King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

KJS 2024 tekst je objavljen na biblija70.com uz dozvolu vlasnika sajta da AI alati, pretraživači i čitači mogu dohvatiti, čitati, citirati, sažimati i prikazivati ovaj tekst korisniku kada korisnik zatraži stih ili poglavlje sa biblija70.com.

Jevanđelje po Mateju — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Jevanđelje po Mateju 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Knjiga naraštaja Isusa Hrista, sina Davidovog, sina Avrahamovog.
2 Od Avrahama se rodio Isak; od Isaka se rodio Jakov; od Jakova se rodio Juda i njegova braća;
3 Judi je Tamara rodila Faresa i Zaru; Od Faresa se rodio Esrom; od Esroma se rodio Aram;
4 Od Arama se rodio Aminadav; od Aminadava se rodio Naason; od Naasona se rodio Salmon;
5 Salmonu je Rahava rodila Vooza; Voozu je Ruta rodila Oveda; od Oveda se rodio Jesej;
6 Od Jeseja se rodio kralj David; Kralju Davidu je Urijina bivša žena rodila Solomona;
7 Od Solomona se rodio Rovoam; od Rovoama se rodio Avija; od Avije se rodio Asa;
8 Od Ase se rodio Josafat; od Josafata se rodio Joram; od Jorama se rodio Ozija;
9 Od Ozije se rodio Joatam; od Joatama se rodio Ahaz; od Ahaza se rodio Ezekija;
10 Od Ezekije se rodio Manasija; od Manasije se rodio Amon; od Amona se rodio Josija;
11 Od Josije se, za progonstva u Vavilon, rodio Jehonija i njegova braća.
12 A poslije progonstva u Vavilon, od Jehonije se rodio Salatiel; od Salatiela se rodio Zorovavelj;
13 Od Zorovavelja se rodio Avijud; od Avijuda se rodio Elijakim; od Elijakima se rodio Azor;
14 Od Azora se rodio Sadok; od Sadoka se rodio Ahim; od Ahima se rodio Elijud;
15 Od Elijuda se rodio Eleazar; od Eleazara se rodio Matan; od Matana se rodio Jakov;
16 Od Jakova se rodio Josif, muž Marije od koje se rodio Isus, koji se zove Hrist.
17 Svega, dakle, četrnaest naraštaja od Avrahama do Davida; i od Davida do progonstva u Vavilon četrnaest naraštaja; i od progonstva u Vavilon do Hrista četrnaest naraštaja.
18 A rođenje Isusa Hrista zbilo se ovako: Kada je njegova majka Marija bila isprošena za Josifa, prije no se sastadoše, nađe se ona trudna od Duha Svetoga.
19 A Josif, muž njezin, bješe pravedan čovjek i ne htjede je javno osramotiti, nego je naumi potajno otpustiti.
20 Ali dok je on o tome promišljao, gle, anđeo Gospodov mu se ukaza u snu, rekavši, Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju; jer to što je u njoj začeto od Duha je Svetoga.
21 I rodiće ona sina i ti ćeš ga nazvati imenom ISUS; jer će on spasiti svoj narod od grijeha njihovih.
22 A sve se to dogodilo da se ispuni ono što Gospod bješe govorio po proroku, rekavši,
23 Evo, djevica će začeti i roditi sina; i oni će ga nazvati imenom Emanuilo, što u prevodu znači, Bog s nama.
24 Probudivši se od sna, Josif učini kako mu je anđeo Gospodov zapovjedio i uze k sebi svoju ženu.
25 I ne pozna je sve dok nije rodila svog prvorođenog sina; i dade mu on ime ISUS.

Jevanđelje po Mateju 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A kada se Isus rodio u Vitlejemu judejskome, u dane kralja Iroda, gle, stigoše u Jerusalim mudraci s istoka,
2 Rekavši, Gdje je taj novorođeni Kralj Judejaca? jer vidjesmo njegovu zvijezdu na istoku i dođosmo mu se pokloniti.
3 Kada je kralj Irod čuo to, uznemiri se on i sav Jerusalim s njim.
4 Okupivši sve svešteničke glavare i narodne pismoznance, zapitkivaše ih gdje se Hrist treba roditi.
5 A oni mu rekoše, U Vitlejemu judejskome; jer ovako je napisano po proroku,
6 A ti, Vitlejeme, u zemlji Judinoj, nipošto nisi najmanji među knezovima Judinim; jer iz tebe će izići Vladar koji će voditi moj narod, Izraela.
7 Tada Irod potajno dozva mudrace i potanko ih ispita u koje se vrijeme pojavila zvijezda.
8 I posla ih u Vitlejem, rekavši, Idite i pomno se raspitajte za dijete; a kada ga nađete, dojavite mi, da mu se i ja dođem pokloniti.
9 A oni, kada čuše kralja, odoše; i gle, zvijezda koju vidješe na istoku išla je pred njima sve dok nije stigla i zaustavila se nad mjestom gdje bješe dijete.
10 Vidjevši zvijezdu, obradovaše se neizmjerno velikom radošću.
11 I, ušavši u kuću, ugledaše dijete s Marijom, majkom njegovom, te padoše ničice i pokloniše mu se. A kada su otvorili svoje riznice, priniješe mu darove: zlato, i tamjan, i smirnu.
12 Upozoreni od Boga u snu da se ne vraćaju Irodu, odoše drugim putem u svoju zemlju.
13 A kada su oni otišli, gle, anđeo se Gospodov ukaza Josifu u snu, rekavši, Ustani, uzmi dijete i njegovu majku i bježi u Egipat; i budi ondje dok ti ne kažem, jer će Irod tražiti dijete da ga ubije.
14 On ustade, uze noću sa sobom dijete i njegovu majku te otputova u Egipat.
15 I bješe ondje do Irodove smrti; da se ispuni ono što Gospod bješe rekao po proroku, govoreći, Iz Egipta dozvah sina svoga.
16 Tada se Irod, vidjevši da su ga mudraci izvrgli ruglu, silno razgnjevi i posla da se pobiju sva djeca koja bjehu u Vitlejemu i po svoj njegovoj okolini, od dvije godine starosti i niže, prema vremenu za koje se potanko raspitao od mudracā.
17 Tada se ispunilo ono što bješe rečeno po proroku Jeremiji, koji veli,
18 Glas u Rami čuje se, naricanje, plač i veliko oplakivanje: Rahela plače za svojom djecom i neće se utješiti, jer ih više nema.
19 Ali kada je Irod umro, gle, anđeo se Gospodov ukaza u snu Josifu u Egiptu,
20 Rekavši, Ustani, uzmi dijete i njegovu majku i pođi u zemlju Izraelovu; jer su pomrli oni koji su tražili djetetov život.
21 I ustade on, uze dijete i njegovu majku te dođe u zemlju Izraelovu.
22 Ali kada čū da Arhelaj vlada Judejom namjesto svog oca Iroda, poboja se poći onamo; stoga se, upućen od Boga u snu, povuče u krajeve Galileje.
23 I dođe i nastani se u gradu zvanom Nazaret, da se ispuni ono što bješe rečeno po prorocima, Biće nazvan Nazarećaninom.

Jevanđelje po Mateju 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U one dane dođe Jovan Krstitelj propovijedajući u judejskoj pustinji,
2 I govoreći, Pokajte se, jer kraljevstvo nebesko je nadohvat ruke.
3 Jer to je onaj o kome je govorio prorok Isaija, rekavši, Glas jednoga viče u pustinji, Pripremite put Gospodu, poravnajte mu staze.
4 Sām Jovan imao je odjeću od kamilje dlake i kožnati pojas oko svojih bokova, a hrana mu bjehu skakavci i divlji med.
5 Tada je izlazio k njemu Jerusalim, i sva Judeja, i sve područje oko Jordana,
6 I krštavao ih je u Jordanu, dok su oni ispovijedali svoje grijehe.
7 A kada on vidje mnoge od fariseja i sadukeja kako mu dolaze na krštenje, reče im, O naraštaju zmija otrovnica, ko li vas je upozorio da bježite od gnjeva što dolazi?
8 Donesite, stoga, plodove dostojne pokajanja,
9 I ne pomišljajte govoriti u sebi, Imamo Avrahama za svog oca; jer, kažem vam da Bog može od ovoga kamenja podići djecu Avrahamu.
10 I već sad je sjekira položena na korijen stablima: stoga se svako stablo koje ne donosi dobar plod siječe i u oganj baca.
11 Ja vas, u stvari, krštavam vodom na pokajanje, ali onaj koji dolazi poslije mene, čiju obuću ja nisam dostojan ponijeti, moćniji je od mene: on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
12 On, kome je vijača u ruci, temeljno će pročistiti i gumno svoje i skupiti žito svoje u žitnicu, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.
13 Tada Isus dođe iz Galileje na Jordan k Jovanu da ga on krsti.
14 No Jovan mu branjaše, govoreći, Ja trebam da ti mene krstiš, a ti dolaziš k meni?
15 I odgovori mu Isus, rekavši, Pusti neka sada bude tako; jer dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost. Tada mu on dopusti.
16 A Isus, kada bješe kršten, smjesta iziđe iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa i vidje on Duha Božjeg gdje silazi kao golub i spušta se na nj.
17 I gle, glas s neba reče, Ovo je moj ljubljeni Sin, u njemu mi je zadovoljstvo.

Jevanđelje po Mateju 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada Duh odvede Isusa u pustaru da ga iskuša đavo.
2 A kada je postio četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.
3 I pristupi mu kušač, i reče, Ako si ti Sin Božji, zapovjedi da ovo kamenje hljebom postane.
4 Ali on odgovori i reče, Pisano je, Neće čovjek živjeti samo o hljebu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.
5 Tada ga đavo povede u sveti grad i postavi ga na vrh hrama,
6 I reče mu, Ako si ti Sin Božji, baci se dolje: jer je pisano, On će anđelima svojim zapovjediti za tebe, i u rukama će te svojim oni nositi da se nogom ne spotakneš o kamen.
7 Reče mu Isus, Takođe je pisano, Ne iskušavaj Gospoda, Boga svog.
8 Ponovo ga povede đavo na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu;
9 I reče mu, Sve ću ti to dati ako padneš ničice i pokloniš mi se.
10 Tada mu Isus reče, Odlazi, Satano; jer je pisano, Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinom služi.
11 Tada ga ostavi đavo i gle, pristupiše anđeli i služahu mu.
12 A kada je Isus dočuo da je Jovan bačen u tamnicu, povuče se on u Galileju
13 Te, napustivši Nazaret, dođe i nastani se u Kapernaumu, koji je na obali mora, na području Zavulona i Neftalijevaca;
14 Da se ispuni ono što bješe izrečeno po proroku Isaiji, koji govoraše,
15 Zemlja Zavulunova i zemlja Neftalijevaca, pokraj puta morskoga, s one strane Jordana, Galileja neznabožačka;
16 Narod koji je sjedio u tami, svjetlo vidje veliko; i onima koji su prebivali u zemlji i sjeni smrti, svjetlo je osvanulo.
17 Otada poče Isus propovijedati i govoriti, Pokajte se: jer kraljevstvo nebesko je nadohvat ruke.
18 A Isus, prolazeći kraj Galilejskog mora, ugleda dva brata, Simona zvanog Petar i njegovog brata Andriju, kako bacaju mrežu u more; jer bjehu ribari.
19 I reče im, Pođite za mnom i učiniću vas ribarima ljudī.
20 Oni smjesta ostaviše svoje mreže i pođoše za njim.
21 Odlazeći odande, ugleda on druga dva brata, Jakova, sina Zevedejevog, i njegovog brata Jovana, gdje u lađi sa svojim ocem Zevedejem krpaju svoje mreže; i njih pozva.
22 I oni odmah ostaviše lađu i svog oca te pođoše za njim.
23 I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući u njihovim sinagogama, i propovijedajući jevanđelje kraljevstva, i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
24 I proširi se glas o njemu svom Sirijom. I dovodili su mu sve one koji su bolovali od različitih bolesti i bili pritisnuti patnjama, i posjednute đavolima, i mjesečare, i uzete; i on ih je ozdravljao.
25 Za njim je išlo veliko mnoštvo naroda iz Galileje, i iz Dekapolja, i iz Jerusalima, i iz Judeje, i s one strane Jordana.

Jevanđelje po Mateju 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Vidjevši mnoštvo, uziđe on na goru; i kada je sjeo, pristupiše mu njegovi učenici;
2 I otvori on usta te ih poučavaše, govoreći,
3 Blagosloveni su siromašni u duhu: jer njihovo je kraljevstvo nebesko.
4 Blagosloveni su oni koji tuguju: jer će biti utješeni.
5 Blagosloveni su krotki: jer će zemlju naslijediti.
6 Blagosloveni su gladni i žedni pravednosti: jer će se nasititi.
7 Blagosloveni su milosrdni: jer će zadobiti milosrđe.
8 Blagosloveni su oni čista srca: jer će Boga gledati.
9 Blagosloveni su mirotvorci: jer će se nazivati sinovima Božjim.
10 Blagosloveni su oni koji su progonjeni zbog pravednosti: jer njihovo je kraljevstvo nebesko.
11 Blagosloveni ste vi, kada vas ljudi zbog mene budu grdili i progonili te, lažući svakojake zle riječi, protiv vas govorili.
12 Radujte se i kličite, jer velika je vaša nagrada u nebu: jer progonili su tako i proroke prije vas.
13 Vi ste so zemlje: ali ako je so izgubila ukus, čime će se ona osoliti? više nije dobra ni za šta, osim da se izbaci i da ljudi po njoj gaze.
14 Vi ste svjetlo svijeta. Ne može se sakriti grad što na gori stoji;
15 Niti ljudi pale svijeću da je stave pod posudu, nego na svijećnjak, i ona svijetli svima koji su u kući.
16 Tako neka vaše svjetlo svijetli pred ljudima, da oni vide vaša dobra djela i proslavljaju Oca vašega, koji je u nebu.
17 Nemojte misliti da sam došao da ukinem zakon ili proroke: nisam došao da ukinem, nego da ispunim.
18 Jer, zaista, kažem vam, Dok ne prođe nebo i zemlja, ni najmanje slovo ili jedna crtica neće nestati iz zakona dok se sve ne ispuni.
19 Ko god, dakle, prekrši jednu od ovih najmanjih zapovijesti i tako naučava ljude, zvaće se najmanjim u kraljevstvu nebeskom: no ko god ih bude vršio i naučavao, taj će se zvati velikim u kraljevstvu nebeskom.
20 Jer, kažem vam, Ne nadmaši li pravednost vaša pravednost pismoznanaca i farisejā, nipošto nećete ući u kraljevstvo nebesko.
21 Čuli ste da je po starima rečeno, Ne ubij; i ko god ubije biće podvrgnut osudi.
22 Ali ja vam kažem da će svaki koji se srdi na svog brata bez razloga biti u opasnosti od osude; a ko god svome bratu kaže, Raka, biće podvrgnut saboru; ali ko god kaže, Budalo, biće u opasnosti od pakla ognjenoga.
23 Ako, dakle, prinosiš svoj dar na žrtvenik i sjetiš se tamo da tvoj brat ima nešto protiv tebe,
24 Ostavi svoj dar ondje pred žrtvenikom i idi se, najprije, izmiriti s bratom, te tada dođi i prinesi svoj dar.
25 Nagodi se brzo sa svojim protivnikom dok si još s njime na putu, da te protivnik ne preda sudiji, a sudija te preda tamničaru pa budeš bačen u tamnicu.
26 Zaista, kažem ti, nipošto nećeš izići odande dok ne isplatiš i posljednji novčić.
27 Čuli ste da je po starima rečeno, Ne čini preljubu.
28 Ali ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu, u svome srcu već učinio preljubu s njom.
29 A ako te tvoje desno oko sablažnjava, iščupaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova, negoli da cijelo tvoje tijelo bude bačeno u pakao.
30 I ako te tvoja desna ruka sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova, negoli da cijelo tvoje tijelo bude bačeno u pakao.
31 Rečeno je, Ko god otpusti svoju ženu, neka joj dā raspusni spis.
32 Ali ja vam kažem da svoju ženu navodi da počini preljubu ko god je, osim zbog bludništva, otpusti; i ko god se oženi onom koja je razvedena, čini preljubu.
33 Još ste čuli da je po starima rečeno, Nemoj se lažno zaklinjati, nego izvrši Gospodu svoje zakletve.
34 Ali ja vam kažem, Nemojte se uopšte zaklinjati: ni nebom, jer je prijesto Božji,
35 Niti zemljom, jer je podnožje njegovim nogama; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga Kralja.
36 Ni glavom se svojom ne zaklinji, jer ni jednu vlas ne možeš učiniti bijelom ili crnom.
37 Nego, neka vaša riječ bude, Da, da; Ne, ne; jer što je više od toga, od zla je.
38 Čuli ste da je rečeno, Oko za oko i zub za zub.
39 Ali ja vam kažem da se ne opirete zlu; nego, pljusne li te ko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.
40 A onome ko bi se htio s tobom parničiti i oduzeti ti košulju, prepusti i svoj ogrtač.
41 I ako te ko prisili da ideš jednu milju, idi s njim dvije.
42 Onome ko od tebe ište, daj, i nemoj se odvratiti od onoga ko želi da pozajmi od tebe.
43 Čuli ste da je rečeno, Ljubi bližnjega svoga i mrzi neprijatelja svoga.
44 Ali ja vam kažem, Ljubite svoje neprijatelje, blagosiljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i progone,
45 Da budete djeca Oca svog, koji je u nebu: jer on daje da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i šalje kišu na pravedne i nepravedne.
46 Jer ako ljubite one koji vās ljube, kakvu nagradu imate? ne čine li tako i carinici?
47 I ako pozdravljate samo svoju braću, šta više negoli drugi činite? ne čine li tako i carinici?
48 Budite, stoga, savršeni kao što je savršen vaš Otac, koji je u nebu.

Jevanđelje po Mateju 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pazite da svoju milostinju ne dijelite pred ljudima, da vas oni vide: inače nemate nagradu od Oca vašega, koji je u nebu.
2 Stoga, kada dijeliš svoju milostinju, ne trubi pred sobom kao što to čine licemjeri u sinagogama i na ulicama da bi ih ljudi slavili. Zaista vam kažem, Oni su primili svoju nagradu.
3 Nego, kada daješ milostinju, neka ti lijeva ruka ne zna šta tvoja desnica čini,
4 Da tvoja milostinja bude u tajnosti; i tvoj će te Otac, koji vidi u tajnosti, sām javno nagraditi.
5 A kada se moliš, ne budi kao licemjeri: jer oni se vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da ih vide ljudi. Zaista vam kažem, Oni su primili svoju nagradu.
6 No ti, kada moliš, uđi u svoju sobu i, zatvorivši vrata, moli se svome Ocu koji je u tajnosti; i tvoj Otac koji vidi u tajnosti će te javno nagraditi.
7 Ali kada se molite, ne naklapajte kao pagani: jer oni misle da će zbog mnoštva riječi biti uslišeni.
8 Ne budite poput njih; jer vaš Otac zna šta vam treba prije no što zaištete.
9 Vi se, dakle, molite ovako: Oče naš, koji si u nebu, Nek se sveti ime tvoje.
10 Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, na zemlji kao i u nebu.
11 Hljeb naš nasušni daj nam danas.
12 I oprosti nam dugove naše, kao što mi opraštamo dužnicima svojim.
13 I ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi od zla: jer tvoje je kraljevstvo, i sila, i slava, zauvijek. Amin.
14 Jer ako vi oprostite ljudima njihove prestupe, oprostiće i vama Otac vaš nebeski;
15 Ali ako ne oprostite ljudima njihove prestupe, ni Otac vaš neće oprostiti vaše prestupe.
16 Štaviše, kada postite, ne budite smrknuti kao licemjeri: jer oni izobličuju svoja lica kako bi ljudima pokazali da poste. Zaista, kažem vam, Oni su primili svoju nagradu.
17 Ali ti, kada postiš, namaži glavu svoju uljem i umij lice,
18 Da ne pokazuješ ljudima da postiš, nego svome Ocu, koji je u tajnosti; i Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, javno će te nagraditi.
19 Ne sabirite sebi blago na zemlji, gdje moljac i rđa nagrizaju i gdje kradljivci provaljuju i kradu,
20 Nego sabirite sebi blago u nebu, gdje ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne provaljuju, niti kradu:
21 Jer gdje vam je blago, ondje će biti i srce vaše.
22 Svjetiljka tijelu je oko; ako ti je, dakle, oko zdravo, sve tvoje tijelo biće ispunjeno svjetlošću.
23 Ali ako ti je oko zlo, sve tvoje tijelo biće ispunjeno tamom. Ako je, dakle, svjetlo koje je u tebi tama, kolika li je tek ta tama!
24 Niko ne može služiti dvojici gospodara: jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.
25 Zato vam kažem, Ne budite zabrinuti za svoj život, šta ćete jesti ili šta ćete piti; ni za svoje tijelo, šta ćete odjenuti. Nije li život više od jela, i tijelo od odijela?
26 Pogledajte ptice nebeske: one ne siju, ne žanju, niti sabiru u žitnice; ipak, vaš ih nebeski Otac hrani. Niste li vi mnogo vredniji od njih?
27 Koji to od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?
28 I zašto ste zabrinuti za odjeću? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu: ne muče se, niti predu,
29 A kažem vam da ni Solomon u svoj svojoj slavi nije bio odjeven kao jedan od njih.
30 Stoga, ako travu poljsku, koja danas jest, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li radije odjenuti vas, O malovjerni?
31 Nemojte, dakle, biti zabrinuti i govoriti, Šta ćemo jesti? ili, Šta ćemo piti? ili, U šta ćemo se odjenuti?
32 (Jer sve to traže neznabošci) ta, zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.
33 Nego, tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, i sve će vam se to nadodati.
34 Ne budite, stoga, zabrinuti za sutra: jer sutra će se sāmo brinuti za svoje. Dosta je danu zla njegova.

Jevanđelje po Mateju 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ne osuđujte, da ne budete osuđeni.
2 Jer sudom kojim sudite, bićete suđeni; i mjerom kojom mjerite, mjeriće vam se zauzvrat.
3 I zašto gledaš trun što je u oku brata tvog, a u oku svome balvan ne opažaš?
4 Ili, kako ćeš reći svom bratu, Dopusti da ti izvadim trun iz oka, a gle, balvan je u oku tvom?
5 Licemjeru, izbaci najprije balvan iz svog oka i onda ćeš jasno vidjeti da izvadiš trun iz oka brata svog.
6 Ne dajte psima ono što je sveto niti svoje bisere bacajte pred svinje, da ih ne izgaze svojim nogama te se okrenu i razderu vās.
7 Ištite i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se:
8 Jer svaki koji ište, prima; i ko traži, nalazi; i onome koji kuca, otvoriće se.
9 Ili, ima li među vama čovjeka koji bi svome sinu, ako mu zaište hljeba, dao kamen?
10 Ili bi mu, ako zaište ribu, zmiju dao?
11 Ako vi, dakle, premda ste zli, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko li će više Otac vaš, koji je u nebu, dati dobra onima koji mu ištu?
12 Stoga, sve što želite da ljudi čine vama, jednako činite i vi njima: jer to je zakon i proroci.
13 Uđite na usku kapiju; jer široka je kapija i prostran je put koji vodi u propast, i mnogo ih je koji na nju ulaze:
14 Jer uska je kapija i tijesan je put koji vodi u život, i malo ih je koji je nalaze.
15 Čuvajte se lažnih proroka, koji dolaze k vama u ovčijem odijelu, ali iznutra su vuci grabljivi.
16 Po njihovim plodovima prepoznaćete ih. Beru li ljudi s trnja grožđe, ili s čička smokve?
17 Tako svako dobro stablo donosi dobre plodove, a nevaljalo stablo donosi loše plodove.
18 Ne može dobro stablo roditi loše plodove, niti iskvareno stablo može roditi dobre plodove.
19 Svako stablo koje ne rađa dobra ploda siječe se i u oganj baca.
20 Po plodovima njihovim, dakle, prepoznaćete ih.
21 Neće svaki koji mi govori, Gospode, Gospode, ući u kraljevstvo nebesko; nego onaj koji vrši volju Oca mog, koji je u nebu.
22 Mnogi će mi u onaj dan reći, Gospode, Gospode, nismo li u tvoje ime prorokovali? i u tvoje ime đavole izgonili? i u tvoje ime mnoga čudesna djela činili?
23 I tada ću im otvoreno reći, Nikada vas nisam upoznao: idite od mene, vi koji činite bezakonje.
24 Stoga ću svakoga ko ove moje riječi sluša i izvršava ih, uporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na stijeni:
25 I spusti se kiša, nadođoše poplave, zaduvaše vjetrovi i udariše na tu kuću i ona se ne sruši; jer bješe utemeljena na stijeni.
26 A ko god sluša ove moje riječi, a ne izvršava ih, biće nalik ludom čovjeku koji svoju kuću sagradi na pijesku:
27 I spusti se kiša, i nadođoše poplave, i zaduvaše vjetrovi i udariše na tu kuću i ona se sruši; i velik njezin pad bješe.
28 Kada je Isus dovršio ova kazivanja, narod ostade zanesen njegovom naukom;
29 Jer učio ih je kaoonaj ko ima vlast, a ne kao pismoznanci.

