Djela apostolska — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Djela apostolska 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Prošli izvještaj sam, O Teofile, sačinio o svemu što je Isus počeo i da čini i naučava
2 Do dana kog je bio uznesen, nakon što je po Duhu Svetome dao zapovijesti apostolima koje bješe izabrao,
3 Kojima se nakon svoje muke i pokazao živ mnogim neporecivim dokazima, ukazujući im se četrdeset dana i govoreći o onome što se tiče kraljevstva Božjeg.
4 I dok je bio s njima, zapovijedi im da ne napuštaju Jerusalim, nego da čekaju na Očevo obećanje, koje ste, reče on, čuli od mene.
5 Jer Jovan odista krštavaše vodom, ali vi ćete nedugo nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim.
6 Stoga ga, kada se okupiše, upitaše rekavši, Gospode, hoćeš li u ovo vrijeme obnoviti kraljevstvo Izraelu?
7 I reče im on, Nije vaše da znate vremenā ili trenutke koje je Otac odredio svojom vlašću.
8 Nego, primićete silu nakon što Duh Sveti siđe na vas, i bićete mi svjedoci i u Jerusalimu, i po svoj Judeji, i u Samariji, i sve do nakraj zemlje.
9 I rekavši to, dok su oni gledali, on bī uzdignut; i oblak ga ote njihovom pogledu.
10 I dok su netremice gledali u nebo kako on uzlazi, gle, stadoše kraj njih dva čovjeka u bijeloj odjeći
11 I rekoše im, Ljudi, Galilejci, što stojite i gledate u nebo? ovaj Isus, koji je od vas uzet u nebo, doći će na isti način kao što ste ga vidjeli da u nebo odlazi.
12 Tada se vratiše u Jerusalim s brda zvanog Maslinsko, koje je od Jerusalima udaljeno jedan sabatnji dan hoda.
13 Kada su ušli, uspeše se u gornju sobu gdje su boravili: i Petar, i Jakov, i Jovan, i Andrija, Filip, i Toma, Vartolomej, i Matej, Jakov, sin Alfejev, i Simon Revnitelj, i Juda, brat Jakovljev.
14 Svi oni bjehu jednodušno ustrajni u molitvi i zaklinjanju, zajedno sa ženama, i Marijom, Isusovom majkom, i s njegovom braćom.
15 I ustade tih dana Petar među učenicima (a bješe zajedno oko stotinu i dvadeset imena) i reče,
16 Ljudi i braćo, trebalo je da se ispuni odjeljak pisma što ga je prorekao Duh Sveti na usta Davidova o Judi, koji je bio vodič onima koji uhvatiše Isusa.
17 Jer on se ubrajao među nas i bješe zadobio udio u ovoj službi.
18 Taj je, dakle, stekao njivu nagradom za bezakonje te se, stropoštavši se naglavačke, raspukao po sredini i prosula mu se sva utroba.
19 I postalo je to poznato svim stanovnicima Jerusalima, tako da se ona njiva na njihovom jeziku naziva, Akeldama, to jest, Nјiva krvi.
20 Jer u knjizi Psalama je zapisano, Prebivalište njegovo neka opusti, i neka u njemu niko ne prebiva; i neka njegovo nadgledništvo preuzme drugi.
21 Stoga od ovih ljudi koji bjehu s nama sve vrijeme što je među nama ulazio i izlazio Gospod Isus,
22 Počevši od Jovanovog krštenja pa sve do dana kada je bio uzet od nas, jedan treba biti određen da zajedno s nama bude svjedok njegovog vaskrsenja.
23 I postaviše dvojicu: Josifa zvanog Varsava, koga prozvaše Just, i Matiju.
24 I pomoliše se te rekoše, Ti, Gospode, koji poznaješ srca svih ljudi, pokaži kog od ove dvojice si izabrao
25 Da primi udio u ovoj službi i apostolstvu, od koga je Juda, prestupivši, otpao da ode na svoje mjesto.
26 I dadoše svoje kocke; i pade kocka na Matiju, i bī on pribrojen jedanaestorici apostola.

Djela apostolska 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I kada je dan Pedesetnice napokon došao, svi bjehu jednodušno na istome mjestu.
2 I iznenada dođe zvuk s neba, kao kada navali silan vjetar, i ispuni svu kuću gdje su sjedili.
3 I ukazaše im se razdijeljeni jezici kao od ognja, te se spustiše na svakoga od njih.
4 I bjehu svi ispunjeni Duhom Svetim, i počeše govoriti drugim jezicima, kako im je Duh davao govoriti.
5 A u Jerusalimu su boravili Judejci, pobožni ljudi, iz svakog naroda pod nebom.
6 A kada se ovo razglasilo naokolo, okupi se mnoštvo, i bjehu zbunjeni, jer ih je svako čuo kako govore njegovim jezikom.
7 I bjehu svi zadivljeni, i zapanjeni govorahu jedan drugome, Gle, nisu li svi ti koji govore Galilejci?
8 Pa kako mi čujemo svakog čovjeka na svome vlastitom jeziku u kome smo rođeni?
9 Parti, i Miđani, i Elamljani, i stanovnici Mesopotamije, i Judeje, i Kapadokije, Ponta i Azije,
10 Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Kirine, pridošli Rimljani, Judejci i obraćenici u judejstvo,
11 Krićani i Arapi, mi ih čujemo da na našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima.
12 I bjehu svi zadivljeni, te u nedoumici jedan drugome govorahu, Šta bi ovo moglo značiti?
13 Drugi, podrugujući se, rekoše, Ovi ljudi su puni novoga vina.
14 No Petar, ustavši zajedno s jedanaestoricom, podiže svoj glas i reče im, Ljudi Judeje i svi vi koji boravite u Jerusalimu, neka vam je znano ovo, i riječi moje poslušajte:
15 Jer nisu ovi pijani, kao što vi smatrate, budući da je tek treći sat dana.
16 Nego je ovo ono što je rečeno po proroku Joelu,
17 I biće u posljednje dane, veli Bog, Izliću od Duha svoga na svako tijelo: i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići će vaši gledati viđenjā, i starci će vaši snove sanjati;
18 I na sluge svoje i na svoje sluškinje izliću u one dane od Duha svoga: i oni će prorokovati;
19 I pokazaću čudesa u nebu gore, i znake na zemlji dolje: krv, i oganj, i sukljanje dima;
20 Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije no dođe dan Gospodov, veliki i znameniti:
21 I biće spašen ko god bude zazvao ime Gospodovo.
22 Ljudi, Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka koga je Bog među vama potvrdio silnim djelima, i čudesima, i znamenjima, koja je Bog po njemu učinio usred vas, kao što i sami znate,
23 Nјega ste, predanog po Božjem određenom naumu i predznanju, uhvatili i bezakoničkim rukama razapeli i pogubili;
24 Nјega, koga je Bog vaskrsao, oslobodivši ga mukā smrti: jer nije bilo moguće da ga ona zadrži.
25 Jer David za njega govori, Gledah Gospoda svagda pred licem svojim, jer mi je zdesna, da ne posrnem.
26 Stoga mi se srce razveseli i obradova jezik; štaviše, i tijelo će moje počivati u nadi:
27 Jer ti mi nećeš ostaviti dušu u paklu, niti ćeš dopustiti da tvoj Svetac ugleda raspadanje.
28 Obznanio si mi puteve života; ispunićeš me radošću svoga lica.
29 Ljudi i braćo, dopustite da vam otvoreno kažem za praoca Davida da je i umro i ukopan je, i njegov je grob kod nas sve do ovoga dana.
30 Prorok dakle budući, i znajući da mu se zakletvom zakleo Bog da će od ploda njegovih slabina podići Hrista po tijelu, da sjedi na njegovom prijestolu,
31 Predvidjevši govoraše o vaskrsenju Hristovom da mu nije ostavljena duša u paklu niti mu je tijelo vidjelo raspadanje.
32 Toga Isusa vaskrsao je Bog, čemu smo svi mi svjedoci.
33 Desnom rukom, dakle, Božjom uzvišen, i primivši od Oca obećanje Duha Svetoga, izlio je ovo što sada gledate i slušate.
34 Jer David nije uzišao u nebesa: jer on sām govori, Reče GOSPOD Gospodu mome, Sjedni mi zdesna
35 Dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje tvojim nogama.
36 Stoga, neka pouzdano znade sva kuća Izraelova da je Bog učinio i Gospodom i Hristom toga Isusa, koga ste vi razapeli.
37 A kada oni to čuše, probode ih u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima, Ljudi i braćo, šta da učinimo?
38 Tada im Petar reče, Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehā, i primićete dar Svetoga Duha.
39 Jer za vas je ovo obećanje, i za djecu vašu, i za sve one izdaleka, koje god pozove Gospod Bog naš.
40 I mnogim je drugim riječima svjedočio i podsticao ih, govoreći, Spasite se od ovog pokvarenog naraštaja.
41 Tada oni koji radosno prihvatiše njegovu riječ bjehu kršteni: i bī im toga dana pridodano oko tri hiljade duša.
42 I bjehu postojani u apostolskoj nauci, i zajedništvu, i u lomljenju hljeba, i u molitvama.
43 I obuze strah svaku dušu; i po apostolima zbivala su se mnoga čudesa i znaci.
44 I svi koji vjerovahu bjehu zajedno, i sve im bješe zajedničko;
45 I prodaše svoja imanja i dobra, i dijeliše svim ljudima, kako je kom čovjeku trebalo.
46 I svaki dan su postojano i jednodušno boravili u hramu, i lomili hljeb od kuće do kuće, i zajednički jeli hranu u radosti i prostodušnosti srca,
47 Hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. A Gospod je svakodnevno pridruživao crkvi one koji bi bili spašeni.

Djela apostolska 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A Petar i Jovan uzlazili su zajedno u hram u deveti molitveni sat.
2 I upravo donošahu nekoga čovjeka hroma od majčine utrobe, koga bi svaki dan postavljali kod hramske kapije zvane Krasna da prosi milostinju od onih što ulaze u hram;
3 Koji, ugledavši Petra i Jovana kada su htjeli da uđu u hram, zaiska milostinju.
4 A Petar ga, zajedno s Jovanom, prodorno pogleda i reče, Pogledaj nas.
5 I zagleda se on u njih, očekujući da će dobiti nešto od njih.
6 Tada Petar reče, Srebra ni zlata nemam; ali ono što imam, to ti dajem: U ime Isusa Hrista Nazarećanina ustani i hodaj.
7 I uhvati ga za desnu ruku, i pridignu ga, a ovome odmah ojačaše stopala i gležnjevi.
8 I poskoči on te stade na noge i prohoda, i uđe s njima u hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga.
9 I vidje ga sav narod gdje hoda i hvali Boga.
10 I prepoznaše da je to onaj koji je zbog milostinje sjedio kod Krasne kapije hrama; i bjehu ispunjeni čuđenjem i zapanjeni zbog onoga što mu se dogodilo.
11 A kako se ozdravljeni hromak držao Petra i Jovana, sav se narod posve zapanjen strča k njima u trijem zvan Solomonov.
12 I vidjevši to, Petar odgovori narodu, Ljudi, Izraelci, što se ovome čudite? ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću učinili da ovaj prohoda?
13 Bog Avrahamov, i Isakov, i Jakovljev, Bog naših otaca, proslavio je svog Sina, Isusa, koga ste vi predali i odrekli ga se pred Pilatom, kada je on već odlučio da ga pusti.
14 Ali vi ste se Sveca i Pravednika odrekli, i zaiskali da vam se daruje ubica;
15 A Kneza života, koga je Bog vaskrsao od mrtvih, ubili, čemu smo mi svjedoci.
16 I, putem vjere u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovome koga gledate i poznajete: jest, vjera koja je po njemu, dala mu je ovo potpuno zdravlje naočigled svima vama.
17 A sada, braćo, znam da ste to učinili iz neznanja, kao i vaši glavari.
18 Ali Bog je tako ispunio ono što je unaprijed bio navijestio po ustima svih svojih proroka, da će Hrist trpjeti.
19 Pokajte se, stoga, i obratite, da se izbrišu vaši grijesi kada od Gospodove prisutnosti dođu razdoblja okrijepljenja
20 I on pošalje onoga koji vam je već prije propovijedan, Isusa Hrista:
21 Koga nebo treba primiti do vremena obnove svega, što je od postanka svijeta govorio Bog na usta svih svojih svetih proroka.
22 Jer Mojsije je, vaistinu, rekao ocima, Proroka poput mene podići će vam Gospod Bog vaš od vaše braće; njega slušajte u svemu što vam kaže.
23 I biće da će se svaka duša koja ne posluša toga proroka iskorijeniti iz naroda.
24 Jest, i svi proroci koji su govorili, od Samuila i oni koji su uslijedili, jednako su tako prorekli ove dane.
25 Vi ste djeca prorokā i saveza koji je Bog sklopio s našim ocima, rekavši Avrahamu, U tvome će sjemenu biti blagoslovena sva plemena zemlje.
26 Vama je najprije Bog podigao svoga Sina, Isusa, poslavši ga da vas blagosilja, obraćajući svakoga od vas od vlastitih bezakonja.

Djela apostolska 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I dok su oni govorili narodu, priđoše im sveštenici, i zapovjednik hrama, i sadukeji,
2 Uznemireni što naučavaju narod i po Isusu propovijedaju vaskrsenje od mrtvih,
3 I pograbiše ih, i baciše u pritvor do idućega dana: jer već bješe veče.
4 Ipak, mnogi od onih koji su čuli riječ povjerovaše; i bješe broj muškaraca oko pet hiljada.
5 A sutradan se zbilo da se njihovi glavari, i starješine, i pismoznanci,
6 I veliki sveštenik Ana, i Kajafa, i Jovan, i Aleksandar, i svi koji bjehu od roda velikoga sveštenika, okupiše u Jerusalimu.
7 I, postavivši ih u sredinu, upitaše ih, Kojom ste snagom, ili po kom imenu, vi to učinili?
8 Tada im Petar, ispunjen Duhom Svetim, reče, Glavari naroda, i starješine Izraela,
9 Ako nas danas saslušavate zbog dobrog djela učinjenog nemoćnom čovjeku, po kome je ovaj ozdravljen,
10 Neka bude znano svima vama i svem Izraelovom narodu, da po imenu Isusa Hrista Nazarećanina, koga ste vi razapeli, koga je Bog vaskrsao od mrtvih, po njemu ovaj stoji pred vama zdrav.
11 On je kamen koji ste vi graditelji prezreli, a koji je postao glavni kamen ugaoni.
12 I nema ni u kome drugom spasenja: jer nema pod nebom drugoga imena danog ljudima po kome se moramo spasiti.
13 A kada vidješe Petrovu i Jovanovu neustrašivost, a uviđali su da su to ljudi neobrazovani i neuki, stadoše se čuditi, jer su ih prepoznali kao one koji bjehu s Isusom.
14 No vidjevši kako s njima stoji ozdravljeni čovjek, nisu imali šta protivrječiti.
15 A kada im zapovjediše da se izdvoje iz sabora, počeše međusobno raspravljati,
16 Govoreći, Šta da učinimo tim ljudima? jer dogodilo se po njima značajno čudo poznato svim stanovnicima Jerusalima; i ne možemo ga poreći.
17 Ali da se to još više ne razglasi među narodom, strogo im zaprijetimo da odsada nikome ne govore u to ime.
18 I pozvaše ih, i zapovijediše im da više nipošto ne govore i ne naučavaju u Isusovo ime.
19 No Petar i Jovan im odgovoriše, rekavši, Prosudite je li pravo pred Bogom slušati vās više no Boga.
20 Jer mi ne možemo da ne govorimo ono što smo vidjeli i čuli.
21 Oni pak im, ne našavši ništa za šta bi ih kaznili, ponovo strogo zaprijetiše, te ih pustiše zbog naroda, jer su svi slavili Boga zbog onoga što se zbilo.
22 Jer čovjeku na kome se dogodilo to čudo ozdravljenja bješe preko četrdeset godina.
23 Nakon što bjehu pušteni, odoše k svojima i ispripovijedaše sve što su im rekli sveštenički glavari i starješine.
24 A kada oni to čuše, jednodušno podigoše glas Bogu i rekoše, Gospodaru, ti si Bog koji je stvorio nebo, i zemlju, i more, i sve što je u njima;
25 Ti, koji si na usta svoga sluge Davida rekao, Zašto su pagani razjareni, i narodi ispraznosti zamišljaju?
26 Ustadoše kraljevi zemaljski, i vladari se zajedno okupiše protiv Gospoda i protiv njegovog Hrista.
27 Udružiše se, vaistinu, protiv tvog svetog djeteta, Isusa, koga si pomazao, i Irod, i Pontije Pilat, zajedno s neznabošcima i izraelskim narodom,
28 Da učine ono što je tvoja ruka i tvoja volja predodredila da se dogodi.
29 A sada, Gospode, pogledaj njihove prijetnje i daj svojim slugama da sa svom smjelošću govore tvoju riječ,
30 Pružajući svoju ruku da ozdravlja i da se zbivaju znamenja i čudesa po imenu tvog svetog djeteta Isusa.
31 Kada se pomoliše, potrese se mjesto gdje bjehu okupljeni; i svi se ispuniše Duhom Svetim te sa smjelošću govorahu riječ Božju.
32 A mnoštvo onih koji su povjerovali bjehu jednog srca i jedne duše; i ni jedan od njih nije svojim nazivao ništa od onoga što je posjedovao, nego im sve bješe zajedničko.
33 Apostoli pak su velikom silom davali svjedočanstvo o vaskrsenju Gospoda Isusa; i bješe velika milost nad svima njima.
34 Zaista, niko među njima nije oskudijevao: jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih, a prihode od prodanoga donosili
35 I stavljali pred noge apostolima; i dijelilo se svakome prema njegovoj potrebi.
36 A Joso, od apostola prozvan Varnava (što prevedeno znači, Sin utjehe), Levit, rodom Kipranin,
37 Posjedovao je njivu i prodao je, te donio novac i stavio ga pred noge apostolima.

