 Reče joj Isus, Marijo. Ona se okrenu i reče mu, Ravuni; što će reći, Učitelju.
17 Reče joj Isus, Nemoj me se doticati, jer još nisam uzišao k Ocu svome, nego idi k mojoj braći i reci im, Uzlazim k Ocu svom i Ocu vašem, i k Bogu svom i Bogu vašem.
18 Marija Magdalina dođe i navijesti učenicima da je vidjela Gospoda i da joj je on to rekao.
19 Uveče toga istoga dana, prvoga u sedmici, kada su ondje gdje su se učenici okupili zbog straha od Judejaca bila zatvorena vrata, dođe Isus, stade u sredinu i reče im, Mir vama.
20 I, rekavši to, pokaza im svoje ruke i svoj bok. Onda se učenici obradovaše vidjevši Gospoda.
21 Isus im ponovo reče, Mir vama: kao što je mene poslao moj Otac, tako i ja šaljem vas.
22 Izrekavši to, dahnu on u njih i reče im, Primite Duha Svetoga.
23 Onima kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; onima kojima grijehe zadržite, zadržani su im.
24 Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe s njima kad je došao Isus.
25 Rekoše mu, stoga, ostali učenici, Vidjeli smo Gospoda. Ali im on reče, Ako ne vidim na njegovim rukama trag od čavala i ne stavim svoj prst u trag od čavala, i ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.
26 Nakon osam dana njegovi učenici ponovo bjehu unutra, i Toma s njima: tada dođe Isus, a vrata bjehu zatvorena, te stane u sredinu i reče, Mir vama.
27 Zatim reče Tomi, Primakni svoj prst ovamo i pogledaj mi ruke; i primakni svoju ruku i stavi je u moj bok; i ne budi nevjeran, nego vjeruj.
28 I odgovori Toma i reče mu, Gospod moj i Bog moj.
29 Reče njemu Isus, Tomo, povjerovao si jer si me vidio: blagosloveni su oni koji ne vidješe, a ipak povjerovaše.
30 I odista mnoga druga znamenja učinio je Isus u prisutnosti svojih učenika, koja nisu zapisana u ovoj knjizi;
31 A ova su zapisana da povjerujete da Isus jest Hrist, Sin Božji, i da vjerujući imate život po njegovom imenu.

Jevanđelje po Jovanu 21 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Poslije toga se Isus ponovo ukazao učenicima na Tiverijadskome moru; a ukazao se na ovaj način:
2 Bjehu zajedno Simon Petar, i Toma zvani Blizanac, i Natanailo iz Kane galilejske, i Zevedejevi sinovi i druga dva njegova učenika.
3 Reče im Simon Petar, Idem u ribolov. Rekoše mu oni, Idemo i mi s tobom. Iziđoše i odmah uđoše u lađu; ali te noći ne uloviše ništa.
4 A kada je već svanulo jutro, stajaše Isus na obali; ali učenici nisu znali da je to Isus.
5 Reče im tada Isus, Djeco, imate li štogod za pojesti? Odgovoriše mu oni, Ne.
6 A on im reče, Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete. Oni stoga baciše, i sad je ne mogahu izvući zbog mnoštva riba.
7 Tada onaj učenik kog je Isus ljubio reče Petru, To je Gospod. A kada je Simon Petar čuo da je to Gospod, opasa svoju gornju haljinu (jer bješe gō) i baci se u more.
8 A ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribama (jer nisu bili daleko od kopna, tek nekih dvjesta lakata).
9 Čim su izišli na kopno, oni spaziše ondje pripremljen žar, i na njemu postavljenu ribu i hljeb.
10 Isus im reče, Donesite od riba što ih sada uloviste.
11 Uspnu se Simon Petar i izvuče na obalu mrežu punu velikih riba, stotinu pedeset tri. I premda ih bješe toliko mnogo, mreža se nije razderala.
12 Isus im reče, Dođite i objedujte. No niko ga se od učenika, znajući da je to Gospod, ne usudi pitati, Ko si ti?
13 Isus tada pristupi, uze hljeb i dade im ga, i ribu isto tako.
14 Ovo je sad već treći put da se Isus ukazao svojim učenicima nakon što je vaskrsnut od mrtvih.
15 Nakon što su objedovali, reče Isus Simonu Petru, Simone, sine Jonin, ljubiš li me više negoli ovi? On mu reče, Da, Gospode; ti znaš da te ljubim. Reče on njemu, Pasi jaganjce moje.
16 Reče mu opet, po drugi put, Simone, sine Jonin, ljubiš li me? On mu reče, Da, Gospode; ti znaš da te ljubim. Reče on njemu, Pasi ovce moje.
17 Reče mu po treći put, Simone, sine Jonin, ljubiš li me? Ražalosti se Petar što mu je treći put rekao, Ljubiš li me? I reče mu on, Gospode, ti sve znaš; ti znaš da te ja ljubim. Isus mu reče, Pasi ovce moje.
18 Zaista, zaista, kažem ti, Dok si bio mlad, sām si se opasivao i hodao kuda si htio; ali kada ostariš, raširićeš svoje ruke i drugi će te opasivati i voditi kuda ne želiš.
19 A to mu je on rekao naznačujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Kada je sve to izrekao, kaza mu, Slijedi me.
20 Okrenuvši se, Petar spazi da ga slijedi onaj učenik kog je Isus ljubio, koji se ono za večere bješe naslonio Isusu na prsa i rekao, Gospode, ko je taj koji te izdaje?
21 Ugledavši ga, Petar reče Isusu, Gospode, a šta će ovaj čovjek činiti?
22 Reče mu Isus, Ako ja hoću da on ostane dok ne dođem, šta je to tebi? ti slijedi mene.
23 Stoga se među braćom pronijela ova riječ da onaj učenik neće umrijeti. No Isus mu nije rekao da neće umrijeti, nego, Ako ja hoću da on ostane dok ne dođem, šta je to tebi?
24 To je učenik koji svjedoči o ovome, i koji je ovo napisao: i mi znamo da je njegovo svjedočanstvo istinito.
25 A takođe ima još mnogo toga što je Isus činio, koje, kada bi se sve zapisalo, pretpostavljam da ni sav svijet ne bi mogao primiti knjige koje bi se napisale. Amin.