Poslanica Jevrejima — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Poslanica Jevrejima 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Bog, koji je u više navrata i na različne načine nekada govorio ocima po prorocima,
2 U ove posljednje dane progovorio nam je po svome Sinu, koga je postavio za nasljednika svega, po kome je i načinio svjetove;
3 Koji je svjetlost slave njegove, i savršeni otisak njegove ličnosti, te sve nosi riječju svoje snage; koji je, sobom ostvarivši očišćenje naših grijeha, sjeo zdesna Veličanstvu na visinama;
4 Učinjen toliko boljim od anđelā, koliko je uzvišenije negoli oni naslijedio ime.
5 Jer kome od anđelā on ikada reče, Ti si Sin moj, ja te danas rodih? I opet, Ja ću njemu biti Otac, a on će meni biti Sin?
6 I ponovo, kad uvodi prvorođenca u svijet, on veli, Neka ga štuju svi anđeli Božji.
7 A za anđele je rekao, Koji anđele svoje čini duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim.
8 Ali Sinu reče, Prijesto tvoj je, Bože, u vijeke vjekova; žezlo pravednosti žezlo je tvoga kraljevstva.
9 Ljubio si pravednost i mrzio bezakonje; stoga te pomazao, Bože, Bog tvoj, uljem radosti kao nikoga od tvojih drugova.
10 I, Ti si u početku, Gospode, zemlju utemeljio, i nebesa su djelo ruku tvojih;
11 Oni će propasti, a ti ostaješ; sve će kao haljina ostarjeti,
12 I kao ruho ćeš ih smotati i biće promijenjeni: a ti isti ostaješ i godine tvoje neće prestati.
13 A kome od anđela on ikada reče, Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje tvojim nogama?
14 Nisu li svi oni službujući duhovi, poslani da služe onima koji će naslijediti spasenje?

Poslanica Jevrejima 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga, treba svesrdnije da pripazimo na ono što smo čuli, kako ne bismo dopustili da nam to promakne.
2 Jer ako je riječ izrečena po anđelima bila čvrsta, a svaki prestup i neposluh primio pravednu platu,
3 Kako ćemo mi izbjeći, ako zanemarimo toliko spasenje? koje je najprije započeo propovijedati Gospod, a nama su ga potvrdili oni koji su ga slušali,
4 I čemu je takođe posvjedočio Bog znamenjima, i čudesima, i raznovrsnim silnim djelima, i darovima Duha Svetoga po svojoj volji.
5 Jer nije on anđelima podložio budući svijet o kom govorimo.
6 Ali neko je negdje posvjedočio, rekavši, Šta je čovjek, da ga se spominješ? ili sin čovječji, da ga pohodiš?
7 Učinio si ga tek malo nižim od anđelā; slavom i čašću si ga ovjenčao i postavio ga nad djelima ruku svojih:
8 Sve si mu pod noge podložio. A u tome što mu je sve podložio, nije ostavio ništa što mu nije podloženo. No, sada još ne vidimo da mu je sve podloženo;
9 Ali Isusa, zbog pretrpljene smrti učinjenog tek malo nižim od anđelā, vidimo slavom i čašću ovjenčanog: da on milošću Božjom okusi smrt za svakoga čovjeka.
10 Jer dolikovalo je njemu, za koga je sve i po kome je sve, kako bi mnoge sinove priveo slavi, patnjama učiniti savršenim začetnika njihovoga spasenja.
11 Jer svi su od jednoga, i onaj koji posvećuje, i oni koji su posvećeni: stoga se on ne stidi da ih zove braćom,
12 Rekavši, Navještavaću ime tvoje braći svojoj, usred crkve pjevaću ti hvale.
13 I ponovo, Ja ću se u njega uzdati. I opet, Evo, ja i djeca koju mi dade Bog.
14 Stoga je, budući da su djeca saučesnici mesa i krvi, jednako tako i on uzeo udjela u istome; da smrću uništi onoga koji je imao moć smrti, to jest, đavola,
15 I oslobodi one koji su zbog straha pred smrću sav svoj život bili podložni zatočeništvu.
16 Jer on, vaistinu, nije na sebe uzeo prirodu anđelā, nego je uzeo na sebeod sjemena Avrahamovoga.
17 Stoga je trebalo da u svemu postane sličan svojoj braći, da milosrdan bude i vjeran Veliki sveštenik u onome što se odnosi na Boga, kako bi izvršio izmirenje za grijehe naroda.
18 Jer u onome u čemu je sām iskušavan trpio, on je kadar pomoći onima koji su iskušavani.

Poslanica Jevrejima 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Zbog toga, braćo sveta, učesnici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikog Sveštenika naše vjeroispovijesti, Hrista Isusa,
2 Koji bješe vjeran onome koji ga je postavio, kao što je i Mojsije bio vjeran u svoj kući njegovoj.
3 Jer ovaj je bio dostojan toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj ko ju je sagradio.
4 Jer svaku kuću neko gradi; a onaj ko je sve sagradio jest Bog.
5 A Mojsije je, vaistinu, bio vjeran u svoj kući njegovoj, kao sluga, za svjedočanstvo o onome što će biti rečeno kasnije;
6 Ali Hrist, kao Sin, nad svojom vlastitom kućom; čija smo kuća mi, ako smjelost i ponos nade održimo čvrsto do svršetka.