Jevanđelje po Mateju 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Kada je sišao s gore, za njim pođe veliko mnoštvo.
2 I gle, dođe neki gubavac i pokloni mu se, rekavši, Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti.
3 I ispruži Isus ruku i dotaknu ga, rekavši, Hoću; budi čist. I odmah bī očišćena njegova guba.
4 I reče mu Isus, Pazi, nemoj nikome govoriti; nego idi, pokaži se svešteniku i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.
5 A kada je Isus ušao u Kapernaum, priđe mu neki stotnik, preklinjući ga
6 I govoreći, Gospode, sluga mi leži u kući uzet i strašno se muči.
7 I reče mu Isus, Doći ću i izliječiti ga.
8 Stotnik mu odgovori i reče, Gospode, nisam dostojan da uđeš pod moj krov, nego samo reci riječ i ozdravljen će biti sluga moj.
9 Jer ja sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike; i reknem ovome, Idi, i on ode; i drugome, Dođi, i on dođe; i svome sluzi, Učini to, i on učini.
10 Čuvši to, Isus se zadivi, te onima koji su ga slijedili reče, Zaista, kažem vam, ne, ni u Izraelu ne nađoh toliku vjeru.
11 I kažem vam da će mnogi doći s istoka i sa zapada i sjesti za sto s Avrahamom, i Isakom, i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.
12 Ali djeca kraljevstva će biti izbačena napolje u krajnju tamu: ondje će biti plač i škrgut zubā.
13 I reče Isus stotniku, Idi svojim putem; i kako si vjerovao, tako neka ti bude. I bī ozdravljen njegov sluga u taj isti čas.
14 Kada je Isus ušao u Petrovu kuću, ugleda njegovu taštu gdje leži u groznici.
15 I dotaknu joj ruku i napusti je groznica; i ustade ona te im posluživaše.
16 A kada je došlo veče, dovedoše mu mnoge posjednute đavolima; i izagna on duhove svojom riječju, i ozdravi sve one koji bjehu bolesni,
17 Da se ispuni ono što bješe rečeno po proroku Isaiji, koji govoraše, On sām je slabosti naše uzeo, i bolesti naše ponio.
18 A kada Isus vidje veliko mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se ode na drugu stranu.
19 I dođe jedan pismoznanac i reče mu, Učitelju, slijediću te kuda god ideš.
20 I reče njemu Isus, Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, ali Sin čovječji nema gdje svoju glavu nasloniti.
21 A jedan mu od njegovih učenika reče, Gospode, dopusti mi da najprije odem i ukopam svog oca.
22 No Isus mu reče, Slijedi me; i pusti mrtve neka ukopavaju svoje mrtvace.
23 A kada je ušao u lađu, slijeđahu ga njegovi učenici.
24 I gle, na moru nastade velika oluja, tako da je lađa bila preplavljena talasima; ali on bješe zaspao.
25 I pristupiše mu njegovi učenici te ga probudiše, rekavši, Gospode, spasi nas: ginemo.
26 I reče im on, Zašto ste plašljivi, O malovjerni? Tada on ustade i zaprijeti vjetrovima i moru; i nastade velika tišina.
27 I zadiviše se ljudi, rekavši, Kakav je to čovjek da ga i vjetrovi i more slušaju!
28 A kada je došao na drugu stranu, u pokrajinu Gergesenaca, iziđoše mu u susret dvojica posjednuta đavolima, koji izlažahu iz grobnica neizmjerno žesni, tako da niko nije mogao proći onim putem.
29 I gle, povikaše govoreći, Šta mi imamo s tobom, Isuse, Sine Božji? zar si došao ovamo da nas mučiš prije vremena?
30 A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.
31 Stoga ga đavoli zaklinjahu, govoreći, Ako nas istjeraš, dopusti nam da odemo u ono krdo svinja.
32 I reče im on, Idite. A oni, kada iziđoše, odoše u krdo svinja; i gle, cijelo krdo svinja pojuri niz padinu u more i izginu u vodama.
33 A oni koji su ih pasli pobjegoše, te odoše u grad i razglasiše sve, i ono što je snašlo posjednute đavolima.
34 I gle, sav grad iziđe u susret Isusu; a kada ga ugledaše, zamoliše ga da ode iz njihovog kraja.

Jevanđelje po Mateju 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I uđe on u lađu, i preplovi, i dođe u svoj grad.
2 I gle, doniješe mu uzetoga, koji ležaše na postelji; a Isus, vidjevši njihovu vjeru, reče uzetome, Ohrabri se, sine, grijesi su ti tvoji oprošteni.
3 I gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi, Ovaj huli.
4 A Isus, znajući njihove misli, reče, Zašto promišljate zlo u svojim srcima?
5 Jer, je li lakše reći, Oprošteni su ti grijesi; ili reći, Ustani i hodaj?
6 Ali znajte da Sin čovječji ima vlast na zemlji da oprašta grijehe (tada reče uzetome), Ustani, uzmi svoju postelju i idi kući!
7 I ustade on te ode svojoj kući.
8 Vidjevši to, mnoštvo se zadivi te dade slavu Bogu, koji je takvu vlast dao ljudima.
9 A kada je odlazio odande, ugleda Isus čovjeka koji se zvao Matej gdje sjedi u carinarnici; i reče mu, Slijedi me! I ustade on i pođe za njim.
10 I gle, dok Isus bješe za trpezom u kući, dođoše mnogi carinici i grešnici te sjedoše s njim i njegovim učenicima.
11 A kada fariseji vidješe to, rekoše njegovim učenicima, Zašto vaš Učitelj jede s carinicima i grešnicima?
12 Ali im Isus, kada to čū, reče, Ne trebaju ljekara zdravi, nego oni koji su bolesni.
13 Idite i naučite šta znači ono, Milosrđe hoću, a ne žrtvu: jer nisam došao da zovem pravednike, nego grešnike na pokajanje.
14 Tada mu pristupiše Jovanovi učenici, govoreći, Zašto mi i fariseji često postimo, a tvoji učenici ne poste?
15 I reče im Isus, Mogu li svatovi tugovati sve dok je s njima mladoženja? ali doći će dani kada će im se uzeti mladoženja, i tada će oni postiti.
16 Niko ne stavlja zakrpu od nove tkanine na staru haljinu, jer se to čime je zakrpljeno otkine s haljine i nastane još veći raspor.
17 Ni novo vino ne ulijevaju u stare mješine: inače se mješine raspuknu i vino prolije, a mješine propadnu; nego, novo vino ulijevaju u nove mješine i oboje se sačuva.
18 Dok im je on to kazivao, gle, dođe neki glavar i klanjaše mu se, govoreći, Kći mi je sad već umrla; ali dođi i stavi svoju ruku na nju, i oživjeće.
19 I ustade Isus te pođe za njim, i njegovi učenici.
20 I gle, neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja priđe mu odostraga i dotače se ruba njegove haljine,
21 Jer reče u sebi, Ako se samo dotaknem njegove haljine, ozdraviću.
22 A Isus se okrenu i, kada je ugleda, reče, Ohrabri se, kćeri; vjera te tvoja ozdravila. I bī žena ozdravljena od toga časa.
23 A kada uđe Isus u glavarevu kuću te ugleda svirače i ljude gdje viču,
24 Reče im, Odstupite: jer djevojka nije umrla, nego spava. I podsmjehivahu mu se.
25 A kada je istjerao ljude, uđe on, i prihvati je za ruku, i djevojka ustade.
26 I proširi se glas o tome po svoj zemlji onoj.
27 A kada je Isus odlazio odande slijedila su ga dva slijepca vičući i govoreći, Smiluj nam se, Sine Davidov!
28 A kada je ušao u kuću, pristupiše mu slijepci; i reče im Isus, Vjerujete li da mogu to učiniti? Rekoše mu oni, Da, Gospode.
29 Tada im on dotaknu oči govoreći, Neka vam bude po vašoj vjeri.
30 I otvoriše im se oči; a Isus im strogo zaprijeti, rekavši, Pazite da to niko ne dozna.
31 Ali oni, kada odoše, razglasiše o njemu po svemu onome kraju.
32 I dok su oni izlazili, gle, dovedoše mu nijema čovjeka posjednuta đavolom.
33 A kada je đavo bio izagnan, nijemi progovori. I čudilo se mnoštvo govoreći, Nikada takvo što nije viđeno u Izraelu.
34 Ali fariseji rekoše, On izgoni đavole po knezu đavolā.
35 I obilazio je Isus sve gradove i sela poučavajući u njihovim sinagogama, i propovijedajući jevanđelje kraljevstva, i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
36 Ali kada vidje mnoštvo, sažali se nad njima, jer bjehu iscrpljeni i raspršeni kao ovce bez pastira.
37 Tada reče svojim učenicima, Žetva je odista obilna, ali je radnika malo;
38 Molite, stoga, Gospodara žetve, da pošalje radnike u svoju žetvu.

Jevanđelje po Mateju 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I dozvavši k sebi dvanaestoricu svojih učenika, dade im vlast nad nečistim duhovima, da ih izgone, i da liječe svaku vrstu bolesti i svaku vrstu nemoći.
2 A imena dvanaestorice apostola su ova: Prvi je Simon, koji se zove Petar, i Andrija, brat njegov; Jakov, sin Zevedejev, i Jovan, brat njegov;
3 Filip i Vartolomej; Toma i Matej, carinik; Jakov, sin Alfejev, i Levej zvani Tadej;
4 Simon Kananit, i Juda Iskariot, koji ga je i izdao.
5 Ovu dvanaestoricu posla Isus i zapovjedi im, rekavši, Putem neznabožacā nemojte hodati, i nemojte ulaziti ni u koji grad Samarjana,
6 Nego idite radije k izgubljenim ovcama kuće Izraelove.
7 I, dok idete, propovijedajte govoreći, Kraljevstvo nebesko je nadohvat ruke.
8 Liječite bolesne, čistite gubave, podižite mrtve, izgonite đavole: besplatno ste primili, besplatno dajite.
9 Ne pribavljajte zlata, ni srebra, ni mjedi u svoje pojase,
10 Ni torbe za svoj put, ni dvije košulje, ni obuće, ni štapova: jer vrijedan je radnik hrane svoje.
11 I u koji god grad ili selo uđete, ispitajte ko je u njemu dostojan; i ondje ostanite sve dok ne odete odande.
12 A kada ulazite u koju kuću, pozdravite je.
13 I bude li kuća dostojna, neka vaš mir dođe na nju; ne bude li dostojna, neka se vaš mir k vama vrati.
14 Ako vas kogod ne primi, niti posluša vaše riječi, izlazeći iz te kuće ili iz toga grada otresite prašinu sa svojih nogu.
15 Zaista vam kažem, Lakše će biti zemlji Sodome i Gomore na dan suda negoli tome gradu.
16 Evo, šaljem vas kao ovce među vukove: budite, stoga, mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi.
17 Ali čuvajte se ljudī: jer oni će vas predavati saborima, i oni će vas u svojim sinagogama bičevati;
18 I pred upravitelje i kraljeve će vas dovoditi zbog mene, za svjedočanstvo protiv njih i neznabožaca.
19 Ali kada vas predaju, ne budite zabrinuti kako ili šta ćete govoriti: jer daće vam se u onaj trenutak šta ćete govoriti.
20 Jer niste vi ti koji govore, nego Duh vašega Oca koji govori u vama.
21 I brat će brata predavati na smrt i otac dijete; i ustajaće djeca protiv svojih roditelja, i davati da ih ubiju.
22 I mrziće vas svi ljudi zbog mog imena: ali onaj ko ustraje do svršetka, biće spašen.
23 A kada vas budu progonili u ovome gradu, bježite u drugi; jer, zaista vam kažem, Nećete obići Izraelove gradove sve dok ne dođe Sin čovječji.
24 Učenik nije nad svojim učiteljem ni sluga nad svojim gospodarom.
25 Dovoljno je učeniku da bude kao njegov učitelj i sluzi kao njegov gospodar. Ako su gospodara kuće nazvali Veelzevulom, koliko li će više nazivati njegove ukućane?
26 Nemojte ih se, stoga, bojati: jer ništa nije skriveno što se neće razotkriti, ni tajno što se neće doznati.
27 Ono što vam ja govorim u tami, vi govorite na svjetlu; i ono što na uho čujete, propovijedajte s krovova.
28 I nemojte se bojati onih koji ubijaju tijelo, ali ne mogu ubiti dušu: bojte se radije onoga koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu.
29 Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega.
30 A vama su i sve vlasi na glavi izbrojane.
31 Stoga se ne bojte, vi ste vredniji negoli mnoštvo vrabaca.
32 Stoga ću svakoga ko mene prizna pred ljudima priznati i ja pred Ocem mojim, koji je u nebu.
33 Ali ako se kogod odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem mojim, koji je u nebu.
34 Nemojte misliti da sam došao mir donijeti na zemlju: nisam došao donijeti mir, nego mač.
35 Jer došao sam zavaditi čovjeka protiv njegova oca, i kćer protiv majke njezine, i snahu protiv njezine svekrve.
36 I neprijatelji će čovjeku biti njegovi ukućani.
37 Onaj ko oca ili majku ljubi više od mene, nije mene dostojan; i onaj ko sina ili kćer ljubi više od mene, nije mene dostojan.
38 Onaj ko ne uzme svoj krst i ne slijedi me, nije mene dostojan.
39 Onaj ko nađe svoj život, izgubiće ga, a onaj ko izgubi svoj život zbog mene, naći će ga.
40 Onaj ko prima vas, mene prima, a onaj ko prima mene, prima onoga koji je mene poslao.
41 Ko prima proroka u ime toga što je prorok, nagradu će proročku primiti; a ko prima pravednika u ime toga što je pravednik, nagradu će pravedničku primiti.
42 Ko god jednome od ovih malenih dā piti čašu hladne vode samo u ime toga što je učenik, zaista, kažem vam, neće ostati bez svoje nagrade.

Jevanđelje po Mateju 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A kada je završio zapovijedati dvanaestorici svojih učenika, ode Isus odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima.
2 A Jovan, čuvši u tamnici za Hristova djela, posla dvojicu svojih učenika
3 I upita ga, Jesi li ti onaj koji treba doći, ili da čekamo drugoga?
4 I odgovori Isus i reče im, Pođite i ponovo javite Jovanu šta čujete i vidite:
5 Slijepi prо̀gledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi se podižu i siromasima se propovijeda jevanđelje.
6 I blagosloven je onaj ko se ne sablazni zbog mene.
7 I poče Isus, dok su oni odlazili, govoriti mnoštvu o Jovanu, Šta ste izišli gledati u pustinju? Trsku koju vjetar njiše?
8 Ili, šta ste izišli vidjeti? Čovjeka odjevena u mekanu odjeću? gle, oni koji se u mekano odjevaju na kraljevskim su dvorima.
9 Dakle, šta ste izišli vidjeti? Proroka? jest, kažem vam, i više od proroka.
10 Jer to je onaj o kome je pisano, Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom.
11 Zaista, kažem vam, Među onima koji su rođeni od žena nije ustao veći od Jovana Krstitelja: no onaj najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega.
12 A od danā Jovana Krstitelja dosad kraljevstvo nebesko podnosi nasilje, i nasilni ga silom osvajaju.
13 Jer svi proroci i zakon prorokovali su do Jovana.
14 I, ako hoćete prihvatiti, on je Ilija koji je imao doći.
15 Ko ima uši da čuje, neka čuje.
16 No s čime da uporedim ovaj naraštaj? Nalik je djeci koja sjede na trgovima i dovikuju svojim drugovima,
17 Govoreći, Zasvirasmo vam u frulu i ne zaplesaste, zapjevasmo vam tužaljku i ne rastužiste se.
18 Jer došao je Jovan; on ne jede i ne pije pa vele, Đavola ima.
19 Došao je Sin čovječji; on jede i pije pa vele, Gle proždrljivog čovjeka i vinopije, prijatelja carinikā i grešnikā. Ali opravdala se mudrost djecom svojom.
20 Tada poče koriti gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih silnih djela, jer se ne pokajaše:
21 Jao tebi, Horazine! jao tebi, Vitsaido! jer da su se u Tiru i Sidonu zbila silna djela koja su se zbila u vama, oni bi se već odavno pokajali u kostrijeti i pepelu.
22 Ali, kažem vam, Tiru i Sidonu biće lakše na dan suda negoli vama.
23 I ti, Kapernaume, koji si se do neba uzvisio, u pakao ćeš biti strovaljen: jer da su se u Sodomi zbila silna djela koja su se zbila u tebi, ostala bi do ovoga dana.
24 Ali kažem vam da će zemlji sodomskoj na dan suda biti lakše negoli tebi.
25 U ono vrijeme odgovori Isus i reče, Hvalim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i pametnih i otkrio malima.
26 Da, Oče, jer se tebi tako svidjelo.
27 Sve mi je predao Otac moj: i niko ne pozna Sina doli Otac, niti ko pozna Oca doli Sin i onaj kome ga Sin hoće objaviti.
28 Dođite k meni svi koji ste izmučeni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.
29 Uzmite jaram moj na sebe i učite od mene, jer ja sam krotak i ponizan u srcu: i naći ćete spokoj dušama svojim.
30 Jer jaram je moj blag i breme je moje lako.

Jevanđelje po Mateju 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U to doba prolazio je Isus na sabatnji dan kroz žito; a njegovi učenici bjehu ogladnjeli pa počeše trgati klasje i jesti.
2 A kada fariseji to vidješe, rekoše mu, Gle, tvoji učenici čine ono što nije dopušteno činiti na sabatnji dan.
3 Ali im on reče, Niste li čitali šta je učinio David kada bješe ogladnio, i oni koji bjehu s njim?
4 Kako je ušao u kuću Božju i jeo prikazne hljebove, što nije bilo dopušteno jesti ni njemu ni onima koji bjehu s njim, nego samo sveštenicima?
5 Niste li čitali u zakonu da na sabatnje dane sveštenici u hramu krše sabat, a bez krivice su?
6 A velim vam da je ovdje jedan veći od hrama.
7 Ali da ste shvatili šta znači ovo: Milosrđe hoću, a ne žrtvu, ne biste osudili ove nedužne.
8 Jer Sin čovječji je Gospodar i sabatnjeg dana.
9 Kada je otišao odande, ode u njihovu sinagogu.
10 I gle, bješe ondje čovjek koji imaše usahlu ruku. I upitaše ga, rekavši, Je li dopušteno liječiti na sabatnje dane? da bi ga mogli optužiti.
11 A on im reče, Koji od vas ne bi svoju jedinu ovcu, upadne li mu u jamu na sabatnji dan, prihvatio i izvukao je?
12 A koliko je čovjek vredniji od ovce? Stoga je dopušteno činiti dobro na sabatnje dane.
13 Zatim reče čovjeku, Ispruži svoju ruku! I ovaj je ispruži, i ona bī iscijeljena, zdrava kao i druga.
14 Tada fariseji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.
15 Ali Isus se, doznavši to, skloni odande; a slijedilo ga je veliko mnoštvo. I sve ih je ozdravio
16 I zaprijetio im da ga javno ne očituju,
17 Kako bi se ispunilo ono što bješe rečeno po proroku Isaiji, koji veli,
18 Evo Sluge mog, koga sam izabrao; mog ljubljenog, u kome uživa duša moja: staviću na njega Duha svoga i navještavaće osudu neznabošcima.
19 Neće se prepirati ni vikati, glas mu niko neće čuti po ulicama.
20 Trsku zgnječenu on neće prelomiti i stijenj koji tinja neće ugasiti, sve dok osudu ne izvede do pobjede.
21 I u njegovo ime uzdaće se neznabošci.
22 Tada mu dovedoše posjednutoga đavolom, slijepa i nijema: i ozdravi ga on, tako da slijepi i nijemi čovjek i progovori i progleda.
23 I zadivi se sav narod te poče govoriti, Nije li ovaj Sin Davidov?
24 Ali kada to čuše fariseji, rekoše, Ovaj ne izgoni đavole, osim po Veelzevulu, knezu đavolā.
25 A Isus im, znajući njihove misli, reče, Svako kraljevstvo podijeljeno protiv sebe sama postaje pustoš; i svaki grad ili kuća podijeljena protiv sebe same neće opstati.
26 I ako Satana izgoni Satanu, protiv sebe je podijeljen; kako će tada opstati njegovo kraljevstvo?
27 I ako ja po Veelzevulu izgonim đavole, po kome ih izgone vaša djeca? zbog toga će vam ona biti sudije.
28 Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavole, tada je došlo k vama kraljevstvo Božje.
29 Ili, kako može neko ući u kuću jakoga i oplijeniti njegova dobra, osim ako najprije ne sveže jakoga? i tada će mu kuću oplijeniti.
30 Ko nije sa mnom, protiv mene je, i ko ne sabire sa mnom, rasipa.
31 Zbog toga vam kažem, Svaki grijeh i hula oprostiće se ljudima, ali hula protiv Duha Svetoga neće se oprostiti ljudima.
32 I ko god reče riječ protiv Sina čovječjega, oprostiće mu se, ali ko god reče protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovome svijetu, ni u svijetu koji dolazi.
33 Ili učinite stablo dobrim, pa mu je plod dobar; ili učinite stablo lošim pa mu je i plod loš: jer po svome se plodu poznaje stablo.
34 Naraštaju zmija otrovnica, kako biste mogli govoriti dobro kada ste zli? jer iz obilja srca usta govore.
35 Dobar čovjek iz dobre riznice srca iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo.
36 Ali kažem vam da će ljudi za svaku bezrazložnu riječ koju izgovore dati račun na dan suda.
37 Jer po svojim ćeš riječima biti opravdan i po svojim ćeš riječima biti osuđen.
38 Tada mu odgovoriše neki pismoznanci i fariseji, rekavši, Učitelju, htjeli bismo vidjeti znak od tebe.
39 Ali on im odgovori i reče, Zao i preljubnički naraštaj znak traži, ali mu se znak neće dati, osim znaka proroka Jone:
40 Jer kao što je Jona bio u kitovoj utrobi tri dana i tri noći, tako će i Sin čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.
41 Ninivljani će ustati na sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga: jer su se oni na propovijed Joninu pokajali, a gle, ovdje je veći od Jone.
42 Kraljica juga ustaće na sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga: jer je s krajeva zemlje došla da čuje Solomonovu mudrost, a gle, ovdje je veći od Solomona.
43 Kada nečisti duh iziđe iz čovjeka, on prolazi bezvodnim mjestima tražeći počinak, i ne nalazi ga.
44 Tada veli, Vratiću se u svoju kuću odakle sam izišao i, kada dođe, nađe je praznu, pometenu i ukrašenu.
45 Zatim ode, uzme sa sobom sedam drugih duhova pakosnijih od sebe, te oni uđu i nastane se ondje: i postane potonje stanje onoga čovjeka gore no prvobitno. Tako će biti i ovom opakom naraštaju.
46 Dok je on još govorio narodu, gle, napolju stajahu njegova majka i njegova braća tražeći da govore s njim.
47 Tada mu neko reče, Gle, majka tvoja i braća tvoja stoje napolju i traže da govore s tobom.
48 Ali on tome koji mu je to javio odgovori, Ko je moja majka? i ko su moja braća?
49 I ispruži ruku prema svojim učenicima i reče, Evo majke moje i braće moje!
50 Jer ko god vrši volju Oca mog koji je u nebu, taj mi je brat, i sestra, i majka.