Djela apostolska 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A neki čovjek, imena Ananija, sa svojom ženom Safirom proda imanje,
2 I zadrža dio prihoda, s čime je bila upoznata i njegova žena, a samo dio donese i stavi ga pred noge apostolima.
3 No Petar mu reče, Ananija, zašto je Satana ispunio tvoje srce da slažeš Duhu Svetome i da odvojiš dio prihoda od zemlje?
4 Dok je ostalo, nije li tvoje bilo? i nakon što je prodano, nije li bilo u tvojoj vlasti? zašto si smislio takvo što u srcu? nisi slagao ljudima, nego Bogu.
5 Čuvši ove riječi, Ananija se sruši i izdahnu: i obuze silan strah sve one koji su ovo čuli.
6 I ustadoše mladići, zamotaše ga, izniješe i ukopaše.
7 Otprilike tri sata nakon toga uđe njegova žena ne znajući šta se zbilo.
8 I odgovori joj Petar, Reci mi, jeste li za toliko prodali zemlju? A ona reče, Jest, za toliko.
9 I reče joj Petar, Zašto ste se složili da iskušate Duha Gospodovog? evo na vratima nogu onih koji su ti ukopali muža, i tebe će iznijeti.
10 Ona se odmah sruši do njegovih nogu i izdahnu: i uđoše oni mladići i nađoše je mrtvu; i, iznijevši je, ukopaše je uz njezinog muža.
11 I dođe veliki strah na svu crkvu i na sve one koji su ovo čuli.
12 Po rukama apostolā događala su se mnoga znamenja i čudesa u narodu (i svi su se oni jednodušno okupljali u Solomonovom trijemu.
13 Od ostalih im se niko nije usuđivao pridružiti, no narod ih je veličao.
14 I sve je više vjernika dodavano Gospodu, mnoštvo muškaraca i ženā),
15 Tako da su na ulice iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljke i postelje ne bi li barem Petrova sjena, kada on prolazi, osjenila koga od njih.
16 A okupljalo se i mnoštvo iz gradova oko Jerusalima, donoseći bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi, i svaki bi od njih bio ozdravljen.
17 Ustade tada veliki sveštenik i svi oni koji bjehu s njim (to jest, sadukejska sljedba), i ispuniše se bijesom.
18 I pohvataše apostole te ih staviše u javni zatvor.
19 Ali Gospodov anđeo noću otvori vrata zatvora, te ih izvede, i reče,
20 Idite, stanite u hram i govorite narodu sve riječi ovoga života.
21 I čuvši to, uđoše oni u zoru u hram i naučavahu. Ali dođe veliki sveštenik i oni koji bjehu s njim, te sazvaše sabor i sve starješinstvo djece Izraelove, pa poslaše u zatvor da ih dovedu.
22 No kada službenici dođoše i ne nađoše ih u zatvoru, vratiše se i izvijestiše,
23 Govoreći, Zatvor smo odista našli sa svom pomnjom zatvoren, i čuvare gdje stoje napolju pred vratima: ali kada smo otvorili, unutra nismo našli nikoga.
24 Kada veliki sveštenik i zapovjednik hrama i sveštenički glavari čuše te riječi, obuze ih nedoumica šta bi od toga moglo nastati.
25 Tada dođe neko i dojavi im, govoreći, Eno, ljudi koje ste bacili u tamnicu stoje u hramu i poučavaju narod.
26 Tada zapovjednik ode zajedno sa službenicima i dovede ih, ali ne na silu: jer se bojahu naroda, da ih ne kamenuje.
27 I dovevši ih, postaviše ih pred sabor. I upita ih veliki sveštenik,
28 Govoreći, Nismo li vam strogo zabranili da naučavate u to ime? a gle, vi ste napunili Jerusalim svojom naukom i hoćete na nas navesti krv toga čovjeka.
29 Tada im Petar i ostali apostoli odgovoriše i rekoše, Većma se treba pokoravati Bogu negoli ljudima.
30 Bog naših otaca vaskrsao je Isusa, koga ste vi pogubili i objesili na drvo.
31 Nјega je Bog svojom desnom rukom uzvisio za Kneza i Spasitelja, da dā pokajanje Izraelu i oproštenje grijehā.
32 I mi smo njegovi svjedoci za to; kao i Duh Sveti, kog je Bog dao onima koji ga slušaju.
33 Kada oni to čuše, razgnjeviše se, te se stadoše dogovarati da ih ubiju.
34 Tada ustade u saboru neki farisej po imenu Gamaliel, učitelj zakona cijenjen u svemu narodu, i zapovjedi da apostole na trenutak izvedu;
35 I reče im, Ljudi, Izraelci, budite oprezni šta namjeravate da činite s tim ljudima.
36 Jer prije ovih dana ustao je Teuda, tvrdeći za sebe da je neko; i pridružilo mu se na broj oko četiri stotine ljudi: on je bio smaknut; i raspršili su se svi koji su ga slušali, i nestali su.
37 Nakon njega u dane popisa ustao je Juda Galilejac i odvukao mnogo naroda za sobom: i on je propao; i raspršili su se svi koji su ga slušali.
38 I kažem vam sada, Okanite se ovih ljudi i pustite ih: jer ako je od ljudi taj naum ili to djelo, propašće;
39 Ali ako je od Boga, nećete ga moći uništiti, osim da se sami i u ratu protiv Boga ne nađete.
40 I složiše se s njim, a apostolima, kada ih dozvaše i išibaše, zapovjediše da ne govore u Isusovo ime pa ih pustiše.
41 Oni pak odoše od sabora, radujući se što su bili smatrani dostojnima podnijeti sramotu za njegovo ime.
42 I svakodnevno u hramu, i u svakoj kući, nisu prestajali naučavati i propovijedati Isusa Hrista.

Djela apostolska 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A u one dane, kada se povećavao broj učenika, Judejci grčkoga jezika počeše da mrmljaju protiv Jevreja zato što su u svagdašnjem posluživanju zanemarivane njihove udovice.
2 Dvanaestorica tada sazvaše mnoštvo učenika i rekoše, Nije pravo da mi napustimo riječ Božju i služimo stolovima.
3 Stoga pronađite, braćo, između sebe sedmoricu muževa na dobrom glasu, punih Duha Svetoga i mudrosti, koje ćemo postaviti nad tom službom,
4 A mi ćemo se trajno predati molitvi i službi riječi.
5 I svidje se ta riječ svemu mnoštvu: i izabraše Stefana, čovjeka punog vjere i Duha Svetoga, i Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu, antiohijskog obraćenika u judejstvo,
6 Koje postaviše pred apostole, a oni, pomolivši se, položiše na njih ruke.
7 I širila se riječ Božja i uveliko se množio broj učenika u Jerusalimu; i veliko mnoštvo sveštenika bješe poslušno vjeri.
8 A Stefan je, pun vjere i snage, činio velika čudesa i znamenja u narodu.
9 Tada se digoše neki iz sinagoge, koja se naziva sinagogom Livertinaca, i Kirinaca, i Aleksandrinaca, i onih iz Kilikije i Azije, te počeše raspravljati sa Stefanom.
10 I ne mogahu se oduprijeti mudrosti i duhu po kome je on govorio.
11 Tada podgovoriše neke ljude da izjave, Čuli smo ga gdje govori riječi hulne protiv Mojsija i protiv Boga.
12 I pobuniše oni narod, i starješine, i pismoznance, te navališe na nj i pograbiše ga i dovedoše na sabor,
13 I namjestiše lažne svjedoke, koji rekoše, Ovaj čovjek ne prestaje govoriti hule protiv ovoga svetoga mjesta i zakona.
14 Jer čuli smo ga da govori da će taj Isus Nazarećanin razvaliti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam je predao Mojsije.
15 I upriješe pogled u njega svi koji su sjedili u saboru, te opaziše da mu je lice kao u anđela.

Djela apostolska 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada veliki sveštenik reče, Je li to tako?
2 I reče on, Ljudi, braćo, i oci, poslušajte: Bog slave ukazao se našem ocu Avrahamu dok on bješe u Mesopotamiji, prije negoli se nastanio u Haranu,
3 I rekao mu, Iziđi iz svoje zemlje i od roda svoga, i dođi u zemlju koju ću ti ja pokazati.
4 Tada je on izišao iz zemlje Haldejaca i nastanio se u Haranu. Odande ga je, nakon smrti njegovog oca, preselio u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite.
5 I nije mu dao u njoj nimalo nasljedstva, ni toliko da položi stopalo, no obećao je dati mu je u posjed, i njegovom sjemenu nakon njega, premda još nije imao dijete.
6 I reče Bog ovako, da će njegovo sjeme biti pridošlice u tuđoj zemlji i oni će ih porobiti i zlostavljati četiri stotine godina.
7 Ali narodu kome budu robovali, ja ću suditi, reče Bog, i nakon toga će izići i služiti mi na ovome mjestu.
8 I dade mu savez obrezanja: i tako se od Avrahama rodi Isak, i on ga osmi dan obreza; od Isaka Jakov, a od Jakova dvanaestorica praotaca.
9 A praoci Josifa, zavidjeviši mu, prodadoše u Egipat: ali Bog bješe s njim,
10 I izbavi ga iz svih njegovih nevolja, i dade mu naklonost i mudrost pred Faraonom, egipatskim kraljem, i učini ga upraviteljem nad Egiptom i svom njegovom kućom.
11 No tada je došla glad na svu zemlju egipatsku i Hanaan, i velika nevolja, i ne mogoše naši oci naći hrane.
12 Ali kada je Jakov čuo da u Egiptu ima žita, posla on najprije naše oce.
13 A drugi put se Josif predstavio svojoj braći, i Faraon je doznao za Josifovo porijeklo.
14 Tada posla Josif da mu pozovu njegovog oca Jakova i svu njegovu rodbinu, sedamdeset i pet duša.
15 Tako Jakov ode dolje u Egipat; i umrije on i oci naši,
16 I bjehu preneseni u Sihem, i položeni u grob koji je Avraham za srebro kupio od sinova Emora, oca Sihemovog.
17 Ali kada se približavalo vrijeme obećanja za koje se Bog bješe zakleo Avrahamu, povećavao se u Egiptu narod i množio,
18 Sve dok nije ustao drugi kralj, koji nije poznavao Josifa.
19 Taj je lukavo postupao s našim rodom i zlostavljao naše oce, tako da su oni izbacivali svoju djecu da ne ostanu u životu.
20 U to se doba rodio Mojsije, i bješe neizmjerno lijep, i hranjen je tri mjeseca u kući svog oca.
21 A kada je bio izbačen, uze ga kći Faraonova i othrani ga sebi za sina.
22 I bješe Mojsije poučen u svoj mudrosti Egipćana, i bješe silan u riječima i djelima.
23 A kada je napunio četrdeset godina, dođe mu u srce da pohodi svoju braću, djecu Izraelovu.
24 Vidjevši kako se jednome od njih nanosi nepravda, odbrani on i osveti zlostavljanoga te smače Egipćanina,
25 Jer je pretpostavljao da će njegova braća shvatiti da će ih Bog po njegovoj ruci izbaviti: ali oni ne shvatiše.
26 I sutradan se pojavio pred nekima dok su se svađali, i stao ih nagovarati da se izmire, rekavši, Gospodo, braća ste; zašto zlostavljate jedan drugoga?
27 Ali ga onaj koji je zlostavljao bližnjega odbi, rekavši, Ko te je postavio za vladara i sudiju nad nama?
28 Hoćeš li da ubiješ i mene kao što si juče Egipćanina?
29 Na te riječi pobježe Mojsije i bješe pridošlica u zemlji Madijan, gdje mu se rodiše dva sina.
30 A kada je prošlo četrdeset godina, ukaza mu se anđeo Gospodov u pustari brda Sinaja u plamenu ognja u grmu.
31 Kada je Mojsije to spazio, zadivio se prizoru; i dok je prilazio da to promotri, dođe mu glas Gospodov,
32 Govoreći, Ja sam Bog tvojih otа́ca, Bog Avrahamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev. Tada Mojsije uzdrhta, i ne usudi se da pogleda.
33 I reče mu Gospod, Izuj obuću sa svojih nogu: jer mjesto na kome stojiš sveto je tlo.
34 Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga, koji je u Egiptu, i čuo njihovo uzdisanje pa ih siđoh izbaviti. A sada dođi, poslaću te u Egipat.
35 Toga Mojsija koga su se odrekli, rekavši, Ko te postavio za vladara i sudiju? upravo njega poslao je Bog da bude vladar i izbavitelj rukom anđela koji mu se ukazao u grmu.
36 On ih je izveo, čineći čudesa i znamenja u zemlji Egiptu, i na Crvenome moru, i četrdeset godina u pustari.
37 To je onaj Mojsije, koji je djeci Izraelovoj rekao, Proroka poput mene podići će vam Gospod Bog vaš od braće vaše: njega slušajte.
38 To je onaj koji je bio u crkvi u pustari s anđelom koji mu je govorio na brdu Sinaj, i s našim ocima: onaj koji je primio žive riječi da ih preda nama,
39 Kome naši oci nisu bili poslušni, nego su ga odbili od sebe, i u svojim se srcima ponovo okrenuli Egiptu,
40 Rekavši Aronu, Načini nam bogove da idu pred nama: jer što se tiče toga Mojsija, koji nas je izveo iz zemlje Egipta, ne znamo šta se s njim dogodilo.
41 I načiniše tele u one dane, priniješe žrtvu tome idolu, i veseliše se djelima svojih ruku.
42 Tada se Bog odvratio i predao ih da štuju vojsku nebesku; kao što piše u knjizi prorokā, Jeste li mi prinosili zaklane životinje i žrtve tokom četrdeset godina u pustari, O kućo Izraelova?
43 Jest, podigli ste šator Molohov, i zvijezdu vašeg boga Remfana, likove koje načiniste da biste im se klanjali: i odvešću vas, stoga, dalje od Vavilona.
44 Naši oci su u pustari imali šator svjedočanstva, kao što je odredio onaj koji je Mojsiju rekao da ga načini prema uzorku što ga je vidio.
45 A preuzeli su ga naši kasniji oci i s Isusom unijeli u posjed neznabožaca, koje je Bog pred licem naših otа́ca izagnao, sve do dana Davidovih,
46 Koji je našao milost pred Bogom te poželio naći prebivalište Bogu Jakovljevom.
47 No Solomon mu je izgradio kuću.
48 Ali Svevišnji ne prebiva u rukotvorenim hramovima; kao što veli prorok,
49 Nebo je moj prijesto, a zemlja je podnožje mojim nogama: kakvu kuću ćete mi vi sagraditi? govori Gospod; ili, koje je mjesto moga počinka?
50 Nije li moja ruka načinila sve to?
51 Vi tvrdovrati i neobrezani u srcu i ušima, vi se uvijek opirete Duhu Svetome: kao štosuradili vaši oci, tako činite i vi.
52 Koga od proroka nisu progonili oci vaši? i pobili one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika, koga ste vi sada izdajice i ubice:
53 Vi, koji ste primili zakon po anđeoskim uredbama, ali ga niste držali.
54 Kada oni to čuše, presječe ih u srcima, i škrgutahu zubima na njega.
55 A on, pun Duha Svetoga, upre pogled u nebo te ugleda slavu Božju, i Isusa gdje stoji zdesna Bogu,
56 I reče, Evo, vidim nebesa otvorena, i Sina čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.
57 Tada oni povikaše na sav glas, i začepiše uši, i jednodušno navališe na nj.
58 I izbaciše ga iz grada i zasuše kamenjem: a svjedoci odložiše svoju odjeću do nogu mladića koji se zvao Savle.
59 A dok su ga kamenovali, Stefan zazivajući Boga reče, Gospode Isuse, primi moj duh.
60 I spusti se na koljena, pa bučnim glasom povika, Gospode, ne uzmi im ovo za grijeh! I kada to reče, usnu.