7 Zbog toga (kao što govori Duh Sveti, Danas, ako glas njegov čujete,
8 Ne otvrdnjujte srca svoja kao u pobuni, u dan iskušenja u pustari;
9 Kada su me iskušavali oci vaši, provjeravali me, i gledali djela moja četrdeset godina.
10 Stoga se rasrdih na taj naraštaj i rekoh, Oni uvijek lutaju u svome srcu i nisu upoznali moje puteve.
11 Tako se zakleh u svome gnjevu, Neće oni ući u moj počinak)
12 Pazite, braćo, da ne bi u kome od vas bilo srce opako, nevjerno, u odstupanju od živog Boga.
13 Nego, hrabrite jedni druge svakodnevno, dok još traje to Danas; da ko od vas ne otvrdne obmanljivošću grijeha.
14 Jer saučesnici smo Hristovi postali ako prvobitno pouzdanje do svršetka čvrsto održimo;
15 Kao što je rečeno, Ako glas njegov danas čujete, ne otvrdnjujte svoja srca kao u pobuni.
16 Jer neki su se, čuvši to, pobunili; ali ne svi koji su po Mojsiju izišli iz Egipta.
17 A na koje se on srdio četrdeset godina? nije li na one koji su sagriješili, čija su tjelesa popadala u pustari?
18 A kojima se zakleo da neće ući u njegov počinak, ako li ne onima koji nisu vjerovali?
19 Tako vidimo da oni nisu mogli ući zbog nevjere.

Poslanica Jevrejima 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Bojmo se, stoga, da se, dok nam još ostaje obećanje o ulasku u njegov počinak, ne utvrdi da je ko od vas nedostatan toga.
2 Jer nama je bilo propovijedano jevanđelje, kao i njima: ali njima čuvena riječ nije koristila, jer je nisu združili s vjerom ti koji su je čuli.
3 Jer u počinak ulazimo mi koji smo uzvjerovali, kao što on reče, Kao što se zakleh u svome gnjevu, neće oni ući u moj počinak; premda su djela dovršena od utemeljenja svijeta.
4 Jer rekao je negdje o sedmome danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih,
5 A ovdje, opet: Neće oni ući u moj počinak.
6 Preostaje, stoga, da neki imaju ući u nj, pa onima kojima je prvima propovijedano, ali nisu ušli zbog nevjere,
7 On ponovo određuje jedan dan, rekavši u Davidu, Danas, nakon toliko vremena; kao što je rečeno, Danas, ako glas njegov čujete, ne otvrdnjujte srca svoja.
8 Jer da im je Isus dao počinak, ne bi on nakon toga govorio o nekom drugom danu.
9 Dakle, preostaje neki počinak narodu Božjem.
10 Jer onaj ko je ušao u njegov počinak, počinuo je od svojih djela kao i Bog od svojih.
11 Potrudimo se, dakle, da uđemo u taj počinak, da ko ne padne po istom uzoru te nevjere.
12 Jer živa je riječ Božja i moćna, i oštrija od svakog dvosjeklog mača, prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i prosuđuje misli i namjere srca.
13 I nema stvorenja koje njemu nije vidljivo, nego je sve golo i raskriveno očima onoga kome moramo dati odgovor.
14 Vidjevši, dakle, da imamo uzvišenog velikog sveštenika koji je prodro u nebesa, Isusa, Sina Božjeg, čvrsto držimo svoju vjeroispovijest.
15 Jer nemamo velikog sveštenika koji ne bi mogao saosjećati s našim slabostima, nego iskušavanoga u svemu poput nas, no bez grijeha.
16 Pristupajmo, stoga, smjelo prijestolu milosti, da pribavimo milosrđe i nađemo milost za pravovremenu pomoć.

Poslanica Jevrejima 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jer svaki veliki sveštenik uzet od ljudi, za ljude se postavlja u onome što se odnosi na Boga, da prinosi darove i žrtve za grijehe,
2 Koji može saosjećati s onima koji su u neznanju i zašli s puta; jer je i sām sputan slabošću.
3 Zbog toga mora, kako za narod tako i za sebe, prinositi žrtve za grijehe.
4 I niko sām sebi ne uzima tu čast, nego onaj koga pozove Bog, kao što je Arona.
5 Tako ni Hrist nije proslavio samoga sebe da bude učinjen velikim sveštenikom, nego onaj koji mu je rekao, Ti si Sin moj, ja te danas rodih.