Jevanđelje po Mateju 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Istoga dana iziđe Isus iz kuće te sjede kraj mora.
2 I okupi se k njemu veliko mnoštvo, tako da je ušao u lađu i sjeo, a sve ono mnoštvo stajalo je na obali.
3 I pričao im je mnogo toga u poređenjima, govoreći, Gle, iziđe sijač sijati.
4 I dok je sijao, neka zrna padoše uz put pa dođoše ptice i pojedoše ih.
5 Neka padoše na kamenita mjesta, gdje nisu imala dosta zemlje, pa odmah iznikoše, jer nisu imala duboku zemlju.
6 A kada se diglo sunce, bjehu spržena te se, budući da nisu imala korijena, osušiše.
7 Neka padoše u trnje pa trnje poraste, i uguši ih.
8 No ostala padoše na dobru zemlju i doniješe plod: neko stostruk, neko šezdesetostruk, neko tridesetostruk.
9 Ko ima uši da čuje, neka čuje.
10 I pristupiše učenici i rekoše mu, Zašto im govoriš u poređenjima?
11 On im odgovori i reče, Zato što je vama dano znati tajinstvā kraljevstva nebeskog, a njima nije dano.
12 Jer onome ko ima daće se, i obilovaće: a onome ko nema oduzeće se i ono što ima.
13 Zbog toga im govorim u poređenjima: jer gledajući ne vide, i slušajući ne čuju, niti razumiju.
14 I ispunjava se u njima Isaijino proročanstvo koje veli, Slušaćete, slušati, i nećete razumjeti; gledaćete, gledati, i nećete uvidjeti.
15 Jer usalilo se srce ovoga naroda pa ušima svojim teško čuju i oči svoje zatvoriše: da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju i ne obrate se pa ih ja ozdravim.
16 Ali blagoslovene su vaše oči, jer vide, i vaše uši, jer čuju.
17 Jer, zaista, kažem vam da su mnogi proroci i pravednici željeli da vide to što vi gledate, ali ne vidješe, i da čuju to što vi slušate, ali ne čuše.
18 Vi, dakle, čujte poređenje o sijaču:
19 Kada kogod čuje riječ o kraljevstvu i ne razumije je, dolazi pakosnik i otima to što je bilo posijano u njegovu srcu. To je onaj koji je primio sjeme uz put.
20 A onaj koji je primio sjeme na kamenitim mjestima jest onaj koji riječ čuje i odmah je s radošću prima,
21 Ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: nastane li nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablazni.
22 A onaj koji je primio sjeme u trnju jest onaj koji riječ čuje, ali briga za život i obmanljivost bogatstva uguše riječ i on postane besplodan.
23 Ali onaj koji je primio sjeme u dobru zemlju jest onaj koji riječ čuje i razumije, koji i plod donosi i daje: jedan stostruko, drugi šezdesetostruko, a treći tridesetostruko.
24 Drugo im poređenje iznese, govoreći, Kraljevstvo nebesko je nalik čovjeku koji posija dobro sjeme na svojoj njivi:
25 Ali dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i posija ljulj međ pšenicu, i ode.
26 A kada je stabljika porasla i donijela plod, pokaza se i ljulj.
27 Stoga pristupiše sluge domaćinu i rekoše mu, Gospodine, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? otkuda onda na njoj ljulj?
28 On im reče, Neprijatelj je to učinio. Rekoše mu sluge, Hoćeš li da odemo i poberemo ga?
29 No on reče, Ne; da ne biste sabirući ljulj iščupali s njim i pšenicu.
30 Pustite oboje da rastu zajedno do žetve; a u doba žetve reći ću žeteocima, Skupite najprije ljulj i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu skupite u moju žitnicu.
31 Drugo im poređenje iznese govoreći, Kraljevstvo nebesko je kao zrno gorušice, koje čovjek uze i posija na svojoj njivi.
32 Ono je, doduše, najmanje od sveg sjemena, ali kada naraste, veće je od sveg povrća i izraste u stablo, tako da dođu ptice nebeske i nasele se na njegovim granama.
33 Ispripovijeda im još jedno poređenje: Kraljevstvo nebesko je kao kvasac, koji žena uze i sakri u tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.
34 Sve je to Isus govorio mnoštvu u poređenjima, i bez poređenja im nije govorio ništa;
35 Da se ispuni ono što je rečeno po proroku, Otvoriću u poređenjima usta svoja, iznijeću ono što je skriveno od postanka svijeta.
36 Tada Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. I pristupiše mu njegovi učenici, rekavši, Razjasni nam poređenje o ljulju na njivi.
37 Odgovori im on, rekavši, Onaj koji sije dobro sjeme je Sin čovječji,
38 A njiva je svijet; dobro sjeme su djeca kraljevstva, a ljulj su djeca pakosnika;
39 Neprijatelj koji ih je posijao jest đavo; žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli.
40 Kao što se ljulj sabire i u ognju spaljuje, tako će biti na svršetku ovoga svijeta.
41 Sin čovječji poslaće svoje anđele i oni će pokupiti iz njegovog kraljevstva sve sablazni i one koji čine bezakonje,
42 I baciti ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zubā.
43 Tada će pravednici svijetliti poput sunca u kraljevstvu svog Oca. Ko ima uši da čuje, neka čuje.
44 Opet, kraljevstvo nebesko je kao blago skriveno na njivi, koje čovjek, kada ga nađe, sakri i, radostan zbog njega, ode te proda sve što ima i kupi tu njivu.
45 Opet, kraljevstvo nebesko je kao trgovac koji traga za lijepim biserima,
46 Koji, kada je bio pronašao jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što je imao i kupi ga.
47 Opet, kraljevstvo nebesko je nalik mreži koja se baci u more i zahvati svaku vrstu stvorenja,
48 Koju, kada se napuni, izvukoše na obalu, i sjedoše te ono dobro skupiše u posude, a ono loše pobacaše.
49 Tako će biti na svršetku svijeta: izići će anđeli i odvojiti opake od pravednih,
50 I baciti ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zubā.
51 Reče im Isus, Jeste li sve to razumjeli? Rekoše mu, Jesmo, Gospode.
52 Tada im reče, Zbog toga je svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko nalik čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.
53 A kada je dovršio ta poređenja, ode Isus odande.
54 Došavši u svoj zavičaj, poučavaše ih u njihovoj sinagogi tako da oni, zapanjeni, govorahu, Odakle ovome ta mudrost i ta silna djela?
55 Nije li to tesarov sin? ne zove li mu se majka Marija, a braća njegova Jakov, i Joso, i Simon, i Juda?
56 I sestre njegove, nisu li sve kod nas? Odakle ovome sve to?
57 I sablažnjavahu se zbog njega. A Isus im reče, Nije prorok bez časti, osim u svome zavičaju i u vlastitoj kući.
58 I nije ondje, zbog njihove nevjere, učinio mnogo silnih djela.

Jevanđelje po Mateju 14 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U ono doba dočuo je Irod četvorovlasnik glas o Isusu;
2 I reče on svojim slugama, To je Jovan Krstitelj; vaskrsnuo je od mrtvih i zbog toga te sile djeluju u njemu.
3 Irod, naime, bješe uhapsio Jovana, svezao ga i bacio u tamnicu zbog Irodijade, žene svoga brata Filipa,
4 Jer mu je Jovan bio rekao, Nije ti dopušteno imati je.
5 A kada ga je htio ubiti, uplašio se naroda, jer su ga držali za proroka.
6 Ali kada se slavio Irodov rođendan, Irodijadina kći zaplesa pred svima i svidje se Irodu.
7 Stoga on zakletvom obeća da će joj dati šta god zaište.
8 A ona mu, unaprijed upućena od svoje majke, reče, Daj mi ovdje na pladnju glavu Jovana Krstitelja.
9 I požali kralj; ali zbog zakletve, i zbog onih koji bjehu s njim za stolom, zapovjedi da joj se dā.
10 I posla da se odsječe glava Jovanu u tamnici.
11 I doniješe njegovu glavu na pladnju te je dadoše djevojci, a ona je odnije svojoj majci.
12 I dođoše njegovi učenici, uzeše tijelo i ukopaše ga pa odoše i javiše to Isusu.
13 Kada je Isus to čuo, povukao se odande lađom na pusto mjesto, nasamo; a kada su ljudi čuli zato, pošli su pješice za njim iz gradova.
14 I iziđe Isus te ugleda veliko mnoštvo, i sažali se nad njima i ozdravi njihove bolesnike.
15 I pristupiše mu predveče njegovi učenici, rekavši, Pust je ovo kraj i već je kasno; otpusti ljude da odu u sela i kupe sebi hrane.
16 Ali im Isus reče, Ne treba da idu; dajte im vi da jedu.
17 No oni mu odgovoriše, Imamo ovdje samo pet hljebova i dvije ribe.
18 I reče im, Donesite mi ih ovamo.
19 I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po travi, i uze pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši u nebo, blagoslovi pa razlomi i dade hljebove učenicima, a učenici mnoštvu.
20 I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih su ulomaka nakupili dvanaest punih košara.
21 A onih koji su jeli, osim ženā i djece, bješe oko pet hiljada muškaraca.
22 I odmah natjera Isus svoje učenike da uđu u lađu i odu pred njim na drugu stranu dok on otpošalje mnoštvo.
23 A kada je otposlao mnoštvo, uziđe on na goru nasamo moliti: i kad je došlo veče, bješe ondje sām.
24 A lađa je već bila nasred mora, udarana talasima, jer bješe protivan vjetar.
25 Za četvrte noćne straže ode Isus k njima, hodajući po moru.
26 A kada ga ugledaše kako hoda po moru, učenici prestrašeni rekoše, To je utvara; i od straha vikahu.
27 No Isus im odmah prozbori, rekavši, Ohrabrite se, ja sam; ne bojte se.
28 Odgovarajući mu, Petar reče, Gospode, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi.
29 I reče on, Dođi. Sišavši s lađe, pođe Petar k Isusu hodajući po vodi.
30 Ali kada spazi žestok vjetar, uplaši se pa poče tonuti; i povika, Gospode, spasi me!
31 I odmah pruži Isus ruku, prihvati ga i reče mu, O malovjerni, zašto si posumnjao?
32 A kada su ušli u lađu, prestade vjetar.
33 Tada oni na lađi pristupiše i pokloniše mu se, rekavši, Vaistinu, ti si Sin Božji.
34 Prešavši preko, siđoše na kopno u Genisaretu.
35 Kada ga ljudi iz toga mjesta prepoznaše, razglasiše o njemu po svoj onoj okolini i doniješe mu sve koji bjehu bolesni;
36 I moljahu ga da samo dotaknu rub njegove haljine: i posve bi ozdravili svi koji bi dotakli.

Jevanđelje po Mateju 15 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada dođoše k Isusu pismoznanci i fariseji iz Jerusalima, rekavši,
2 Zašto tvoji učenici krše predanje starih? jer ne peru svoje ruke kada jedu hljeb.
3 A on im odgovori i reče, A zašto i vi svojim predanjem kršite zapovijest Božju?
4 Jer Bog je zapovjedio, rekavši, Poštuj oca i majku; i, Neka se onaj ko prokune oca ili majku kazni smrću.
5 Ali vi kažete, Ko god ocu ili majci veli, Dar je ono što od mene treba da dobiješ;
6 I ne poštuje svog oca ili svoju majku, biće slobodan. Tako ste svojim predanjem ukinuli Božju zapovijest.
7 Licemjeri, dobro je Isaija prorokovao o vama, rekavši,
8 Ovaj mi narod pristupa svojim ustima i usnama me časti, ali im je srce daleko od mene.
9 Ali uzalud me štuju naučavajući kao nauke zapovijesti ljudske.
10 I dozva on mnoštvo, i reče im, Čujte i razumijte:
11 Ne onečišćuje čovjeka ono što ulazi u usta; nego ono što iz usta izlazi, to onečišćuje čovjeka.
12 Tada mu pristupiše njegovi učenici, rekavši, Znaš li da su se fariseji sablaznili nakon što su čuli to kazivanje?
13 Ali on im odgovori i reče, Svaka sadnica koju nije posadio moj nebeski Otac biće iskorijenjena.
14 Pustite ih: oni su slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.
15 Nato mu Petar reče, Razjasni nam to poređenje.
16 A Isus reče, Zar ni vi još ne razumijete?
17 Ne shvatate li još uvijek da sve ono što ulazi u usta odlazi u trbuh i izbacuje se u nužnik.
18 Ali ono što izlazi iz usta, iz srca izlazi, i to onečišćuje čovjeka.
19 Jer iz srca izviru zle misli, ubistva, preljube, bludništva, krađe, lažno svjedočenje, hule;
20 To je ono što onečišćuje čovjeka: a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.
21 I pođe Isus odande te pređe na područje Tira i Sidona.
22 I gle, neka žena, Hananejka iz tih krajeva, iziđe i doviknu mu, Smiluj mi se, Gospode, Sine Davidov; kćer mi strašno muči đavo.
23 Ali joj on ne odgovori ni riječ. I pristupiše mu njegovi učenici i zamoliše ga, kazujući, Otpošalji je, jer viče za nama.
24 Ali on odgovori i reče, Poslan sam samo k izgubljenim ovcama kuće Izraelove.
25 Tada ona priđe i pokloni mu se, rekavši, Gospode, pomozi mi.
26 Ali joj on odgovori i reče, Nije pravo uzeti hljeb djeci i baciti ga psima.
27 A ona reče, Da, Gospode, ali i psi jedu od mrvica što padaju sa stola njihova gospodara.
28 Tada Isus odgovori i reče joj, O ženo, velika je tvoja vjera: neka ti bude kako želiš. I kći joj bī ozdravljena od toga istoga časa.
29 I ode Isus odande, i dođe u blizinu Galilejskoga mora, te uziđe na goru i sjednu ondje.
30 I dođe k njemu veliko mnoštvo s hromima, slijepima, nijemima, sakatima i mnogima drugima, i položiše ih Isusu kod nogu te ih on ozdravi,
31 Tako da se mnoštvo divilo gledajući kako nijemi govore, sakati ozdravljaju, hromi hodaju i slijepi prо̀gledaju: i slavljahu Boga Izraelovog.
32 Tada Isus dozva k sebi svoje učenike i reče im, Žao mi je mnoštva, jer su već tri dana uz mene i nemaju šta jesti; a ne želim ih otposlati gladne, da ne klonu putem.
33 No njegovi mu učenici rekoše, Odakle nam u pustari toliko hljeba da nahranimo toliko mnoštvo?
34 I reče im Isus, Koliko hljebova imate? Oni rekoše, Sedam; i nekoliko ribica.
35 I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po zemlji.
36 I uze on sedam hljebova i ribe te zahvali, i razlomi ih, i dade svojim učenicima, a učenici mnoštvu.
37 I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih su ulomaka nakupili sedam punih košara.
38 A onih koji su jeli, osim žena i djece, bješe četiri hiljade muškaraca.
39 Otpustivši mnoštvo, uđe on u lađu i ode na područje Magdale.

Jevanđelje po Mateju 16 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pristupiše mu fariseji i sadukeji te, iskušavajući ga, zaiskaše da im pokaže kakav znak s neba.
2 On im odgovori i reče, Kada dođe veče govorite, Biće lijepo vrijeme, jer je nebo rumeno;
3 A ujutro, Danas će biti nevrijeme, jer je nebo crveno i tmurno. O licemjeri! znate prosuditi izgled neba, a znakove vremena ne možete?
4 Opaki i preljubnički naraštaj znak traži, ali mu se neće dati znak, osim znaka Jone proroka. I ostavi ih i ode.
5 I dođoše njegovi učenici na drugu stranu, a bjehu zaboravili da ponesu hljeb.
6 Tada im Isus reče, Pazite i čuvajte se kvasca farisejskog i sadukejskog.
7 I raspravljahu oni međusobno, rekavši, To je zato što nismo ponijeli hljeb.
8 Vidjevši to, Isus im reče, O malovjerni, zašto međusobno raspravljate jer niste ponijeli hljeb?
9 Zar još ne shvatate, i ne sjećate se onih pet hljebova na pet hiljada i koliko košara podigoste?
10 Ni onih sedam hljebova na četiri hiljade i koliko košara podigoste?
11 Kako ne shvatate da vam nisam govorio o hljebu kada rekoh da se čuvate kvasca farisejskog i sadukejskog?
12 Tada shvatiše da im nije kazao da se čuvaju hljebnoga kvasca, nego farisejske i sadukejske nauke.
13 Kada je Isus došao na područje Ćesarije Filipove, upita on svoje učenike, rekavši, Šta govore ljudi da sam ja, Sin čovječji?
14 A oni odgovoriše, Neki vele da si Jovan Krstitelj, neki da si Ilija, a drugi da si Jeremija ili jedan od prorokā.
15 Reče im, A šta vi kažete da sam ja?
16 A Simon Petar odgovori i reče, Ti si Hrist, Sin Boga živoga.
17 I odgovori Isus i reče mu, Blagosloven si ti, Simone Varjona, jer ti to nije otkrilo tijelo i krv, nego Otac moj, koji je u nebu.
18 A i ja tebi kažem, Ti si Petar, i na ovoj stijeni sagradiću crkvu svoju i kapije pakla neće je nadvladati.
19 I daću ti ključeve kraljevstva nebeskoga: i šta god svežeš na zemlji, biće svezano u nebu; i šta god odriješiš na zemlji, biće odriješeno u nebu.
20 Tada on zaprijeti svojim učenicima da nikome ne govore da je on, Isus, Hrist.
21 Otada poče Isus izlagati svojim učenicima da mora poći u Jerusalim i pretrpjeti mnogo toga od starješina i svešteničkih glavara i pismoznanaca, i da mora biti ubijen i treći dan vaskrsnuti.
22 Tada ga Petar pozva na stranu i poče ga odvraćati, rekavši, Daleko to od tebe, Gospode: tebi se to ne smije dogoditi.
23 Ali on se okrenu i reče Petru, Idi od mene, Satano: sablazan si mi, jer ne misliš ono što je Božje, nego ono što je ljudsko.
24 Tada reče Isus svojim učenicima, Hoće li ko ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe i uzme svoj krst i slijedi me.
25 Jer ko god hoće svoj život spasiti, izgubiće ga, a ko izgubi svoj život zbog mene, naći će ga.
26 Jer šta koristi čovjeku ako sav svijet dobije, a izgubi vlastitu dušu? ili, šta će čovjek dati u zamjenu za svoju dušu?
27 Jer doći će Sin čovječji u slavi Oca svoga sa svojim anđelima i naplatiće tada svakome po njegovim djelima.
28 Zaista, kažem vam, Neki od onih koji ovdje stoje neće okusiti smrt dok ne vide Sina čovječjega kako dolazi u svoje kraljevstvo.

Jevanđelje po Mateju 17 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Jovana, brata njegovog, te ih povede na visoku goru, nasamo,
2 I preobrazi se pred njima: i zasja mu lice kao sunce i odjeća mu postade bijela kao svjetlost.
3 I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija razgovarajući s njim.
4 Tada odgovori Petar i reče Isusu, Gospode, dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš, daj da načinimo ovdje tri sjenice: jednu za tebe, i jednu za Mojsija, i jednu za Iliju.
5 Još dok je govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni: i gle, glas iz oblaka prozbori, Ovo je moj ljubljeni Sin, u kome mi je zadovoljstvo; njega slušajte.
6 Kada su učenici to čuli, padoše ničice i bjehu silno prestrašeni.
7 I pristupi im Isus, i dotaknu ih, i reče, Ustanite i ne bojte se.
8 Podigavši oči, ne vidješe nikoga osim Isusa samog.
9 A kada su silazili s gore, zapovjedi im Isus, govoreći, Nikome ne govorite o tome viđenju dok Sin čovječji ne ustane od mrtvih.
10 I upitaše ga njegovi učenici, rekavši, Zašto onda pismoznanci govore da najprije mora doći Ilija?
11 I odgovori im Isus i reče, Ilija odista dolazi najprije i sve će obnoviti.
12 No velim vam da je Ilija već došao, ali ga nisu prepoznali, nego su mu učinili ono što im se prohtjelo. Jednako će i Sin čovječji pretrpjeti od njih.
13 Tada učenici razumješe da im je govorio o Jovanu Krstitelju.
14 A kada su došli do mnoštva pristupi mu neki čovjek, kleknu pred njega i reče,
15 Gospode, smiluj se mome sinu, jer je mjesečar i strašno se muči: jer često pada u oganj i često u vodu.
16 A doveo sam ga i tvojim učenicima, i nisu ga mogli izliječiti.
17 Tada Isus odgovori i reče, O naraštaju nevjerni i pokvareni, dokle mi je biti s vama? dokle ću vas podnositi? dovedite mi ga ovamo.
18 I zaprijeti Isus đavolu te on iziđe iz njega: i dječak bī izliječen istoga trena.
19 Tada učenici pristupiše k Isusu nasamo i rekoše, Zašto ga mi nismo mogli istjerati?
20 I reče im Isus, Zbog vaše nevjere. Jer zaista, kažem vam, ako imate vjeru kao zrno gorušice, reći ćete ovoj gori, Premjesti se odavde onamo! i premjestiće se; i ništa vam neće biti nemoguće.
21 No, taj rod ne izlazi osim molitvom i postom.
22 Dok su boravili u Galileji, reče im Isus, Sin čovječji će biti predan u ruke ljudima,
23 I oni će ga ubiti, no treći dan će on vaskrsnuti. I silno se ražalostiše.
24 A kada su stigli u Kapernaum, pristupiše Petru oni koji ubiru porez i rekoše mu, Zar vaš učitelj ne plaća porez?
25 On reče, Da. A kada je ušao u kuću, preduhitri ga Isus, rekavši, Šta ti misliš, Simone? od koga zemaljski kraljevi ubiru carinu ili porez? od vlastite djece, ili od tuđe?
26 Reče mu Petar, Od tuđe. A Isus njemu reče, Dakle, djeca su oslobođena.
27 Ali, da ih ne sablaznimo, pođi do mora, baci udicu i uzmi prvu ribu koju izvučeš, otvori joj usta i naći ćeš novčić: uzmi ga i daj im za mene i za sebe.

Jevanđelje po Mateju 18 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U ono doba pristupiše Isusu učenici, rekavši, Ko je najveći u kraljevstvu nebeskom?
2 I dozva Isus malo dijete, postavi ga posred njih
3 I reče, Zaista, kažem vam, Ako se ne obratite i ne postanete kao mala djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
4 Ko god se, dakle, ponizi kao ovo malo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.
5 A ko primi jedno ovakvo malo dijete u moje ime, mene prima.
6 Ali onome ko sablazni jednoga od ovih najmanjih koji vjeruju u mene, bolje bi bilo da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da potone u dubinu mora.
7 Jao svijetu zbog sablazni! jer potrebno je da dođu sablazni, ali jao onome čovjeku po kome dolazi sablazan!
8 Stoga, ako te tvoja ruka ili noga sablažnjava, odsijeci ih i baci od sebe: bolje ti je ući u život hrom ili sakat negoli s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječiti.
9 I ako te tvoje oko sablažnjava, iščupaj ga i baci od sebe: bolje ti je s jednim okom ući u život negoli s oba oka biti bačen u oganj pakleni.
10 Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih; jer, kažem vam, njihovi anđeli u nebu neprestano gledaju lice Oca mog, koji je u nebu.
11 Jer Sin čovječji je došao da spasi ono što je izgubljeno.
12 Šta mislite vi? ako neki čovjek ima sto ovaca pa jedna od njih zaluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet te poći u brda u potragu za zalutalom?
13 I nađe li je, zaista, kažem vam da se raduje zbog nje više no zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.
14 Tako nije ni volja Oca vašega, koji je u nebu, da propadne ijedan od ovih malenih.
15 Štaviše, sagriješi li tvoj brat protiv tebe, idi i pokaraj ga nasamo: ako te posluša, zadobio si svog brata.
16 Ali ako te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, kako bi se na iskazu dvojice ili trojice svjedoka temeljila svaka izjava.
17 A ako ni njih ne posluša, reci to crkvi: ako ni crkvu ne posluša, neka ti bude kao paganin i carinik.
18 Zaista, kažem vam, Šta god svežete na zemlji, biće svezano u nebu, i šta god odriješite na zemlji, biće odriješeno u nebu.
19 Ponovo vam kažem, Ako dvoje od vas na zemlji složno zaištu šta god bilo, učiniće im Otac moj koji je u nebu.
20 Jer gdje su dvoje ili troje okupljeni u moje ime, tamo sam ja među njima.
21 Tada dođe k njemu Petar i reče, Gospode, koliko puta može sagriješiti protiv mene brat moj i da mu oprostim? do sedam puta?
22 Reče mu Isus, Ne velim ti, Do sedam puta: nego, Do sedamdeset puta sedam.
23 Stoga je kraljevstvo nebesko nalik nekome kralju koji htjede urediti račun sa svojim slugama.
24 A kada je počeo obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu je dugovao deset hiljada talenata.
25 A kako nije imao čime platiti, zapovjedi njegov gospodar da prodaju njega, i njegovu ženu, i djecu, i sve što je imao, i da se naplati.
26 Nato pade sluga i pokloni mu se, rekavši, Gospodaru, imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.
27 I smilova se gospodar toga sluge, otpusti ga i oprosti mu dug.
28 No taj sluga iziđe i nađe jednoga od svojih saslugu, koji mu je dugovao sto novčića: pograbi ga i poče ga daviti, govoreći, Plati što si dužan.
29 I pade mu taj sasluga do nogu i zamoli ga, rekavši, Imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.
30 Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne isplati dug.
31 A kada su njegove sasluge vidjele šta se dogodilo, silno se ražalostiše i odoše da jave svome gospodaru sve što se zbilo.
32 Tada ga dozva njegov gospodar i reče mu, O ti opaki slugo, sav onaj dug sam ti oprostio, jer si me zamolio:
33 Nisi li se i ti trebao smilovati svome sasluzi kao što sam se i ja smilovao tebi?
34 I gospodar ga njegov, gnjevan, preda mučiteljima dok ne isplati sve što mu je dugovao.
35 Tako će i moj nebeski Otac učiniti vama ako svako od srca ne oprosti svome bratu njegove pogreške.

Jevanđelje po Mateju 19 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I kada je Isus dovršio ta kazivanja, ode iz Galileje i dođe u krajeve Judeje s one strane Jordana.
2 I slijedilo ga je veliko mnoštvo; i ozdravi ih ondje.
3 Pristupiše mu i fariseji te mu, iskušavajući ga, rekoše, Je li čovjeku dopušteno otpustiti svoju ženu iz bilo kog razloga?
4 A on im odgovori i reče, Niste li čitali da ih je onaj koji ih je u početku načinio, načinio muško i žensko
5 I rekao, Zbog toga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu; i njih će dvoje biti jedno tijelo?
6 Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Šta je, dakle, Bog sjedinio, čovjek neka ne rastavlja.
7 Rekoše mu, Zašto je onda Mojsije zapovjedio dati raspusni spis i otpustiti je?
8 Reče im on, Mojsije vam je zbog tvrdoće vaših srdaca dopustio da otpuštate svoje žene, ali od početka nije bilo tako.
9 A ja vam kažem, Ko god otpusti svoju ženu, osim zbog bludništva, i oženi se drugom, čini preljubu; i ko se oženi onom koja je otpuštena, čini preljubu.
10 Rekoše mu njegovi učenici, Ako je tako između muža i njegove žene, onda nije dobro ženiti se.
11 Ali on im reče, Ne mogu tu riječ prihvatiti svi, osim oni kojima je dano.
12 Jer ima nekih za ženidbu nesposobnih koji su se takvi rodili iz majčine utrobe; i ima za ženidbu nesposobnih koje su ljudi onesposobili; no ima i neženja koji sami sebe učiniše neženjama radi kraljevstva nebeskog. Ko to može da prihvati, neka prihvati.
13 Tada mu doniješe dječicu da na njih položi ruke i pomoli se, ali su im učenici branili.
14 No Isus reče, Pustite dječicu i ne branite im da dođu k meni, jer takvih je kraljevstvo nebesko.
15 I položi na njih ruke te ode odande.
16 I gle, dođe jedan i reče mu, Učitelju dobri, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?
17 A on mu odvrati, Zašto me nazivaš dobrim? niko nije dobar osim jednog, a to je Bog: ali ako želiš ući u život, drži zapovijesti.
18 Reče mu, Koje? Isus kaza, Ne ubij, Ne čini preljubu, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno,
19 Poštuj svog oca i majku svoju i Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.
20 Reče mu mladić, Sve sam to držao od mladosti svoje: šta mi još nedostaje?
21 Reče mu Isus, Ako želiš da budeš savršen, idi i prodaj što imaš i daj siromasima, pa ćeš imati blago u nebu; i dođi i slijedi me.
22 Čuvši to kazivanje, ode mladić žalostan, jer je imao velike posjede.
23 Tada reče Isus svojim učenicima, Zaista, kažem vam da će bogataš teško ući u kraljevstvo nebesko.
24 I ponovo vam velim, Lakše je kamili proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.
25 Kada su to čuli, njegovi se učenici silno zapanjiše i rekoše, Ko onda može biti spašen?
26 Isus ih pogleda i reče im, S ljudima je to nemoguće; ali s Bogom je sve moguće.
27 Tada mu Petar odgovori i reče, Evo, mi smo sve ostavili i pošli za tobom; šta ćemo za to imati?
28 I reče im Isus, Zaista, kažem vam da ćete vi koji ste pošli za mnom, za preporoda, kada Sin čovječji bude sjedio na prijestolu svoje slave, i vi sjediti na dvanaest prijestola i suditi dvanaest Izraelovih plemena.
29 I svako ko ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja zbog mog imena, stostruko će primiti i život vječiti naslijediti.
30 No mnogi prvi biće posljednji, a posljednji prvi.