Djela apostolska 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A Savle je pristao na njegovo ubistvo. A u taj dan nastade veliki progon crkve koja bješe u Jerusalimu; i svi osim apostolā bjehu raspršeni po krajevima Judeje i Samarije.
2 A pobožni ljudi ukopaše Stefana i održaše veliko žalovanje za njim.
3 Savle pak je pustošio crkvu, ulazeći u svaku kuću i, odvlačeći muškarce i žene, predavao ih je u tamnicu.
4 Stoga oni koji bjehu raspršeni pođoše posvuda propovijedajući riječ.
5 Tada Filip siđe u grad Samariju i propovijedaše im Hrista.
6 A narod je jednodušno priklonio pažnju onome što je Filip govorio, slušajući i gledajući znamenja koja je on činio.
7 Jer su iz mnogih posjednutih izlazili nečisti duhovi, vičući na sav glas, a ozdravljali su i mnogi uzeti, i hromi.
8 I nastade velika radost u tome gradu.
9 A bješe tu neki čovjek, imena Simon, koji se već otprije u tome gradu bavio vračanjem i opčaravao narod Samarije tvrdeći da je on neko velik.
10 Priklanjali su mu se svi, od najmanjega do najvećega, govoreći, Ovaj čovjek je velika sila Božja.
11 A priklanjali su mu se jer ih je već duže vrijeme opčaravao vračanjima.
12 Ali kada su povjerovali Filipu, koji je propovijedao o Božjem kraljevstvu i imenu Isusa Hrista, krstiše se i muškarci i žene.
13 Tada i sām Simon povjerova i, kada bī kršten, ostade s Filipom, zadivljeno gledajući čudesa i znamenja koja su činjena.
14 A kada su apostoli koji bjehu u Jerusalimu čuli da je Samarija primila riječ Božju, poslaše oni k njima Petra i Jovana,
15 Koji se, sišavši, pomoliše za njih da prime Duha Svetoga
16 (Jer on još ni na koga od njih nije sišao: bjehu samo kršteni u ime Gospoda Isusa).
17 Tada položiše ruke na njih i oni primiše Duha Svetoga.
18 Kada Simon vidje da se polaganjem ruku apostolā daje Duh Sveti, ponudi im on novac,
19 Rekavši, Dajte i meni tu moć, da onaj na koga položim ruke primi Duha Svetoga.
20 No Petar mu reče, Novac tvoj neka ide u propast zajedno s tobom, jer si mislio da se dar Božji može novcem kupiti.
21 Nemaš ti ni dijela ni udjela u ovome: jer tvoje srce nije pravo pred Bogom.
22 Pokaj se, dakle, od te svoje opakosti, i moli Boga ne bi li ti se oprostila namisao tvog srca.
23 Jer vidim da si u gorkoj žuči i u okovima bezakonja.
24 Tada Simon odgovori i kaza, Molite za mene Gospoda, da ne dođe na mene ništa od ovoga što ste rekli.
25 Oni se, nakon što su posvjedočili i propovijedali riječ Gospodovu, vratiše u Jerusalim te propovijedaše jevanđelje u mnogim selima Samarjana.
26 I prozbori anđeo Gospodov Filipu, rekavši, Ustani i pođi prema jugu do puta koji se spušta od Jerusalima do Gaze, koji je pust.
27 I ustade on i pođe. I gle, neki Etiopljanin, evnuh, visoki dostojanstvenik kandakije, kraljice Etiopljana, koji bješe nad svom njezinom riznicom i bješe se došao pokloniti u Jerusalim,
28 Vraćao se te, sjedeći u svojim kolima, čitao knjigu proroka Isaije.
29 Tada Duh reče Filipu, Priđi i pridruži se tim kolima.
30 I pritrča Filip, i čū ga kako čita proroka Isaiju pa reče, Razumiješ li to što čitaš?
31 A on reče, Kako bih mogao, ako me ko ne uputi? I zamoli Filipa da se uspne i sjedne s njim.
32 A odjeljak pisma koji je čitao bješe ovaj, Kao ovca na klanje bī odveden; i kao jagnje nijemo pred onime koji ga striže, nije otvorio usta svoja.
33 U poniženju njegovom sud mu bī uskraćen, a naraštaj njegov ko će opisati? jer se uzima sa zemlje život njegov.
34 I upita evnuh Filipa, Molim te, o kome to prorok govori? o sebi, ili o nekome drugome?
35 Tada Filip otvori usta i poče od tog odjeljka pisma, i propovijedi mu Isusa.
36 I idući svojim putem, stigoše do neke vode; i reče evnuh, Gle, evo vode: šta mi brani da se krstim?
37 I reče Filip, Ako vjeruješ svim svojim srcem, možeš. I odgovori on i reče, Vjerujem da je Isus Hrist Sin Božji.
38 I zapovjedi on da se zaustave kola, i siđoše obojica u vodu, i Filip i evnuh; i on ga krsti.
39 A kada su uzišli iz vode, Duh Gospodov ugrabi Filipa tako da ga evnuh više ne vidje. I nastavi on svojim putem radujući se.
40 Filip pak se nađe u Azotu; i prolazeći je propovijedao u svim gradovima, sve dok nije stigao u Ćesariju.

Djela apostolska 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A Savle, koji je još odisao prijetnjom i pokoljem prema Gospodovim učenicima, ode k velikom svešteniku,
2 I zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, kako bi, nađe li koga od ovoga puta, bilo muškarce ili žene, mogao okovane dovesti u Jerusalim.
3 A kada se putujući približio Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba.
4 I pade on na zemlju te začu glas kako mu govori, Savle, Savle, zašto me progoniš?
5 On reče, Ko si ti, Gospode? A Gospod reče, Ja sam Isus koga ti progoniš: teško ti se protiv ostana ritati.
6 A on, drhteći od straha i zapanjen, reče, Gospode, šta želiš da učinim? I reče mu Gospod, Ustani i idi u grad, i reći će ti se šta treba da činiš.
7 A muškarci koji su putovali s njim ostadoše bez riječi, jer slušahu glas, ali nikoga ne viđahu.
8 I ustade Savle sa zemlje; ali kada mu bjehu otvorene oči, nije nikoga vidio: no povedoše ga za ruku i uvedoše u Damask.
9 I bješe tri dana slijep, a nije ni jeo, niti pio.
10 A bješe u Damasku neki učenik imena Ananija; i Gospod mu u viđenju reče, Ananija. I reče on, Evo me, Gospode.
11 I reče mu Gospod, Ustani i pođi u ulicu koja se naziva Ravna pa potraži u Judinoj kući Taršanina po imenu Savle: jer gle, on se moli,
12 I u viđenju vidje čovjeka imena Ananija kako ulazi i polaže na njega ruku da progleda.
13 Tada Ananija odgovori, Gospode, čuo sam od mnogih o tome čovjeku, koliko je zla učinio tvojim svecima u Jerusalimu.
14 I ovdje ima ovlašćenje od velikih sveštenika da okuje sve one koji zazivaju tvoje ime.
15 No Gospod mu reče, Idi, jer mi je on posuda izabrana da ponese moje ime pred neznabošce, i pred kraljeve, i pred djecu Izraelovu:
16 Jer ću mu ja pokazati koliko treba trpjeti za moje ime.
17 I ode Ananija te uđe u tu kuću i, položivši ruke na njega, reče, Savle, brate, Gospod me poslao, Isus, koji ti se ukazao na putu dok si dolazio, da progledaš i ispuniš se Duhom Svetim.
18 I odmah otpade s njegovih očiju nešto kao ljuske: on istoga trenutka progleda, i ustade te bī kršten.
19 I pošto uze jelo, okrijepi se. Potom ostade Savle nekoliko dana s učenicima koji bjehu u Damasku.
20 I odmah poče on po sinagogama propovijedati Hrista, da je on Sin Božji.
21 A svi koji su ga slušali bjehu zapanjeni pa rekoše, Nije li to onaj koji je u Jerusalimu zatirao one koji prizivaju to ime, i došao ovamo zbog toga da ih okovane odvede pred velike sveštenike?
22 No Savle je bivao sve silniji i zbunjivao je Judejce koji su živjeli u Damasku, dokazujući da taj jest Hrist.
23 A nakon što je prošlo mnogo dana, dogovoriše se Judejci da ga ubiju,
24 Ali Savle dozna za njihovu zavjeru. I nadzirahu kapije danju i noću da ga ubiju.
25 Tada ga učenici noću uzeše i spustiše u košari niz zidine.
26 Stigavši u Jerusalim, Savle je nastojao da se pridruži učenicima: ali svi ga se bojahu, i ne vjerovahu da je on učenik.
27 No Varnava ga uze, dovede ga k apostolima i ispripovijeda im kako je on na putu vidio Gospoda, i da mu je on govorio, i kako je u Damasku smjelo propovijedao u Isusovo ime.
28 I ostade on s njima ulazeći u Jerusalim i izlazeći iz njega.
29 I govorio je smjelo u ime Gospoda Isusa i raspravljao sa Judejcima grčkoga jezika, ali ga oni odlučiše ubiti.
30 Kada su braća to doznala, odvedoše ga dolje do Ćesarije i otposlaše u Tars.
31 Tada su crkve po svoj Judeji, i Galileji, i Samariji uživale mir i izgrađivale se; i hodale su u strahu Gospodovom i množile se u utjesi Duha Svetoga.
32 I dogodi se da Petar, dok je obilazio posvuda, siđe i do svetaca koji življahu u Lidi.
33 I nađe ondje nekoga čovjeka koji se zvao Eneja, koji je osam godina ležao na postelji jer bješe uzet.
34 I reče mu Petar, Eneja, ozdravlja te Isus Hrist: ustani i uredi si postelju. I on odmah ustade.
35 I vidješe ga svi stanovnici Lide i Sarona te se okrenuše ka Gospodu.
36 U Jopi pak bješe neka učenica imena Tavita, što prevedeno znači Košuta: ta žena bješe bogata dobrim djelima i milostinjama koje je dijelila.
37 Tih dana se dogodi da se ona razbolje, i umrije; a kada je opraše, položiše je u gornju sobu.
38 I budući da je Lida blizu Jope, a dočuše učenici da je Petar ondje, poslaše k njemu dva čovjeka, zamolivši ga da ne oklijeva doći do njih.
39 Tada Petar ustade i pođe s njima. Kada je stigao, povedoše ga u gornju sobu; i stajahu oko njega sve udovice, te plačući pokazivahu košulje i haljine koje je izrađivala Košuta dok je još bila s njima.
40 Ali Petar ih sve potjera napolje i kleknu, pomoli se pa, okrenuvši se prema tijelu, reče, Tavita, ustani. I otvori ona oči i, kada spazi Petra, sjede.
41 On joj pruži ruku i pridignu je i, pozvavši svece i udovice, pokaza im je živu.
42 I postade to poznato po svoj Jopi; i mnogi povjerovaše u Gospoda.
43 I dogodi se da on ostade mnogo dana u Jopi kod nekog Simona kožara.

Djela apostolska 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A u Ćesariji bješe neki čovjek imena Kornilije, stotnik čete zvane Italska,
2 Pobožan i bogobojazan sa svom svojom kućom, i koji je dijelio mnogo milostinje narodu i uvijek se molio Bogu.
3 Oko devetoga sata dana, on u viđenju jasno ugleda anđela Božjeg kako ulazi k njemu i govori mu, Kornilije.
4 I zagleda se on u njega i uplaši, i reče, Šta je, Gospode? I reče mu on, Molitve tvoje i tvoje milostinje uzišle su kao podsjetnica pred Boga.
5 A sada pošalji ljude u Jopu i pozovi Simona, zvanog Petar.
6 Odsjeo je kod nekoga kožara Simona, čija je kuća uz more: on će ti reći šta treba da učiniš.
7 Kada je otišao anđeo koji je govorio Korniliju, dozva on dvojicu svojih kućnih slugu i jednog pobožnog vojnika od onih koji su mu stalno posluživali,
8 Te ih, kada im sve to ispripovijeda, posla u Jopu.
9 Sutradan, dok su oni išli i približavali se gradu, oko šestoga sata uziđe Petar na krov da moli;
10 No vrlo ogladnje i poželje jesti: ali dok su mu pripremali, pade u zanos,
11 I ugleda nebo otvoreno i kako se na njega spušta nešto kao posuda, nalik velikom platnu ispletenom na sva četiri kraja, i silazi na zemlju.
12 U njoj bjehu svakovrsni zemaljski četvoronošci, i zvijeri, i gmizavci, i ptice nebeske.
13 I dođe mu glas, Ustani, Petre; zakolji i jedi.
14 No Petar reče, Nipošto, Gospode; jer nikada nisam jeo ništa što je pogano ili nečisto.
15 I reče mu glas ponovo, po drugi put, Šta Bog očisti, ti ne nazivaj poganim.
16 To se dogodilo tri puta; i potom posuda bī ponovo uzeta u nebo.
17 I dok se Petar u sebi dvoumio šta bi moglo da znači viđenje koje je vidio, gle, ljudi koje bješe poslao Kornilije raspitivahu se za Simonovu kuću, i stajahu pred kapijom,
18 I zazivahu te ispitivahu boravi li tu Simon koji je nazvan Petar.
19 Dok je Petar razmišljao o viđenju, reče mu Duh, Evo, traže te tri čovjeka.
20 Stoga ustani i siđi dolje, i pođi s njima bez kolebanja: jer ja sam ih poslao.
21 Tada Petar siđe k ljudima koje mu je poslao Kornilije; i reče, Evo, ja sam taj koga tražite: šta je razlog vašeg dolaska?
22 I rekoše oni, Stotnik Kornilije, čovjek pravedan i bogobojazan i na dobrom glasu u svem judejskom narodu, primio je božanski nalog po svetome anđelu da te pozove u svoju kuću i da čuje od tebe riječi.
23 Tada ih on pozva unutra i ugosti ih. I sutradan pođe Petar s njima, i pridružiše mu se neka braća iz Jope.
24 I idućeg dana uđoše u Ćesariju. A Kornilije ih je čekao, sazvavši svoju rodbinu i bliske prijatelje.
25 I dok je Petar ulazio, dođe mu Kornilije u susret, pade mu do nogu i pokloni mu se.
26 No Petar ga pridignu, rekavši, Ustani; i ja sam čovjek.
27 I, razgovarajući s njim, uđe te nađe okupljene mnoge.
28 I reče im, Vi znate da je Judejcu zabranjeno družiti se s nekim od drugog naroda ili dolaziti k njemu; ali meni je Bog pokazao da nijednog čovjeka ne nazivam poganim ili nečistim.
29 Stoga sam i došao k vama bez pogovora čim ste poslali po mene: pitam vas, dakle, zbog kog ste razloga poslali po mene?
30 I reče Kornilije, Prije četiri dana postio sam do ovoga časa; i molio sam se u deveti sat u svojoj kući, i gle, stade preda me čovjek u svijetloj odjeći,
31 Te reče, Kornilije, uslišena je tvoja molitva i spomenuo se Bog tvojih milostinja.
32 Pošalji, stoga, u Jopu, i pozovi odande Simona, zvanog Petar; on boravi kod Simona, kožara čija je kuća uz more: on će ti govoriti kada dođe.
33 Stoga odmah poslah po tebe; i dobro si učinio što si došao. Sada smo, dakle, svi mi ovdje pred Bogom, da čujemo sve što ti je Bog zapovjedio.
34 Tada Petar otvori usta i reče, Vaistinu shvatam da Bog nije pristrasan,
35 Nego u svakome narodu biva od njega prihvaćen onaj ko ga se boji i čini pravednost.
36 Riječ koju je Bog poslao djeci Izraelovoj, propovijedajući mir po Isusu Hristu (on je Gospod svima),
37 Svi znate, riječ koja je navještavana po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Jovan,
38 Kako je Isusa Hrista iz Nazareta Bog pomazao Duhom Svetim i silom: koji je prošao čineći dobro i ozdravljajući sve one kojima bješe ovladao đavo, jer Bog bješe s njim.
39 I mi smo svjedoci svega onoga što je on činio i u zemlji Judejaca, i u Jerusalimu, on, koga su pogubili i objesili na drvo;
40 Nјega je Bog treći dan vaskrsao i dao mu da se javno pokaže,
41 Ali ne svem narodu, nego svjedocima koje Bog bješe prije izabrao, to jest nama, koji smo jeli i pili s njim nakon što je vaskrsnuo od mrtvih.
42 On nam je i zapovjedio da propovijedamo i svjedočimo narodu da je on taj koji je od Boga postavljen za Sudiju živima i mrtvima.
43 Za njega svjedoče svi proroci, da kroz njegovo ime oproštenje grijehā prima ko god u njega povjeruje.
44 Dok je Petar još govorio ove riječi, pade Duh Sveti na sve one koji čuše riječ.
45 A oni iz obrezanja koji vjerovahu, koji bjehu došli s Petrom, zapanjiše se što je i na neznabošce izliven dar Duha Svetoga.
46 Jer čuli su ih kako govore jezicima i veličaju Boga. Tada Petar odgovori,
47 Može li iko uskratiti vodu, da ne budu kršteni ovi koji su primili Duha Svetoga jednako kao i mi?
48 I zapovjedi im da budu kršteni u ime Gospodovo. Tada ga zamoliše da ostane s njima nekoliko dana.