6 Kao što i na drugom mjestu reče, Ti si sveštenik zauvijek po redu Melhisedekovom.
7 On, koji je u dane dok je bio u tijelu sa silnim vapajem i sa suzama prinosio molitve i prošnje onome koji ga je mogao spasiti od smrti, i bio je uslišen zbog strahopoštovanja;
8 Premda je bio Sin, iz onoga što je propatio naučio se poslušnosti
9 I, bivši učinjen savršenim, svima koji ga slušaju on postade začetnik vječnoga spasenja,
10 Proglašen od Boga velikim sveštenikom po redu Melhisedekovom.
11 O njemu imamo mnogo toga reći, ali je teško riječima iskazati, budući da ste lijeni za slušanje.
12 Jer trebalo bi da dosad već budete učitelji, a vama ponovo treba da vas neko poučava šta su početna načе́la Božjih riječi; i postali ste takvi da vam mlijeka treba, a ne čvrste hrane.
13 Jer svako ko je još pri mlijeku, nevješt je u riječi pravednosti: jer je odojče.
14 A čvrsta hrana je za one koji su odrasli, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za razlikovanje dobra i zla.

Poslanica Jevrejima 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga, pustivši načе́la nauke o Hristu, pođimo ka savršenstvu ne postavljajući iznova temelja pokajanja od mrtvih djela i vjere u Boga,
2 Nauke krštenjā i polaganja ruku, i vaskrsenja mrtvih, i vječnoga suda.
3 A to ćemo mi učiniti, ako dopusti Bog.
4 Jer nemoguće je one koji su jednom prosvijetljeni i koji su okusili dar nebeski te postali učesnici Duha Svetog,
5 I okusili dobru riječ Božju i snage budućega svijeta,
6 Ako otpadnu ponovo obnoviti na pokajanje, budući da sami iznova razapinju Sina Božjeg i javno ga ruglu izlažu.
7 Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa biljem korisnim za one koji je obrađuju prima blagoslov od Boga;
8 Ali ona koja donosi trnje i čičak odbačena je i blizu prokletstvu: njezin je svršetak spaljivanje.
9 No uvjereni smo za vas, ljubljeni, premda ovako i govorimo, da ste vi uz ono bolje i uz ono što prati spasenje.
10 Jer nije Bog nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i trud ljubavi, koju ste iskazali njegovom imenu time što ste posluživali, i poslužujete, svecima.
11 I želimo da svaki od vas pokazuje istu revnost prema potpunom pouzdanju nade do svršetka:
12 Da ne budete lijeni, nego sljedbenici onih koji putem vjere i strpljenja nasljeđuju obećanja.
13 Jer kad Bog Avrahamu dade obećanje, budući da se nije imao nekim većim zakleti, zakleo se samim sobom,
14 Rekavši, Vaistinu ću te blagosiljajući blagosloviti, i umnožavajući ću te umnožiti.
15 I tako je on, nakon što je strpljivo izdržao, zadobio obećanje.
16 Jer ljudi se, zaista, zaklinju onime ko je veći i zakletva im je potvrda na kraju svake rasprave.
17 Tako i Bog, hoteći nasljednicima obećanja što obilnije da pokaže nepromjenljivost svoje odluke, zajemčio ju je zakletvom;
18 Da bismo po dva nepromjenljiva čina, u kojima je bilo nemoguće da bi Bog slagao, mi, koji smo mu pribjegli, imali snažno ohrabrenje da se prihvatimo ponuđene nam nade,
19 Koju imamo kao sidro duše, pouzdano i čvrsto, koje ulazi u unutrašnjost iza zavjese,
20 Gdje je za nas ušao prethodnik, to jest Isus, učinjen zauvijek velikim sveštenikom po redu Melhisedekovom.

Poslanica Jevrejima 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jer taj Melhisedek, kralj Salema, sveštenik Boga Svevišnjega, koji je susreo Avrahama dok se on vraćao s pokolja kraljevā i blagoslovio ga;
2 Kome je Avraham odijelio i desetinu od svega; koji u prevodu najprije znači, Kralj pravednosti, a zatim i Kralj Salema, što znači, Kralj mira;
3 Bez oca, bez majke, bez porijekla, kome dani nemaju početka ni život svršetka; nalik Sinu Božjem, ostaje sveštenik dovijeka.
4 Promotrite sada kako je velik bio taj čovjek kome je i praotac Avraham dao desetinu od plijena.
5 Doduše, i oni od sinova Levijevih koji primaju sveštenstvo, prema zakonu imaju zapovijest da ubiru desetinu od naroda, to jest, od svoje braće, premda su i oni izišli iz Avrahamovih bokova;
6 Ali on, kome se porijeklo ne računa od njih, primio je desetinu od Avrahama i blagoslovio njega koji je imao obećanja.
7 I posve je neporecivo da bolji blagosilja manjega.
8 I ovdje desetinu primaju oni koji umiru, a ondje ih prima onaj o kome se svjedoči da živi.
9 I, da tako kažem, u Avrahamu je desetinu dao i Levi, koji desetinu prima.
10 Jer je on još bio u bokovima svoga oca, kada ga je susreo Melhisedek.
11 Da je, dakle, savršenstvo bilo ostvareno po levitskom sveštenstvu (jer narod je pod njim primio zakon), koja bi onda bila potreba da ustaje drugi sveštenik po redu Melhisedekovom i da se ne imenuje po redu Aronovom?