Jevanđelje po Mateju 20 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jer kraljevstvo nebesko je nalik čovjeku domaćinu koji rano ujutro iziđe unajmiti radnike u svoj vinograd.
2 I pogodivši se s radnicima po dinar na dan, posla ih on u svoj vinograd.
3 I iziđe oko trećega sata i ugleda druge kako besposleni stoje na trgu.
4 I njima reče, Idite i vi u vinograd i daću vam što je pravo. I odoše oni.
5 Iziđe on opet oko šestoga i devetoga sata i učini isto tako.
6 I oko jedanaestoga sata iziđe te nađe druge gdje besposleni stoje, i reče im, Zašto tu stojite sav dan besposleni?
7 Rekoše mu, Zato što nas niko nije unajmio. Reče im, Idite i vi u vinograd; i šta god je pravo, to ćete primiti.
8 A kada je došlo veče, gospodar vinograda reče svome upravitelju, Pozovi radnike i isplati im njihovu nadnicu, počevši od posljednjih do prvih.
9 I kada dođoše oni koji bjehu unajmljeni oko jedanaestoga sata, primiše oni svaki po dinar.
10 No kada dođoše oni prvi, oni mišljahu da će primiti više, ali i oni primiše svaki po dinar.
11 Primivši to, stadoše oni mrmljati protiv domaćina kuće,
12 Govoreći, Ovi posljednji radili su samo jedan sat, a izjednačio si ih s nama koji smo podnosili tegobu dana i žegu.
13 Ali on jednome od njih odgovori, rekavši, Prijatelju, ne činim ti krivo: nisi li se pogodio sa mnom po dinar?
14 Uzmi to što je tvoje i idi svojim putem, a ja ću i ovom posljednjem dati kao i tebi.
15 Nije li mi dopušteno činiti sa svojim šta hoću? Zar je tvoje oko zlo zato što sam ja dobar?
16 Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji: jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.
17 Uzlazeći u Jerusalim, uze Isus putem nasamo dvanaestoricu učenika i reče im,
18 Evo, uzlazimo u Jerusalim; i Sin će čovječji biti predan svešteničkim glavarima i pismoznancima, i oni će ga osuditi na smrt,
19 I predati neznabošcima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali će on treći dan vaskrsnuti.
20 Tada mu majka djece Zevedejeve pristupi zajedno sa svojim sinovima, pokloni mu se i htjede zaiskati nešto od njega.
21 I reče joj on, Šta bi htjela? Ona mu reče, Dopusti da ova moja dva sina sjednu jedan tebi zdesna, a drugi slijeva u tvome kraljevstvu.
22 Ali Isus odgovori i reče, Ne znate šta ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti i biti kršteni krštenjem kojim sam ja kršten? Rekoše mu, Možemo.
23 I reče im, Od čaše moje zaista ćete piti, i biti kršteni krštenjem kojim sam ja kršten, ali sjesti meni zdesna i meni slijeva nije moje da dajem, nego će to biti dano onima za koje je pripremio moj Otac.
24 Kada su to čula desetorica, razbjesniše se na oba brata.
25 Ali Isus ih dozva k sebi i reče, Znate da knezovi neznabožaca gospodare nad njima i da velikaši vladaju nad njima.
26 No među vama neće biti tako; nego, ko god hoće biti najveći među vama, neka vam bude poslužitelj;
27 I ko god među vama hoće biti prvi, neka vam bude sluga;
28 Kao što ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego da služi i da dā svoj život kao otkupninu za mnoge.
29 A kada su odlazili iz Jerihona slijedilo ga je veliko mnoštvo.
30 I gle, dva slijepca što sjeđahu kraj puta, kada čuše da Isus prolazi, povikaše, rekavši, Smiluj nam se, O Gospode, Sine Davidov.
31 Mnoštvo ih je korilo i ućutkivalo, ali oni još jače vikahu govoreći, Smiluj nam se, O Gospode, Sine Davidov.
32 Zaustavi se Isus, i dozva ih, i reče, Šta hoćete da vam učinim?
33 Rekoše mu, Gospode, da nam se otvore oči.
34 Sažalivši se, dotaknu Isus njihove oči: i oni odmah progledaše te pođoše za njim.

Jevanđelje po Mateju 21 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A kada su se približili Jerusalimu i došli do Vitfage pri Maslinskoj gori, odasla Isus dvojicu učenika,
2 Rekavši im, Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i sa njom magare: odriješite ih i dovedite k meni.
3 Ako vam iko šta veli, reći ćete, Gospodu trebaju; i on će ih odmah poslati.
4 Sve se to zbilo da se ispuni ono što je rečeno po proroku, koji govoraše,
5 Kažite Kćeri sionskoj, Evo, kralj tvoj dolazi k tebi, krotak i jaše na magarici, i na magaretu, mladunčetu magaričinu.
6 I odoše učenici te učiniše kao što im je Isus naredio.
7 I dovedoše magaricu i magare, staviše na njih svoju odjeću i posjedoše njega na nj.
8 I veliki dio mnoštva prostirao je svoje haljine po putu; drugi su rezali grane sa stabala i prostirali ih putem.
9 A mnoštvo onih koji su išli pred njim i oni koji su ga slijedili klicahu, Osana Sinu Davidovom: Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodovo; Osana u visinama!
10 A kada je ušao u Jerusalim, uskomeša se sav grad govoreći, Ko je taj?
11 A mnoštvo reče, To je Isus, prorok iz Nazareta galilejskoga.
12 I ode Isus u hram Božji te izagna sve one koji prodavahu i kupovahu u hramu, i isprevrta mjenjačima novca stolove i klupe onima koji prodavahu golubove.
13 I reče im, Pisano je, Kuća će se moja zvati kuća molitve, a vi ste od nje načinili špilju razbojničku.
14 I priđoše mu u hramu slijepi i hromi i on ih ozdravi.
15 A kada sveštenički glavari i pismoznanci vidješe čudesa koja je učinio, i djecu koja viču u hramu i govore, Osana Sinu Davidovom, razgnjeviše se
16 I rekoše mu, Čuješ li šta ovi govore? I reče im Isus, Da; zar nikada niste čitali, Iz usta djece i odojčadi sebi si pripremio savršenu hvalu?
17 I ostavi ih te ode iz grada u Vitaniju i ondje prenoći.
18 A kada se izjutra vraćao u grad, ogladnje.
19 Ugledavši smokvu kraj puta, priđe joj; ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj reče, Nikada više ne raslo ploda na tebi, odsada i dovijeka. I odmah usahnu smokva.
20 A kada učenici to vidješe, začudiše se, Kako je smokva odmah usahla!
21 A Isus im reče, Zaista, kažem vam, Ako imate vjeru i ne sumnjate, činićete ne samo ovo što je učinjeno smokvi, nego i ako ovoj gori reknete, Pomakni se i baci se u more! dogodiće se.
22 I sve što vjerujući zaištete u molitvi, primićete.
23 A kada je došao u hram, pristupiše mu, dok je poučavao, sveštenički glavari i narodne starješine te rekoše, Kojom vlašću to činiš? i ko ti je dao tu vlast?
24 I odgovori Isus i reče im, I ja ću vās jedno upitati. Ako mi to kažete, i ja ću vama reći kojom vlašću to činim.
25 Krštenje Jovanovo, odakle bješe? od neba ili od ljudi? I umovahu oni međusobno govoreći, Ako velimo, Od neba; reći će nam, Zašto mu onda niste povjerovali?
26 A ako velimo, Od ljudi; strah nas je naroda, jer svi Jovana smatraju prorokom.
27 I odgovoriše oni Isusu i rekoše, Ne znamo. I reče on njima, Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.
28 A šta mislite vi? Neki je čovjek imao dva sina; i dođe prvome i reče, Sine, idi danas raditi u moj vinograd.
29 On mu odgovori i reče, Neću: no poslije se pokaje i ode.
30 I dođe on drugome i reče mu isto tako, a on odgovori, Idem, gospodine: i ne ode.
31 Koji je od te dvojice izvršio očevu volju? Rekoše mu, Prvi. Reče im Isus, Zaista, kažem vam da carinici i bludnice idu pred vama u kraljevstvo Božje.
32 Jer došao je k vama Jovan putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, ali carinici i bludnice mu povjerovaše; a vi, kada to vidjeste, ni kasnije se ne pokajaste da biste mu povjerovali.
33 Drugo poređenje čujte: Bješe neki domaćin koji je posadio vinograd, i ogradio ga ogradom, i iskopao u njemu kacu, i sagradio kulu, i predao ga u najam vinogradarima te otputovao u daleku zemlju.
34 A kada je prispjelo doba plodova, posla on svoje sluge vinogradarima da prime njegove plodove.
35 I pograbiše vinogradari njegove sluge pa jednoga istukoše, drugoga ubiše, a jednoga kamenovaše.
36 Ponovo posla on druge sluge, brojnije od prvih, ali oni i s njima postupiše jednako.
37 Naposljetku posla k njima svoga sina, rekavši, Poštovaće moga sina.
38 Ali kada vinogradari ugledaše sina, rekoše međusobno, Ovo je nasljednik; dođite, ubijmo ga i otmimo njegovo nasljedstvo.
39 I pograbiše ga, i izbaciše iz vinograda, i ubiše.
40 Kada, dakle, gospodar vinograda dođe, šta će učiniti tim vinogradarima?
41 Rekoše mu, Nemilo će pogubiti te opake ljude i vinograd iznajmiti drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove u svoje vrijeme.
42 Reče im Isus, Zar nikada niste u pismima čitali, Kamen koji odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni: Gospodovo je to djelo, divno čudo u očima našim?
43 Zbog toga će se, kažem vam, oduzeti od vas kraljevstvo Božje i predati narodu koji donosi njegove plodove.
44 I ko padne na taj kamen, smrskaće se, a onoga na koga on padne, u prah će satrti.
45 A kada sveštenički glavari i fariseji čuše ta njegova poređenja, uvidješe da o njima govori.
46 Ali kada pokušaše staviti ruke na nj, uplašiše se mnoštva, jer ga je ono smatralo prorokom.

Jevanđelje po Mateju 22 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I odgovori Isus te im ponovo prozbori u poređenjima i reče,
2 Kraljevstvo nebesko je kao neki kralj koji pripremi svadbu svome sinu,
3 I posla svoje sluge da pozovu zvanice na svadbu, no oni ne htjedoše doći.
4 Zatim posla druge sluge, rekavši, Recite zvanicama, Evo, objed sam svoj pripremio; junci moji i tovljenici poklani su, i sve je već pripremljeno: dođite na svadbu.
5 Ali oni, ne mareći, odoše: jedan na svoju njivu, drugi u svoju trgovinu,
6 A ostatak uhvati njegove sluge, naruži ih i ubi.
7 Čuvši to, razgnjevi se kralj i posla svoje vojske, i pogubi one ubice, i spali njihov grad.
8 Tada reče svojim slugama, Svadba je pripremljena, ali zvanice ne bjehu dostojne.
9 Pođite, stoga, na glavne puteve i pozovite na svadbu sve koje nađete.
10 Tako te sluge iziđoše na glavne puteve i okupiše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadba gostima.
11 A kada je kralj ušao da pogleda goste, ugleda ondje čovjeka koji ne bješe odjeven u svadbenu odoru
12 I reče mu, Prijatelju, kako si ušao ovamo, a nemaš svadbenu odoru? A on zanijemi.
13 Tada kralj reče slugama, Svežite mu ruke i noge, i odvedite ga i izbacite u krajnju tamu; ondje će biti plač i škrgut zubā.
14 Jer mnogi su zvani, ali je malo izabranih.
15 Tada odoše fariseji i održaše vijećanje kako da ga uhvate u riječi.
16 I poslaše k njemu svoje učenike s Irodovcima, koji rekoše, Učitelju, znamo da si istinit i učiš putu Božjem u istini, i ne mariš ni za koga, jer nisi pristrasan ni prema kome.
17 Reci nam, stoga, Šta misliš? Je li dopušteno dati porez ćesaru ili nije?
18 A Isus im, znajući njihovu opakost, reče, Zašto me iskušavate, licemjeri?
19 Pokažite mi porezni novac. I dadoše mu dinar.
20 I reče im on, Čiji je ovo lik i natpis?
21 Rekoše mu, Ćesarev. Tada im reče, Dajte ćesaru ono što je ćesarevo, a Bogu ono što je Božje.
22 Kada su čuli te riječi, zadiviše se te ga ostaviše i odoše.
23 Istog dana dođoše k njemu sadukeji, koji govore da nema vaskrsenja, i upitaše ga,
24 Učitelju, Mojsije je rekao, Umre li ko bez djece, neka njegov brat oženi njegovu ženu i podigne sjeme bratu svome.
25 Bejahu tako kod nas sedmorica braće: prvi se oženio i umro bez sjemena, ostavivši ženu svom bratu;
26 Jednako i drugi, i treći, sve do sedmoga.
27 Nakon svih njih umrla je i žena.
28 Za vaskrsenja, dakle, kome će od te sedmorice biti žena? jer svi su je imali.
29 Isus odgovori i reče im, U zabludi ste, jer ne poznajete pisma ni silu Božju.
30 Jer u vaskrsenju niti se žene niti se udaju, nego su kao anđeli Božji u nebu.
31 A što se tiče vaskrsenja mrtvih, zar niste čitali šta vam je kazao Bog, rekavši,
32 Ja sam Bog Avrahamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Bog nije Bog mrtvih, nego živih.
33 Čuvši to, mnoštvo bješe zaneseno njegovom naukom.
34 Ali kada su fariseji dočuli da je ućutkao sadukeje, okupiše se zajedno.
35 Tada ga jedan od njih, koji bješe zakonoznanac, iskušavajući ga, upita rekavši,
36 Učitelju, koja je zapovijest najveća u zakonu?
37 Isus mu odgovori, Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
38 To je prva i najveća zapovijest.
39 A druga joj je slična, Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.
40 O tim dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.
41 Dok fariseji bjehu okupljeni, upita ih Isus,
42 Govoreći, Šta mislite o Hristu? čiji je on sin? Rekoše mu, Sin Davidov.
43 On im kaza, Kako ga onda David u duhu naziva Gospodom kada govori,
44 Reče GOSPOD Gospodu mome, Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje tvojim nogama?
45 Ako, dakle, David njega naziva Gospodom, kako mu može biti sin?
46 I niko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti ga se od toga dana iko usudio išta pitati.

Jevanđelje po Mateju 23 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima,
2 Govoreći, Na Mojsijevom sjedalu pismoznanci i fariseji sjede.
3 Sve što vam oni nalože da držite, to držite i činite, ali nemojte činiti po njihovim djelima: jer oni govore, a ne čine.
4 Jer vežu teška i tegobna bremena i tovare ih na pleća ljudima, a oni sami ni prstom svojim neće da ih pomaknu.
5 Sva svoja djela čine zato da ih vide ljudi: proširuju svoje zapise i povećavaju rubove svojih haljina,
6 I vole pročelja na gozbama, i prva sjedala u sinagogama,
7 I pozdrave na trgovima, i da ih ljudi nazivaju, Ravi, Ravi.
8 Ali vi se ne dajte nazivati Ravi: jer jedan je vaš Učitelj, i to Hrist; i svi ste vi braća.
9 I nemojte nikoga na zemlji nazivati svojim ocem: jer jedan je Otac vaš, onaj koji je u nebu.
10 I ne dajte da vas nazivaju učiteljima: jer jedan je vaš Učitelj, Hrist.
11 Nego, najveći među vama neka vam bude sluga.
12 I ko god se uzvisi, biće ponižen, a ko se ponizi, biće uzvišen.
13 Ali jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima: jer vi sāmi ne ulazite, a ne puštate ni one koji pokušavaju ući.
14 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer proždirete kuće udovica pod izgovorom dugih molitava: zbog toga ćete primiti veću kaznu.
15 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog obraćenika, a kada on to postane, učinite ga sinom pakla dvaput gorim od sebe.
16 Jao vama, slijepe vođe, koje govore, Zakune li se kogod hramom, to je ništa; ali zakune li se kogod hramskim zlatom, dužnik je!
17 Budale i slijepci, ta šta je veće: zlato, ili hram koji zlato posvećuje?
18 I, Zakune li se kogod žrtvenikom, to je ništa; ali zakune li se kogod darom koji je na njemu, kriv je.
19 Budale i slijepci, ta šta je veće: dar, ili žrtvenik koji dar posvećuje?
20 Ko se, dakle, zakune žrtvenikom, kune se njime i svime onime što je na njemu.
21 I ko se zakune hramom, kune se njime i onime koji u njemu prebiva.
22 I ko se zakune nebom, kune se prijestolom Božjim i onime koji na njemu sjedi.
23 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer dajete desetinu od metvice, kopra i kima, a propuštate ono najvažnije u zakonu, pravednost, milosrđe i vjeru: to je trebalo činiti, a ono ne propuštati.
24 Vi slijepe vođe, koji cijedite mušicu i gutate kamilu!
25 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer čistite spoljašnjost čaše i zdjele, a iznutra su pune grabeža i neobuzdanosti.
26 Fariseju slijepi, očisti najprije ono što je unutar čaše i posude da im i spoljašnjost bude čista.
27 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer ste nalik okrečenim grobovima koji spolja izgledaju prekrasno, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i sve nečistoće.
28 Tako i vi spolja ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
29 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima,
30 I govorite, Da smo mi bili u dane svojih otaca, mi ne bismo s njima bili saučesnici u krvi prorokā.
31 Tako sami o sebi svjedočite da ste djeca onih koji su ubijali proroke.
32 Dopunite onda mjeru svojih otaca.
33 Zmije, naraštaju zmija otrovnica, kako ćete izbjeći osudu pakla?
34 Zato vam ja, evo, šaljem proroke, i mudrace, i pismoznance; i neke od njih ćete ubiti i razapeti, a neke bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada,
35 Da dođe na vas sva pravedna krv prolivena na zemlji: od krvi pravednoga Avelja do krvi Zaharije, sina Varahijinog, kog ste ubili između hrama i žrtvenika.
36 Zaista, kažem vam, Sve će to doći na ovaj naraštaj.
37 O Jerusalime, Jerusalime, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani, koliko li sam puta htio okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja svoje piliće pod svoja krila, a vi ne htjedoste!
38 Evo, ostavljena vam je kuća opustošena.
39 Jer, kažem vam, Odsada me više nećete vidjeti sve dok ne kažete, Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodovo.

Jevanđelje po Mateju 24 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I iziđe Isus te ode od hrama; i pristupiše mu njegovi učenici da mu pokažu hramska zdanja.
2 I reče im Isus, Ne vidite li sve to? Zaista, kažem vam, Neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu koji neće biti oboren.
3 I pristupiše mu učenici nasamo dok je sjedio na Maslinskoj gori, govoreći, Reci nam, kada će to biti? I šta će biti znak tvoga dolaska i svršetka svijeta?
4 Isus odgovori i reče im, Pazite da vas ko ne zavede.
5 Jer mnogi će doći u moje ime i govoriti, Ja sam Hrist; i mnoge će zavesti.
6 I čućete za ratove i za glasine o ratovima: gledajte da se ne uznemirujete; jer sve se to treba dogoditi, ali to još nije svršetak.
7 Jer narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; biće gladī, i pošastī, i potresā po raznim mjestima.
8 Ali sve je to samo početak patnji.
9 Tada će vas na muke predavati i ubijati vas: i svi će vas narodi mrziti zbog mog imena.
10 Mnogi će se tada sablazniti, izdavati jedni druge i mrziti se međusobno.
11 I ustaće mnogi lažni proroci i mnoge će obmanuti.
12 I budući da će se umnožiti bezakonje, ohladnjeće ljubav mnogih.
13 Ali onaj ko ustraje do svršetka, biće spašen.
14 I propovijedaće se ovo jevanđelje kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći svršetak.
15 Kada, dakle, ugledate gnusobu pustoši, prorečenu po proroku Danilu, kako stoji na svetome mjestu (ko čita, neka razumije),
16 Neka tada oni koji budu u Judeji bježe u gore:
17 Neka onaj ko je na krovu ne silazi uzeti išta iz svoje kuće,
18 Ni onaj koji je u polju neka se ne vraća natrag da uzme svoju odjeću.
19 A jao trudnicama i dojiljama u one dane!
20 I molite da bijeg vaš ne bude zimi ni na sabatnji dan:
21 Jer tada će biti velika tjeskoba kakve nije bilo od početka svijeta i sve do sada, ne, niti će je ikada biti.
22 I kada se ne bi skratili oni dani, ne bi se spasilo ni jedno tijelo; no, radi izabranih skratiće se oni dani.
23 Ako vam tada ko veli, Gle, ovdje je Hrist, ili tamo; ne vjerujte.
24 Jer će ustati lažni Hristi i lažni proroci i prikazivati velika znamenja i čudesa tako da, bude li moguće, prevare i same izabrane.
25 Eto, rekao sam vam unaprijed.
26 Stoga, ako vam vele, Evo, u pustinji je; ne izlazite: ili, Eno, u tajnim je odajama; ne vjerujte.
27 Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i dolazak Sina čovječjega.
28 Jer gdje god je strvina, ondje će se okupljati orlovi.
29 Odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomračiti, i mjesec neće davati svoje svjetlosti, i zvijezde će s neba pasti, i sile će se nebeske poljuljati.
30 I pojaviće se tada znak Sina čovječjega u nebu; i proplakaće tada sva plemena zemlje i ugledaće Sina čovječjega kako dolazi na oblacima nebeskim sa silom i velikom slavom.
31 I poslaće on svoje anđele s jakim zvukom trube i sabraće oni njegove izabranike od četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.
32 A od smokve naučite poređenje: Kada joj je grana već mekana i potjera lišće, znate da je blizu ljeto.
33 Tako i vi, kada sve to ugledate, znajte da je blizu, i to na vratima.
34 Zaista, kažem vam, Neće proći ovaj naraštaj dok se sve to ne ispuni.
35 Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi neće proći.
36 A o onome danu i času ne zna nijedan čovjek, ne, ni anđeli nebeski, nego samo moj Otac.
37 Kao što bjehu dani Nojevi, tako će biti i dolazak Sina čovječjega.
38 Jer u one dane prije potopa jeli su i pili, ženili se i udavali do dana kada je Noje ušao u kovčeg,
39 I nisu bili svjesni ničega dok nije došao potop i sve ih odnio; tako će biti i dolazak Sina čovječjega.
40 Tada će dvojica biti u polju: jedan će biti uzet, a drugi ostavljen.
41 Dvije će žene mljeti u mlinu: jedna će biti uzeta, a druga ostavljena.
42 Bdijte, dakle, jer ne znate u koji trenutak vaš Gospod dolazi.
43 A znajte ovo: kada bi domaćin znao za koje će straže doći kradljivac, bdio bi i ne bi dopustio da mu se provali u kuću.
44 Zato i vi budite spremni: jer Sin čovječji dolazi u trenutak kada i ne mislite.
45 Ko je onda onaj vjerni i razboriti sluga kog je njegov gospodar postavio nad svojim ukućanima da im daje hranu u pravo vrijeme?
46 Blagosloven je onaj sluga koga njegov gospodar, kada dođe, nađe da tako čini.
47 Zaista, kažem vam da će ga postaviti nad svim svojim dobrima.
48 Ali ako taj zli sluga u svome srcu kaže, Odgodio je moj gospodar svoj dolazak,
49 Pa stane tući svoje sasluge te jesti i piti s pijanima,
50 Doći će gospodar tog sluge u dan u koji ga on ne očekuje i u čas koji on ne poznaje,
51 I rasjeći će ga i dodijeliti mu udio s licemjerima: ondje će biti plač i škrgut zubā.