Djela apostolska 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I čuše apostoli i braća koja bjehu u Judeji da su i neznabošci primili riječ Božju.
2 A kada je Petar uzišao u Jerusalim, oni iz obrezanja počeše se prepirati s njim,
3 Govoreći, K neobrezanima si ušao i jeo s njima.
4 No Petar im poče izlagati stvar od početka i redom razjašnjavati, govoreći,
5 Bio sam u gradu Jopi moleći se: kadli u zanosu ugledah viđenje, Neka posuda, nalik velikom platnu, svezanom na četiri kraja, spušta se s neba; i dođe sve do mene:
6 U njoj, kada pomno pogledah, vidjeh zemaljske četvoronošce, i zvijeri, i gmizavce, i ptice nebeske.
7 I začuh glas kako mi govori, Ustani, Petre; zakolji i jedi.
8 Ali ja rekoh, Nipošto, Gospode: jer ništa pogano ni nečisto nikada nije ušlo u moja usta.
9 No glas s neba ponovo mi odgovori, Šta Bog očisti, ti ne nazivaj poganim.
10 To se ponovilo tri puta: i sve ponovo bī povučeno u nebo.
11 I gle, odjednom pred kućom u kojoj bjeh stajahu tri čovjeka poslana k meni iz Ćesarije.
12 I zapovjedi mi Duh da bez oklijevanja pođem s njima. Štaviše, pošla su sa mnom i ova šestorica braće, i uđosmo u kuću toga čovjeka:
13 A on nam ispriča kako je u svojoj kući ugledao anđela, koji stade i reče mu, Pošalji u Jopu ljude, i pozovi Simona, zvanog Petar,
14 Koji će ti reći riječi po kojima ćeš biti spašen ti i sva tvoja kuća.
15 A kada sam počeo govoriti, pade na njih Duh Sveti, kao na nas na početku.
16 Tada se sjetih riječi Gospodove, kako on kaza, Jovan je, vaistinu, krštavao vodom, ali vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.
17 Ako im je, dakle, Bog dao isti dar kao i nama koji smo povjerovali Gospoda Isusa Hrista, ko sam onda ja da bih se mogao usprotiviti Bogu?
18 Kada su oni čuli sve to, umiriše se i slavljahu Boga, govoreći, Dakle, i neznabošcima je Bog dao pokajanje na život.
19 A oni koji su bili raspršeni progonom što je započeo zbog Stefana stigoše sve do Fenikije, i Kipra, i Antiohije, ne propovijedajući riječ nikome drugome osim Judejcima.
20 No neki od njih, Kiprani i Kirinci, stigavši u Antiohiju govorahu Judejcima grčkoga jezika propovijedajući Gospoda Isusa.
21 I bješe s njima ruka Gospodova: i povjerova velik broj ljudi, i okrenu se ka Gospodu.
22 Onda vijest o tome doprije do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše oni Varnavu da prođe sve do Antiohije:
23 Nјega koji se, kada je stigao i vidio milost Božju, obradovao, i ohrabrio sve da odlučna srca prionu uz Gospoda.
24 Jer bješe on dobar čovjek i pun Duha Svetoga i vjere: i bī Gospodu pridodano veliko mnoštvo ljudi.
25 Tada Varnava ode do Tarsa, kako bi potražio Savla;
26 I našavši ga, dovede ga u Antiohiju. I tako su se čitavu godinu sastajali s crkvom i poučavali mnoštvo naroda. A u Antiohiji su učenici po prvi put nazvani hrišćanima.
27 I stigoše tih dana iz Jerusalima proroci u Antiohiju.
28 I ustade jedan od njih, imena Agav, i po duhu navijesti veliku glad što dolazi na sav svijet, koja se i dogodila u doba ćesara Klaudija.
29 Tada odlučiše učenici da će svaki prema svojoj mogućnosti poslati pomoć braći koja su živjela u Judeji:
30 Što i učiniše, te poslaše starješinama po rukama Varnavinim i Savlovim.

Djela apostolska 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A u to vrijeme kralj Irod pruži svoje ruke da muči neke od crkve.
2 I pogubi on mačem Jovanovog brata Jakova.
3 I vidjevši da se to svidjelo Judejcima, nastavi on te uhvati i Petra. (A bjehu tada dani beskvasnoga hljeba.)
4 A kada ga uhapsi, baci ga u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri straže od po četiri vojnika, nakanivši da ga poslije Pashe izvede pred narod.
5 Petra, dakle, čuvahu u tamnici, a crkva se bez prestanka molila Bogu za njega.
6 A noć prije no što ga je Irod nakanio privesti, spavaše Petar između dvojice vojnika, okovan sa dva lanca; a i stražari pred vratima čuvahu tamnicu.
7 I gle, anđeo Gospodov stade nada nj, te u zatvoru zasja svjetlo. I udari on Petra u bok i probudi ga, rekavši, Brzo ustani. I spadoše mu lanci s ruku.
8 I reče mu anđeo, Opaši se i sveži si sandale. I učini on tako. I reče mu, Ogrni svoju haljinu i slijedi me.
9 I iziđe on te pođe za njim; a nije znao da je zbilja to što se zbiva po anđelu, nego je mislio da gleda viđenje.
10 Kada su prošli prvu stražu, i drugu, dođoše do gvozdene kapije što vodi u grad, koja im se sama otvori, i iziđoše te pođoše ulicom; i smjesta ode anđeo od njega.
11 A Petar, došavši k sebi, reče, Sada odista znam da je Gospod poslao svog anđela i izbavio me iz ruke Irodove, i od svega što je očekivao narod judejski.
12 I razmotrivši sve, došao je do kuće Marije, majke Jovana koji se naziva Marko, gdje su mnogi bili okupljeni moleći se.
13 Kada je Petar pokucao na uličnu kapiju, dođe prisluhnuti djevojka imena Roda.
14 I kada prepozna Petrov glas, ona od radosti ne otvori kapiju, nego utrča javiti da Petar stoji pred kapijom.
15 No oni joj rekoše, Ti si luda. Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Tada rekoše, To je njegov anđeo.
16 No Petar nastavi kucati; a kada mu otvoriše vrata i ugledaše ga, ostadoše zapanjeni.
17 No on, dajući im znak rukom da budu tihi, ispripovijeda kako ga je Gospod izveo iz tamnice. I reče on, Dojavite to Jakovu i braći. I iziđe te ode na drugo mjesto.
18 A čim se razdanilo, nastade među vojnicima nemala uzbuna, zbog toga što se dogodilo s Petrom.
19 A kada ga je Irod zatražio i nije ga našao, ispita on stražare te zapovjedi da ih smaknu. I siđe on iz Judeje u Ćesariju te ostade ondje.
20 A Irod bješe vrlo ogorčen na Tirce i Sidonce: no oni složno dođoše k njemu i, pridobivši za sebe Vlasta, koji bješe kraljev komornik, zaiskaše mir; jer se njihova zemlja opskrbljivala hranom od kraljeve zemlje.
21 U određeni dan Irod, odjeven u kraljevsku odoru, sjede na svoj prijesto i održa im govor.
22 I stade narod uzvikivati, govoreći, To je glas božji, a ne ljudski.
23 I istoga trena udari ga Gospodov anđeo, zato što nije dao slavu Bogu: i on, izjeden od crvā, izdahnu.
24 A riječ Božja je rasla i množila se.
25 Varnava i Savle pak se vratiše iz Jerusalima pošto ispuniše svoju službu, i uzeše sa sobom Jovana zvanog Marko.

Djela apostolska 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A u antiohijskoj crkvi bjehu neki proroci i učitelji; kao Varnava, i Simeon zvani Niger, i Lukije Kirinac, i Manaen, koji je bio othranjen zajedno s Irodom četvorovlasnikom, i Savle.
2 Dok su oni služili Gospodu i postili, reče Duh Sveti, Odvojte mi Varnavu i Savla za djelo u koje sam ih pozvao.
3 Nakon što su postili i molili i položili na njih ruke, otposlaše ih.
4 Oni pak, poslani od Duha Svetoga, odoše do Seleukije; i odjedriše odande na Kipar.
5 I našavši se u Salamini, propovijedahu riječ Božju u judejskim sinagogama; a imali su sa sobom i Jovana kao svog službenika.
6 Prošavši ostrvom sve do Pafa, nađoše nekog vračara, lažnoga proroka, Judejca kome bješe ime Varisus,
7 Koji bješe s namjesnikom zemlje, Sergijem Pavlom, razboritim čovjekom, koji dozva Varnavu i Savla te poželje čuti riječ Božju.
8 Ali im se Elima vračar (jer tako mu glasi ime u prevodu) usprotivi, pokušavši da odvrati namjesnika od vjere.
9 Tada Savle (koji se zove i Pavle), ispunjen Duhom Svetim, uperi pogled u njega,
10 I reče, O pun svake lukavosti i sve pakosti, sine đavolji, neprijatelju svake pravednosti, nećeš li prestati da iskrivljuješ prave Gospodove puteve?
11 A sada, evo ruke Gospodove na tebi, i oslijepićeš, i neko vrijeme nećeš vidjeti sunca. I istoga trena pade na nj omaglica i tama; i pođe on naokolo tražiti nekoga da ga povede za ruku.
12 Tada namjesnik, kad vidje šta se dogodilo, povjerova zaprepašten Gospodovom naukom.
13 Otplovivši iz Pafa, Pavle i njegovi saputnici stigoše u Pergu pamfilijsku; no Jovan se odvoji od njih, te se vrati u Jerusalim.
14 A oni, napustivši Pergu, dođoše u Antiohiju pisidijsku, te uđoše u sinagogu na sabatnji dan i sjedoše.
15 Nakon čitanja zakona i prorokā poslaše starješine sinagoge po njih, rekavši, Ljudi, braćo, ako imate kakvu riječ utjehe za narod, govorite.
16 Tada Pavle ustade, dade im znak rukom te prozbori, Izraelci, i vi koji se Boga bojite slušajte.
17 Bog ovoga naroda, Izraela, izabrao je naše oce i podigao narod dok su kao tuđinci boravili u zemlji Egiptu, te ih podignutom rukom izveo iz nje.
18 I oko četrdeset godina je podnosio njihovo ponašanje u pustari.
19 A kada je istrijebio sedam naroda u zemlji Hanaan, žrijebom im je razdijelio njihovu zemlju.
20 Potom im je na oko četiri stotine i pedeset godina dao sudije, sve do proroka Samuila.
21 Nakon toga zaiskali su kralja: i Bog im je na četrdeset godina dao Saula, sina Kisovog, čovjeka iz Venijaminovog plemena.
22 A kada je njega uklonio, podigao im je Davida da im bude kralj, za kog je posvjedočio rekavši, Nađoh Davida, sina Jesejevog, čovjeka po svome srcu, koji će izvršiti svu moju volju.
23 Od njegovog sjemena je Bog po svome obećanju podigao Izraelu Spasitelja, Isusa.
24 Već prije njegovog dolaska propovijedao je Jovan krštenje pokajanja svem Izraelovom narodu.
25 Kada je Jovan dovršavao svoju trku, rekao je, Za koga me držite? Nisam ja taj. Ali gle, poslije mene dolazi onaj kome ja nisam dostojan odriješiti obuću na nogama.
26 Ljudi, braćo, djeco Avrahamovog roda, i ko god se među vama boji Boga, vama je poslana riječ ovoga spasenja.
27 Jer žitelji Jerusalima i njihovi glavari nisu njega upoznali, kao ni riječi prorokā koje se čitaju svakog sabatnjeg dana, koje su ispunili osudivši ga.
28 I premda nisu u njemu našli nikakvog razloga za smrt, ipak su zaiskali od Pilata da se pogubi.
29 A kada su ispunili sve što je o njemu bilo napisano, skinuli su ga s drveta i položili u grobnicu;
30 Ali Bog ga je vaskrsao od mrtvih.
31 I mnogo su ga dana viđali oni koji su uzišli s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su njegovi svjedoci narodu.
32 I mi vama navješćujemo radosnu vijest, da je obećanje dano ocima
33 Bog ispunio nama, njihovoj djeci, tako što je vaskrsao Isusa; kao što je u drugom psalmu i zapisano, Ti si Sin moj, ja te danas rodih.
34 A to da ga je vaskrsao od mrtvih, da se više ne vrati u raspadljivost, rekao je ovako, Daću vam pouzdana milosrđā Davidova.
35 Stoga i u jednom drugom psalmu kaže, Nećeš dopustiti da tvoj Svetac vidi raspadanje.
36 Jer David je, nakon što je po volji Božjoj poslužio svome naraštaju, usnuo i bio pridodan svojim ocima, te vidio raspadanje;
37 Ali onaj koga je Bog vaskrsao nije vidio raspadanje.
38 Neka vam je stoga znano, ljudi i braćo, da vam se po ovome čovjeku propovijeda oproštenje grijehā,
39 I po njemu su svi koji povjeruju opravdani od svega od čega se niste mogli opravdati po Mojsijevom zakonu.
40 Pazite, dakle, da ne dođe na vas ono što je rečeno u prorocima;
41 Pogledajte, preziratelji, i zapanjite se, i propadnite: jer djelo činim u vaše dane, djelo koje ne biste vjerovali da vam ga ko ispripovijeda.
42 A kada su Judejci izlazili iz sinagoge, zamoliše ih neznabošci da se idućeg sabata i njima govore te riječi.
43 Nakon što se skup razišao, mnogi Judejci i bogobojazni obraćenici u judejstvo pođoše za Pavlom i Varnavom koji su ih, govoreći im, nagovarali da nastave u Božjoj milosti.
44 A idućeg sabatnjeg dana se gotovo sav grad okupio slušati Božju riječ.
45 Ali kada Judejci ugledaše mnoštvo, ispuniše se zavišću pa, protiveći se i huleći, stadoše protivrječiti onome što je govorio Pavle.
46 Tada se Pavle i Varnava osmjeliše i rekoše, Vama je najprije trebalo govoriti riječ Božju: no budući da je odbacujete i ne smatrate se dostojnima vječitog života, evo, okrećemo se neznabošcima.
47 Jer ovako nam je zapovjedio Gospod rekavši, Postavih te za svjetlo neznabošcima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje.
48 A kada neznabošci to čuše, radovahu se i proslavljahu riječ Gospodovu: i povjerovaše koji god bjehu određeni za život vječni.
49 I pronije se riječ Gospodova svom onom pokrajinom.
50 Ali tada Judejci podjariše neke pobožne i ugledne žene, i gradske prvake, pa digoše progon protiv Pavla i Varnave te ih izbaciše iz svoga kraja.
51 No oni otresoše protiv njih prašinu sa svojih nogu i odoše u Ikoniju.
52 A učenici se ispunjavahu radošću i Duhom Svetim.

Djela apostolska 14 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I dogodi se da u Ikoniji obojica zajedno uđoše u judejsku sinagogu, i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Judejaca i Grka.
2 No nevjerujući Judejci uzbuniše i razdražiše umove neznabožaca protiv braće.
3 Stoga oni duže vrijeme ostadoše smjelo govoreći u Gospodu, koji je svjedočio za riječ svoje milosti i davao da se po njihovim rukama događaju znamenja i čudesa.
4 No gradsko se mnoštvo podijeli i dio bješe uz Judejce, a dio uz apostole.
5 A kada i neznabošci i Judejci sa svojim glavarima navališe da ih zlostave i kamenuju,
6 Oni, saznavši to, pobjegoše u likaonske gradove Listru i Dervu, i njihovu okolinu:
7 I propovijedahu tamo jevanđelje.
8 A u Listri je sjedio neki čovjek nemoćnih nogu, koji bješe hrom od majčine utrobe i nikada nije hodao.
9 Taj je slušao Pavla kako govori, a on ga proniknu pogledom te, vidjevši da ima vjeru u ozdravljenje,
10 Glasno reče, Stani uspravno na svoje noge. I poskoči on i prohoda.
11 A kada narod vidje šta je učinio Pavle, dignu glas, rekavši likaonski, Bogovi nalik ljudima sišli su ka nama.
12 I prozvaše Varnavu Jupiterom, a Pavla Merkurom, jer on bješe glavni govornik.
13 Tada Jupiterov sveštenik, koji bješe ispred njihovoga grada, dovede volove i donese vijence pred gradsku kapiju, te htjede zajedno s narodom prinijeti žrtvu.
14 Kada za to čuše apostoli Varnava i Pavle, oni razderaše svoju odjeću i utrčaše među narod, vičući
15 I govoreći, Gospodo, zašto to činite? I mi smo samo ljudi poput vas, i propovijedamo vam da se od tih ispraznosti okrenete k živome Bogu, koji je načinio nebo, i zemlju, i more, i sve što je u njima;
16 Koji je u prošlim vremenima dopuštao svim narodima da idu vlastitim putevima.
17 No, nije se ostavio neposvjedočenim, time što je činio dobro, i davao nam s neba kišu, i plodna razdoblja, puneći hranom i zadovoljstvom naša srca.
18 I, ovim kazivanjem, jedva odvratiše svjetinu da im žrtvuje.
19 Nato naiđoše iz Antiohije i Ikonije neki Judejci koji, nagovorivši svjetinu, kamenovaše Pavla i odvukoše ga iz grada, smatrajući da je mrtav.
20 No kada su ga okružili učenici, on ustade i uđe u grad: a idućeg dana ode s Varnavom u Dervu.
21 Kada su propovijedali jevanđelje tome gradu i mnoge poučili, vratiše se opet u Listru, i u Ikoniju, i Antiohiju,
22 Utvrđujući duše učenika i hrabreći ih da nastave u vjeri, i da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.
23 I odredivši im starješine u svakoj crkvi, uz molitvu i post povjeriše ih Gospodu, kog su bili povjerovali.
24 I prošavši Pisidijom, stigoše u Pamfiliju.
25 I propovijedavši riječ u Pergi, siđoše u Ataliju,
26 I odande otploviše u Antiohiju, odakle i bjehu predani milosti Božjoj za djelo koje su izvršili.
27 A kada su stigli i okupili crkvu, ispripovijedaše sve što je Bog učinio s njima, i kako je neznabošcima otvorio vrata vjere.
28 I ostadoše ondje nemalo vremena s učenicima.