12 Jer kada se mijenja sveštenstvo, nužno dolazi i do promjene zakona.
13 Jer onaj o kome je to rečeno pripada drugom plemenu, od kog niko nije pristupao žrtveniku.
14 Jer očigledno je da je naš Gospod potekao iz Jude, plemena za koje Mojsije nije rekao ništa u pogledu sveštenstva.
15 I još je očiglednije da drugi sveštenik ustaje po sličnosti s Melhisedekom,
16 Koji to nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego snagom neprolaznog života.
17 Jer on svjedoči, Ti si sveštenik zauvijek po redu Melhisedekovom.
18 Jer se, zaista, poništava prethodna zapovijest zbog njezine nemoći i beskorisnosti.
19 Jer zakon nije ništa usavršio, ali uvođenje bolje nade jest: po njoj se približavamo Bogu.
20 I nije on kao bez zakletve učinjen sveštenikom
21 (Jer oni su bez zakletve postali sveštenici, a ovaj sa zakletvom onoga koji mu reče, Zakleo se Gospod i neće se pokajati, Ti si sveštenik zauvijek po redu Melhisedekovom):
22 Utoliko je Isus postao jemac boljega zavjeta.
23 I bilo je njih, odista, mnogo sveštenika, jer ih je smrt sprečavala da ostanu:
24 A ovaj čovjek, budući da ostaje zauvijek, ima nepromjenljivo sveštenstvo.
25 Stoga je on kadar potpuno spašavati one koji po njemu pristupaju Bogu, budući da uvijek živi da ih zastupa.
26 Jer takav nam je veliki sveštenik bio potreban: svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnikā i učinjen uzvišenijim od nebesa;
27 Koji ne treba svakodnevno, kao ti veliki sveštenici, najprije prinositi žrtve za vlastite grijehe, a potom za grijehe naroda: jer je to učinio jedanput zauvijek, kada je prinio samoga sebe.
28 Jer zakon je za velike sveštenike postavio ljude podložne slabosti, a riječ zakletve koja bješe nakon zakona postavila je Sina, koji je zauvijek savršen.

Poslanica Jevrejima 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A srž ovoga što govorasmo jest sljedeće: Imamo takvog velikog sveštenika koji je sjeo zdesna prijestolu Veličanstva u nebesima,
2 Poslužitelja svetinje i istinskoga šatora što ga je podigao Gospod, a ne čovjek.
3 Jer svaki veliki sveštenik postavlja se da prinosi darove i žrtve: stoga je nužno da i ovaj čovjek ima šta prinijeti.
4 Jer da je na zemlji, ne bi bio sveštenik, budući da postoje sveštenici koji po zakonu prinose darove,
5 Koji služe primjeru i sjeni onog nebeskog, kao što je od Boga bio upućen Mojsije kada se spremao da pravi šator; jer, Gledaj, veli on, da sve načiniš prema uzorku koji ti je pokazan na brdu.
6 A sada je on stekao uzvišeniju službu koliko je i posrednik boljega saveza, koji je bio utvrđen na boljim obećanjima.
7 Jer da je onaj prvi savez bio besprekoran, ne bi se tražilo mjesta za drugi.
8 Jer on im, kudeći ih, reče, Evo, dolaze dani, govori Gospod, kada ću s kućom Izraelovom i s kućom Judinom sklopiti novi savez:
9 Ne kao savez kakav sam učinio s njihovim ocima u dan kada ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske; jer oni nisu ustrajali u mome savezu, pa sam ih zanemario, govori Gospod.
10 Nego, ovo je savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim nakon tih dana, govori Gospod; Zakone ću svoje staviti u pamet njihovu i upisati ih u njihova srca: i biću im Bog, a oni će meni biti narod.
11 I neće više svako učiti svoga bližnjega i svako svoga brata, govoreći, Spoznaj Gospoda: jer će me svi poznavati, od najmanjega do najvećega;
12 Jer ću biti milosrdan njihovim nepravednostima, i grijeha se njihovih i njihovih bezakonja neću više spominjati.
13 U tome što veli, Novi savez, zastarjelim je učinio onaj prvi. A ono što stari i zastarijeva, blizu je iščeznuću.

Poslanica Jevrejima 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Imao je, dakako, i onaj prvi savez bogoštovne uredbe i ovosvjetsko svetilište.
2 Jer bio je načinjen šator: prvi, u kome bješe svijećnjak, i sto, i prikazni hljebovi, koji se naziva svetinja.
3 A iza druge zavjese, šator zvani Svetinja nad svetinjama,
4 U njoj zlatni kadionik, i kovčeg saveza sav optočen zlatom, u kome je bila zlatna posuda s manom, i Aronov štap što je propupao, i ploče saveza;
5 A povrh njega heruvi slave zasjenjuju prijesto milosti, o čemu ne možemo sada potanko govoriti.
6 A kada je to bilo tako uređeno, u prvi dio šatora stalno su ulazili sveštenici da obavljaju bogosluženje,
7 A u drugi je jednom na godinu ulazio samo veliki sveštenik, ali ne bez krvi koju je prinosio za sebe i za pogreške naroda.