Jevanđelje po Mateju 25 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada će kraljevstvo nebesko biti kao deset djevica, koje uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret mladoženji.
2 Pet od njih bjehu mudre, a pet lude.
3 One lude uzeše svoje svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulje;
4 A mudre uzeše u svojim posudama ulje zajedno sa svojim svjetiljkama.
5 Budući da je mladoženja okasnio, sve su one zadrijemale i zaspale.
6 A u ponoć nastade vika, Evo, dolazi mladoženja; iziđite mu u susret!
7 Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke.
8 I rekoše lude mudrima, Dajte nam od svog ulja, jer nam se gase svjetiljke.
9 Ali mudre im odvratiše rekavši, Nipošto; ne bi bilo dosta za nas i za vas: nego idite radije k onima koji prodaju i kupite za sebe.
10 A dok su one otišle kupiti, dođe mladoženja; i one koje bjehu spremne uđoše s njim na svadbu: i zatvoriše se vrata.
11 Poslije dođoše i ostale djevice, rekavši, Gospode, Gospode, otvori nam.
12 Ali im on odgovori i reče, Zaista, kažem vam, ne poznajem vas.
13 Bdijte, dakle, jer ne znate ni dan ni čas u koji Sin čovječji dolazi.
14 Jer kraljevstvo nebesko je kao neki čovjek koji polazeći u daleku zemlju dozva svoje sluge i preda im svoja dobra.
15 I dade jednome pet talenata, drugome dva, trećemu jedan, svakome po njegovoj sposobnosti, i odmah krenu na put.
16 Tada onaj koji je primio pet talenata ode i poradi s njima te pomoću njih steče drugih pet talenata.
17 Isto tako i onaj koji je primio dva, steče druga dva.
18 Ali onaj koji je primio jedan ode te iskopa rupu u zemlji i sakri novac svoga gospodara.
19 Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i stade se obračunavati s njima.
20 I dođe onaj koji je primio pet talenata i donese drugih pet talenata, rekavši, Gospodaru, pet talenata si mi predao: evo, uz njih sam stekao još pet talenata.
21 Reče mu njegov gospodar, Dobro si učinio, slugo dobri i vjerni; u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti: uđi u radost gospodara svoga.
22 Pristupi i onaj koji je primio dva talenta pa reče, Gospodaru, dva talenta si mi predao: evo, druga dva talenta sam uz njih stekao.
23 Reče mu njegov gospodar, Dobro si učinio, slugo dobri i vjerni; u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti: uđi u radost gospodara svoga.
24 Tada dođe onaj koji je primio jedan talent pa reče, Gospodaru, znao sam te da si strog čovjek, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao.
25 Pobojah te se, i odoh i sakrih tvoj talent u zemlju: evo ti tvoje.
26 Nјegov mu gospodar odgovori i reče, Opaki i lijeni slugo, znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao:
27 Trebalo je, dakle, da uložiš moj novac kod mjenjačā i ja bih o svome dolasku primio svoje s kamatom.
28 Uzmite, stoga, od njega talent, i dajte ga onome koji ima deset talenata.
29 Jer svakome ko ima daće se još i imaće u izobilju, a od onoga ko nema oduzeće se i ono što ima.
30 A beskorisnoga slugu izbacite napolje u tamu: ondje će biti plač i škrgut zubā.
31 Kada Sin čovječji dođe u svojoj slavi, i svi sveti anđeli s njime, on će sjesti na prijesto svoje slave.
32 I okupiće se pred njim svi narodi: i odvojiće ih jedne od drugih kao što pastir odvaja svoje ovce od jaraca;
33 I postaviće ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.
34 Tada će Kralj onima sebi zdesna reći, Dođite, blagosloveni Oca mog, primite u nasljedstvo kraljevstvo pripremljeno za vas od utemeljenja svijeta:
35 Jer sam gladovao i dali ste mi hrane; žeđao sam i dali ste mi pića; stranac sam bio i primili ste me;
36 Gō i odjenuli ste me; bolovao sam i pohodili ste me; u tamnici sam bio i došli ste k meni.
37 Tada će mu pravednici odgovoriti, kazujući, Gospode, kada smo te to vidjeli gladnoga i nahranili te? ili žednoga i dali ti piti?
38 Kada smo te vidjeli kao stranca i primili te? ili gologa i odjenuli te?
39 Ili, kada smo te vidjeli bolesnoga, ili u tamnici, i došli k tebi?
40 Odgovarajući im, Kralj će reći, Zaista, kažem vam, Šta god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.
41 Zatim će i onima slijeva reći, Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječiti pripremljen za đavola i njegove anđele:
42 Jer sam gladovao i niste mi dali hrane; žeđao sam i niste mi dali pića;
43 Stranac sam bio i niste me primili; gō i niste me odjenuli; bolestan i u tamnici i niste me pohodili.
44 Tada će mu i oni odgovoriti, kazujući, Gospode, a kada smo te to vidjeli gladnoga, ili žednoga, ili stranca, ili gologa, ili bolesnoga, ili u tamnici, i nismo ti poslužili?
45 Tada će im on odgovoriti, Zaista, kažem vam, Šta god niste učinili jednome od ovih najmanjih, to niste ni meni učinili.
46 I otići će ovi u vječitu kaznu, a pravednici u život vječni.

Jevanđelje po Mateju 26 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A kada je Isus dovršio sva ta kazivanja, reče on svojim učenicima,
2 Znate da je za dva dana praznik pashe, i Sina čovječjega predaće da bude razapet.
3 Tada se okupiše sveštenički glavari, pismoznanci i narodne starješine u dvoru velikog sveštenika koji se zvao Kajafa,
4 I dogovoriše se da Isusa na prevaru uhapse i ubiju.
5 Ali rekoše, Ne na praznik, da ne nastane pobuna u narodu.
6 A kada je Isus bio u Vitaniji, u kući Simona gubavca,
7 Pristupi mu neka žena s alabastrenom posudom skupocjene pomasti i izli mu je na glavu dok je bio za trpezom.
8 Kada to vidješe njegovi učenici, razbjesniše se, rekavši, Čemu ta rasipnost?
9 Jer mogla se ta pomast skupo prodati i to dati siromasima.
10 Kada je Isus to dočuo, reče im, Zašto dosađujete ženi? ta dobro je djelo učinila na meni.
11 Jer siromahe svagda imate uza se, ali mene nemate svagda.
12 Izlivši tu pomast na moje tijelo, za ukop mi je to učinila.
13 Zaista, kažem vam, Gdje god se po svemu svijetu bude propovijedalo ovo jevanđelje, kazivaće se i ovo što je ona učinila, njoj na spomen.
14 Tada jedan od dvanaestorice, koji se zvao Juda Iskariotski, ode k svešteničkim glavarima
15 I reče im, Šta ćete mi dati da vam ga predam? I nagodiše se s njim za trideset srebrnjaka.
16 Otada je tražio priliku da ga izda.
17 A u prvi dan praznika beskvasnoga hljeba pristupiše učenici Isusu govoreći mu, Gdje hoćeš da ti pripremimo da jedeš pashu?
18 I reče on, Idite u grad k tome i tome čovjeku i recite mu, Učitelj veli, Vrijeme je moje blizu; kod tebe ću održati pashu sa svojim učenicima.
19 I učiniše učenici kao što im je naredio Isus te pripremiše pashu.
20 A kada je došlo veče, sjede on za sto s dvanaestoricom.
21 I reče on dok su jeli, Zaista, kažem vam, da će me jedan od vas izdati.
22 Silno se ražalostivši, svaki mu od njih poče govoriti, Nisam valjda ja, Gospode?
23 I odgovori on i reče, Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.
24 Sin čovječji, doduše, odlazi kao što je o njemu pisano: ali jao onome čovjeku po kome predaju Sina čovječjega! bolje bi bilo tome čovjeku da se nije ni rodio.
25 A Juda, koji ga je izdao, odgovori i reče, Nisam valjda ja, Učitelju? On mu odgovori, Ti reče.
26 Dok su jeli, uze Isus hljeb i blagoslovi, i razlomi ga te dade učenicima i reče, Uzmite, jedite; ovo je moje tijelo.
27 Tada uze čašu i zahvali te im je dade, rekavši, Pijte iz nje svi;
28 Jer ovo je krv moja, krv novoga zavjeta, koja se za mnoge prolijeva za oproštenje grijehā.
29 Ali kažem vam da odsada nipošto neću piti od ovoga trsova ploda do onoga dana kada ću ga, novoga, piti s vama u kraljevstvu Oca svoga.
30 Kada su otpjevali hvalospjev, odoše na Maslinsku goru.
31 Tada im Isus reče, Svi vi sablaznićete se zbog mene još ove noći: jer pisano je, Udariću pastira i razbježaće se ovce iz stada.
32 Ali nakon što vaskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.
33 Odgovori Petar i reče mu, Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću sablazniti.
34 Reče mu Isus, Zaista, kažem ti da ćeš me se još ove noći, prije nego se pijetao oglasi, triput odreći.
35 Reče mu Petar, Bude li potrebno i umrijeti s tobom, nipošto te se neću odreći. Isto tako rekoše i svi učenici.
36 Tada dođe Isus s njima do mjesta koje se zvalo Getsimani i reče učenicima, Sjednite ovdje dok se ja idem onamo pomoliti.
37 I povede sa sobom Petra i oba sina Zevedejeva, i poče ga obuzimati žalost i tjeskoba.
38 Tada im reče, Duša mi je nasmrt žalosna: ostanite ovdje i bdijte sa mnom.
39 I ode on malo dalje, pade ničice pa, moleći se, reče, O Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.
40 I dođe k učenicima te ih nađe pozaspale. I reče Petru, Tako, niste mogli jedan čas probditi sa mnom?
41 Bdijte i molite da ne dođete u napast: duh je, doduše, voljan, no tijelo je slabo.
42 Ode on opet, po drugi put, i pomoli se govoreći, O Oče moj, ako nije moguće da me mimoiđe ova čaša, da je ne pijem, neka bude volja tvoja.
43 I dođe te ih ponovo nađe pozaspale: jer oči im se sklapahu.
44 I ostavi ih te ponovo ode i pomoli se po treći put govoreći iste riječi.
45 Tada dođe k svojim učenicima i reče im, Samo vi spavajte i počivajte: evo, trenutak je nadohvat ruke, i Sin čovječji predaje se u ruke grešnicima.
46 Ustanite, pođimo: evo, onaj koji me izdaje je nadohvat ruke.
47 I dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim silna svjetina od svešteničkih glavara i narodnih starješina, s mačevima i toljagama.
48 A njegov im je izdajnik dao znak, rekavši, Koga poljubim, taj je: njega zgrabite.
49 I odmah pristupi on Isusu i reče, Zdravo, učitelju; i poljubi ga.
50 A Isus mu reče, Prijatelju, zašto si došao? Tada oni priđoše te staviše ruke na Isusa i pograbiše ga.
51 I gle, jedan od onih koji bjehu s Isusom pruži ruku, potegnu svoj mač te udari slugu velikog sveštenika i odsiječe mu uho.
52 Reče mu tada Isus, Vrati svoj mač na njegovo mjesto: jer svi koji se mača hvataju, od mača će poginuti.
53 Zar misliš da ne mogu ovoga trena zamoliti svog Oca i on će mi odmah dati više od dvanaest legija anđelā.
54 No kako bi se onda ispunila pisma da mora biti tako?
55 Tada Isus reče svjetini, Zar ste kao na razbojnika izišli s mačevima i toljagama da me uhvatite? Svakodnevno sam sjedio s vama naučavajući u hramu i niste me uhvatili.
56 A sve se to dogodilo da se ispune pisma prorokā. Tada ga svi učenici ostaviše i pobjegoše.
57 A oni koji su ga uhvatili odvedoše Isusa Kajafi, velikom svešteniku, gdje bjehu okupljeni pismoznanci i starješine.
58 A Petar ga je slijedio izdaleka, sve do dvora velikog sveštenika i, ušavši unutra, sjede on sa slugama da vidi svršetak.
59 A sveštenički glavari i starješine, i sav sabor, tražili su lažno svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube,
60 Ali nisu našli: premda su istupili mnogi lažni svjedoci, ipak nisu našli ništa. Naposljetku istupiše dva lažna svjedoka
61 I rekoše, Ovaj je rekao, Mogu razvaliti hram Božji i za tri dana ga sagraditi.
62 I ustade veliki sveštenik i reče mu, Ništa ne odgovaraš? šta to ovi svjedoče protiv tebe?
63 No Isus je ćutao. A veliki sveštenik mu reče, Zaklinjem te Bogom živim da nam kažeš jesi li ti Hrist, Sin Božji?
64 Reče mu Isus, Ti reče: štaviše, kažem vam, Odsada ćete gledati Sina čovječjega gdje sjedi zdesna sile i dolazi na oblacima nebeskim.
65 Tada veliki sveštenik razdera svoju odjeću, rekavši, Pohulio je; što nam još trebaju svjedoci? evo, sada ste čuli njegovu hulu.
66 Šta mislite? A oni odgovoriše i rekoše, Zaslužio je smrt.
67 Tada mu pljuvahu u lice i udarahu ga, a drugi su ga pljuskali
68 Govoreći, Proreci nam, Hriste, Ko te udario?
69 A Petar je sjedio napolju u dvorištu; i pristupi mu neka mlada sluškinja, rekavši, I ti si bio s Isusom Galilejcem.
70 Ali on pred svima njima poreče, rekavši, Ne znam šta govoriš.
71 A kada je izišao u predvorje, spazi ga druga djevojka i reče onima koji bjehu tamo, I ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom.
72 I opet on poreče, i to sa zakletvom, Ne poznajem toga čovjeka.
73 Malo kasnije pristupiše oni koji su stajali ondje te rekoše Petru, Zaista, i ti si jedan od njih; jer govor te tvoj odaje.
74 Tada on stade kleti i zaklinjati se, govoreći, Ne poznajem toga čovjeka. I odmah se oglasi pijetao.
75 I sjeti se Petar riječi Isusove, koji mu bješe rekao, Prije no što se pijetao oglasi, triput ćeš me se odreći. I iziđe on i gorko zaplaka.

Jevanđelje po Mateju 27 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Kada je svanulo jutro, svi sveštenički glavari i narodne starješine održaše vijećanje protiv Isusa da ga pogube.
2 A kada ga svezaše, odvedoše ga i predaše upravitelju Pontiju Pilatu.
3 Tada se Juda, onaj koji ga bješe izdao, vidjevši da je osuđen, pokaja i vrati trideset srebrnjaka svešteničkim glavarima i starješinama,
4 Rekavši, Sagriješio sam izdavši nedužnu krv. A oni rekoše, Šta se to nas tiče? ti vidi šta ćeš.
5 On baci srebrnjake u hramu, i udalji se, i ode te se objesi.
6 I uzeše sveštenički glavari srebrnjake i rekoše, Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu, jer je to plata za krv.
7 I posavjetovaše se te kupiše za njih lončarevu njivu, za ukop stranaca.
8 Stoga se ta njiva sve do ovoga dana naziva, Nјiva krvi.
9 Tada se ispunilo ono što bješe rečeno po proroku Jeremiji, koji veli, I uzeše trideset srebrnjaka, cijenu onoga koji bješe procijenjen, koga procijeniše sinovi Izraelovi;
10 I dadoše ih za lončarevu njivu, kako mi je naredio Gospod.
11 I stade Isus pred upravitelja. I upita ga upravitelj, Jesi li ti Kralj Judejaca? A Isus mu reče, Ti kažeš.
12 I dok su ga sveštenički glavari i narodne starješine optuživali, ništa nije odgovarao.
13 Tada mu Pilat reče, Ne čuješ li koliko toga ovi svjedoče protiv tebe?
14 I ne odgovori mu on ni na jednu riječ, tako da se upravitelj silno čudio.
15 A za taj praznik upravitelj je običavao narodu pustiti jednog zatvorenika, kog bi htjeli.
16 Upravo su tada imali znamenitog zatvorenika zvanog Varava.
17 Stoga im, kada bjehu okupljeni, Pilat reče, Koga hoćete da vam pustim? Varavu, ili Isusa zvanog Hrist?
18 Jer je znao da su ga predali iz zavisti.
19 Dok je sjedio na sudilištu, poruči mu žena, govoreći, Nemoj imati ništa s tim pravednikom, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.
20 Ali sveštenički glavari i starješine nagovoriše svjetinu da zatraži Varavu i pogubi Isusa.
21 Odgovori upravitelj i reče im, Koga od te dvojice hoćete da vam pustim? Oni rekoše, Varavu.
22 Reče im Pilat, Šta onda da učinim s Isusom nazvanim Hrist? Rekoše mu svi, Razapni ga.
23 No upravitelj reče, Zašto? Šta je zlo učinio? Ali oni još jače povikaše, rekavši, Razapni ga.
24 Kada Pilat vidje da ne može ništa, nego nastaje sve veći metež, uze on vodu i opra ruke pred svjetinom, rekavši, Ja sam nedužan od krvi ovog pravednika: vi vidite šta ćete.
25 I odgovori sav narod i reče, Krv njegova na nas i na našu djecu.
26 Tada im on pusti Varavu, a Isusa, kada ga izbičeva, preda da ga razapnu.
27 Zatim upraviteljevi vojnici uvedoše Isusa u upraviteljev dvor i okupiše oko njega cijelu četu.
28 I svukoše ga i zaogrnuše skerletnim plaštom.
29 A kada su spleli vijenac od trnja, staviše mu ga na glavu, a u desnu ruku trsku. I prigibahu pred njim koljena i izrugivahu mu se govoreći, Zdravo, Kralju Judejaca!
30 I pljuvahu po njemu i uzimahu trsku te ga udarahu po glavi.
31 A kada su mu se izrugali, svukoše mu plašt, navukoše mu njegovu odjeću i odvedoše ga da ga razapnu.
32 Kada su izlazili, nađoše nekog Kirinca po imenu Simon: njega prisiliše da mu nosi krst.
33 Kada su došli na mjesto zvano Golgota, što znači lobanjsko mjesto,
34 Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuči; a kada on to okusi, ne htjede piti.
35 I razapeše ga, i razdijeliše njegove haljine bacivši kocku; da se ispuni ono što bješe rečeno po proroku, Haljine moje razdijeliše među sobom i za ruho moje baciše kocku.
36 I sjedili su ondje i čuvali ga.
37 I postaviše mu iznad glave i napisanu optužbu, OVO JE ISUS, KRALJ JUDEJACA.
38 Tada bjehu s njim razapeta dva razbojnika: jedan zdesna, a drugi slijeva.
39 Oni koji su prolazili grdili su ga mašući glavama svojima
40 I govoreći, Ti koji razvaljuješ hram i za tri dana ga podižeš, spasi sām sebe. Ako si Sin Božji, siđi s krsta.
41 Isto tako i sveštenički glavari, rugajući se zajedno s pismoznancima i starješinama, govorahu,
42 Druge je spasio, sebe ne može spasiti. Ako je on Kralj Izraela, neka sada siđe s krsta i vjerovaćemo mu.
43 Uzdao se u Boga: neka ga on sada izbavi, ako ga hoće; jer je rekao, Božji sam Sin.
44 Tako su mu dobacivali i razbojnici razapeti zajedno s njim.
45 A od šestoga sata nastade tama po svoj zemlji, sve do devetoga sata.
46 A oko devetoga sata povika Isus bučnim glasom, Ili, Ili, lama savahtani? što znači, Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
47 A neki od onih koji stajahu ondje, čuvši to, rekoše, Ovaj doziva Iliju.
48 I odmah pritrča jedan od njih, uze sunđer, i natopi ga octom, i nataknu ga na trsku, i dade mu piti.
49 Ostali rekoše, Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.
50 A Isus, povikavši ponovo bučnim glasom, predade duh.
51 I gle, hramska se zavjesa razdera nadvoje, odozgo do dolje; i potrese se zemlja, i raspuknuše se stijene;
52 I otvoriše grobovi; i vaskrsnuše mnoga tijela usnulih svetaca,
53 Te iziđoše iz grobova nakon njegovog vaskrsenja, i uđoše u sveti grad, i pokazaše se mnogima.
54 A stotnik i oni koji s njim čuvahu Isusa, vidjevši potres i to što se zbiva, silno se prestrašiše pa rekoše, Odista, ovaj bješe Sin Božji.
55 A bjehu ondje i to izdaleka promatrahu mnoge žene koje su iz Galileje došle za Isusom poslužujući mu.
56 Među njima bješe Marija Magdalina, i Marija, Jakovljeva i Josina majka, i majka sinova Zevedejevih.
57 Uveče dođe neki bogati čovjek iz Arimateje, imena Josif, koji i sām bješe Isusov učenik.
58 On ode k Pilatu i zaiska Isusovo tijelo. Tada Pilat zapovjedi da se tijelo preda.
59 Uzevši tijelo, Josif ga povi u čisto laneno platno
60 I položi u svoju novu grobnicu, koju bješe isklesao u stijeni: i dokotrlja veliki kamen na vrata grobnice te ode.
61 A bjehu ondje Marija Magdalina i druga Marija: sjedile su prema grobnici.
62 Idućeg dana, to jest nakon dana pripreme, okupiše se sveštenički glavari i fariseji kod Pilata
63 I rekoše mu, Gospodine, sjetismo se da je onaj prevarant, dok je još bio živ, rekao, Nakon tri dana vaskrsnuću.
64 Zapovijedi, stoga, da se grobnica osigura sve do trećega dana, kako ne bi došli njegovi učenici noću, ukrali ga i rekli narodu, Vaskrsnuo je od mrtvih: i tako će posljednja prevara biti gora od prve.
65 Reče im Pilat, Imate stražu: idite, osigurajte kako znate.
66 Stoga oni odoše i osiguraše grobnicu zapečativši kamen i postavivši stražu.

Jevanđelje po Mateju 28 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Po svršetku sabata, u osvit prvoga dana u sedmici, dođoše Marija Magdalina i druga Marija da pogledaju grobnicu.
2 I gle, nastade velik potres; jer anđeo Gospodov sišao je s neba, pristupio, otkotrljao kamen s vrata i sjeo na nj.
3 Izgled mu bješe poput munje, a odjeća bijela kao snijeg.
4 I od straha pred njim zadrhtaše čuvari i postadoše kao mrtvi.
5 I odgovori anđeo i reče ženama, Ne bojte se: jer znam da tražite Isusa, koji je bio razapet.
6 Nije ovdje: jer je vaskrsnuo, kao što reče. Dođite, pogledajte mjesto gdje je Gospod ležao.
7 I pođite žurno i recite njegovim učenicima da je vaskrsnuo od mrtvih; i evo, ide pred vama u Galileju; ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekao sam vam.
8 I odoše one žurno od grobnice sa strahom i velikom radošću; i otrčaše da dojave to njegovim učenicima.
9 Ali dok su odlazile da jave njegovim učenicima, gle, susretnu ih Isus i reče im, Zdravo. I pristupiše mu, obujmiše mu noge i pokloniše mu se.
10 Tada im Isus reče, Ne bojte se: idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju, i ondje će me vidjeti.
11 Dok su one odlazile, gle, neki od stražara odoše u grad i dojaviše svešteničkim glavarima sve što se zbilo.
12 A ovi, kada su se okupili sa starješinama i održali vijećanje, uzeše mnogo novca i dadoše vojnicima,
13 Rekavši im, Kažite, Nјegovi su učenici došli noću i ukrali ga dok smo mi spavali.
14 Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i učiniti da vi budete bez brige.
15 Tako oni uzeše novac i učiniše kako bjehu poučeni: i raširena je ta pripovijest među Judejcima do ovoga dana.
16 Tada jedanaestorica učenika odoše u Galileju, na goru koju im je odredio Isus.
17 A kada ga ugledaše, pokloniše mu se; ali neki sumnjahu.
18 I pristupi Isus i prozbori im, govoreći, Dana mi je sva vlast u nebu i na zemlji.
19 Pođite, stoga, i poučavajte sve narode, krštavajući ih u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha,
20 Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio: i evo, ja sam s vama uvijek, sve do svršetka svijeta. Amin.

Jevanđelje po Marku — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Jevanđelje po Marku 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Početak jevanđelja Isusa Hrista, Sina Božjeg.
2 Kao što je zapisano u prorocima, Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom.
3 Glas jednoga viče u pustinji, Pripremite put Gospodu, poravnajte mu staze.
4 Jovan je krštavao u pustari i propovijedao krštenje pokajanja za oproštenje grijehā.
5 I dolazila je k njemu sva judejska zemlja i oni od Jerusalima, i sve ih je krštavao u rijeci Jordanu, dok su oni ispovijedali svoje grijehe.
6 I bješe Jovan odjeven u kamilju dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova, a hranio se skakavcima i divljim medom,
7 I propovijedao, govoreći, Poslije mene dolazi jedan moćniji od mene, kome ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remen na obući.
8 Ja vas vaistinu krstih vodom, ali on će vas krstiti Duhom Svetim.
9 I dođe u one dane Isus iz Nazareta u Galileji te ga Jovan krsti u Jordanu.
10 I smjesta, izlazeći iz vode, ugleda on otvorena nebesa i Duha kao goluba kako silazi na njega;
11 I dođe s neba glas, koji reče, Ti si Sin moj ljubljeni, u kome mi je zadovoljstvo.
12 I odmah ga Duh nagna u pustaru.
13 I bješe četrdeset dana u pustari, gdje ga je iskušavao Satana; i bješe s divljim zvijerima; i služahu mu anđeli.
14 Nakon što je Jovan bio zatvoren, dođe Isus u Galileju, propovijedajući jevanđelje kraljevstva Božjeg
15 I govoreći, Vrijeme se ispunilo, i kraljevstvo Božje je nadohvat ruke: pokajte se i povjerujte jevanđelju.
16 Prolazeći kraj Galilejskoga mora, ugleda on Simona i Andriju, njegovog brata, gdje bacaju mrežu u more; jer bjehu ribari.
17 I reče im Isus, Pođite za mnom i učiniću vas ribarima ljudī.
18 I ostaviše oni odmah svoje mreže i pođoše za njim.
19 I otišavši malo dalje odande, ugleda on Jakova, sina Zevedejevog, i Jovana, brata njegovog, koji takođe bjehu u lađi krpajući svoje mreže.
20 I odmah pozva i njih; i ostaviše oni svog oca Zevedeja u lađi s najamnicima i pođoše za njim.
21 I uđoše u Kapernaum; i odmah uđe on na sabatnji dan u sinagogu te poče poučavati.
22 I bjehu zaneseni njegovom naukom: jer ih je naučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
23 A bješe u njihovoj sinagogi čovjek s nečistim duhom; i povika on,
24 Rekavši, Pusti nas; šta mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? došao si nas uništiti? Znam te ko si, Svetac Božji.
25 I ukori ga Isus, rekavši, Umukni i iziđi iz njega.
26 Nečisti ga duh potrese i, povikavši bučnim glasom, iziđe iz njega.
27 I zadiviše se svi tako da se međusobno pitahu, govoreći, Šta li je ovo? kakva je to nova nauka? jer sa silom zapovijeda i samim nečistim duhovima, i oni ga slušaju.
28 I odmah se glas o njemu proširi po svoj galilejskoj okolini.
29 I odmah po izlasku iz sinagoge zajedno s Jakovom i Jovanom uđoše u Simonovu i Andrijinu kuću.
30 A Simonova je tašta ležala oboljela od groznice; i odmah mu rekoše za nju,
31 A on pristupi, prihvati je za ruku i pridignu je, te je odmah pusti groznica; i stade im ona posluživati.
32 A uveče, kada je zašlo sunce, doniješe mu sve one koji bjehu bolesni i one koji bjehu posjednuti đavolima.
33 I bješe sav grad okupljen pred vratima.
34 I ozdravio je mnoge koji bolovahu od raznih bolesti i mnoge je đavole izagnao; i nije dopuštao đavolima da govore, jer su ga poznavali.
35 A rano izjutra, ustavši još za mraka, izišao je i povukao se na pusto mjesto te se ondje molio.
36 A Simon i oni koji bjehu s njim pođoše ga tražiti.
37 Kada su ga našli, rekoše mu, Svi te traže.
38 A on im reče, Pođimo u obližnja mjesta da i ondje propovijedam, jer zato sam došao.
39 I propovijedao je u njihovim sinagogama po svoj Galileji i izgonio đavole.
40 I dođe mu neki gubavac preklinjući ga, i kleknu preda nj i reče mu, Ako hoćeš, možeš me očistiti.
41 A Isus, ganut, pruži ruku te ga dotaknu, i reče mu, Hoću; budi čist.
42 I čim je on to rekao, ovoga odmah napusti guba i bī očišćen.
43 I strogo mu zaprijeti i odmah ga otposla,
44 Rekavši mu, Pazi, nikome nemoj ništa govoriti; nego idi, pokaži se svešteniku i prinesi za svoje očišćenje ono što je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.
45 Ali on, čim je izišao, poče to uveliko pripovijedati i razglašavati, tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao napolju na pustim mjestima: i dolažahu k njemu sa svih strana.