Djela apostolska 15 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A neki ljudi koji su sišli iz Judeje naučavahu braću, i rekoše, Ako se ne obrežete po Mojsijevom običaju, ne možete biti spašeni.
2 A kada je nastala nemala prepirka i rasprava između njih, Pavla i Varnave, odrediše da Pavle i Varnava, kao i neki drugi od njih, radi toga pitanja uziđu k apostolima i starješinama u Jerusalim.
3 A oni, ispraćeni od crkve, prođoše Fenikijom i Samarijom objavljujući o obraćenju neznabožaca: i doniješe veliku radost svoj braći.
4 A kada su stigli u Jerusalim, primi ih crkva, i apostoli, i starješine, pa ispripovjedaše sve što je Bog učinio s njima.
5 No tada ustadoše neki od onih iz sljedbe farisejā koji vjerovahu rekavši, Da ih treba obrezati i zapovjediti im da drže zakon Mojsijev.
6 I sastadoše se apostoli i starješine da to razmotre.
7 A kada je došlo do velike rasprave, ustade Petar i reče im, Ljudi i braćo, znate da je prije dosta vremena Bog među nama odabrao da neznabošci na moja usta čuju riječ jevanđelja i povjeruju.
8 I Bog, koji poznaje srca, posvjedočio im je, dajući im Duha Svetoga kao i nama;
9 I nije pravio nikakve razlike između nas i njih, očistivši vjerom njihova srca.
10 Čemu, dakle, sada iskušavate Boga, stavljajući na vrat učenicima jaram koji ni naši oci ni mi nismo mogli nositi?
11 Mi, naprotiv, vjerujemo da ćemo biti spašeni putem milosti Gospoda Isusa Hrista, kao i oni.
12 Tada ućuta sve mnoštvo i posluša Pavla i Varnavu, koji su pripovijedali kakva je Bog znamenja i čudesa činio po njima među neznabošcima.
13 I nakon što su oni ućutali, prozbori Jakov, rekavši, Ljudi i braćo, poslušajte me:
14 Simeon je izložio kako je najprije Bog posjetio neznabošce, da od njih izvede narod svome imenu.
15 S time su u skladu i riječi prorokā; kao što je pisano,
16 Nakon toga ću se vratiti, i ponovo sagraditi pali šator Davidov; i ponovo ću sazidati njegove ruševine i podići ću ga,
17 Tako da preostali ljudi potraže Gospoda, i svi neznabošci na koje je zazvano moje ime, govori Gospod, koji čini sve to.
18 Poznata su Bogu od početka svijeta sva djela njegova.
19 Stoga sudim da ne treba dosađivati onima od neznabožaca koji se okreću k Bogu,
20 Nego im napisati da se suzdržavaju od onoga što je okaljano idolima, i od bludništva, i od udavljenoga, i od krvi.
21 Jer Mojsije od davnine ima u svakom gradu one koji ga propovijedaju, kada ga svakog sabatnjeg dana čitaju u sinagogama.
22 Tada se apostolima i starješinama, zajedno sa svom crkvom, učini dobrim da pošalju u Antiohiju s Pavlom i Varnavom muškarce izabrane između sebe; Judu, zvanoga Varsava, i Silu, vodeće muževe među braćom.
23 I napisaše im pisma po njima ovako: Apostoli i starješine i braća, onima u Antiohiji, i Siriji, i Kilikiji, braći koja su od neznabožaca, pozdrav!
24 Budući da smo čuli da su vas neki koji su izišli od nas zbunili riječima, uznemirivši vaše duše govoreći, Morate da se obrežete i držite zakon, a mi im to nismo zapovjedili,
25 Učinilo nam se dobrim, pa okupljeni jednoglasno odlučismo poslati vam izabrane muževe s našim ljubljenima Varnavom i Pavlom,
26 Ljudima koji su predali svoje živote za ime našega Gospoda Isusa Hrista.
27 Stoga vam poslasmo Judu i Silu, koji će vam i usmeno saopštiti to isto.
28 Jer učinilo se dobrim Duhu Svetom i nama da ne stavljamo na vas težega tereta osim ovoga što je nužno:
29 Da se suzdržavate od jela žrtvovanih idolima, i od krvi, i od udavljenog, i od bludništva; budete li se toga čuvali, dobro ćete činiti. Ostajte zdravo.
30 A kada su ih otpustili, odoše oni u Antiohiju. I kada okupiše mnoštvo, predaše poslanicu.
31 Ovi pak se, pročitavši je, obradovaše zbog ohrabrenja.
32 A Juda i Sila, koji i sami bjehu proroci, mnogim su riječima hrabrili braću i utvrđivali ih.
33 Nakon što su se zadržali ondje neko vrijeme, braća ih u miru otpustiše k apostolima.
34 No Sili se učini dobrim još ostati ondje.
35 Pavle i Varnava takođe ostadoše u Antiohiji, naučavajući i propovijedajući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodovu.
36 Nakon nekoliko dana Pavle reče Varnavi, Hajdemo ponovo obići našu braću u svakom gradu u kome smo propovijedali riječ Gospodovu, i pogledajmo kako su.
37 A Varnava naumi da povede s njima Jovana zvanog Marko,
38 Ali Pavle nije smatrao da bi bilo dobro povesti onoga koji se odvojio od njih u Pamfiliji i nije pošao s njima na djelo.
39 I stoga nastade među njima tako oštra prepirka da se odvojiše jedan od drugoga: i tako Varnava uze Marka i otplovi na Kipar,
40 A Pavle izabra Silu te otputova povjeren od braće milosti Božjoj.
41 I prođe on Sirijom i Kilikijom utvrđujući crkve.

Djela apostolska 16 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada dođe on u Dervu i Listru; i gle, bješe ondje neki učenik imena Timotije, sin neke žene Judejke koja vjerovaše, ali od oca Grka,
2 Koji je imao dobro svjedočanstvo od braće u Listri i Ikoniji.
3 Pavle je zaželio da ovaj pođe s njim; i uze ga i obreza zbog Judejaca koji bjehu u onim mjestima, jer su svi znali da mu otac bješe Grk.
4 I kako su prolazili kroz gradove, predavali su im da drže odredbe koje su donijeli apostoli i starješine koji bjehu u Jerusalimu.
5 I tako su se crkve učvršćivale u vjeri, i broj im se svakodnevno povećavao.
6 A kada su prošli kroz Frigiju i područje Galatije, zabrani im Duh Sveti da propovijedaju riječ u Aziji,
7 Potom dođoše do Misije, pa pokušaše poći u Vitiniju: ali im Duh ne dopusti.
8 Prošavši Misijom, siđoše do Troade.
9 I ukaza se Pavlu noću viđenje: Neki čovjek, Makedonac, stajaše i moljaše ga, govoreći, Pređi u Makedoniju i pomozi nam.
10 Nakon što je on vidio to viđenje, nastojasmo odmah poći u Makedoniju, uvjereni da nas je pozvao Gospod da im propovijedamo jevanđelje.
11 Otplovivši, stoga, iz Troade, zaputismo se ravno na Samotraku, a idućeg dana za Neapolj;
12 Odande pak u Filipe, koji je glavni grad toga dijela Makedonije i naselje rimsko. I ostali smo u tome gradu nekoliko dana.
13 I na sabat smo izišli iz grada k obali rijeke, gdje se obično održavala molitva; i posjedali smo, i govorili ondje okupljenim ženama.
14 I slušala nas je neka žena imena Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire, koja je štovala Boga: njoj je Gospod otvorio srce pa je prihvatila ono što je Pavle govorio.
15 A kada je ona bila krštena, i njezin dom, zamoli nas rekavši, Ako smatrate da sam vjerna Gospodu, dođite u moju kuću i ostanite. I ona nas prinudi.
16 Jednom kada smo išli na molitvu, srete nas neka mlada sluškinja posjednuta duhom vračanja, koja je svojim gospodarima donosila veliku dobit gatajući.
17 Ona je išla za Pavlom i za nama, i vikala govoreći, Ovi ljudi su sluge svevišnjega Boga, koji nam navješćuju put spasenja.
18 I činila je to mnogo dana. No Pavle se, ožalošćen, okrenu i reče duhu, Zapovijedam ti u ime Isusa Hrista da iziđeš iz nje. I iziđe on istoga trena.
19 I kad njezini gospodari vidješe da im je nestala nada u dobitak, zgrabiše oni Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred glavare,
20 I privedoše ih činovnicima, rekavši, Ovi ljudi, koji prekomjerno uznemiruju naš grad, Judejci su,
21 I naučavaju običaje koje nama, budući da smo Rimljani, nije dopušteno ni prihvatiti, ni obdržavati.
22 I svjetina složno ustade protiv njih: a činovnici, strgnuvši s njih odjeću, zapovjediše da ih išibaju.
23 Nakon što su im zadali mnogo udaraca, baciše ih u zatvor, narediviši tamničaru da ih dobro čuva.
24 On ih, primivši takvu naredbu, baci u unutrašnji zatvor, i osigura im noge kladama.
25 I oko ponoći Pavle i Sila su se molili i pjevali hvа́le Bogu, a zatvorenici su ih slušali.
26 I odjedanput nastade silan potres, tako da zadrhtaše temelji zatvora: i odmah se otvoriše sva vrata, i svakome se odriješiše okovi.
27 I probudivši se, i spazivši otvorena vrata zatvora, zatvorski čuvar izvuče svoj mač, i htjede se ubiti misleći da su zatvorenici pobjegli.
28 Ali Pavle povika silnim glasom, rekavši, Ne čini sebi zlo: jer smo svi ovdje.
29 Tada on zatraži svjetlo, i utrča unutra, i dođe dršćući te pade pred Pavla i Silu,
30 I izvede ih napolje, i reče, Gospodo, šta moram učiniti da budem spašen?
31 I oni rekoše, Povjeruj Gospoda Isusa Hrista i bićeš spašen ti i tvoja kuća.
32 I kazaše riječ Gospodovu njemu i svima koji bjehu u njegovoj kući.
33 I izvede ih on u taj noćni čas i opra im rane; i odmah bī kršten, on i svi njegovi.
34 I kad ih je doveo u svoju kuću, stavi jelo pred njih i proveseli se sa svom svojom kućom što je povjerovao u Boga.
35 A kada je svanuo dan, poslaše činovnici pandure, rekavši, Pusti one ljude.
36 I čuvar zatvora dojavi Pavlu ove riječi, Poručili su činovnici da vas pustim: iziđite, stoga, i pođite u miru.
37 Ali Pavle im reče, Javno su nas neosuđene istukli, premda smo Rimljani, i bacili nas u tamnicu; i sada nas žele potajno izbaciti? nipošto; nego, neka sami dođu i izvedu nas napolje.
38 I dojaviše panduri te riječi činovnicima, a oni se uplašiše čuvši da su ovi Rimljani.
39 I dođoše oni pa im se izviniše, i izvedoše ih napolje, i zamoliše da odu iz grada.
40 Izišavši iz zatvora, odoše oni k Lidijinoj kući: i kad vidješe braću, ohrabriše ih i otputovaše.

Djela apostolska 17 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Prošavši kroz Amfipolj i Apoloniju, stigoše oni do Soluna, gdje bješe judejska sinagoga.
2 I, kao što je običavao, uđe Pavle k njima; i raspravljao je tri sabatnja dana s njima na temelju pisama,
3 Tumačeći i izlažući da je trebalo da Hrist trpi i vaskrsne od mrtvih; i da jest Hrist ovaj Isus, kog vam ja propovijedam.
4 I neki od njih povjerovaše, i pridružiše se Pavlu i Sili, kao i veliko mnoštvo pobožnih Grka, zajedno s nemalo uglednih žena.
5 A Judejci koji nisu vjerovali, obuzeti zavišću uzeše neke uličare, pokvarene ljude, i okupiše svjetinu, uzbuniše grad, i navališe na Jasonovu kuću pokušavajući da ih izvedu pred narod.
6 Ne našavši ih, izvukoše Jasona i neku braću pred gradske glavare vičući, Oni koji su preokrenuli svijet došli su i ovamo;
7 Nјih je Jason primio. Svi oni rade protivno ćesarevim odredbama, govoreći da postoji drugi kralj, neki Isus.
8 I uzbuniše oni narod i gradske glavare, kad ovi to čuše.
9 A kad uzeše jemstvo od Jasona i od ostalih, pustiše ih.
10 A braća odmah noću otposlaše Pavla i Silu u Veriju, koji, stigavši ondje, odoše u judejsku sinagogu.
11 Ovi bjehu plemenitiji od onih u Solunu, pa prihvatiše riječ sa svom spremnošću uma i svakodnevno istraživahu pisma je li to tako.
12 Stoga mnogi od njih povjerovaše; kao i nemalo uglednih Grkinja i muškaraca.
13 Ali kada Judejci iz Soluna doznaše da je Pavle propovijedao riječ Božju u Veriji, dođoše oni i tamo te uzbuniše narod.
14 I tada braća odmah poslaše Pavla kao prema moru, a Sila i Timotije i dalje ostadoše ondje.
15 A Pavla njegovi pratioci odvedoše do Atine i, primivši zapovijest za Silu i Timotija da što prije dođu k njemu, otputovaše.
16 Dok ih je Pavle čekao u Atini, u njemu se uznemirio duh kada je vidio da je grad potpuno predan idolopoklonstvu.
17 Zbog toga je raspravljao u sinagogi sa Judejcima i s pobožnima, a na trgu svaki dan s onima koje bi susretao.
18 Tada se neki od epikurejskih i stoičkih mudraca sukobiše s njim. I jedni rekoše, Šta bi ovaj brbljivac htio reći? a drugi, Izgleda da je navjestitelj tuđih bogova: jer im je propovijedao Isusa i vaskrsenje.
19 I uzeše ga, i odvedoše na Areopag govoreći, Možemo li doznati, kakva je to nova nauka o kojoj govoriš?
20 Jer čudnim nam tvrdnjama puniš uši: htjeli bismo, stoga, da znamo šta to znači.
21 (Jer svi Atinjani i stranci koji bjehu ondje ni na šta drugo ne trošahu vrijeme nego da pripovijedaju ili slušaju nešto novo.)
22 Tada stade Pavle posred Marsovoga brda i reče, Atinjani, vidim da ste u svemu previše praznovjerni.
23 Jer prolazeći i promatrajući vaše svetinje, nađoh žrtvenik s ovim natpisom, NEPOZNATOM BOGU. Koga, dakle, ne znajući štujete, njega vam ja navješćujem.
24 Bog koji je načinio svijet i sve u njemu, budući da je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima,
25 Niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi šta trebao, kada sām svemu daje život, i dah, i sve ostalo;
26 I od jedne je krvi izveo svaki ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje, te odredio unaprijed utvrđena razdoblja i međe njihova prebivanja,
27 Da bi tražili Gospoda, ne bi li ga kako napipali i našli, jer nije daleko ni od jednog od nas:
28 Jer u njemu živimo, mičemo se i jesmo; kao što i neki od vaših pjesnika rekoše, Jer smo i potomstvo njegovo.
29 Ako smo, dakle, potomci Božji, ne smijemo smatrati da je Božanstvo nalik zlatu, ili srebru, ili kamenu izrezbarenu umijećem i ljudskom maštom.
30 I na ova razdoblja neznanja Bog je zažmirio; ali sada zapovijeda svim ljudima posvuda da se pokaju:
31 Jer odredio je dan u koji će pravedno suditi svemu svijetu po onome čovjeku kog je odredio, po kome je svima dao jemstvo, vaskrsnuvši ga od mrtvih.
32 A kada oni čuše o vaskrsenju od mrtvih, jedni se počeše izrugivati, a drugi rekoše, Ponovo ćemo te slušati o tome.
33 Tako Pavle ode od njih.
34 No neki muškarci pristadoše uz njega, i povjerovaše: među njima bješe Dionisije Areopagit, i žena imena Damara, i drugi s njima.