8 Time Duh Sveti pokazuje da još nije bio očitovan put u svetinju nad svetinjama, sve dok je stajao prvi šator,
9 Što je bio prikaz za tadašnje doba, u kome su se prinosili i darovi, i žrtve, što u pogledu savjesti nije moglo usavršiti onoga koji je vršio službu;
10 Koji je bio utemeljen samo na jelima i pićima, te raznim pranjima i tjelesnim uredbama, njima nametnutim do trenutka preinačenja.
11 Ali Hrist je, kao veliki sveštenik budućih dobara, došao po većem i savršenijem šatoru, nerukotvorenom, to jest, ne od ove građevine;
12 I ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj krvi, ušao je jedanput zauvijek u svetinju, zadobivši vječno otkupljenje za nas.
13 Jer ako već krv bikova i jaraca, i juničin pepeo, čime se škrope okaljani, posvećuje u pogledu čistoće tijela,
14 Koliko li će više krv Hrista, koji je po vječnome Duhu samoga sebe bez mane prinio Bogu, očistiti vašu savjest od mrtvih djela da služite živom Bogu?
15 I zbog toga je on posrednik novoga zavjeta: da po smrti, za otkupljenje prekršaja koji su bili pod prvim zavjetom, oni koji su pozvani prime obećanje vječnoga nasljedstva.
16 Jer ondje gdje je zavjet, nužno je potrebna i smrt zavještaoca.
17 Jer zavjet je valjan tek po smrti čovjeka: u suprotnom, uopšte nije na snazi dok zavještalac živi.
18 Stoga ni onaj prvi zavjet nije bio ustanovljen bez krvi.
19 Jer Mojsije je, saopštivši svem narodu svaku zapovijest zakona, uzeo krv junaca i jaraca, s vodom, i skerletnom vunom, i isopom, te poškropio i knjigu, i sav narod,
20 Rekavši, Ovo je krv zavjeta koji vam je odredio Bog.
21 I šator, i sve bogoštovno posuđe isto tako je poškropio krvlju.
22 I gotovo sve se po zakonu čisti krvlju, i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.
23 Bilo je, dakle, potrebno da se time čiste uzorci onoga što je u nebesima; ali same nebeske stvarnosti čiste se žrtvama boljim od tih.
24 Jer Hrist nije ušao u rukotvorene svetinje, koje su tek obrisi one istinske, nego u sāmo nebo, da se sada pojavi u Božjoj prisutnosti za nas:
25 Ne da mnogo puta prinosi samog sebe, kao što veliki sveštenik ulazi u svetinju svake godine s tuđom krvlju,
26 Jer bi tada morao trpjeti mnogo puta od utemeljenja svijeta, nego se sada pojavio jedanput na svršetku svijeta da odstrani grijeh prinijevši na žrtvu sebe.
27 I kao što je ljudima određeno da jedanput umru, a nakon toga dolazi sud,
28 Tako je i Hrist jedanput prinesen da ponese grijehe mnogih; a drugi put će se, bez grijeha, ukazati onima koji ga iščekuju na spasenje.

Poslanica Jevrejima 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jer budući da zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sāmo obličje stvarnosti, nikada ne može istim žrtvama, koje se iz godine u godinu neprestano prinose, usavršiti one koji pristupaju.
2 Jer ne bi li se onda prestale prinositi? jer oni koji služe, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti o grijesima.
3 Ali u tim žrtvamase iz godine u godinu podsjeća na grijehe.
4 Jer nije moguće da krv bikovā i jaraca ukloni grijehe.
5 Stoga on, ulazeći u svijet, veli, Žrtvu i prinos nisi htio, nego si mi tijelo pripremio;
6 U paljenicama i žrtvama za grijeh nisi uživao.
7 Tada ja rekoh, Evo, dolazim (u svitku knjige piše za mene), O Bože, činiti volju tvoju.
8 Gore kada reče, Žrtvu i prinos, paljenice i žrtvu za grijeh, koje se po zakonu prinose, nisi htio, niti si u njima uživao;
9 Potom reče, Evo, dolazim, O Bože, činiti volju tvoju. Tako on uklanja ono prvo, da uspostavi drugo.
10 Po toj volji smo posvećeni prinosom tijela Isusa Hrista jedanput zauvijek.
11 I svaki sveštenik stoji svakodnevno vršeći bogosluženje i učestalo prinoseći iste žrtve, koje nikada ne mogu ukloniti grijehe:
12 A ovaj čovjek, prinijevši samo jednu žrtvu za grijehe zauvijek, sjede zdesna Bogu,
13 Iščekujući otada dok se njegovi neprijatelji učine podnožjem njegovim nogama.
14 Jer jednim prinosom on je zauvijek usavršio one koji su posvećeni.
15 Svjedoči nam o tome i Duh Sveti: jer nakon što prije bješe rekao,
16 Ovo je savez koji ću sklopiti s njima nakon tih dana, govori Gospod, Zakone ću svoje staviti u srca njihova i upisati ih u njihove umove,
17 I grijeha se njihovih i bezakonjā neću više spominjati.
18 A gdje je oproštenje toga, nema više prinosa za grijeh.
19 Imajući, stoga, braćo, smjelost za ulazak u svetinju po krvi Isusovoj,
20 Putem novim i živim, koji je on posvetio za nas, kroz zavjesu, to jest, njegovo tijelo,
21 I imajući velikog sveštenika nad kućom Božjom,
22 Pristupajmo istinita srca u punom pouzdanju vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela opranih čistom vodom.