Jevanđelje po Marku 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I uđe on nakon nekoliko dana opet u Kapernaum; i proču se da je u kući.
2 I odmah se okupiše mnogi, tako da više ni pred vratima nije bilo mjesta, i on im propovijedaše riječ.
3 I tada dođoše k njemu noseći uzetoga; a nosila su ga četvorica.
4 I ne mogavši da mu priđu zbog mnoštva, raskriše oni krov iznad njega i, kada ga probiše, spustiše postelju na kojoj je ležao uzeti.
5 Vidjevši njihovu vjeru, Isus reče uzetome, Sine, tvoji su ti grijesi oprošteni.
6 A ondje su sjedili neki pismoznanci te promišljali u svojim srcima,
7 Zašto ovaj tako huli? ko može grijehe opraštati, osim Bog jedini?
8 Isus im odmah, čim je u svome duhu proniknuo da tako promišljaju u sebi, reče, Zašto to promišljate u svojim srcima?
9 Je li lakše uzetome reći, Oprošteni su ti grijesi; ili reći, Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj?
10 Ali da znate da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe (reče on uzetome),
11 Tebi govorim, Ustani, podigni svoju postelju i idi svojoj kući.
12 I odmah on ustade, podignu postelju i iziđe naočigled svima; tako da svi bjehu zadivljeni i slavljahu Boga, rekavši, Nikada ne vidjesmo nešto takvo.
13 I opet iziđe pokraj mora; i sve je ono mnoštvo došlo k njemu, a on ih je poučavao.
14 A kada je prolazio, ugleda Levija, sina Alfejevog, gdje sjedi u carinarnici; i reče mu, Slijedi me. I ustade on i pođe za njim.
15 I dok je Isus sjedio za stolom u njegovoj kući, s Isusom i njegovim učenicima sjedili su mnogi carinici i grešnici: jer bješe ih mnogo i slijedili su ga.
16 A pismoznanci i fariseji, vidjevši ga gdje jede s carinicima i grešnicima, rekoše njegovim učenicima, Kako to da jede i pije s carinicima i grešnicima?
17 Kada je Isus to čuo, reče im, Ne trebaju zdravi ljekara, nego oni koji su bolesni: nisam došao da zovem pravednike, nego grešnike na pokajanje.
18 I Jovanovi i farisejski učenici običavali su postiti; i dođoše oni te mu rekoše, Zašto Jovanovi i farisejski učenici poste, a tvoji učenici ne poste?
19 I reče im Isus, Mogu li svatovi postiti dok je mladoženja s njima? sve dok imaju mladoženju sa sobom, ne mogu postiti.
20 Ali doći će dani kada će im se oteti mladoženja, i tada, u te dane, oni će postiti.
21 Niko ne prišiva komad nove tkanine na staru haljinu, inače nova zakrpa razvuče staru tkaninu i nastane još gori raspor.
22 I niko ne ulijeva novo vino u stare mjehove, inače novo vino razdere stare mjehove pa se prolije vino i razderu mjehovi; nego, novo se vino treba uliti u nove mjehove.
23 Jednog sabatnjeg dana dok je prolazio kroz polja žita, počeše njegovi učenici putem trgati klasje.
24 I rekoše mu fariseji, Gle, zašto oni na sabatnji dan čine ono što nije zakonito?
25 A on im reče, Zar nikada niste čitali šta je učinio David kada se našao u potrebi i ogladnio, on i oni koji bjehu s njim?
26 Kako je u dane Avijatra velikog sveštenika ušao u kuću Božju i jeo prikazni hljeb, koji nije dopušteno jesti nikome osim sveštenicima, te dao i onima koji bjehu s njim?
27 I reče im, Sabat je stvoren radi čovjeka, a ne čovjek radi sabata:
28 Stoga je Sin čovječji Gospodar i sabata.

Jevanđelje po Marku 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I ponovo uđe on u sinagogu; a bješe ondje čovjek koji imaše usahlu ruku.
2 I vrebahu na nj hoće li ga na sabatnji dan ozdraviti, da ga mogu optužiti.
3 I reče on čovjeku koji imaše usahlu ruku, Stani u sredinu.
4 I reče im, Je li dopušteno na dane sabatnje činiti dobro ili činiti zlo; život spasiti ili pogubiti? No oni ćutahu.
5 Tada ih on, ražalošćen zbog okorjelosti njihova srca, srdito pogleda uokolo i reče onome čovjeku, Ispruži ruku. I on je ispruži: i ruka mu bješe iscijeljena, zdrava kao i druga.
6 A fariseji iziđoše i odmah počeše s Irodovcima vijećati protiv njega, kako da ga unište.
7 Ali Isus se sa svojim učenicima povuče prema moru; a slijedilo ga je veliko mnoštvo iz Galileje, i iz Judeje,
8 I iz Jerusalima, i iz Idumeje, i s druge strane Jordana, i oni iz okoline Tira i Sidona: veliko mnoštvo je, čuvši kakva silna djela činjaše, došlo k njemu.
9 I reče on svojim učenicima da mu se zbog mnoštva pripremi lađica, kako ga ne bi pritijesnili.
10 Jer mnoge je bio ozdravio; tako da su svi koje je mučila kakva pošast navaljivali na njega da ga dotaknu.
11 I nečisti bi duhovi, čim bi ga spazili, padali pred njim i vikali, Ti si Sin Božji!
12 No on im je strogo prijetio da ga ne prokazuju.
13 I uziđe on na goru te pozva k sebi one koje sām htjede: i dođoše oni k njemu.
14 I odredi dvanaestoricu da budu s njim i da ih šalje da propovijedaju,
15 I da imaju vlast ozdravljivati bolesti i izgoniti đavole:
16 Simona, kome dade ime Petar;
17 I Jakova, sina Zevedejevog, i Jovana, brata Jakovljevog, koje nazva Voanerges, to jest, Sinovi groma;
18 I Andriju, i Filipa, i Vartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova, sina Alfejevog, i Tadeja, i Simona Kananita,
19 I Judu Iskariotskoga, koji ga je i izdao; i uđoše u neku kuću.
20 I opet se okupilo mnoštvo, tako da ni hljeba nisu mogli pojesti.
21 A kada su to čuli njegovi, dođoše ga odvesti; jer rekoše, Izvan sebe je.
22 A pismoznanci koji su sišli iz Jerusalima rekoše, Veelzevula ima i po knezu đavolā izgoni đavole.
23 I dozva ih on te im reče u poređenjima, Kako Satana može izgoniti Satanu?
24 I ako se kraljevstvo sāmo protiv sebe razdijeli, to kraljevstvo ne može opstati.
25 I ako se kuća sāma protiv sebe razdijeli, ne može ta kuća opstati.
26 I ako je Satana sām protiv sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je došao kraj.
27 Niko ne može ući u kuću jakoga i oplijeniti mu dobra, osim ako najprije ne sveže jakoga; i tek tada će mu kuću oplijeniti.
28 Zaista, kažem vam, Svi će se grijesi oprostiti sinovima ljudskim, i hule kojima god budu hulili:
29 Ali onaj ko bude pohulio na Svetoga Duha neće mu se oprostiti nikada, nego mu prijeti vječno prokletstvo;
30 Jer oni rekoše, Duha nečistoga ima.
31 Tada dođoše njegova braća i majka te, stojeći napolju, poslaše k njemu neke da ga pozovu.
32 A oko njega je sjedilo mnoštvo; i rekoše mu, Eno, napolju su tvoja majka i tvoja braća; traže te.
33 I odgovori im on, rekavši, Ko je moja majka, ili moja braća?
34 I, pogledavši uokolo one koji su sjedili oko njega, reče, Evo majke moje i braće moje!
35 Jer ko god bude vršio volju Božju, on je moj brat, i moja sestra, i majka.

Jevanđelje po Marku 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I ponovo poče on poučavati kraj mora. I okupilo se k njemu silno mnoštvo, tako da je ušao u lađu i sjedio na moru, a sve ono mnoštvo bješe uz more, na kopnu.
2 I poučavao ih je u poređenjima mnogo toga. I reče im u svojoj nauci,
3 Slušajte; Gle, iziđe sijač sijati:
4 I dok je sijao, neko zrno pade kraj puta te dođoše ptice nebeske i pojedoše ga.
5 Neko pade na kamenito tlo, gdje nije imalo mnogo zemlje; i odmah niknu, jer nije imalo duboku zemlju.
6 Ali kada se diglo sunce, ono ga sprži pa se, budući da nije imalo korijena, osuši.
7 Neko pade među trnje; i poraste trnje i uguši ga te ono ne donese plod.
8 No neko pade na dobru zemlju i donese plod koji poraste i umnoži se; i donese jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko i jedno stostruko.
9 I reče im, Onaj ko ima uši da čuje, neka čuje.
10 A kada je bio sām, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom upitaše ga o tom poređenju.
11 I reče im, Vama je dano da znate tajinstva kraljevstva Božjeg, a onima napolju sve je to u poređenjima:
12 Da gledajući vide, i ne uvide; i da slušajući čuju, i ne razumiju; da se ne bi kojim slučajem obratili pa im bili oprošteni grijesi njihovi.
13 I reče im, Zar ne razumijete to poređenje? kako ćete onda razumjeti sva ostala poređenja?
14 Sijač sije riječ.
15 A oni kraj puta, gdje je riječ posijana, jesu oni kojima, čim čuju, odmah dolazi Satana i odnosi riječ koja je bila posijana u njihovim srcima.
16 A slični su i oni posijani na kamenitom tlu, koji riječ, kada je čuju, odmah s radošću prime,
17 Ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kada nastane nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablazne.
18 A oni među trnje posijani su oni koji čuju riječ,
19 Ali im brige ovoga svijeta, obmanljivost bogatstva i požuda za koječim drugim, ušavši, uguše riječ te ona postane besplodna.
20 A oni posijani na dobru zemlju jesu takvi koji čuju riječ i prihvate je te donesu plod: jedan tridesetostruko, jedan šezdesetostruko i jedan stostruko.
21 I reče im, Donosi li se svijeća da se stavi pod posudu ili pod postelju? a ne da se stavi na svijećnjak?
22 Jer nema ništa skriveno što se neće pokazati, niti tajno što se neće saznati.
23 Ko ima uši da čuje, neka čuje.
24 I reče im, Pazite šta slušate: mjerom kojom mjerite, mjeriće vam se; i nadodaće se vama koji slušate.
25 Jer onome ko ima daće se, a onome ko nema oduzeće se i ono što ima.
26 I reče, Tako je kraljevstvo Božje kao kada čovjek ubaci sjeme u zemlju.
27 I spava li on ili ustaje, noću i danju sjeme klija i raste, ni sām ne zna kako;
28 Jer zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, potom klas i, na kraju, puno zrno u klasu.
29 A čim plod dopusti, odmah primiče srp, jer je došla žetva.
30 I reče, S čime da uporedimo kraljevstvo Božje? ili s kojim poređenjem da ga uporedimo?
31 Ono je kao zrno gorušice koje je, kada se u zemlju posije, manje od svega sjemenja što je na zemlji;
32 Ali, kada je posijano, naraste i postane veće od svega povrća te potjera velike grane, tako da se pod njegovom sjenom mogu gnijezditi ptice nebeske.
33 I mnogim im je takvim poređenjima govorio riječ, kako su već mogli slušati.
34 Ali bez poređenja im nije govorio: kada su bili nasamo, svojim je učenicima sve razjašnjavao.
35 A naveče toga istoga dana reče im on, Pređimo preko.
36 I otpustiše mnoštvo te ga uzeše sa sobom, jer već bješe u lađi. A bjehu s njim i druge lađice.
37 I podiže se silan olujni vjetar pa talasi nadirahu u lađu, tako da je već bila gotovo puna.
38 A on bješe na krmi; spavao je na uzglavlju. I probudiše ga pa mu rekoše, Učitelju, zar ne mariš što ginemo?
39 I ustade on, zaprijeti vjetru i reče moru, Utihni, smiri se! I prestade vjetar i nastade potpuna tišina.
40 I reče im on, Zašto ste tako strašljivi? kako to da nemate vjere?
41 A oni, silno prestrašeni, jedan drugome rekoše, Kakav je to čovjek da ga i vjetar i more slušaju?

Jevanđelje po Marku 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I dođoše na drugu stranu mora, u gadarinski kraj.
2 A kada je izišao iz lađe, odmah mu iz grobnica iziđe u susret neki čovjek s nečistim duhom,
3 Koji je obitavao u grobnicama; i niko ga više ni lancima nije mogao svezati,
4 Jer je već često bio vezan okovima i lancima, ali je trgao lance i lomio okove i niko ga nije mogao ukrotiti.
5 I bez prestanka je, noću i danju, po brdima i po grobnicama vikao i sjekao se kamenjem.
6 Ali kada on izdaleka spazi Isusa, dotrča i pokloni mu se,
7 I povika bučnim glasom te reče, Šta ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom da me ne mučiš.
8 Jer mu on bješe rekao, Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka.
9 I upita ga, Kako ti je ime? I odgovori on, rekavši, Legija mi je ime: jer nas je mnogo.
10 I mnogo ga je zaklinjao da ih ne otjera iz onoga kraja.
11 A ondje blizu brdā je paslo veliko krdo svinja.
12 I zaklinjahu ga svi đavoli, rekavši, Pošalji nas u svinje da uđemo u njih.
13 I odmah ih pusti Isus. I iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje: i sjuri se krdo silovito niz strminu u more (a bješe ih oko dvije hiljade) i podavi se u moru.
14 A oni koji su pasli svinje pobjegoše i razglasiše to po gradu i po selima. I iziđoše oni da vide šta se to dogodilo.
15 Kada dođoše k Isusu, ugledaše onoga, koji ranije bješe posjednut đavolom i imaše legiju, gdje sjedi odjeven i zdrave pameti: i prestrašiše se.
16 I ispripovjedaše im oni koji to vidješe kako je bilo to onome posjednutom đavolom, a i ono o svinjama.
17 I počeše ga moliti da ode iz njihovoga kraja.
18 A kada je ulazio u lađu, moljaše ga onaj koji bješe posjednut đavolom da može ostati s njim.
19 No Isus mu ne dopusti, nego mu reče, Pođi kući k svojim prijateljima, i navijesti im šta ti je sve učinio Gospod i kako ti se smilovao.
20 I ode on te poče razglašavati po Dekapolju šta je sve Isus učinio za nj; i svi se divljahu.
21 A kada je Isus ponovo prešao lađom na drugu stranu, nagrnu k njemu mnoštvo naroda; a bješe on kraj mora.
22 I gle, dođe jedan od starješina sinagoge, imena Jair, i kada ga ugleda, pade mu do nogu
23 I moljaše ga usrdno, govoreći, Kćerkica mi je na samrti: dođi, molim te, stavi ruke na nju da ozdravi, i živjeće.
24 I pođe Isus s njim; a slijedilo ga je mnoštvo naroda i pritiskalo ga.
25 A neka žena, koja je dvanaest godina bolovala od izliva krvi,
26 I mnogo pretrpjela od mnogih ljekara, i potrošila sve što je imala, a nije joj bilo nimalo bolje, nego se samo pogoršalo,
27 Kada je čula za Isusa priđe mu odostraga kroz mnoštvo i dotaknu njegovu haljinu;
28 Jer reče, Dotaknem li se samo njegove odjeće, ozdraviću.
29 I odmah joj prestade krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravljena od te pošasti.
30 A Isus, istoga trena osjetivši u sebi da je iz njega izišla sila, okrenu se u gužvi i upita, Ko mi je dotaknuo odjeću?
31 I rekoše mu učenici, Vidiš da te mnoštvo tiska i veliš, Ko me je dotaknuo?
32 I pogleda uokolo da vidi onu koja je to učinila.
33 No žena, uvidjevši šta joj se dogodilo, preplašena i dršćući pristupi, pade preda nj i ispriča mu sve po istini.
34 A on joj reče, Kćeri, tvoja te vjera ozdravila; pođi u miru i budi zdrava od svoje pošasti.
35 Dok je on još govorio, dođoše iz kuće starješine sinagoge neki koji rekoše, Kći ti je umrla: što još mučiš Učitelja?
36 Čim je Isus čuo te riječi, reče on starješini sinagoge, Ne boj se, samo vjeruj.
37 I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, i Jakovu, i Jovanu, bratu Jakovljevom.
38 A kada je došao do kuće starješine sinagoge, ugleda metež i one koji plakahu i mnogo naricahu.
39 A kada je ušao, reče im, Zašto stvarate toliku buku i plačete? djevojka nije umrla, nego spava.
40 A oni mu se podsmjehivahu. No kada ih je sve istjerao, povede sa sobom djevojčinog oca i majku i one koji bjehu s njim, te uđe onamo gdje je djevojka ležala.
41 I prihvati on djevojku za ruku i reče joj, Talita, kumi! što prevedeno znači, Djevojko, tebi govorim, ustani!
42 I odmah ustade djevojka i poče hodati; jer bješe joj dvanaest godina. I zapanjiše se velikim čudom.
43 A on im strogo zabrani da to iko dozna; i zapovjedi da joj se dā da jede.

Jevanđelje po Marku 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I ode on odande i dođe u svoj zavičaj; a učenici su ga njegovi slijedili.
2 A kada je došao dan sabatnji, poče on poučavati u sinagogi; i mnogi koji ga slušahu bjehu zapanjeni pa govorahu, Odakle to ovome? i kakva mu je to mudrost dana da se čak i takva silna djela događaju po njegovim rukama?
3 Nije li to tesar, sin Marijin, brat Jakovljev, i Josin, i Judin, i Simonov? nisu li i sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se zbog njega.
4 No Isus im reče, Nije prorok bez časti, osim u svome zavičaju i među svojom rodbinom i u svojoj kući.
5 I nije mogao ondje učiniti nijedno silno djelo, osim što je na nekoliko bolesnika položio ruke i ozdravio ih.
6 I čudio se zbog njihove nevjere. I obilazio je po okolnim selima i naučavao.
7 Tada dozva k sebi dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva; i dade im vlast nad nečistim duhovima;
8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni torbe, ni hljeba, ni novca u pojasu;
9 Nego neka budu obuveni u sandale i ne odijevaju dvije košulje.
10 I reče im, Gdje god u kuću uđete, ostanite ondje sve dok odande ne odete.
11 I koji vas god ne prime i ne poslušaju, kada odlazite odande otresite prašinu što vam je ispod nogu, kao svjedočanstvo protiv njih. Zaista, kažem vam, Lakše će Sodomi i Gomori biti na dan suda negoli tome gradu.
12 I, otišavši, propovijedali su da ljudi treba da se pokaju.
13 I mnoge su đavole izgonili, i mazali su uljem mnoge bolesnike i ozdravljivali ih.
14 A doču za njega i kralj Irod (jer mu se ime pročulo nadaleko) i reče, To je Jovan Krstitelj vaskrsnuo od mrtvih i zato u njemu djeluju čudesne sile.
15 Jedni govorahu, Ilija je, a drugi, Prorok je, ili kao jedan od prorokā.
16 No kada je Irod čuo o tome, on reče, To je Jovan, kome sam odrubio glavu: vaskrsnuo je od mrtvih.
17 Jer je sām Irod bio poslao da uhapse Jovana i svezao ga u tamnici zbog Irodijade, žene svoga brata Filipa, jer se on bio oženio njome.
18 Jer Jovan bješe rekao Irodu, Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.
19 Stoga se Irodijada razljutila na njega i htjela ga ubiti, ali nije mogla:
20 Jer Irod se bojao Jovana znajući da je pravedan i svet čovjek pa ga je štitio; i kada ga je slušao, mnogo je toga činio, a rado ga je slušao.
21 No došao je pogodan dan u koji je Irod za svoj rođendan priredio večeru svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim uglednicima.
22 A kada je kći spomenute Irodijade ušla i zaplesala te se svidjela Irodu i onima koji sjeđahu s njim, kralj reče djevojci, Zaišti od mene šta god hoćeš i daću ti.
23 I zakle joj se, Šta god od mene zaiskala, daću ti; do polovine moga kraljevstva.
24 I iziđe ona i reče svojoj majci, Šta da zaištem? A ona reče, Glavu Jovana Krstitelja.
25 I uđe ona smjesta žurno kralju i zaiska, govoreći, Hoću da mi odmah na pladnju daš glavu Jovana Krstitelja.
26 Tada kralj silno požali; no zbog zakletve i zbog onih koji sjeđahu s njim ne htjede je odbiti.
27 I odmah posla kralj krvnika, naredivši mu da donese njegovu glavu. I ode on, odrubi mu glavu u tamnici,
28 Te donese njegovu glavu na pladnju i dade je djevojci, a djevojka je dade svojoj majci.
29 A kada su za to čuli njegovi učenici, dođoše i uzeše njegov leš, te ga položiše u grob.
30 I okupiše se apostoli oko Isusa i izvijestiše ga o svemu, i šta su činili i šta su naučavali.
31 A on im reče, Dođite i vi nasamo, na pusto mjesto, i otpočinite malo; jer su mnogi ljudi dolazili i odlazili pa oni nisu imali vremena ni jesti.
32 I zaputiše se lađom na pusto mjesto, nasamo.
33 I vidje ih narod kako odlaze pa ga mnogi prepoznaše, te se strčaše iz svih gradova onamo i prestigoše ih; i okupiše se k njemu.
34 A kada je Isus izišao, ugleda on mnogo naroda: i sažali se na njih, jer bjehu kao ovce bez pastira, i poče ih mnogo toga naučavati.
35 A kada je dan već dobrano odmakao, priđoše mu njegovi učenici i rekoše, Pusto je ovo mjesto i već je vrlo kasno:
36 Otpošalji ih da pođu po okolnim mjestima i selima i kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti.
37 Odgovori on i reče im, Dajte im vi da jedu. No oni mu rekoše, Da pođemo kupiti hljeba za dvjesta dinara i damo im da jedu?
38 I reče im on, Koliko vekni imate? idite i pogledajte. Kada doznaše, rekoše, Pet, i dvije ribe.
39 I zapovjedi im on da ih sve u skupinama učine da sjednu po zelenoj travi.
40 I posjedaše oni u skupinama po stotinu i po pedeset.
41 I, uzevši pet hljebova i dvije ribe, pogleda on u nebo, blagoslovi i razlomi hljebove te ih dade svojim učenicima da stave pred njih; i dvije ribe razdijeli svima.
42 I jeli su svi i nasitili se.
43 I nakupiše dvanaest punih košara ulomaka; i od riba.
44 A onih koji su jeli od hljebova bješe oko pet hiljada muškaraca.
45 I smjesta natjera svoje učenike da uđu u lađu i da odu pred njim na drugu stranu, do Vitsaide, dok on otpusti narod.
46 Nakon što ih je otposlao, otišao se moliti u goru.
47 A kada se spustilo veče, lađa bješe posred mora, a on sām na kopnu.
48 I vidje ih kako se muče veslajući, jer im bješe protivan vjetar. A oko četvrte noćne straže dođe k njima hodajući po moru; i htjede ih mimoići.
49 Ali kada ga oni spaziše kako hoda po moru, pomisliše da je utvara pa počeše vikati,
50 Jer su ga svi vidjeli i prestrašili se. I odmah im on progovori, i reče im, Samo hrabro: ja sam; ne bojte se.
51 I uspnu se k njima u lađu i utihnu vjetar. I vrlo se, preko mjere, snebivahu u sebi i iščuđavahu,
52 Jer nisu razumjeli čudo s hljebovima, zato što im srce bješe otvrdnulo.
53 Prešavši preko, dođoše u pokrajinu Genisaret i pristadoše uz obalu.
54 A kada su izlazili iz lađe, ljudi ga smjesta prepoznaše,
55 Pa protrčaše svim onim krajem i počeše donositi na posteljama bolesnike onamo gdje bi čuli da je on.
56 I kudgod bi ulazio, u sela, ili gradove, ili u zaseoke, po trgovima bi postavljali bolesnike i usrdno ga molili da mogu dotaći makar rub njegove haljine: i koji bi ga god dotakli, ozdravili bi.