Djela apostolska 18 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nakon toga ode Pavle iz Atine i dođe u Korint.
2 I nađe nekog Judejca po imenu Akvila, rodom iz Ponta, koji je nedavno bio došao iz Italije, i Priskilu, ženu njegovu (jer je Klaudije bio naredio da svi Judejci napuste Rim), i dođe on k njima.
3 I budući da bješe istoga zanimanja, ostao je s njima i radio: jer oni po zanimanju bjehu šatorari.
4 I raspravljao je svakog sabata u sinagogi, i uvjeravao Judejce i Grke.
5 A kada su Sila i Timotije sišli iz Makedonije, Pavle bješe obodren u duhu, svjedočeći Judejcima da Isus bješe Hrist.
6 A kada su se oni počeli protiviti i huliti, otrese on svoju odjeću i reče im, Krv vaša na glave vaše; ja sam čist: od sada idem k neznabošcima.
7 I ode odande te uđe u kuću nekog čovjeka koji se zvao Just, štovatelja Božjeg, čija kuća bješe tik do sinagoge.
8 A Krisp, starješina sinagoge, zajedno sa svom svojom kućom povjerova Gospoda; i mnogi od Korinćana koji su slušali povjerovaše i krstiše se.
9 Tada Gospod progovori noću Pavlu u viđenju, Ne boj se, nego govori, i nemoj ućutati:
10 Jer ja sam s tobom i niko te neće napasti da ti naudi; jer mnogo je mog naroda u ovome gradu.
11 I ostade on ondje godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju.
12 A kada Galion bješe namjesnik Ahaje, digoše se Judejci jednodušno protiv Pavla i dovukoše ga pred sudilište,
13 Govoreći, Ovaj nagovara ljude da štuju Boga protivno zakonu.
14 Pavle samo što ne otvori usta, kadli Galion reče Judejcima, Da je posrijedi neka nepravda ili opako nedjelo, O Judejci, imao bih razloga podnositi vas:
15 Ali ako su u pitanju riječi i imena, i vaš zakon, sami to razmotrite; jer ja sudija nečemu takvom ne želim biti.
16 I otjera ih od sudilišta.
17 Tada svi Grci pograbiše Sostena, starješinu sinagoge, i stadoše ga udarati pred sudilištem. A Galion uopšte nije mario za to.
18 I nakon toga Pavle ostade ondje još neko vrijeme, pa se onda oprosti od braće te otplovi odande za Siriju, i Priskila i Akvila s njim; i ošiša glavu u Kenhreji: jer se bio zavjetovao.
19 I došavši u Efes, njih ostavi ondje, a on sām uđe u sinagogu te raspravljaše sa Judejcima.
20 Kada ga oni zamoliše da ostane duže vrijeme s njima, on ne pristade,
21 Nego se oprosti od njih, rekavši, Svakako moram ovaj praznik koji dolazi održati u Jerusalimu; no opet ću se vratiti k vama, bude li htio Bog. I otplovi iz Efesa.
22 Pristavši u Ćesariji, uziđe on i pozdravi crkvu pa siđe u Antiohiju.
23 I nakon što je ondje proveo neko vrijeme, otputova, te prođe svom galatijskom i frigijskom zemljom utvrđujući sve učenike.
24 Tada je u Efes stigao neki Judejac imena Apolo, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i silan u pismima.
25 Bješe on upućen u put Gospodov; a kako je bio gorljiv u duhu, govorio je i naučavao pomno o Gospodu, premda je znao samo za Jovanovo krštenje.
26 I poče on smjelo govoriti u sinagogi. Kada ga čuše Akvila i Priskila, uzeše ga oni k sebi te mu tačnije izložiše Božji put.
27 A kada je naumio da pređe u Ahaju, pisahu braća učenicima hrabreći ih da ga prime. A kada je došao, mnogo je pomogao onima koji su povjerovali po milosti,
28 Jer je silno uvjeravao Judejce, i to javno, dokazujući putem pisama da Isus bješe Hrist.

Djela apostolska 19 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I zbilo se da, dok je Apolo bio u Korintu, Pavle, prošavši gornjim krajevima, dođe u Efes. I našavši neke učenike,
2 Reče im, Jeste li, budući da ste povjerovali, primili Duha Svetoga? Rekoše mu oni, Nismo ni čuli da postoji neki Duh Sveti.
3 I reče im on, U šta ste onda kršteni? A oni rekoše, U Jovanovo krštenje.
4 Tada Pavle reče, Jovan je krštavao krštenjem pokajanja, govoreći narodu da povjeruje onoga koji dolazi poslije njega, to jest, Hrista Isusa.
5 Čuvši to, krstiše se u ime Gospoda Isusa.
6 A kada je Pavle položio na njih ruke, dođe na njih Duh Sveti; i govorahu jezicima, i prorokovahu.
7 A bješe u svemu dvanaestak muževa.
8 I uđe on u sinagogu te je tri mjeseca smjelo govorio, raspravljajući i uvjeravajući ih o kraljevstvu Božjem.
9 No kako neki bjehu okorjeli i ne vjerovahu, nego pred mnoštvom govorahu ružno o tome putu, odstupi on od njih i odvoji učenike, svakodnevno raspravljajući u školi nekog Tirana.
10 I trajalo je to dvije godine, tako da su svi stanovnici Azije čuli riječ Gospoda Isusa, i Judejci i Grci.
11 Neobična čudesa činio je Bog po rukama Pavlovim,
12 Tako da su čak i maramice za znoj ili pregače s njegovog tijela stavljali na bolesnike, pa su ih ostavljale bolesti i izlazili su iz njih zli duhovi.
13 Tada pokušaše i neki Judejci, istjerivači đavolā koji su se potucali naokolo, zazvati ime Gospoda Isusa nad onima koji su imali zle duhove, govoreći, Zaklinjemo vas Isusom kog Pavle propovijeda.
14 A bjehu to sedmorica sinova nekog Skeve, judejskog velikog sveštenika, koji su tako činili.
15 I odgovori zloduh i reče, Isusa znam, i Pavla znam, ali ko ste vi?
16 I skoči na njih čovjek u kome bješe zloduh te ih nadvlada i nadjača tako da oni goli i izranjavani pobjegoše iz one kuće.
17 I postade to poznato svim Judejcima i Grcima koji su živjeli u Efesu; i sve ih je spopao strah, i veličalo se ime Gospoda Isusa.
18 I dolazili su mnogi od onih koji su povjerovali, te su ispovijedali i očitovali svoja djela.
19 I mnogi od onih koji su se bavili vračanjem donosili su svoje knjige i pred svima ih spaljivali. I proračunaše njihovu vrijednost, te utvrdiše da vrijede pedeset hiljada srebrnjaka.
20 Tako se riječ Gospodova silno širila i jačala.
21 Nakon što se sve to ispunilo, naumi Pavle u duhu, kada je prošao Makedonijom i Ahajom, da pođe u Jerusalim, rekavši, Nakon što budem ondje, moraću i Rim vidjeti.
22 I posla on u Makedoniju njih dvojicu koji su posluživali, Timotija i Erasta; no on se zadrža neko vrijeme u Aziji.
23 Istovremeno nastade nemala uzbuna zbog toga puta.
24 Jer neki srebrnar, po imenu Dimitrije, koji je izrađivao srebrne Dijanine škrinje i donosio nemalu dobit zanatlijama,
25 Okupi sve njih zajedno s onima koji su se bavili takvim poslom i reče, Gospodo, znate da je u tome umijeću naše bogatstvo.
26 Štaviše, vidite i čujete da je, ne samo u Efesu, nego gotovo po svoj Aziji, taj Pavle uvjerio i odvratio mnogo naroda, govoreći da nisu bogovi oni koji su rukom izrađeni.
27 Tako da ne samo što postoji opasnost da nam propadne zanat, nego i da bude prezren hram velike boginje Dijane i uništeno veličanstvo nje, kojoj se klanja sva Azija i svijet.
28 I kad čuše ova kazivanja, ispuniše se gnjevom pa povikaše, govoreći, Velika je Dijana efeska!
29 I uskomeša se sav grad; i jednodušno navališe u pozorište vukući sa sobom Gaja i Aristarha, Makedonce, Pavlove saputnike.
30 A kada Pavle htjede među narod, učenici mu ne dopustiše.
31 I neki od azijskih poglavara, njegovi prijatelji, poslaše k njemu, zamolivši ga da se ne osmjeljuje ići u pozorište.
32 Jedni, stoga, vikahu jedno, a drugi drugo: jer skup bješe smeten, i većina nije ni znala zbog čega su se okupili.
33 A iz mnoštva izvukoše Aleksandra, jer su ga Judejci gurali naprijed. I načini Aleksandar znak rukom hoteći da se odbrani pred narodom.
34 Ali kada ovi doznaše da je on Judejac, svi u jedan glas gotovo dva sata vikahu, Velika je Dijana efeska!
35 A kada gradski pisar umiri svjetinu, reče on, Ljudi, Efesci, ko od ljudi ne zna da je grad Efesaca štovalac velike boginje Dijane i lika koji je pao od Jupitera?
36 Budući da je to neporecivo, valja vam se umiriti i ne činiti ništa ishitreno.
37 Jer doveli ste ovamo ove ljude, koji nisu ni pljačkaši crkava, niti hulnici vaše boginje.
38 Stoga, ako Dimitrije i ove zanatlije koje su s njim imaju protiv koga kakvu tužbu, zborište zasjeda, a tu su i namjesnici: neka tuže jedni druge.
39 Ali tražite li išta drugo, na zakonitom skupu će se riješiti.
40 Jer u opasnosti smo da zbog ovog današnjeg meteža budemo pozvani na odgovornost, jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu gužvu.
41 I rekavši tako, on raspusti skup.

Djela apostolska 20 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A nakon što je prestao metež, Pavle dozva učenike k sebi te ih izgrli i otputova za Makedoniju.
2 I prolazeći tim krajevima, i podstičući ih mnogim riječima, dođe on u Grčku
3 I ostade ondje tri mjeseca. A kako mu Judejci upravo kada je htio otploviti za Siriju postaviše zasjedu, odluči on da se vrati kroz Makedoniju.
4 Do Azije mu se pridružiše Verijac Sopater; i Solunjani Aristarh i Sekund; i Gaj Derbanin, i Timotije; i Azijci Tihik i Trofim.
5 Oni su otišli ranije i čekali nas u Troadi.
6 A mi nakon danā beskvasnoga hljeba otplovismo iz Filipā i za pet dana dođosmo k njima u Troadu, gdje ostadosmo sedam dana.
7 I u prvi dan sedmice, kada se učenici okupiše lomiti hljeb, Pavle im propovijedaše, spreman sutradan otputovati; i produži on s govorom sve do ponoći.
8 A bješe mnogo svjetiljaka u gornjoj sobi, gdje bjehu okupljeni.
9 I neki mladić, imena Eutih, sjedio je na prozoru savladan dubokim snom; i kako je Pavle dugo propovijedao, pade on u snu dolje s trećega sprata, i digoše ga mrtvog.
10 I siđe Pavle, i nadnese se nad njega, i grleći ga reče, Ne uznemirujte se: jer život je u njemu.
11 Zatim se ponovo popeo, i razlomio hljeb, i jeo, te još dugo govorio, sve do zore, i tada otputova.
12 A mladića odvedoše živog, i nemalo se utješiše.
13 Mi smo pak ranije otišli do broda i otplovili u Asos, namjeravajući ondje da uzmemo Pavla, jer je bio tako odredio, naumivši sām da ide pješice.
14 A kada se našao s nama u Asosu, uzesmo ga i stigosmo do Mitilene.
15 I otplovismo odande, i sutradan stigosmo preko do Hiosa; a prekosutra stigosmo na Samos, i zadržasmo se u Trogiliju; a idućega dana stigosmo u Milet.
16 Jer Pavle je odlučio samo preploviti kraj Efesa, kako se ne bi zadržao u Aziji: jer žurio je da, bude li mu moguće, na dan Pedesetnice bude u Jerusalimu.
17 Iz Mileta poruči u Efes i sazva starješine crkve.
18 Kada oni stigoše k njemu, reče im, Znate kako sam se od prvoga dana kada sam stigao u Aziju ponašao sve vrijeme koje sam proveo s vama,
19 Služeći Gospodu sa svom poniznošću uma, i sa mnogim suzama, i kušnjama koje su me zadesile zbog judejskih zamki:
20 I kako ništa što vama bješe korisno nisam prećutao, nego vam navijestio, i poučavao vas javno, i od kuće do kuće,
21 Svjedočeći i Judejcima i Grcima pokajanje k Bogu, i vjeru k našem Gospodu Isusu Hristu.
22 A sada, evo, svezan u duhu idem u Jerusalim, ne znajući šta će me tamo zadesiti,
23 Osim što mi Duh Sveti u svakome gradu svjedoči, govoreći da me očekuju okovi i nevolje.
24 Ali ništa me od toga ne brine, niti mi je stalo do mog života, nego da s radošću dovršim svoju trku i službu koju primih od Gospoda Isusa: da posvjedočim jevanđelje milosti Božje.
25 I sada, evo, znam da više neće vidjeti moje lice niko od vas posred kojih prođoh propovijedajući Božje kraljevstvo.
26 Stoga vam svjedočim u ovaj dan da sam čist od krvi svih.
27 Jer nisam propustio da vam navijestim sav naum Božji.
28 Pazite, dakle, na sebe, i na sve stado nad kojim vas je Duh Sveti postavio za nadglednike, da pasete crkvu Božju, koju je on otkupio svojom vlastitom krvlju.
29 Jer znam ovo: da će se nakon mog odlaska uvući među vas okrutni vukovi, ne štedeći stado.
30 I od vas samih ustaće neki da, govoreći izopačenosti, odvuku učenike za sobom.
31 Stoga bdijte, i pamtite da tri godine noć i dan nisam prestajao sa suzama svakoga opominjati.
32 A sada vas, braćo, povjeravam Bogu i riječi njegove milosti, koja je kadra izgraditi vas i dati vam nasljedstvo među svima koji su posvećeni.
33 Ni za čijim srebrom, ili zlatom, ili odjećom, nisam hlepio.
34 Jest, sami znate da su ove ruke poslužile mojim potrebama, kao i onima koji bjehu sa mnom.
35 Sve sam vam pokazao kako vam se valja trudeći pomagati slabe, i spominjati se riječi Gospoda Isusa, kako on reče, Blagoslovenije je davati negoli primati.
36 I, rekavši tako, kleknu on i pomoli se sa svima njima.
37 I svi oni bolno zaplakaše, te padoše Pavlu oko vrata i izljubiše ga,
38 Nadasve ražalošćeni riječima koje im reče, da više neće vidjeti njegovo lice. I ispratiše ga do broda.

Djela apostolska 21 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I nakon što smo se rastali od njih i otplovili, idući pravo stigli smo do Kosa, a sutradan do Rodosa, pa odande do Patare;
2 Našavši lađu koja plovi za Fenikiju, ukrcali smo se i otplovili.
3 A kada smo ugledali Kipar, ostavili smo ga slijeva, te zaplovili prema Siriji i pristali u Tiru: jer je ondje valjalo da se lađa istovari.
4 I pronašavši učenike, ostali smo ondje sedam dana. Oni Pavlu po Duhu rekoše da ne uzlazi u Jerusalim.
5 No kada su nam ti dani istekli, krenuli smo te pošli svojim putem; i svi su nas oni ispratili, zajedno sa ženama i djecom, do izvan grada: i na obali smo klekli i pomolili se.
6 I oprostivši se jedni od drugih, mi smo se se popeli na lađu, a oni se vratili kući.
7 I dovršivši plovidbu, iz Tira smo stigli u Ptolemaidu, pozdravili braću, te ostali s njima jedan dan.
8 I idućeg dana mi koji bjesmo s Pavlom otputovali smo, te stigli u Ćesariju. I ušli smo u kuću Filipa jevanđelista, koji bješe jedan od sedmorice; i ostali smo kod njega.
9 A on je imao četiri kćeri djevice, koje su prorokovale.
10 A kako smo se ondje zadržali mnogo dana, siđe iz Judeje neki prorok, imena Agav.
11 I kada je došao k nama, uze on Pavlov pojas, i sveže svoje ruke i noge pa reče, Ovo govori Duh Sveti, Čovjeka čiji je ovaj pojas, ovako će svezati Judejci u Jerusalimu, i predati ga u ruke neznabošcima.
12 A kada smo to čuli, stadosmo ga zaklinjati i mi, i mještani, da ne uzlazi u Jerusalim.
13 Tada Pavle odgovori, Što plačete i razdirete mi srce? jer ja sam spreman ne samo biti svezan, nego i umrijeti u Jerusalimu za ime Gospoda Isusa.
14 Kako se on nije dao nagovoriti, ućutasmo, rekavši, Neka bude volja Gospodova.
15 Nakon tih dana spremili smo se i uzišli u Jerusalim.
16 S nama su pošli i neki učenici iz Ćesarije i poveli nekog Mnasona Kipranina, starog učenika, kod koga je trebalo da odsjednemo.
17 A kada smo stigli u Jerusalim, braća nas radosno primiše.
18 I idućega dana je Pavle zajedno s nama otišao k Jakovu; i okupiše se sve starješine.
19 I pozdravivši ih, on im potanko ispripovijeda šta je Bog po njegovoj službi učinio među neznabošcima.
20 I nakon što su to saslušali, dadoše slavu Bogu, i rekoše mu, Vidiš, brate, koliko je hiljada Judejaca koji vjeruju i svi su gorljivi u pogledu zakona.
21 No dojavljeno im je o tebi, da sve Judejce među neznabošcima poučavaš da se odreknu Mojsija, govoreći im da ne obrezuju svoju djecu i da ne hodaju po običajima.
22 Šta, dakle, učiniti? svakako će se okupiti mnoštvo, jer će čuti da si došao.
23 Stoga učini što ti kažemo: Kod nas su četiri čovjeka koji su se zavjetovali;
24 Nјih uzmi i očisti se zajedno s njima, i plati za njih da si ošišaju glave: i svi će znati da nema ništa od onoga što im je dojavljeno o tebi, nego da i ti hodaš ispravno i držiš zakon.
25 A što se tiče neznabožaca koji vjeruju, napisali smo i zaključili da oni ne obdržavaju takvo što, osim da se klone onoga što je žrtvovano idolima, i od krvi, i od udavljenog, i od bludništva.
26 Tada Pavle uze one ljude i, očistivši se, idućeg dana zajedno s njima uđe u hram da naznači svršetak danā očišćenja, kada će se za svakoga od njih prinijeti žrtva.
27 Ali na samome isteku tih sedam dana, ugledavši ga u hramu neki Judejci iz Azije, uzbuniše sav narod i staviše ruke na nj,
28 Vičući, Ljudi, Izraelci, pomozite: Ovo je čovjek koji svakoga posvuda poučava protiv naroda, i zakona, i ovoga mjesta; štaviše, i Grke je uveo u hram i ukaljao ovo sveto mjesto.
29 (Jer ranije bjehu s njim u gradu vidjeli Trofima Efešanina, za koga su mislili da ga je Pavle uveo u hram.)
30 I pokrenu se sav grad, i strča se narod sa svih strana: pograbiše Pavla, te ga odvukoše iz hrama; i odmah se zatvoriše vrata.
31 I upravo kada su se spremali da ga ubiju, dopre do četovođe vijest da se uskomešao sav Jerusalim.
32 On odmah uze vojnike i stotnike, pa otrča dolje k njima. Kada oni ugledaše zapovjednika i vojnike, prestadoše udarati Pavla.
33 Tada se zapovjednik približi, uhapsi ga, i zapovjedi da ga okuju s dva lanca; i upita ko je on, i šta je učinio.
34 No jedni iz svjetine vikahu ovo, a drugi ono: iako zbog vike nije mogao doznati ništa pouzdano, zapovjedi on da ga odvedu u tvrđavu.
35 Ali kada je došao na stepenice, morahu ga ponijeti vojnici zbog silovitosti svjetine.
36 Jer mnoštvo naroda išlo je za njima vičući, Ukloni ga.
37 Upravo kada su ga htjeli uvesti u tvrđavu, reče Pavle zapovjedniku, Dopuštaš li da ti nešto kažem? A ovaj reče, Zar znaš grčki?
38 Nisi li ti onaj Egipćanin koji je prije nekoliko dana pobunio i odveo u pustaru četiri hiljade ubica?
39 No Pavle mu reče, Ja sam Judejac iz Tarsa, građanin znamenitoga grada u Kilikiji: i molim te, dopusti mi da prozborim narodu.
40 Kada mu on dopusti, stade Pavle na stepenice i rukom dade znak narodu. A kada nastade velika tišina, progovori im on hebrejskim jezikom, rekavši,