23 Čvrsto i bez kolebanja držimo ispovijest svoje vjere (jer je vjeran onaj koji je obećao),
24 I pazimo jedni na druge da se podstičemo na ljubav i na dobra djela,
25 Ne zapostavljajući naše sastajanje, kao što je u nekih običaj, nego hrabrimo jedni druge: i to sve više, kako vidite da se približava dan.
26 Jer ako svojevoljno griješimo nakon što smo primili spoznaju istine, ne preostaje više žrtva za grijehe,
27 Nego neko strašno iščekivanje suda i bijesa ognja, koji će proždrijeti protivnike.
28 Onaj ko je prezreo Mojsijev zakon, nemilosrdno bi poginuo na temelju dvojice ili trojice svjedoka:
29 Zamislite koliko goru kaznu će zavrijediti onaj ko Sina Božjeg pogazi i nesvetom smatra krv saveza kojom je bio posvećen, i prezre Duha milosti?
30 Jer znamo onoga koji je rekao, Osveta pripada meni, ja ću naplatiti, govori Gospod. I ponovo, Gospod će suditi svome narodu.
31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga.
32 Nego, prisjetite se prvih dana u koje ste, tek prosvijetljeni, podnosili veliku patničku borbu;
33 Djelimice javno, izvrgnuti porugama i nevoljama, i djelimice tako što ste postali zajedničari onih koji su tako prolazili.
34 Jer sa mnom u okovima ste saosjećali, i s radošću prihvatili otimanje svojih dobara, znajući da imate bolji i trajan posjed u nebu.
35 Ne odbacujte, stoga, svoje pouzdanje, kome pripada velika nagrada.
36 Jer treba vam strpljenja da biste, izvršivši volju Božju, primili obećanje.
37 Jer još samo malo i onaj koji dolazi doći će, i neće okasniti.
38 A pravednik će po vjeri živjeti: ali ako se ko odvrati, neće mu se radovati duša moja.
39 No mi nismo od onih koji se odvraćaju natrag u propast, nego od onih koji vjeruju na spasenje duše.

Poslanica Jevrejima 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A vjera je suštastvo onoga čemu se nadamo, dokaz onoga što se ne vidi.
2 Jer po njoj su stari primili dobro svjedočanstvo.
3 Vjerom shvatamo da su svjetovi uramljeni riječju Božjom, tako da ovo što je vidljivo nije načinjeno od nečega pojavnog.
4 Vjerom je Avelj prinio Bogu bolju žrtvu negoli Kajin, po kojoj je primio svjedočanstvo da je pravedan, jer Bog je posvjedočio nad njegovim darovima: po njoj i sada, premda je mrtav, govori.
5 Vjerom je Enoh bio prenesen da ne vidi smrt; i nije bio pronađen, jer ga je prenio Bog: no prije svoga prenosa primio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu.
6 A bez vjere nemoguće je njemu ugoditi: jer onaj ko pristupa Bogu mora povjerovati da on jest i da nagrađuje one koji ga revno traže.
7 Vjerom je Noje, od Boga obaviješten o onome što još nije bilo vidljivo, podstaknut strahom, priredio kovčeg za spasenje svoje kuće, čime je osudio svijet i postao nasljednik pravednosti koja je po vjeri.
8 Vjerom Avraham posluša, kada je bio pozvan da pođe u mjesto koje je kasnije imao primiti u nasljedstvo; i izišao je, ne znajući gdje ide.
9 Vjerom se naselio u zemlji obećanja, kao u tuđini, prebivajući u šatorima s Isakom i Jakovom, sunasljednicima istoga obećanja,
10 Jer je iščekivao grad s temeljima, čiji je tvorac i graditelj Bog.
11 Putem vjere je i Sara zadobila moć da začne sjeme, i rodila je uprkos poodmakloj dobi jer je vjernim smatrala onoga koji je obećao.
12 Stoga je od jednoga, i to obamrlog, nastalo potomstvo poput mnoštva zvijezda u nebu i poput nebrojenog pijeska na morskoj obali.
13 U vjeri su svi oni pomrli, ne zadobivši obećanja, nego su ih samo izdaleka vidjeli pa ih, uvjereni njima, prigrlili, te priznali da su stranci i pridošlice na zemlji.
14 Jer oni koji takvo što govore, jasno obznanjuju da otadžbinu traže.
15 I odista, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još priliku vratiti se.
16 Ali sada za boljom otadžbinom čeznu, to jest nebeskom: stoga se Bog ne stidi nazivati njihovim Bogom, jer im je pripremio grad.