Jevanđelje po Marku 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I okupiše se oko njega fariseji i neki od pismoznanaca koji su došli iz Jerusalima.
2 I kada vidješe neke od njegovih učenika kako jedu hljeb nečistih, to jest neopranih ruku, zamjeriše im to.
3 Jer fariseji, kao i svi Judejci, držeći se predanja starih, ne jedu ako dobro ne operu ruke.
4 I kada dođu s tržnice ne jedu ako se prije toga ne operu. I još je mnogo toga što su primili da bi držali: pranje čaša i vrčeva, bakrenog posuđa i stolova.
5 Tada ga fariseji i pismoznanci upitaše, Zašto tvoji učenici ne postupaju prema predanju starih, nego jedu hljeb neopranih ruku?
6 On odgovori i reče im, Dobro je Isaija prorokovao o vama, licemjeri; kao što je pisano, Ovaj me narod usnama časti, ali im je srce daleko od mene.
7 Ali uzalud me štuju naučavajući kao nauke zapovijesti ljudske.
8 Jer napustili ste zapovijest Božju i držite ljudsko predanje, pranje vrčeva i čaša; i još mnogo toga sličnoga činite.
9 I reče im, Lijepo odbacujete zapovijest Božju da biste mogli držati svoje predanje.
10 Jer Mojsije reče, Poštuj oca svoga i majku svoju; i, Ko prokune oca ili majku, neka se kazni smrću;
11 No vi kažete, Rekne li čovjek ocu ili majci, Korban je, to jest dar, ono što od mene treba da dobiješ, biće slobodan.
12 I više mu ne dopuštate da učini išta za svog oca ili svoju majku.
13 Tako riječ Božju ukidate svojim predanjem, koje ste vi predali; i mnogo toga sličnoga još činite.
14 Dozvavši k sebi sav narod, reče im, Slušajte me svi i shvatite:
15 Nema ničega što spolja ulazi u čovjeka da bi ga moglo onečistiti, nego ono što iz njega izlazi, to je ono što onečišćuje čovjeka.
16 Ako ko ima uši da čuje, neka čuje.
17 A kada je od naroda ušao u kuću, upitaše ga njegovi učenici o tom poređenju.
18 I reče im, Zar ni vi ne razumijete? Ne shvatate li da čovjeka ne može onečistiti ništa što u njega ulazi spolja:
19 Jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu, i izlazi u nužnik čisteći sva jela.
20 I reče, Ono što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka.
21 Jer iznutra, iz ljudskoga srca, izlaze zle misli, preljube, bludništva, ubistva,
22 Krađe, pohlepa, opakost, obmana, razuzdanost, zlo oko, hula, gordost, bezumlje.
23 Sva ta zla izlaze iznutra i onečišćuju čovjeka.
24 I ustade on odande te ode u okolinu Tira i Sidona, i uđe u neku kuću, ne htjevši da to iko dozna; ali nije mogao ostati skriven,
25 Jer je dočula za njega neka žena, čija kćerkica imaše nečistoga duha pa je došla i pala mu pred noge.
26 Ta žena bješe Grkinja, rodom Sirofeničanka; i stade ga zaklinjati da istjera đavola iz njezine kćeri.
27 No Isus joj reče, Pusti da se najprije nasite djeca: jer nije dobro uzeti hljeb koji pripada djeci i baciti ga psima.
28 No ona mu odgovori i reče, Da, Gospode: ali i psi ispod stola jedu od dječjih mrvica.
29 I reče joj on, Zbog te riječi idi; izišao je đavo iz tvoje kćeri.
30 I ode ona kući te nađe da je đavo izišao, a kći joj leži na postelji.
31 I ponovo on, otišavši iz okoline Tira i Sidona, posred područja Dekapolja prođe do Galilejskoga mora.
32 I doniješe mu gluha mucavca te ga usrdno zamoliše da stavi ruku na nj.
33 On ga odvede od mnoštva nasamo, stavi svoje prste u njegove uši i pljunu te mu dotaknu jezik;
34 I pogledavši na nebo, uzdahnu i reče ovome, Efata, to jest, Otvori se.
35 I smjesta se otvoriše njegove uši i razriješi mu se spona jezika, te on progovori pravilno.
36 I zabrani im on da to ikome govore: no, što im je više branio, to su oni više razglašavali
37 I, prekomjerno zapanjeni, govorili, Dobro je sve učinio: on čini i gluhe da čuju i nijeme da govore.

Jevanđelje po Marku 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Onih dana mnoštvo opet bješe vrlo veliko i, kako nisu imali šta jesti, dozva Isus svoje učenike i reče im,
2 Žao mi je naroda, jer su već tri dana uza me, a nemaju šta jesti.
3 Pošaljem li ih gladne njihovim kućama, klonuće putem, jer su neki od njih došli izdaleka.
4 Odgovoriše mu učenici, Otkuda bi ko mogao ove nasititi hljebom ovdje u pustari?
5 I upita ih on, Koliko vekni imate? I rekoše mu, Sedam.
6 I zapovjedi on narodu da posjeda po tlu te uze onih sedam hljebova, zahvali, prelomi ih i dade svojim učenicima da stave pred njih; i staviše ih oni pred narod.
7 A imahu i nekoliko ribica: on ih blagoslovi i zapovjedi da i njih stave pred njih.
8 I jeli su i nasitili se, a od preostalih su ulomaka podigli sedam košara.
9 A onih koji su jeli bješe oko četiri hiljade. I otposla ih.
10 I smjesta uđe on u lađu zajedno sa svojim učenicima te ode na područje Dalmanute.
11 Tada istupiše fariseji i počeše raspravljati s njim. Iskušavajući ga, zatražiše od njega znak s neba.
12 A on duboko uzdahnu u svome duhu i reče, Zašto ovaj naraštaj traži znak? zaista, kažem vam, Neće se dati znak ovome naraštaju.
13 I ostavi ih te, ušavši opet u lađu, ode na drugu stranu.
14 A učenici zaboraviše ponijeti hljeb; i nisu na lađi imali više od jednoga hljeba.
15 I opomenu ih on, rekavši, Pazite, čuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodovog.
16 I počeše oni međusobno raspravljati, govoreći, To je zato što nemamo hljeba.
17 Doznavši to, Isus im reče, Zašto raspravljate jer hljeba nemate? zar ne shvatate i ne razumijete? zar vam je sada otvrdnulo srce?
18 Oči imate, a ne vidite? i uši imate, a ne čujete? i zar se ne sjećate?
19 Kada sam pet hljebova razlomio na onih pet hiljada ljudi, koliko ste košara punih ulomaka podigli? I rekoše mu, Dvanaest.
20 A onih sedam na četiri hiljade, koliko ste košara punih ulomaka podigli? I rekoše, Sedam.
21 I reče im, Kako to onda ne razumijete?
22 I dođe on u Vitsaidu; i dovedoše mu slijepca te ga usrdno zamoliše da ga dotakne.
23 A on uhvati slijepca za ruku i izvede ga iz gradića; i pljunu mu u oči, stavi ruke na nj i upita ga vidi li šta.
24 I zagleda se on i reče, Vidim ljude kao drveće, hodaju.
25 Tada mu on opet položi ruke na oči i učini da progleda: i ozdravi ovaj te ih je mogao sve jasno vidjeti.
26 Tada ga posla kući, rekavši, Nemoj ulaziti u gradić, niti o tome ikome u gradiću govoriti.
27 I krenu Isus, i njegovi učenici, u gradiće Ćesarije Filipove. I upita on putem svoje učenike, rekavši im, Šta kažu ljudi, ko sam ja?
28 A oni odgovoriše, Jovan Krstitelj. No neki vele, Ilija; a drugi, Jedan od prorokā.
29 I upita ih, A šta vi kažete, ko sam ja? I odgovori Petar i reče mu, Ti si Hrist.
30 I zapovjedi im da nikome ne govore o njemu.
31 I poče ih učiti da Sin čovječji mora mnogo pretrpjeti i biti odbačen od starješina, i od svešteničkih glavara i pismoznanaca, i biti ubijen te nakon tri dana vaskrsnuti.
32 I otvoreno im je to govorio. I povede ga Petar na stranu i poče ga koriti.
33 No on se okrenu, pogleda svoje učenike i ukori Petra, rekavši, Idi od mene, Satano: jer ti ne misliš ono što je Božje, nego ono što je ljudsko.
34 I, dozvavši narod i svoje učenike, reče im, Hoće li ko ići za mnom, neka se odrekne samog sebe, uzme svoj krst i slijedi me.
35 Jer ko god hoće svoj život spasiti, izgubiće ga; ali ko god izgubi svoj život zbog mene i jevanđelja, taj će ga spasiti.
36 Jer kakva je korist čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi vlastitu dušu?
37 Ili, šta da čovjek dā u zamjenu za svoju dušu?
38 Ko se, dakle, postidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešnom naraštaju, i Sin čovječji će se postidjeti njega kada dođe u slavi svog Oca zajedno sa svetim anđelima.

Jevanđelje po Marku 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I reče im, Zaista, kažem vam, Ovdje stoje neki koji neće okusiti smrt dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo sa silom.
2 I povede Isus nakon šest dana sa sobom Petra, Jakova i Jovana te ih odvede na visoku goru, same; i preobrazi se pred njima.
3 I odjeća mu postade sjajna, bjelja od snijega: nijedan je suknar na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.
4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem; i razgovarahu s Isusom.
5 I odgovori Petar te reče Isusu, Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji.
6 Jer nije znao šta bi rekao; jer bjehu silno prestrašeni.
7 I tada naiđe oblak i zasjeni ih; i dođe glas iz oblaka, rekavši, Ovo je moj ljubljeni Sin: njega slušajte.
8 I odjednom, obazrevši se uokolo, više ne vidješe nikoga uza se, osim Isusa.
9 I dok su silazili s gore, zapovjedi im on da nikome ne pripovijedaju šta su vidjeli, sve dok Sin čovječji ne bude vaskrsnut od mrtvih.
10 I zadržali su tu riječ među sobom pitajući jedan drugog šta bi to trebalo da znači vaskrsnuti od mrtvih.
11 I upitaše ga, rekavši, Zašto pismoznanci govore da najprije mora doći Ilija?
12 I odgovori on i reče im, Ilija, zaista, dolazi najprije i sve će obnoviti; no kako to da je o Sinu čovječjemu pisano da mora mnogo pretrpjeti i biti odbačen?
13 Ali kažem vam da je Ilija već došao i učinili su s njim šta im se prohtjelo, kao što je o njemu pisano.
14 A kada je došao k svojim učenicima, ugleda oko njih veliko mnoštvo i pismoznance gdje raspravljaju s njima.
15 I odmah se sav onaj narod, čim ga ugleda, silno zadivi te pohrli k njemu da ga pozdravi.
16 I upita on pismoznance, Šta raspravljate s njima?
17 Odgovori mu jedan iz mnoštva, Učitelju, doveo sam k tebi svog sina, koji ima nijemog duha;
18 I gdje god ga on zgrabi, grči ga pa on pjeni, i škrguće zubima, i sahne. I rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali oni ne mogoše.
19 Odgovori mu on i reče, O naraštaju nevjerni, dokle ću biti s vama? dokle ću vas podnositi? dovedite mi ga.
20 I dovedoše ga k njemu; a duh, čim ga ugleda, odmah zgrči dječaka te on pade na zemlju valjajući se i pjeneći.
21 I upita on njegovog oca, Koliko je već vremena otkako mu se to događa? A on reče, Od djetinjstva.
22 I često ga baci u oganj i u vode da ga upropasti; nego, ako išta možeš, imaj samilosti s nama i pomozi nam.
23 Isus mu reče, Ako možeš vjerovati; sve je moguće onome ko vjeruje.
24 I odmah povika otac djetinji te sa suzama reče, Vjerujem, Gospode; pomozi mojoj nevjeri.
25 Kada Isus vidje da se strčao narod, zaprijeti on nečistome duhu, rekavši mu, Duše nijemi i gluhi, zapovijedam ti, iziđi iz njega i više u njega ne ulazi.
26 I povika duh, silno strese dječaka i iziđe iz njega: i ostade on kao mrtav, tako da mnogi rekoše, Mrtav je.
27 No Isus ga prihvati za ruku i pridignu ga; i ustade on.
28 A kada je ušao u kuću, njegovi ga učenici nasamo upitaše, Zašto ga mi nismo mogli izagnati?
29 I reče im on, Taj rod ne može izići ni po čemu drugome osim molitvom i postom.
30 I otišavši odande, prolazili su kroz Galileju; no on ne htjede da to iko sazna.
31 Jer poučavaše svoje učenike pa im reče, Sin čovječji se predaje u ruke ljudima i oni će ga ubiti, a on će, nakon što bude ubijen, trećega dana vaskrsnuti.
32 Ali oni ne razumješe to kazivanje, a bojahu se da ga pitaju.
33 I dođe on u Kapernaum; a kada je bio u kući, upita ih, Šta ste to međusobno raspravljali putem?
34 No oni ćutahu, jer su putem međusobno raspravljali ko bi bio najveći.
35 I sjede on, dozva dvanaestoricu i reče im, Želi li ko biti prvi, treba biti od svih posljednji i svima sluga.
36 I uze dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im,
37 Ko god jedno od ovakve djece primi u moje ime, mene prima: a ko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji je mene poslao.
38 Odgovori na to Jovan, rekavši, Učitelju, vidjesmo jednoga gdje u tvoje ime izgoni đavole, a ne slijedi nas; i zabranismo mu, jer nas ne slijedi.
39 Ali Isus reče, Nemojte mu braniti: jer nema nikoga ko bi učinio čudo u moje ime i uskoro o meni zlo govorio.
40 Jer ko nije protiv nas, s nama je.
41 Jer ko god vam dā piti čašu vode u moje ime, jer ste Hristovi, zaista, kažem vam, neće izgubiti svoju nagradu.
42 A ko god sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene, bolje je za njega da mu se stavi mlinski kamen oko vrata i on bude bačen u more.
43 I ako te ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je sakatome ući u život negoli s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi,
44 Gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.
45 I ako te noga tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je ući u život kljast negoli s obje noge biti bačen u pakao, u oganj neugasivi,
46 Gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.
47 I ako te oko tvoje sablažnjava, iščupaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u kraljevstvo Božje negoli s oba oka biti bačen u pakao ognjeni,
48 Gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.
49 Jer svako će biti ognjem posoljen i svaka žrtva solju zasoljena.
50 Dobra je so: ali ako so postane neslana, čime ćete je začiniti? Imajte soli u sebi i u miru budite jedan s drugim.

Jevanđelje po Marku 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I podiže se on odande te dođe u pokrajinu Judeju onom stranom Jordana. I opet se steče k njemu narod, a on ih je, kao što je običavao, opet poučavao.
2 I dođoše k njemu fariseji i, iskušavajući ga, upitaše, Je li zakonito za čovjeka da otpusti vlastitu ženu?
3 I odgovori on i reče im, Šta vam je zapovjedio Mojsije?
4 A oni rekoše, Mojsije je dopustio napisati razvodni spis i otpustiti je.
5 I odgovori Isus i reče im, Zbog okorjelosti srca vašega napisao vam je on taj propis.
6 Ali od početka stvorenja, muško i žensko stvori ih Bog.
7 Zbog toga će čovjek ostaviti svog oca i majku i prionuti uza svoju ženu;
8 I biće njih dvoje jedno tijelo. Tako više nisu dva, nego jedno tijelo.
9 Šta je, dakle, Bog združio, čovjek neka ne razdvaja!
10 U kući ga učenici ponovo upitaše o tome.
11 A on im reče, Ko god otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljubu prema njoj.
12 I ako žena napusti svoga muža te se uda za drugoga, čini preljubu.
13 I donosili su mu dječicu da ih dotakne; no njegovi su učenici korili one koji su ih donosili.
14 A kada Isus to vidje, bješe vrlo nezadovoljan pa im reče, Pustite dječicu da dolaze k meni i ne priječite im: jer takvih je kraljevstvo Božje.
15 Zaista, kažem vam, Ko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, neće ući u nj.
16 I uzimao ih je u naručje, polagao ruke na njih i blagosiljao ih.
17 A kad je izlazio na put, dotrča jedan, klekne preda nj i upita ga, Učitelju dobri, šta treba da činim da naslijedim vječni život?
18 I Isus mu reče, Zašto me nazivaš dobrim? niko nije dobar osim jednog, a to je Bog.
19 Znaš zapovijesti, Ne počini preljubu, Ne ubij, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Ne varaj, Poštuj svog oca i majku.
20 I odgovori on i reče mu, Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.
21 Tada ga Isus, pogledavši, uzljubi te mu reče, Jedno ti nedostaje: idi prodaj šta god imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; i dođi, uzmi krst i slijedi me.
22 I rastuži se on zbog te riječi i ode žalostan: jer je imao velik imetak.
23 A Isus pogleda ukrug i reče svojim učenicima, Kako li će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
24 A učenici bjehu zapanjeni zbog njegovih riječi. Ali Isus ponovo odgovori i reče im, Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
25 Lakše je kamili proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.
26 A oni se preko mjere zapanjiše govoreći među sobom, Pa ko se onda može spasiti?
27 I pogledavši ih, Isus reče, S ljudima je to nemoguće, ali ne s Bogom: jer s Bogom je sve moguće.
28 Tada mu Petar poče govoriti, Evo, mi smo ostavili sve i pošli za tobom.
29 I odgovori Isus i reče, Zaista vam kažem, Nema toga ko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja radi mene i jevanđelja,
30 A da ne bi, s progonstvima, primio stostruko već sada, u ovome vremenu: i kućā, i braće, i sestara, i majki, i djece, i poljā; a u svijetu koji dolazi, život vječni.
31 Ali mnogi prvi biće posljednji, a posljednji prvi.
32 I bjehu na putu uzlazeći u Jerusalim, a Isus je išao pred njima. Zadivljeni i preplašeni išli su za njim. I uze on ponovo dvanaestoricu i poče im kazivati šta će mu se dogoditi,
33 Govoreći, Evo, uzlazimo u Jerusalim; i Sin čovječji će biti predan svešteničkim glavarima i pismoznancima; i osudiće ga oni na smrt i predaće ga neznabošcima,
34 A oni će mu se izrugati, izbičevati ga, popljuvati i ubiti: ali će on treći dan vaskrsnuti.
35 I pristupiše mu Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, rekavši, Učitelju, htjeli bismo da za nas učiniš šta god zaištemo.
36 I reče im, Šta hoćete da učinim za vas?
37 Rekoše mu, Daj nam da sjedimo jedan tebi zdesna, a drugi slijeva u tvojoj slavi.
38 No Isus im reče, Ne znate šta ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem? i krstiti se krštenjem kojim sam ja kršten?
39 I rekoše mu, Možemo. No Isus im reče, U stvari, od čaše koju ja pijem pićete i krštenjem kojim sam ja kršten bićete kršteni:
40 Ali sjesti meni zdesna i slijeva nije moje da dajem, nego će to biti dano onima za koje je pripremljeno.
41 Kada su to čula ostala desetorica, počeše se srditi na Jakova i Jovana.
42 Ali Isus ih dozva i reče im, Znate da oni za koje se drži da vladaju nad neznabošcima gospodare nad njima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.
43 Ali neka ne bude tako među vama; nego, ko god hoće da bude velik među vama, neka vam bude poslužitelj.
44 I ko god od vas hoće da bude prvi, neka svima bude sluga.
45 Jer ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego da služi i da dā svoj život kao otkupninu za mnoge.
46 I dođoše u Jerihon. I dok je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i velikim mnoštvom naroda, kraj glavnog puta je sjedio i prosio slijepac Vartimej, sin Timejev.
47 Čuvši da je tu Isus Nazarećanin, poče on vikati i govoriti, Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!
48 I mnogi su mu naređivali da ućuti, ali je on još jače vikao, Sine Davidov, smiluj mi se!
49 I zaustavi se Isus i zapovjedi da mu ga pozovu. I pozvaše slijepca, rekavši mu, Samo hrabro, ustani; zove te.
50 A on odbaci svoju haljinu, ustade i dođe k Isusu.
51 I odgovori mu Isus i reče, Šta hoćeš da ti učinim? A slijepac mu kaza, Gospode, da progledam.
52 I reče mu Isus, Idi, vjera te tvoja iscijelila. I odmah on progleda te stade slijediti Isusa putem.

Jevanđelje po Marku 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Kada su se približili Jerusalimu, do Vitfage i Vitanije pri Maslinskoj gori, posla on dvojicu svojih učenika
2 I reče im, Pođite u selo pred vama: čim uđete u nj naći ćete privezano magare na kome nikada niko od ljudi nije sjedio; odriješite ga i dovedite.
3 Ako vam iko kaže, Zašto to činite? recite, Gospodu treba, i odmah će ga on poslati ovamo.
4 I odoše te nađoše magare privezano uz vrata napolju gdje se sreću dva puta i odriješiše ga.
5 A neki koji stajahu ondje rekoše im, Šta radite, zašto odvezujete magare?
6 I rekoše im kao što je Isus zapovjedio pa ih ovi pustiše.
7 I dovedoše magare Isusu te prebaciše preko njega svoje haljine; i sjede on na nj.
8 I mnogi prostirahu svoje haljine po putu, a ostali rezahu grane s drveća i nastirahu ih putem.
9 I oni koji su išli ispred i oni koji su slijedili klicahu govoreći, Osana! Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodovo.
10 Blagosloveno kraljevstvo oca našeg, Davida, koje dolazi u ime Gospodovo. Osana u visinama!
11 I uđe Isus u Jerusalim i u hram; i kada sve uokolo razgleda, budući da je već došlo veče, pođe on zajedno s dvanaestoricom u Vitaniju.
12 Idućeg dana kada su dolazili iz Vitanije on bješe gladan.
13 I ugleda izdaleka lisnatu smokvu te pođe ne bi li na njoj šta našao. Prišavši joj, ne nađe ništa osim lišća, jer još nije bilo vrijeme smokvama.
14 I odgovori Isus i reče joj, Niko dovijeka ne jeo ploda s tebe. I čuše to njegovi učenici.
15 I dođoše u Jerusalim; i uđe Isus u hram i poče da izgoni one koji su u hramu prodavali i kupovali, te isprevrta stolove mjenjačima novca i klupe onima koji prodavahu golubove;
16 I ne dopusti da iko pronosi ikakvu posudu kroz hram.
17 I poučavao je govoreći im, Nije li pisano, Kuća će se moja zvati kućom molitve svim narodima? a vi ste od nje načinili špilju razbojničku.
18 I dočuli su to pismoznanci i sveštenički glavari te su tražili kako da ga pogube: jer bojali su ga se, zato što je sav narod bio zadivljen njegovom naukom.
19 A kada je došlo veče, izišao je iz grada.
20 Kada su ujutro prolazili, opaziše da je ona smokva usahla od korijena.
21 I prisjeti se Petar i reče mu, Učitelju, gle, usahla je smokva koju si prokleo.
22 A Isus, odgovarajući im, reče, Imajte vjeru u Boga.
23 Jer, zaista, kažem vam, Ko god ovoj gori kaže, Pomakni se i baci se u more! i ne posumnja u svome srcu, nego vjeruje da će se zbiti to što kaže, biće mu šta god veli.
24 Stoga vam kažem, Sve što moleći zaištete, vjerujte da to primate i biće vam.
25 A kada ustanete na molitvu, oprostite ako imate šta protiv koga: da i vama Otac vaš, koji je u nebu, oprosti vaše prestupe.
26 Ali ako ne oprostite, neće ni Otac vaš, koji je u nebu, oprostiti vaše prestupe.
27 I dođoše ponovo u Jerusalim; i dok je obilazio hramom, pristupiše mu sveštenički glavari, i pismoznanci, i starješine,
28 I rekoše mu, Kojom vlašću to činiš? i ko ti je dao tu vlast da to činiš?
29 I odgovori Isus i reče im, I ja ću vās nešto pitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću to činim.
30 Krštenje Jovanovo, bješe li od neba ili od ljudi? odgovorite mi.
31 No oni umovahu međusobno govoreći, Velimo li, Od neba; reći će, Zašto mu onda niste povjerovali?
32 Ali ako velimo, Od ljudi; bojahu se naroda: jer su svi smatrali da Jovan zaista bješe prorok.
33 I odgovoriše i rekoše Isusu, Ne znamo. I Isus njima odgovori, Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.