Djela apostolska 22 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ljudi, braćo, i oci, poslušajte sada šta vam imam reći u svoju odbranu
2 (A kada su čuli da im govori hebrejski jezik, još se više utišaše; a on reče):
3 Ja sam Judejac, rođen u Tarsu, u Kilikiji, ali sam odrastao u ovome gradu, do nogu Gamalielovih, poučen tačno po otačkom zakonu, i bio sam revnitelj za Boga, kao što ste svi vi danas.
4 I taj put sam nasmrt progonio, bacajući u okove i predajući u tamnice i muškarce, i žene.
5 Kao što mi to i veliki sveštenik može posvjedočiti, i sve starješinstvo, od kojih sam i primio pisma za braću te otišao u Damask, da i one koji bjehu tamo okovane dovedem u Jerusalim, da se kazne.
6 I zbilo se da me, dok sam putovao i približavao se Damasku, oko podneva odjedanput s neba obasja snažna svjetlost.
7 I padoh na tlo, i čuh glas kako mi govori, Savle, Savle, zašto me progoniš?
8 A ja odgovorih, Ko si ti, Gospode? A on mi reče, Ja sam Isus Nazarećanin, koga ti progoniš.
9 I oni koji bjehu sa mnom ugledali su svjetlost i uplašili se, ali ne čuše glas onoga koji mi govoraše.
10 A ja rekoh, Šta da učinim, Gospode? I reče mi Gospod, Ustani i pođi u Damask; ondje će ti se reći sve što ti je određeno činiti.
11 A kako zbog slave one svjetlosti nisam vidio, povedoše me za ruku moji pratioci, pa dođoh u Damask.
12 A neki Ananija, čovjek pobožan po zakonu, i na dobrom glasu među ondje nastanjenim Judejcima,
13 Dođe k meni, i pristupi, i reče mi, Savle, brate, progledaj. I istoga se trena zagledah u nj.
14 I reče on, Bog naših otaca izabrao te da spoznaš njegovu volju, i vidiš Pravednika, i čuješ glas iz njegovih usta.
15 Jer bićeš mu svjedok pred svim ljudima o onome što si vidio i čuo.
16 A sada, šta oklijevaš? ustani, i krsti se, i operi svoje grijehe, prizivajući ime Gospodovo.
17 I zbilo se da, kada sam se vratio u Jerusalim i jednom molio u hramu, padoh u zanos;
18 I vidjeh njega kako mi govori, Pohitaj, i žurno iziđi iz Jerusalima: jer oni neće primiti tvoje svjedočanstvo o meni.
19 A ja rekoh, Gospode, oni znaju da sam u tamnice zatvarao i po svim sinagogama tukao one koji tebe povjerovaše;
20 I dok se prolijevala krv Stefana, tvog mučenika, i ja sam ondje stajao i odobravao njegovo ubistvo, te čuvao odjeću onima koji ga ubijahu.
21 No On mi reče, Idi: jer ja ću te poslati daleko k neznabošcima.
22 Slušali su ga sve do te riječi, i tada digoše glas, i rekoše, Ukloni takvoga sa zemlje, jer nije pravo da živi.
23 I dok su tako urlali, odbacivali odjeću i bacali prašinu u vazduh,
24 Zapovjedi četovođa da ga uvedu u tvrđavu, i odredi da ga bičevanjem ispitaju, kako bi doznao zbog čega tako viču protiv njega.
25 I dok su ga vezivali remenjem, reče Pavle stotniku koji ondje stajaše, Zar rimskoga građanina, i to neosuđenog, smijete bičevati?
26 Čuvši to, ode stotnik i izvijesti zapovjednika, rekavši, Pazi šta kaniš učiniti, jer je taj čovjek Rimljanin.
27 Tada pristupi zapovjednik i reče mu, Kaži mi, jesi li ti Rimljanin? A on odgovori, Da.
28 A zapovjednik odgovori, Ja sam ovu slobodu stekao za veliku svotu. Pavle reče, A ja sam se slobodan rodio.
29 Tada smjesta odstupiše od njega oni koji su ga imali ispitivati; a i zapovjednik se uplašio, doznavši da je on Rimljanin, jer ga je bio okovao.
30 Sutradan, budući da je htio tačno doznati za šta ga Judejci optužuju, odriješi ga od okova, i zapovjedi da dođu veliki sveštenici i sav njihov sabor, i privede Pavla, pa ga postavi pred njih.

Djela apostolska 23 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A Pavle, upravivši pogled u sabor, reče, Ljudi i braćo, ja sam u svemu živio čiste savjesti pred Bogom do ovoga dana.
2 A veliki sveštenik Ananija onima koji stajahu do njega zapovjedi da ga udare po ustima.
3 Tada mu Pavle reče, Udariće tebe Bog, zide okrečeni: jer sjedaš da mi sudiš po zakonu, a protivzakonito zapovijedaš da me udaraju?
4 A oni koji stajahu uza nj rekoše, Velikog sveštenika Božjeg pogrđuješ?
5 Tada Pavle reče, Nisam znao, braćo, da je on veliki sveštenik: jer je pisano, O glavaru svog naroda ne govori loše.
6 Ali kad Pavle uvidje da su oni jednim dijelom sadukeji, a drugim fariseji, povika on u saboru, Ljudi i braćo, ja sam farisej, sin fariseja: sudi mi se zbog nade i vaskrsenja mrtvih.
7 A kada on tako reče, nastade rasprava između fariseja i sadukeja: i mnoštvo se podijeli.
8 Jer sadukeji tvrde da nema vaskrsenja, ni anđela, niti duha, a fariseji priznaju oboje.
9 I nastade silna vika; i ustadoše pismoznanci farisejske stranke te se usprotiviše, rekavši, Ništa zlo ne nalazimo u tome čovjeku: ali ako mu je govorio duh ili anđeo, nemojmo se protiv Boga boriti.
10 A kada je nastala žestoka prepirka, uplaši se zapovjednik da će oni rastrgati Pavla, pa zapovjedi da siđe vojska, na silu ga otme između njih, i odvede ga u tvrđavu.
11 Iduće noći stade kraj njega Gospod i reče, Hrabro, Pavle: jer kako si svjedočio za mene u Jerusalimu, tako treba da posvjedičiš i u Rimu.
12 A kada je svanuo dan, udružiše se neki Judejci i zakleše se velikom kletvom da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
13 A bješe više od četrdeset njih koji su skovali tu zavjeru.
14 I dođoše oni k velikim sveštenicima i starješinama pa rekoše, Velikom kletvom se zaklesmo da nećemo jesti ništa dok ne ubijemo Pavla.
15 Sada dakle vi zajedno sa saborom zatražite od zapovjednika da vam ga sutra dovede dolje, kao da se namjeravate podrobnije raspitati o njemu, a mi smo spremni ubiti ga prije no se približi.
16 Kada je za tu zasjedu dočuo sin Pavlove sestre, ode on, uđe u tvrđavu i ispriča to Pavlu.
17 Tada Pavle dozva jednoga od stotnikā i reče, Ovoga mladića odvedi k zapovjedniku, jer mu ima nešto dojaviti.
18 Tako ga on uze, i odvede ga k zapovjedniku, i reče, Zatvorenik Pavle dozvao me, i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi, jer ti ima nešto reći.
19 Tada ga zapovjednik uze za ruku, ode s njim nasamo na stranu i upita ga, Šta to imaš da mi kažeš?
20 I reče on, Judejci su se dogovorili da te zamole da sutra dovedeš Pavla u sabor, kao da se oni kane nešto podrobnije raspitati o njemu.
21 Ali ti se nemoj dati nagovoriti, jer ga u zasjedi čeka više od četrdeset ljudi, koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju; i već su spremni, samo čekaju tvoje odobrenje.
22 Tako zapovjednik otposla mladića, naredivši mu, Nikome nemoj reći da si mi to otkrio.
23 I dozva on dvojicu stotnika, rekavši, Pripremite dvije stotine vojnika da u treći noćni sat sa sedamdeset konjanika i sa dvije stotine kopljanika pođu u Ćesariju;
24 I za živinu im se pobrinite, da mogu na nju posjesti Pavla, i odvedite ga nepovrijeđenoga k upravitelju Filiksu.
25 I napisa on pismo na ovaj način:
26 Klaudije Lisija pozdravlja preuzvišenog upravitelja Filiksa.
27 Ovoga čovjeka pograbili su Judejci, i već ga htjedoše pogubiti kadli dotrčah s vojskom i oslobodih ga, shvativši da je Rimljanin.
28 A kada sam htio saznati optužbu na temelju koje ga okrivljuju, odveo sam ga u njihov sabor.
29 Ondje sam utvrdio da ga okrivljuju zbog nekih pitanja u vezi sa njihovim zakonom, ali da nemaju optužbu po kojoj bi on zaslužio smrt ili okove.
30 A kada mi je dojavljeno za zasjedu koju su tome čovjeku postavili Judejci, odmah ga poslah k tebi, zapovjedivši i njegovim tužiocima da pred tobom iznesu ono što imaju protiv njega. Živio.
31 Tada vojnici, kao što im bješe zapovjeđeno, uzeše Pavla, te ga noću odvedoše u Antipatridu.
32 Sutradan ostaviše konjanike da odu s njim, a oni se vratiše u tvrđavu.
33 Ovi uđoše u Ćesariju, predaše pismo upravitelju i privedoše mu Pavla.
34 A kada upravitelj pročita pismo, upita ga iz koje je pokrajine. Saznavši da je iz Kilikije,
35 Reče, Saslušaću te kad stignu i tvoji tužioci. I zapovjedi da ga čuvaju u Irodovoj sudnici.

Djela apostolska 24 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A nakon pet dana siđe veliki sveštenik Ananija sa starješinama, i sa nekim govornikom zvanim Tertul, koji se upravitelju objavio protiv Pavla.
2 I kada on bī pozvan, poče ga Tertul optuživati, govoreći, Veliki mir što ga po tebi uživamo, i hvale vrijedna djela učinjena za ovaj narod tvojim proviđenjem,
3 U svemu, i posvuda, preuzvišeni Filikse, radosno primamo sa svom zahvalnošću.
4 No, da te duže ne zadržavam, molim te da nas u svojoj blagosti ukratko poslušaš.
5 Jer utvrdismo da je ovaj čovjek pošast, i pokretač buna među svim Judejcima po svijetu, i kolovođa sljedbe nazaretske:
6 Koji je čak i hram pokušao opoganiti: uhapsismo ga, i htjedosmo mu suditi po našem zakonu.
7 No tada je na nas navalio četovođa Lisija, te nam ga velikom silom oteo iz ruku,
8 Zapovjedivši njegovim tužiocima da dođu k tebi, kako bi ga ti sām mogao ispitati i saznati za šta ga sve optužujemo.
9 I složiše se Judejci, potvrdivši da je to tako.
10 Tada Pavle, nakon što mu je upravitelj dao znak da govori, odgovori, Znajući da si već mnogo godina sudija ovome narodu, mirne se duše branim.
11 Jer sām možeš doznati da nema više od dvanaest dana otkako sam se uzišao pokloniti u Jerusalim.
12 I nisu me našli u hramu da s nekim raspravljam, niti da narod na bunu podstičem, niti u sinagogama, ni po gradu,
13 Niti pak mogu dokazati ovo za šta me sada optužuju.
14 Ali ovo ti priznajem, da na tome putu, koji oni nazivaju krivovjerjem, ja služim otačkome Bogu, vjerujući sve što je napisano u zakonu i u prorocima,
15 Imajući nadu u Boga, koju i oni sami prihvataju, da će biti vaskrsenja mrtvih, i pravednih i nepravednih.
16 I u tome se neprestano trudim imati čistu savjest pred Bogom, i pred ljudima.
17 Nakon mnogo godina došao sam donijeti milodare i prinose svome narodu.
18 Nato su me neki Judejci iz Azije našli očišćenog u hramu, a ne sa svjetinom, ni u nekom metežu.
19 Oni treba da se pojave pred tobom i optuže me, ako imaju šta protiv mene.
20 Ili ovi ovdje, neka sami kažu jesu li pronašli kakvo zlodjelo u meni, kada sam stajao pred saborom,
21 Osim ove jedne izjave koju sam povikao stojeći među njima, Zbog vaskrsenja mrtvih sudite mi danas.
22 A kada Filiks to čū, budući da je tačnije znao o tome putu, odloži im on parnicu, rekavši, Kada siđe četovođa Lisija, potanko ću preispitati vaš slučaj.
23 I zapovjedi on stotniku da čuva Pavla, i olakša mu pritvor, i da nikome od njegovih ne zabranjuje da ga poslužuje ili posjećuje.
24 A nakon nekoliko dana, kada je stigao Filiks sa svojom ženom Drusilom, koja bješe Judejka, posla on po Pavla i posluša ga o vjeri u Hrista.
25 I dok je ovaj izlagao o pravednosti, umjerenosti i sudu koji dolazi, Filiksa obuze strah, pa odgovori, Zasad idi; kada budem imao prigodno vrijeme, pozvaću te.
26 Ujedno se nadao da će mu Pavle dati novca da ga pusti: stoga je češće slao po njega i razgovarao s njim.
27 A nakon dvije godine Filiks dobi za nasljednika Porkija Fista. A Filiks, hoteći da ugodi Judejcima, ostavi Pavla okovanog.