17 Vjerom je Avraham, kada je bio kušan, prinio Isaka: i on, koji je primio obećanja, prinio je jedinorođenca,
18 O kome je bilo rečeno, U Isaku će ti se sjeme nazvati,
19 Smatrajući da ga je Bog kadar i od mrtvih vaskrsnuti; odakle ga je i primio u poređenju.
20 Vjerom u pogledu budućnosti blagoslovio je Isak Jakova i Isava.
21 Vjerom je Jakov, kada je umirao, blagoslovio oba Josifova sina i duboko se poklonio, oslanjajući se na vrh svoga štapa.
22 Vjerom je Josif, pred smrt, napomenuo ono o izlasku djece Izraelove i dao zapovijest u pogledu svojih kostiju.
23 Vjerom su Mojsija, kada se rodio, skrivali tri mjeseca njegovi roditelji, jer su vidjeli da je dijete krasno i nisu se bojali kraljeve naredbe.
24 Vjerom je Mojsije, kada je odrastao, odbio da ga nazivaju sinom Faraonove kćeri,
25 Izabravši radije da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom negoli prolazno grešno uživanje,
26 Smatrajući Hristovu sramotu većim bogatstvom negoli egipatska blaga, jer je gledao na nagradu.
27 Vjerom je napustio Egipat, ne bojeći se kraljeva gnjeva, postojan, kao da nevidljivoga gleda.
28 Vjerom je obavio pashu, i škropljenje krvlju, da ih ne dotakne onaj koji je zatirao prvorođence.
29 Vjerom su prošli kroz Crveno more kao po suvome, što su i Egipćani pokušali, ali su se utopili.
30 Vjerom su zidine Jerihona pale nakon sedam dana obilaženja.
31 Vjerom bludnica Rahava nije propala zajedno s onima koji nisu vjerovali, jer je s mirom primila uhode.
32 I šta još da kažem? jer ponestaće mi vremena počnem li govoriti o Gideonu, i o Varaku, i o Samsonu, i o Jeftaju, i o Davidu, i Samuilu, i o prorocima,
33 Koji su putem vjere pokorili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećanja, zatvorili čeljusti lavovima,
34 Pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, iz slabosti snažnima učinjeni, postali odvažni u boju, u bijeg natjerali vojske tuđinaca.
35 Žene su primile svoje oživljene mrtve; a neki, mučeni, nisu prihvatili oslobođenje, da postignu što bolje vaskrsenje;
36 A drugi su iskusili okrutna izrugivanja i bičevanja, jest, i okove i tamnicu.
37 Bili su kamenovani, piljeni nadvoje, iskušavani, ubijani mačem: potucali su se u ovčijim runima i kozjim kožama, bivši u oskudici, i tlačeni, i zlostavljani
38 (Svijet ih nije bio dostojan), po pustinjama su lutali, i po gorama, i špiljama i pukotinama zemaljskim.
39 Ali svi oni, premda su putem vjere stekli dobar glas, nisu primili obećanje:
40 Jer je Bog za nas predvidio nešto bolje, da oni bez nas ne budu učinjeni savršenima.

Poslanica Jevrejima 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret, i grijeh koji nas tako lako opsjeda, te strpljivo trčimo trku što je pred nama,
2 Gledajući na Isusa, začetnika i dovršioca naše vjere; koji je, prezrevši sramotu, za radost što je stajala pred njim podnio krst i sjeo zdesna Božjeg prijestola.
3 Jer promotrite njega koji je podnio toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da se ne premorite i ne klonete u svojim umovima.
4 Još se niste do krvi oduprli boreći se protiv grijeha.
5 I zaboravili ste opomenu koja vam je kao djeci izrečena, Sine moj, ne omalovažavaj kaznu Gospodovu, i ne kloni kada te on kori:
6 Jer onoga koga Gospod ljubi, toga i kažnjava, i šiba svakog sina kog prihvata.
7 Ako kažnjavanje podnosite, Bog s vama kao sa sinovima postupa; jer kakav je to sin kog otac ne kažnjava?
8 A ako ste bez kažnjavanja, u kome svi imaju udjela, onda ste kopilad, a ne sinovi.
9 Osim toga, tjelesne smo očeve imali za vaspitače i poštovali ih: nećemo li se mnogo više Ocu duhova podlagati, i živjeti?
10 Jer oni su nas, odista, nešto malo dana kaznama vaspitavali onako kako im se činilo dobro, a on nama na korist: da budemo učesnici njegove svetosti.
11 No, nijedno se kažnjavanje zasad ne čini da je radost, nego žalost: ali poslije donosi mironosni plod pravednosti onima koji su njime uvježbani.
12 Zato uspravite ruke klonule i iznemogla koljena;
13 I poravnajte staze svojim nogama da se hromo ne iščaši, nego da radije ozdravi.
14 Nastojte imati mir sa svima, i svetost, bez koje niko neće vidjeti Gospoda.
15 Pomno gledajte da ko ne ostaje bez milosti Božje; da kakav korijen gorčine ne proklija i uznemiri vas, te se time okaljaju mnogi;
16 Da ko ne bude bludnik, ili svetogrdnik, kao Isav, koji je za jedan obrok prodao svoje pravo prvorodstva.
17 Jer znate da je poslije, kada je htio naslijediti blagoslov, bio odbijen; jer nije našao mjesta pokajanju, premda ga je sa suzama tražio.