Djela apostolska 25 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Fist pak, došavši u pokrajinu, nakon tri dana uziđe iz Ćesarije u Jerusalim.
2 Tada veliki sveštenik i judejski glavari izniješe tužbu protiv Pavla, te ga stadoše moliti,
3 I tražiti za sebe naklonost protiv njega, da im ga pošalje u Jerusalim, kako bi postavili zasjedu i ubili ga na putu.
4 Ali im Fist odgovori da Pavle treba ostati zatvoren u Ćesariji, te da će on uskoro otići tamo.
5 Neka, stoga, oni, reče im, koji su među vama ovlašteni siđu sa mnom, i neka tuže toga čovjeka ako u njemu ima ikakve pakosti.
6 I zadržavši se među njima oko deset dana, siđe on u Ćesariju. Sutradan, sjedeći na sudilištu, zapovjedi da dovedu Pavla.
7 A kada je on došao, okružiše ga Judejci koji su sišli iz Jerusalima te izniješe protiv Pavla mnoge i teške optužbe, koje nisu mogli dokazati.
8 On u svoju odbranu odgovori, Ni u čemu se uopšte nisam ogriješio o judejski zakon, ni o hram, ni o ćesara.
9 Ali Fist, hoteći da ugodi Judejcima, odgovori Pavlu, i reče, Hoćeš li uzići u Jerusalim da ti se ondje sudi o tome preda mnom?
10 Tada Pavle reče, Pred ćesarevim sudilištem stojim, gdje mi se i treba suditi: Judejcima nisam ništa skrivio, kao što vrlo dobro znaš.
11 Jer ako sam prestupnik, ili sam učinio nešto loše što zavređuje smrt, ne odbijam umrijeti; ali ako nema ničega za šta me ovi optužuju, niko me ne može njima predati. Na ćesara se pozivam.
12 Tada Fist, posavjetovavši se sa saborom, odgovori, Na ćesara si se pozvao? k ćesaru ćeš ići.
13 Nakon nekoliko dana siđoše kralj Agripa i Vernikija u Ćesariju pozdraviti Fista.
14 Kako su ostali ondje mnogo dana, izloži Fist kralju Pavlov slučaj, rekavši, Čovjeka nekog ostavio je Filiks ovdje kao zatvorenika.
15 O njemu su me, kada bjeh u Jerusalimu, veliki sveštenici i judejske starješine izvijestili, tražeći osudu za njega.
16 Odgovorio sam im kako u Rimljana nije običaj izručiti bilo kog čovjeka da se pogubi prije negoli se suoči s tužiocima i dobije priliku da se brani od zločina iznijetih protiv njega.
17 Stoga sam, kad su se ovdje okupili, sutradan bez odlaganja sjeo na sudilište i zapovjedio da privedu toga čovjeka.
18 Tužioci su ustali protiv njega, ali nisu iznijeli optužbu o nečemu što sam nagađao,
19 Nego neke rasprave o njihovom praznovjerju i o nekom Isusu, koji bješe umro, za koga Pavle tvrdi da je živ.
20 Zbunjen u pogledu takvog načina ispitivanja, upitah ga bi li htio poći u Jerusalim, da mu se ondje sudi za to.
21 Ali kada je Pavle prizivom zatražio da bude zadržan dok ga ne sasluša Visočanstvo, zapovjedio sam da ga čuvaju dok ga ne uspijem poslati ćesaru.
22 Tada Agripa reče Fistu, Htio bih i sām čuti toga čovjeka. Sutra ćeš ga, reče on, čuti.
23 A sutradan kada Agripa i Vernikija dođoše s velikim sjajem, te sa zapovjednicima i najuglednijim muževima iz grada uđoše u dvoranu za primanje, na Fistovu zapovijest bī izveden Pavle.
24 I reče Fist, Kralju Agripa i svi s nama prisutni ljudi, pogledajte ovoga, zbog kog je sav judejski narod i u Jerusalimu i ovdje navaljivao na mene, vičući da on ne smije više živjeti.
25 Ali ja sam utvrdio da nije učinio ništa što zaslužuje smrt pa sam, kada se sām pozvao na Avgusta, odlučio poslati ga.
26 Kako nemam ništa pouzdano što bih svome gospodaru napisao o njemu, izveo sam ga pred vas, naročito pred tebe, O kralju Agripa, tako da, nakon ispitivanja, imam šta napisati.
27 Jer čini mi se besmislenim slati zatvorenika, a ne naznačiti zločine iznesene protiv njega.

Djela apostolska 26 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nato Agripa reče Pavlu, Dopušta ti se da govoriš o sebi. Tada Pavle ispruži ruku i odgovori za sebe:
2 Smatram se sretnim, kralju Agripa, što se danas mogu pred tobom braniti zbog svega za šta me Judejci optužuju,
3 Naročito stoga što znam da si poznavalac svih judejskih običaja i spornih pitanja. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.
4 Moj način života od rane mladosti, proveden među mojim narodom u Jerusalimu, znaju svi Judejci;
5 Koji me već otprije poznaju i mogu, ako hoće, posvjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjeroispovijesti živio kao farisej.
6 A sada stojim ovdje i sudi mi se zbog nade u obećanje koje je Bog dao našim ocima,
7 Čijem se ispunjenju nada naših dvanaest plemena, usrdno služeći Bogu noću i danju. Zbog te nade me, kralju Agripa, tuže Judejci.
8 Zašto nevjerovatnim smatrate to da Bog mrtve vaskrsava?
9 I ja sam tako u sebi mislio, da moram činiti mnogo toga protiv imena Isusa Nazarećanina.
10 To sam i činio u Jerusalimu, i mnoge od svetaca sam zatvorio u tamnicu dobivši za to punomoćje od velikih sveštenika; a kada su ih ubijali, dao sam svoj glas protiv njih.
11 I po svim sam ih sinagogama često kažnjavao i prisiljavao da hule; i, odviše mrzeći na njih, progonio sam ih čak do tuđih gradova.
12 Našto, kada pođoh u Damask s punomoćjem i nalogom velikih sveštenika,
13 U podne na putu, O kralju, ugledah svjetlost s neba, svjetliju od sunca, koja obasja mene i one koji putovahu sa mnom.
14 I kada svi popadasmo po zemlji, začuh glas kako mi na hebrejskom jeziku govori, Savle, Savle, zašto me progoniš? teško ti se protiv ostana ritati.
15 I rekoh, Ko si ti, Gospode? A on odgovori, Ja sam Isus koga ti progoniš.
16 Nego, ustani, i stani na noge, jer sam ti se ukazao da te učinim službenikom i svjedokom onoga što si vidio i onoga u čemu ću ti se objaviti,
17 Izbavljajući te od judejskoga naroda, i od neznabožaca, kojima te sada šaljem,
18 Da otvoriš njihove oči, i da ih okreneš od tame ka svjetlu, i od vlasti Satanine ka Bogu, da prime oproštenje grijehā, i nasljedstvo među onima koji su posvećeni po vjeri koja je u meni.
19 Nato, O kralju Agripa, ne bjeh neposlušan nebeskome viđenju,
20 Nego sam najprije onima u Damasku, i u Jerusalimu, i po svim krajevima Judeje, a potom neznabošcima, navješćivao da se pokaju i okrenu k Bogu, te čine djela dostojna pokajanja.
21 Zbog toga su me Judejci uhapsili u hramu, i pokušali me ubiti.
22 No, dobivši pomoć Božju, sve do ovoga dana svjedočim i malome i velikome, ne govoreći ništa osim onoga što su rekli i proroci i Mojsije da će se zbiti:
23 Da će Hrist trpjeti, te da će on prvi vaskrsnuti od mrtvih, i navještavati svjetlo narodu, i neznabošcima.
24 Kada je on iznio to u svoju odbranu, Fist mu bučnim glasom reče, Ludiš, Pavle; mnoge te knjige izvode iz pameti.
25 No on reče, Ne ludim, plemeniti Fiste, nego riječi istine i razbora govorim.
26 Jer zna za to kralj, kome s pouzdanjem govorim, jer mu ništa od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u nekom zapećku.
27 Vjeruješ li, kralju Agripa, prorocima? znam da vjeruješ.
28 Tada Agripa reče Pavlu, Zamalo si me uvjerio da postanem hrišćanin.
29 A Pavle reče, Želio bih od Boga da bi, za malo ili mnogo, ne samo ti, nego i svi ovi koji me danas slušaju, postali ovakvi kakav sam ja, osim ovih okova.
30 I kada je on to izrekao, ustade kralj, i upravitelj, i Vernikija, i oni koji su s njima sjedili,
31 I odlazeći međusobno govorahu, kazujući, Taj čovjek ne čini ništa što zaslužuje smrt ili okove.
32 Tada Agripa reče Fistu, Mogao bi biti pušten taj čovjek da se nije pozvao na ćesara.

Djela apostolska 27 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A kada je odlučeno da otplovimo u Italiju, predadoše Pavla i neke druge zatvorenike stotniku carske čete, koji se zvao Julije.
2 Ukrcasmo se na neku adramitsku lađu, koja je imala oploviti neka azijska mjesta, i otplovismo; s nama bješe neki Makedonac Aristarh, Solunjanin.
3 Idućega dana pristali smo kod Sidona. A Julije je s Pavlom postupao čovječno, i dopuštao mu da posjeti prijatelje i okrijepi se.
4 A kada smo se otisnuli odande, jedrili smo pod Kiprom, jer nam vjetrovi bjehu protivni.
5 Preplovivši more duž Kilikije i Pamfilije, stigli smo u Miru, grad u Likiji.
6 I ondje je stotnik našao neku aleksandrijsku lađu koja je plovila za Italiju; i ukrcao nas je na nju.
7 I više dana plovili smo sporo, te jedva stigli do Knida, a kako nam vjetar nije dao pristati, zaplovili smo ispod Krita sučelice Salmoni;
8 I jedva preplovivši kraj nje, stigli smo do mjesta zvana Dobra pristaništa, blizu grada Laseje.
9 A kako je prošlo mnogo vremena pa je plovidba već bila opasna, zato što je i post već bio prošao, upozori ih Pavle
10 I reče im, Gospodo, vidim da će plovidba biti na pogibelj i veliku štetu, ne samo za tovar i lađu, nego i za naše živote.
11 No stotnik je više vjerovao kormilaru i vlasniku lađe negoli onome što je bio rekao Pavle.
12 I budući da pristanište nije bilo prikladno za zimovanje, većina predloži da i odande otplove ne bi li kako stigli do kritske luke Feniks, koja se pruža prema jugozapadu i sjeverozapadu, i ondje prezimili.
13 A kada je blago zaduvao južnjak, misleći da bi mogli ostvariti namjeru, odriješiše se odande, i zaploviše sasvim uz Krit.
14 Ali nedugo zatim navali žestok vjetar zvan Evroklidon.
15 A kada je zahvatilo lađu tako da se nije mogla odupirati, prepustismo je vjetru.
16 Jureći kraj nekog ostrva koje se naziva Klauda, uz mnogo napora uspjesmo dohvatiti čamac:
17 A kada ga podigoše, upotrijebiše užad da podvežu lađu i, bojeći se da se ne nasuču na živi pijesak, spustiše jedro; i tako ih je nosilo.
18 Budući da nas je oluja neizmjerno razbacivala, sutradan izbaciše tovar;
19 A trećega dana svojim rukama izbacismo brodsku opremu.
20 A kako se više dana nije pojavljivalo ni sunce ni zvijezde, a nad nama je bjesnila nemala oluja, izgubili smo svaku nadu da ćemo se spasiti.
21 Budući da se već dugo nije jelo, ustade Pavle posred njih i reče, Gospodo, trebalo je da me poslušate i ne isplovljavate s Krita, te navučete na sebe ovu pogibelj i štetu.
22 A sada vam savjetujem da se razvedrite: jer među vama ničiji život neće biti izgubljen, osim lađe.
23 Jer stao je uza me noćas anđeo Boga čiji jesam i kome služim,
24 Rekavši mi, Ne boj se, Pavle; pred ćesara moraš stati. I evo, Bog ti je podario sve koji plove s tobom.
25 Stoga se razvedrite, gospodo: jer vjerujem Bogu da će biti tako kao što mi je rečeno.
26 No treba da budemo bačeni na neko ostrvo.
27 A kada je došla četrnaesta noć otkako nas je tjeralo amo-tamo Jadranom, oko ponoći naslutiše mornari da se primiču nekakvoj zemlji;
28 I izmjeriše dubinu, te utvrdiše da iznosi dvadeset hvati. Otišavši malo dalje, ponovo izmjeriše, i nađoše petnaest hvati.
29 Bojeći se da ne naletimo na grebene, baciše s krme četiri sidra i željno čekahu da se razdani.
30 No kada mornari htjedoše pobjeći s lađe i kada, pod izgovorom da žele s pramca spustiti sidra, spustiše čamac u more,
31 Pavle reče stotniku i vojnicima, Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti.
32 Tada vojnici presjekoše užad čamca, i pustiše ga da padne.
33 I, dok se razdanjivalo, molio je Pavle sve da uzmu jelo, govoreći, Ovo je četrnaesti dan kako u iščekivanju nastavljate bez jela, ništa ne okusivši.
34 Stoga vas molim da uzmete nešto jela, jer je to za vaše zdravlje: jer nikome od vas neće ni vlas pasti s glave.
35 I rekavši to, uze hljeb i pred svima njima zahvali Bogu, i razlomivši ga, poče jesti.
36 Tada se svi razvedriše, pa i oni uzeše nešto jela.
37 A bješe nas na lađi u svemu dvije stotine sedamdeset i šest duša.
38 I najevši se dovoljno, rasteretiše lađu, i baciše pšenicu u more.
39 A kada se razdanilo, ne prepoznaše zemlju, nego razabraše neki zaliv niske obale, na koju, bude li moguće, naumiše nasukati brod.
40 I, kada podigoše sidra, prepustiše se moru, i oslobodiše užad na kormilima, i razapeše prednje jedro prema vjetru, i zaploviše prema obali.
41 I uletjevši na mjesto gdje se susreću dvije struje, nasukaše lađu; i pramac se čvrsto nasadi, i ostade nepomičan, dok je krmu lomila žestina talasā.
42 A namjera vojnikā bješe da pobiju zatvorenike da ne bi koji isplivao i pobjegao,
43 Ali ih stotnik, hoteći da spasi Pavla, odvrati od te njihove namjere; i zapovjedi da oni koji mogu plivati poskaču prvi i iziđu na kopno,
44 A ostali, neki na daskama, a neki na drugim razbijenim dijelovima lađe. I tako bješe, da svi neozlijeđeni umakoše na kopno.

Djela apostolska 28 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A nakon što se izvukoše, doznaše da se ostrvo zove Malta.
2 I iskazivahu nam domoroci nemalo čovjekoljublje: jer zapališe vatru, i sve nas primiše k njoj zbog kiše što je padala, i zbog hladnoće.
3 A kada Pavle nakupi gomilu granja i baci je na vatru, zbog vrućine iziđe zmija otrovnica i uhvati mu se za ruku.
4 A kada domoroci vidješe otrovnu zvijer kako mu visi s ruke, međusobno rekoše, Nesumnjivo mora da je taj čovjek ubica kome, premda se izbavio iz mora, osveta svejedno ne dā živjeti.
5 I otrese on zvijer u vatru, i ne pretrpje nikakvu ozljedu.
6 No oni su čekali kada će nateći ili se iznenada srušiti mrtav: ali kako su dugo čekali, i vidjeli da mu ništa ne škodi, promijeniše mišljenje pa rekoše da je on bog.
7 U blizini toga mjesta bješe imanje prvaka ostrva, kome bješe ime Poplije; koji nas je primio, i tri dana nas uljudno gostio.
8 I dogodi se da je Poplijev otac ležao shrvan groznicom i krvavim prolivom. Pavle je ušao k njemu, i pomolio se, i položio ruke na nj, i ozdravio ga.
9 I nakon toga dolazili su i bili ozdravljeni i drugi koji na ostrvu bjehu bolesni.
10 Oni su nam i iskazali mnoge počasti, a kada smo odlazili, opskrbili su nas svime potrebnim.
11 Nakon tri mjeseca otplovili smo nekom aleksandrijskom lađom, koja je prezimila na ostrvu, čiji znak bjehu Kastor i Poluks.
12 I pristavši u Sirakuzi, ostali smo ondje tri dana.
13 I odande smo skrenuli i došli do Rigija; a dan kasnije zaduvao je južnjak, pa smo sutradan stigli u Potiole,
14 Gdje smo našli braću koja su nas zamolila da ostanemo s njima sedam dana: i tako smo išli prema Rimu.
15 I tamošnja su nam braća, kada su čula za nas, izišla u susret sve do Apijevog trga i Triju gostionica. Kada ih je Pavle ugledao, zahvalio se Bogu, i ohrabrio.
16 A kada smo stigli u Rim, predao je stotnik zatvorenike zapovjedniku straže: no Pavlu je bilo dopušteno da stanuje zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je čuvao.
17 I zbilo se da nakon tri dana sazva Pavle judejske prvake; i kada se oni okupiše, reče im, Ljudi i braćo, ja nisam učinio ništa protiv naroda ili običajā naših otа́ca, no svejedno su me iz Jerusalima kao zatvorenika predali u ruke Rimljanima,
18 Koji me nakon istrage htjedoše pustiti, jer ne bješe u meni ničega što bi zaslužilo smrt.
19 Ali kada su se Judejci tome suprotstavili, bjeh prisiljen pozvati se na ćesara; a ne da bih imao nešto za šta bih tužio svoj narod.
20 Zbog tog sam vas, dakle, razloga sazvao, kako bih vas vidio i porazgovarao s vama: jer sam zbog nade Izraelove sputan ovim lancem.
21 A oni mu rekoše, Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje, niti je ko od pristigle braće javio ili rekao šta zlo o tebi.
22 Nego, htjeli bismo od tebe čuti šta misliš, jer o toj sljedbi znamo samo to da joj se posvuda protivrječi.
23 A kada su mu odredili dan, dođoše mnogi k njemu na konak; izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjem, uvjeravajući ih od jutra do večeri o Isusu iz Mojsijevog zakona i prorokā.
24 I povjerovaše neki to što je govorio, no neki ne povjerovaše.
25 I nesložni međusobno, odoše nakon što je Pavle rekao ovu riječ, Dobro je Duh Sveti rekao našim ocima po proroku Isaiji,
26 Kazujući, Idi k tome narodu i reci, Slušaćete, slušati, i nećete razumjeti; gledaćete, gledati, i nećete uvidjeti:
27 Jer otvrdnulo je srce ovoga naroda i uši su im teške za slušanje, i oči su zatvorili; da svojim očima ne vide, i svojim ušima ne čuju, i svojim srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih ozdravim.
28 Neka vam je, dakle, znano da je neznabošcima poslano spasenje Božje, i da će oni to poslušati.
29 I kada im je to rekao, odoše Judejci, i uveliko međusobno raspravljahu.
30 A Pavle je ostao pune dvije godine u svom iznajmljenom stanu i primao je sve koji su dolazili k njemu,
31 Propovijedajući kraljevstvo Božje i naučavajući o Gospodu Isusu Hristu sa svom smjelošću, i niko mu ne branjaše.