18 Jer vi niste pristupili opipljivoj gori ognjem usplamtjeloj, ni mraku, i tami, i vihoru,
19 I zvuku trube, i glasu riječi; oni koji su taj glas čuli, zaiskali su da im se riječ više ne izriče
20 (Jer nisu mogli da podnesu zapovijest, Ako li se i životinja dotakne brda, neka se kamenuje, ili kopljem probode:
21 I tako strašan bješe prizor, da Mojsije reče, Neizmjerno se bojim i dršćem):
22 Ali vi ste pristupili gori Sionu, i gradu Boga živoga, nebeskom Jerusalimu, i nebrojenom mnoštvu anđela,
23 Sveopštem skupu i crkvi prvorođenaca, zapisanih u nebu, i ka Bogu, Sudiji svih, i ka duhovima pravednika učinjenih savršenima,
24 I posredniku novoga saveza, Isusu, i škropljeničkoj krvi, koja govori bolje negoli Aveljova.
25 Gledajte da ne odbijete onoga koji govori. Jer ako nisu umakli oni koji su odbili onoga koji je govorio na zemlji, koliko ćemo manje mi umaći ako se odvratimo od onoga koji govori s neba;
26 Čiji je glas tada zemlju uzdrmao, a sada je obećao, rekavši, Još jedanput ću potresti ne samo zemlju, nego i nebo.
27 A ova riječ: Još jedanput, označava uklanjanje onoga što je uzdrmljivo, onoga što je načinjeno, kako bi moglo da ostane ono neuzdrmljivo.
28 Budući da smo primili neuzdrmljivo kraljevstvo, imajmo milost po kojoj služimo ugađajući Bogu s odanošću i bogobojaznošću:
29 Jer naš Bog je oganj koji proždire.

Poslanica Jevrejima 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Bratoljublje neka traje.
2 Gostoljubivost ne zaboravljajte: jer njome su neki nesvjesno ugostili anđele.
3 Sjećajte se onih koji su u okovima, kao da ste svezani s njima, i zlostavljanih, kao da ste i sami u tijelu.
4 Brak neka je častan u svemu, i postelja neokaljana; a kurvarima i preljubnicima će suditi Bog.
5 Neka vaše življenje bude bez pohlepe; i budite zadovoljni onime što imate, jer je on rekao, Nikada te neću napustiti, niti te ostaviti.
6 Tako da s pouzdanjem možemo reći, Gospod mi je pomoćnik, i neću se bojati šta bi mi mogao učiniti čovjek.
7 Spominjite se onih koji vama upravljaju, koji su vam govorili riječ Božju: slijedite njihovu vjeru, promatrajući ishod njihova življenja.
8 Isus Hrist je isti juče, i danas, i zauvijek.
9 Ne dajte se zanositi različitim i tuđim naukama. Jer dobro je utvrđivati srce milošću, ne jelima, koja nisu koristila onima koji su se njima bavili.
10 Mi imamo žrtvenik s kog nemaju pravo jesti oni koji služe šatoru.
11 Jer se tijela onih životinja, čiju krv veliki sveštenik unosi za grijeh u svetinju, spaljuju izvan tabora.
12 Zbog toga je i Isus, kako bi posvetio narod svojom krvlju, trpio izvan kapije.
13 Stoga iziđimo k njemu izvan tabora, noseći njegovu sramotu.
14 Jer ovdje nemamo trajnoga grada, nego tražimo onaj koji dolazi.
15 Prinosimo, stoga, po njemu neprestano žrtvu hvale Bogu, to jest, plod naših usana, koje zahvaljuju njegovom imenu.
16 Ali da činite dobro i dijelite s drugima ne zaboravljajte: jer takve su žrtve ugodne Bogu.
17 Slušajte one koji vama upravljaju i podlažite se, jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će za to polagati račun: da s radošću to čine, a ne žalosno, jer vam to ne bi koristilo.
18 Molite za nas: jer uvjereni smo da imamo dobru savjest i u svemu želimo živjeti pošteno.
19 Nadasve vas molim da činite to kako bih vam se što prije vratio.
20 A Bog mira, koji je putem krvi vječitoga saveza od mrtvih izveo velikog pastira ovaca, našega Gospoda Isusa,
21 Neka vas usavrši u svakom dobrom djelu da vršite njegovu volju, čineći u vama ono što je njemu ugodno kroz Isusa Hrista, kome je slava u vijeke vjekova. Amin.
22 Molim vas, braćo, podnesite ovu riječ opomene; jer vam samo ukratko napisah pismo.
23 Znajte da je naš brat Timotije oslobođen; s njime ću, ako uskoro stigne, doći da vas pogledam.
24 Pozdravite sve koji vama upravljaju, i sve svece. Pozdravljaju vas ovi iz Italije.
25 Milost neka bude sa svima vama. Amin.