Jevanđelje po Marku 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I poče im on govoriti u poređenjima. Neki je čovjek posadio vinograd, postavio oko njega ogradu, iskopao mjesto za kacu, sagradio kulu te ga iznajmio vinogradarima i otišao u daleku zemlju.
2 U određeno doba posla on vinogradarima slugu da od vinogradarā primi dio vinogradova roda.
3 No oni ga uhvatiše, istukoše i otposlaše praznih ruku.
4 Zatim im posla drugoga slugu: njega zasuše kamenjem, razbiše mu glavu i otposlaše osramoćenog.
5 I opet im posla jednoga; i njega ubiše, kao i mnoge druge: neke istukoše, a neke pobiše.
6 Još jednoga je imao, svog ljubljenog sina. I njega posla k njima, rekavši, Poštovaće sina mog.
7 No oni vinogradari jedan drugome rekoše, Ovo je nasljednik; ubijmo ga i nasljedstvo će biti naše.
8 I pograbiše ga, i ubiše, i izbaciše iz vinograda.
9 Šta će, dakle, učiniti gospodar vinograda? doći će i pobiti te vinogradare, a vinograd će dati drugima.
10 Niste li čitali ovaj odjeljak pisma, Kamen što ga odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni:
11 Gospodovo bī to djelo i čudesno je u očima našim?
12 I tražili su da ga uhvate, ali se bojahu naroda: jer znali su da je protiv njih izrekao to poređenje; i ostaviše ga i odoše.
13 I poslaše mu neke od fariseja i od irodovaca da ga uhvate u riječi.
14 I kada su došli, rekoše mu, Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš ni za koga, jer nisi pristrasan, nego po istini naučavaš putu Božjem: Je li dopušteno davati porez ćesaru, ili nije?
15 Da dajemo, ili da ne dajemo? Ali on im, poznajući njihovo licemjerje, reče, Zašto me iskušavate? Donesite mi dinar da ga vidim.
16 I doniješe mu. I reče im on, Čiji je ovo lik i natpis? I odgovoriše mu, Ćesarev.
17 A Isus, odgovarajući im, reče, Dajte ćesaru ono što je ćesarevo, a Bogu ono što je Božje. I divljahu mu se.
18 Tada dođoše k njemu sadukeji, koji govore da nema vaskrsenja, i upitaše ga, rekavši,
19 Učitelju, Mojsije nam je napisao, Umre li čiji brat i za sobom ostavi ženu, a ne ostavi djecu, neka njegov brat uzme njegovu ženu i podigne sjeme bratu svom.
20 Bjehu tako sedmorica braće: prvi je uzeo ženu i umro ne ostavivši sjeme.
21 I drugi ju je uzeo i umro; no ni on nije ostavio sjeme. Treći isto tako.
22 I uzela su je sva sedmorica i nisu ostavila sjeme: nakon svih umrla je i žena.
23 Za vaskrsenja, dakle, kada vaskrsnu, kome će od njih biti žena? jer sedmorica su je imala za ženu.
24 I odgovori im Isus, rekavši, Niste li u zabludi zato što ne poznajete ni pisma ni silu Božju?
25 Jer kada od mrtvih vaskrsnu, ne žene se niti se udaju, nego su kao anđeli, koji su u nebu.
26 A što se mrtvih tiče, da vaskrsavaju: niste li čitali u knjizi Mojsijevoj, kako mu je u grmu prozborio Bog rekavši, Ja sam Bog Avrahamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev?
27 Nije on Bog mrtvih, nego Bog živih: u velikoj ste, dakle, zabludi.
28 I pristupi jedan od pismoznanaca te ga, čuvši njihovu međusobnu raspravu i vidjevši da im je on dobro odgovorio, upita, Koja je zapovijest prva od svih?
29 I odgovori mu Isus, Prva od svih zapovijesti jest, Čuj, O Izraele: Gospod, Bog naš, Gospod je jedini;
30 I, Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom. To je prva zapovijest.
31 I druga joj je slična, a to je ova, Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Druge zapovijesti veće od ovih nema.
32 I reče mu pismoznanac, Dobro, Učitelju, po istini si rekao da je jedan Bog i da nema drugoga osim njega;
33 I ljubiti ga svim srcem, i svim razumom, svom dušom, i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao sebe samoga više je negoli sve paljenice i žrtve.
34 Kada Isus vidje da je pametno odgovorio, reče mu, Nisi daleko od kraljevstva Božjeg. I niko ga se više nije usuđivao išta pitati.
35 A Isus, kada je naučavao u hramu, odgovori i reče, Kako to pismoznanci govore da je Hrist Sin Davidov?
36 Jer sām David je po Duhu Svetome rekao, Reče GOSPOD Gospodu mome, Sjedni mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama.
37 Dakle, sām David naziva ga Gospodom; pa kako mu je onda sin? Obični ljudi rado su ga slušali.
38 I reče im on u svojoj nauci, Čuvajte se pismoznanaca, koji vole hodati u dugim haljinama, i vole pozdrave po trgovima,
39 I prva sjedala u sinagogama i počasna mjesta na gozbama:
40 Koji proždiru kuće udovica i za izgovor mole duge molitve. Oni će primiti veću osudu.
41 I sjede Isus prema riznici te promatraše kako narod baca bakreni novac u riznicu: i mnogi koji bjehu bogati ubacivahu mnogo.
42 I dođe neka siromašna udovica i ubaci dvije lepte, to jest četvrtinu novčića.
43 I dozva on svoje učenike i reče im, Zaista, kažem vam da je ova siromašna udovica ubacila više od svih ovih koji su ubacili u riznicu.
44 Svi su oni, naime, ubacili od svog viška, a ona je od svoje nemaštine ubacila sve što je imala, sva svoja sredstva za život.

Jevanđelje po Marku 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A kada je izlazio iz hrama, reče mu jedan od njegovih učenika, Učitelju, pogledaj kakvo je tu kamenje i kakva zdanja!
2 Isus mu, odgovorivši, reče, Vidiš li ta velika zdanja? neće od njih ostati ni kamen na kamenu koji neće biti porušen.
3 I dok je sjedio na Maslinskoj gori prema hramu, upitaše ga nasamo Petar, i Jakov, i Jovan, i Andrija,
4 Reci nam kada će to biti i šta će biti znak kada će se sve to ispuniti?
5 A Isus im, odgovarajući, poče govoriti, Pazite da vas ko ne obmane:
6 Jer mnogi će doći u moje ime govoreći, Ja sam Hrist; i mnoge će obmanuti.
7 A kada čujete za ratove i glasine o ratovima, ne uznemirujte se: jer takvo što se mora zbiti, ali još neće biti svršetak.
8 Jer ustaće narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva: i biće potresa po raznim mjestima, biće gladi i nemirā; to su počeci patnji.
9 Ali pazite sami na sebe: jer će vas predavati saborima i tući u sinagogama; i pred upravitelje i kraljeve će vas izvoditi zbog mene, njima za svjedočanstvo.
10 A među svim se narodima najprije treba propovijedati jevanđelje.
11 A kada vas budu odvodili i izručivali, ne brinite unaprijed i ne smišljajte šta ćete govoriti; nego, šta vam god bude dano u onaj čas, to govorite: jer niste vi ti koji govorite, nego Duh Sveti.
12 I predavaće na smrt brat brata i otac sina; i ustajaće djeca protiv roditelja i davati da ih ubiju.
13 I svi će vas mrziti zbog mog imena: ali onaj ko ustraje do svršetka, biće spašen.
14 Ali kada ugledate gnusobu pustošenja, o kojoj je govorio prorok Danilo, da stoji tamo gdje ne treba (onaj ko čita, neka razumije), neka tada oni koji budu u Judeji bježe u gore;
15 I neka onaj ko bude na krovu ne silazi u kuću, niti u nju ulazi da bi uzeo šta iz svoje kuće;
16 I neka se onaj ko bude u polju ne okreće natrag da uzme svoju haljinu.
17 Ali jao u one dane trudnicama i dojiljama!
18 I molite da vaš bijeg ne bude zimi:
19 Jer će u one dane biti nevolja kakve nije bilo od početka stvorenja koje je stvorio Bog, i sve do sada, a neće je ni biti.
20 I kada Gospod ne bi skratio te dane, nijedno se tijelo ne bi spasilo: ali zbog izabranika, koje je on izabrao, skratio je on te dane.
21 I ako vam tada iko kaže, Evo, ovdje je Hrist; ili, Eno, ondje je, ne vjerujte mu.
22 Jer ustaće lažni Hristi i lažni proroci i činiće znamenja i čudesa da bi, bude li moguće, zaveli i izabrane.
23 Ali vi budite oprezni: evo, prorekao sam vam sve.
24 A u one dane, nakon te nevolje, sunce će pomračiti i mjesec neće davati svoje svjetlosti,
25 I zvijezde će nebeske padati i sile koje su u nebu će se uzdrmati.
26 Tada će oni ugledati Sina čovječjega gdje dolazi u oblacima s velikom silom i slavom.
27 I tada će on razaslati svoje anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do nakraj neba.
28 A od smokve naučite poređenje; Kada joj je grana već mekana i potjera listove, znate da je blizu ljeto.
29 Tako i vi, kada vidite da se sve to zbiva, znajte da je blizu, pred vratima.
30 Zaista, kažem vam da neće proći ovaj naraštaj dok se sve to ne dogodi.
31 Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći.
32 Ali o tome danu i tome času ne zna nijedan čovjek, ne, ni anđeli koji su u nebu, ni Sin, nego samo Otac.
33 Pazite, bdijte i molite: jer ne znate kada je vrijeme.
34 Jer Sin čovječji je kao čovjek koji polazeći na dalek put ostavi svoju kuću i preda vlast svojim slugama, svakome njegov posao, a vrataru zapovjedi da bdije.
35 Bdijte, stoga, jer ne znate kada gospodar kuće dolazi, uveče ili u ponoć, u doba kada se oglašavaju pijetlovi ili ujutro:
36 Da se ne bi iznenada vratio i našao vas kako spavate.
37 I to što kažem vama, kažem svima, Bdijte.

Jevanđelje po Marku 14 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nakon dva dana bješe praznik pashe i beskvasnoga hljeba; i tražili su glavari sveštenički i pismoznanci kako da ga na prevaru zgrabe i ubiju,
2 Ali rekoše, Ne na praznik, da ne nastane pobuna naroda.
3 Kada je on u Vitaniji sjedio za stolom u kući Simona Gubavca, dođe neka žena s alabastrenom posudom prave skupocjene nardove pomasti; i razbije alabastrenu posudu te mu je izli na glavu.
4 A bješe tamo nekih koji su bjesnili u sebi, i rekoše, Čemu to rasipanje pomasti?
5 Jer mogla se prodati za više od tri stotine dinara i dati siromasima. I mrmljahu protiv nje.
6 I reče Isus, Pustite je; što je gnjavite? dobro djelo je učinila na meni.
7 Jer siromahe imate svagda uza se i možete im dobro činiti kada god hoćete: ali mene nemate svagda.
8 Što je mogla, učinila je: unaprijed mi je došla pomazati tijelo za ukop.
9 Zaista, kažem vam, Gdje god se bude propovijedalo ovo jevanđelje po svemu svijetu, pripovijedaće se i ovo što je ona učinila u spomen na nju.
10 A Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, ode svešteničkim glavarima da im ga preda.
11 Oni se, kada to čuše, obradovaše i obećaše mu dati novac. I tražio je priliku da ga preda.
12 Prvoga dana beskvasnoga hljeba, kada su klali pashu, rekoše mu njegovi učenici, Gdje hoćeš da ti odemo pripremiti da jedeš pashu?
13 I posla on svoja dva učenika, rekavši im, Pođite u grad i srešće vas čovjek koji nosi vrč s vodom: slijedite ga.
14 I gdje god on uđe, recite domaćinu te kuće, Učitelj pita, Gdje je gostinjska soba u kojoj ću jesti pashu sa svojim učenicima?
15 I on će vam pokazati veliku namještenu i pripremljenu prostoriju na spratu: ondje nam priredite.
16 I odoše njegovi učenici, uđoše u grad i nađoše onako kako im je bio rekao, te prirediše pashu.
17 I dođe on uveče s dvanaestoricom.
18 I dok su sjedili i jeli, Isus reče, Zaista, kažem vam, Jedan će me od vas, koji sa mnom jede, izdati.
19 A oni se ražalostiše i stadoše mu jedan po jedan govoriti, Neću valjda ja? I drugi reče, Neću valjda ja?
20 I odgovori im on te reče, Jedan od dvanaestorice, onaj koji umače sa mnom u zdjelu.
21 Sin čovječji, doduše, odlazi kao što je o njemu pisano: ali jao onome čovjeku po kome se predaje Sin čovječji! bolje bi bilo tome čovjeku da se nije ni rodio.
22 I dok su jeli, uze Isus hljeb i blagoslovi, i razlomi te im ga dade govoreći, Uzmite, jedite: ovo je moje tijelo.
23 Zatim uze čašu, zahvali i dade im je: i svi su iz nje pili.
24 I reče im, Ovo je moja krv, krv novoga zavjeta, koja se prolijeva za mnoge.
25 Zaista, kažem vam, Ne, neću više piti od trsova ploda sve do onoga dana kada ću ga, novoga, piti u kraljevstvu Božjem.
26 Otpjevavši hvalospjev, uputiše se na Maslinsku goru.
27 I reče im Isus, Svi ćete se još ove noći sablazniti zbog mene: jer je pisano, Udariću pastira i ovce će se razbježati.
28 Ali nakon što vaskrsnem, poći ću pred vama u Galileju.
29 No Petar mu reče, Ako se i svi sablazne, ja ipak neću.
30 I reče mu Isus, Zaista, kažem ti da ćeš me se danas, upravo ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput odreći.
31 Ali on je još žešće govorio, Ako treba da umrem s tobom, nipošto te se neću odreći. Tako su govorili svi.
32 Kada su došli do mjesta koje se zvalo Getsimani, reče on svojim učenicima, Sjednite ovdje dok se ja pomolim.
33 I povede sa sobom Petra, i Jakova, i Jovana, te ga poče obuzimati užas i tjeskoba;
34 I reče im, Duša mi je do smrti žalosna: ostanite ovdje i bdijte.
35 I ode on malo naprijed i sruši se na zemlju; i pomoli se da ga, ako je moguće, mimoiđe čas.
36 I reče, Ava, Oče, tebi je sve moguće; otkloni od mene ovu čašu: ali ne šta ja hoću, nego šta hoćeš ti.
37 I dođe i nađe ih pozaspale pa reče Petru, Simone, spavaš? nisi li mogao probditi jedan čas?
38 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Odista, duh je voljan, ali je tijelo slabo.
39 I ponovo ode te se pomoli govoreći iste riječi.
40 Vrativši se, opet ih nađe pozaspale (jer im oči bjehu otežale), i nisu znali šta bi mu odgovorili.
41 Dođe i treći put, i reče im, Spavajte samo sada i počivajte: dosta je, došao je trenutak. Evo, Sin čovječji se predaje u ruke grešnikā.
42 Ustanite, pođimo; evo, onaj koji me izdaje je nadohvat ruke.
43 I odmah, dok je još govorio, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim silna svjetina s mačevima i toljagama, od svešteničkih glavara i pismoznanaca i starješina.
44 A njegov im izdajnik bješe dao znak, rekavši, Onaj koga poljubim jest taj; uhvatite ga i oprezno odvedite.
45 I čim je došao, pristupi on k njemu i reče, Učitelju, učitelju; i poljubi ga.
46 I staviše oni ruke na nj i uhvatiše ga.
47 A jedan od onih koji ondje stajahu izvuče mač i udari slugu velikoga sveštenika te mu odsiječe uho.
48 I odgovori Isus i reče im, Zar ste kao na razbojnika izišli s mačevima i toljagama da me uhvatite?
49 Svakodnevno sam bio s vama u hramu poučavajući i niste me uhvatili; no, moraju se ispuniti pisma.
50 I napustiše ga svi i pobjegoše.
51 A neki je mladić išao za njim ogrnut samo plahtom po golom tijelu; i dohvatiše ga momci,
52 Ali on ostavi plahtu i gō im pobježe.
53 I odvedoše Isusa k velikom svešteniku; a kod njega već bjehu okupljeni svi sveštenički glavari i starješine i pismoznanci.
54 I išao je Petar za njim izdaleka, sve do u dvor velikog sveštenika; i sjede on sa slugama i grijaše se kraj vatre.
55 A sveštenički glavari i sav sabor tražili su svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube, ali ne nađoše.
56 Mnogi su, naime, lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva nisu slagala.
57 I ustadoše neki i posvjedočiše lažno protiv njega, rekavši,
58 Čuli smo ga da govori, Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni hram i za tri dana ću sagraditi drugi, nerukotvoreni.
59 Ali ni tako im se nije slagalo svjedočanstvo.
60 Nato veliki sveštenik stade na sredinu i upita Isusa, Zar ništa ne odgovaraš? šta to ovi svjedoče protiv tebe?
61 No on je ćutao i ništa nije odgovorio. Ponovo ga veliki sveštenik upita, i reče mu, Jesi li ti Hrist, Sin Blagoslovenog?
62 I reče Isus, Ja jesam: i vidjećete Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi u oblacima nebeskim.
63 Tada veliki sveštenik razdera svoje haljine i reče, Šta nam još trebaju daljnji svjedoci?
64 Čuli ste hulu: šta mislite? I presudiše svi da zaslužuje smrt.
65 Tada neki počeše pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći mu, Proreci; i sluge ga pljuskahu.
66 Dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna od mladih sluškinja velikog sveštenika:
67 Vidjevši Petra gdje se grije, zagleda se ona u njega i reče, I ti si bio s Nazarećaninom Isusom.
68 No on poreče, kazavši, Ne znam niti razumijem šta govoriš. I iziđe on napolje u predvorje; i oglasi se pijetao.
69 Kada ga djevojka opet ugleda, poče ona govoriti prisutnima, Ovaj je jedan od njih.
70 I poreče on ponovo. Malo kasnije prisutni ponovo rekoše Petru, Odista si ti jedan od njih: jer Galilejac si, i govor ti je takav.
71 No on poče kleti i zaklinjati se, govoreći, Ne poznajem čovjeka o kome govorite.
72 I oglasi se pijetao po drugi put. I prisjeti se Petar riječi koju mu reče Isus, Prije negoli se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me poreći. I kada se toga prisjetio, zaplaka.

Jevanđelje po Marku 15 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I održaše sveštenički glavari odmah ujutro vijećanje zajedno sa starješinama i pismoznancima i svim saborom te svezaše Isusa, i odvedoše ga, i predadoše Pilatu.
2 I upita ga Pilat, Ti si Kralj Judejaca? I odgovori on, rekavši mu, To ti kažeš.
3 I optuživahu ga sveštenički glavari za mnogo toga: ali on ništa ne odgovori.
4 I upita ga Pilat ponovo, rekavši, Ništa ne odgovaraš? gle koliko toga svjedoče protiv tebe.
5 Ali Isus više ništa ne odgovori, tako da se Pilat čudio.
6 A za taj praznik im je puštao jednoga zatvorenika, kog bi god zaiskali.
7 I bješe jedan koji se zvao Varava, koji je bio okovan zajedno s pobunjenicima koji su u buni počinili ubistvo.
8 I poče svjetina glasno vičući iskati od njega da učini ono što im je uvijek činio.
9 No Pilat im odgovori, rekavši, Želite li da vam pustim Kralja Judejaca?
10 Jer je znao da su mu ga sveštenički glavari predali zbog zavisti.
11 Ali sveštenički glavari podstakoše svjetinu da zatraži da im radije pusti Varavu.
12 I reče im Pilat ponovo, Šta onda hoćete da učinim ovome koga nazivate Kraljem Judejaca?
13 I povikaše oni opet, Razapni ga.
14 Tada im Pilat reče, Zašto, šta je zlo učinio? A oni još jače povikaše, Razapni ga.
15 Stoga im Pilat, hoteći da udovolji svjetini, pusti Varavu, a Isusa, nakon što ga izbičeva, preda da ga razapnu.
16 I uvedoše ga vojnici u dvoranu zvanu Pretorijum; i sazvaše cijelu četu.
17 I ogrnuše ga grimizom, spletoše vijenac od trnja, staviše mu ga oko glave,
18 I stadoše ga pozdravljati, Zdravo, Kralju Judejaca!
19 I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu ga i klanjahu mu se prigibajući svoja koljena.
20 Kada su mu se izrugali, svukoše grimiz s njega i navukoše mu njegovu odjeću te ga izvedoše da ga razapnu.
21 I prisiliše nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Simona Kirinca, oca Aleksandrovog i Rufovog, da ponese njegov krst.
22 I dovedoše ga na mjesto Golgotu, što prevedeno znači, Lobanjsko mjesto.
23 I dadoše mu da pije vino pomiješano sa smirnom: no on ga ne uze.
24 Razapevši ga, razdijeliše njegove haljine bacivši kocku za njih, šta će ko uzeti.
25 A bješe treći sat, i razapeše ga.
26 I bješe napisan natpis s njegovom krivicom, KRALJ JUDEJACA.
27 Zajedno s njim razapeše dvojicu razbojnika; jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva.
28 I ispuni se redak pisma koji kaže, U bezakonike bī ubrojen.
29 I pogrđivahu ga prolaznici klimajući glavama i govoreći, Aha, ti koji razvaljuješ hram i u tri dana ga podižeš,
30 Spasi sām sebe i siđi s krsta.
31 Slično su i sveštenički glavari, rugajući se zajedno s pismoznancima, međusobno govorili, Druge je spasio; sebe ne može spasiti.
32 Hrist, Kralj Izraelov, neka sada siđe s krsta da vidimo i povjerujemo. A rugahu mu se i oni koji bjehu razapeti s njim.
33 A kada je došao šesti sat, nastade tama po svoj zemlji do devetoga sata.
34 U deveti sat povika Isus bučnim glasom, Eloi, Eloi, lama savahtani? što prevedeno znači, Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
35 Neki koji stajahu ondje, kada to čuše, rekoše, Gle, Iliju doziva.
36 Tada otrča jedan i natopi sunđer octom, nataknu ga na trsku i dade mu da pije, rekavši, Pustite da vidimo hoće li ga Ilija doći skinuti.
37 I povika Isus bučnim glasom i predade duh.
38 I razdera se hramska zavjesa nadvoje, odozgo do dolje.
39 A kada stotnik, koji stajaše prema njemu, vidje da je tako povikao i predao duh, reče, Odista, ovaj čovjek bješe Sin Božji.
40 Bjehu ondje i žene i gledahu to izdaleka: među njima bješe Marija Magdalina, i Marija, majka Jakova mlađega i Jose, i Saloma
41 (Koje su ga pratile kada je bio u Galileji i posluživale mu), i mnoge druge žene koje su uzišle s njim u Jerusalim.
42 A kada je došlo veče, budući da je bila priprema, to jest, dan uoči sabata,
43 Dođe Josif iz Arimateje, ugledni savjetnik, koji je i sām iščekivao kraljevstvo Božje, te odvažno uđe k Pilatu i zaiska Isusovo tijelo.
44 A Pilat se začudio što je Isus već mrtav: i pozva stotnika i upita ga je li već dugo otkako je on mrtav.
45 Kada je to saznao od stotnika, dade tijelo Josifu.
46 I kupi on fino platno, skinu ga, umota ga u platno i položi u grobnicu koja bješe izdubljena u stijeni; i dokotrlja kamen na vrata grobnice.
47 A Marija Magdalina i Josina majka Marija gledahu gdje ga polažu.

Jevanđelje po Marku 16 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A po svršetku sabata, Marija Magdalina i Marija, majka Jakovljeva, i Saloma, kupiše miomirise da ga odu pomazati.
2 I vrlo rano prvoga dana u sedmici, za izlaska sunca, dođoše one do grobnice.
3 I rekoše jedna drugoj, Ko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnice?
4 Kada pogledaše, vidješe da je kamen već otkotrljan; a bješe nadasve velik.
5 Ušavši u grobnicu, ugledaše nekoga mladića odjevenog u dugu bijelu haljinu gdje sjedi zdesna; i bjehu silno prestrašene.
6 I reče im on, Ne bojte se: Isusa tražite, raspetoga Nazarećanina? vaskrsnuo je; nije ovdje: evo mjesta gdje su ga položili.
7 Nego, idite i recite njegovim učenicima i Petru da on ide pred vama u Galileju: ondje ćete ga vidjeti, kao što vam je rekao.
8 I iziđoše one žurno i pobjegoše od grobnice, jer drhtahu i bjehu zapanjene; i nikome ništa ne rekoše, jer se bojahu.
9 Vaskrsnuvši, dakle, rano prvoga dana u sedmici, Isus se najprije ukazao Mariji Magdalini, iz koje je bio izagnao sedmoricu đavola.
10 A ona je otišla i javila to onima koji bjehu s njim, tužnima i zaplakanima.
11 A oni, čuvši da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.
12 I nakon toga se ukazao u drugome obličju dvojici od njih dok su išli na selo.
13 I dođoše oni i dojaviše to ostalima: ali ni njima ne povjerovaše.
14 Naposljetku se ukaza jedanaestorici dok su bili za trpezom, i prekori ih za njihovu nevjeru i okorjelost srca, zato što nisu povjerovali onima koji su ga vidjeli nakon što je vaskrsnuo.
15 I reče im, Idite u sav svijet i propovijedajte jevanđelje svakome stvorenju.
16 Onaj ko povjeruje i bude kršten, biće spašen; no onaj ko ne povjeruje, biće osuđen.
17 A ova će znamenja pratiti one koji vjeruju: U moje ime će izgoniti đavole; novim će jezicima govoriti;
18 Zmije će podizati; i ako šta smrtonosno popiju, neće im nauditi; na nemoćne će ruke polagati i biće im dobro.
19 Nakon što im Gospod to reče, bī uzet u nebo i sjede zdesna Bogu.
20 A oni pak odoše i posvuda propovijedahu; a Gospod je sarađivao s njima i potvrđivao riječ propratnim znamenjima. Amin.

Jevanđelje po Luki — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Jevanđelje po Luki 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Budući da su mnogi uzeli u ruku da sastave izvještaj o onome što se s punom sigurnošću vjeruje među nama,
2 Kako nam to predaše oni koji od početka bjehu očevici i služitelji riječi,
3 Učinilo se i meni dobrim, jer sam od samog početka tačno upoznat sa svime, da ti sve to po redu napišem, preuzvišeni Teofile,
4 Da se osvjedočiš u pouzdanost toga čemu si poučen.
5 U dane Iroda, kralja Judeje, bješe neki sveštenik imena Zaharija, iz Avijinog reda, a žena njegova bješe od kćeri Aronovih i bješe joj ime Jelisaveta.
6 I bjehu oboje pravedni pred Bogom, hodajući besprekorno prema svim Gospodovim zapovijestima i odredbama.
7 No nisu imali djeteta, jer Jelisaveta bješe nerotkinja, a oboje bjehu već dobro zašli u godine.
8 Jednom dok je on po rasporedu svog reda obavljao svešteničku službu pred Bogom,
9 Po običaju svešteničke službe žrijebom ga zapade da uđe u Gospodov hram i zapali kād.
10 A sve mnoštvo naroda molilo je napolju tokom kađenja.
11 I ukaza mu se anđeo Gospodov stojeći s desne strane kadionog žrtvenika.
12 I zaprepasti se Zaharija ugledavši ga, te ga obuze strah.
13 No anđeo mu reče, Ne boj se, Zaharijo, jer ti je uslišena molitva; i tvoja žena Jelisaveta rodiće ti sina, i nazvaćeš ga imenom Jovan.
14 I biće ti na radost i veselje i mnogi će se radovati njegovom rođenju.
15 Jer biće velik pred Gospodom i neće piti ni vina ni jakoga pića; i biće ispunjen Duhom Svetim već od majčine utrobe.
16 I mnogu će djecu Izraelovu okrenuti ka Gospodu, Bogu njihovom.
17 I ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da okrene srca otaca k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, da pripremi Gospodu narod gotov.
18 I reče Zaharija anđelu, Po čemu ću to znati? jer starac sam i žena mi je već dobrano zašla u godine.
19 Odgovori mu anđeo i reče, Ja sam Gavrilo, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i objavim ti ovu radosnu vijest.
20 I evo, zanijemićeš i nećeš moći da govoriš do dana dok se to ne dogodi, zato što nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.
21 A narod je iščekivao Zahariju i čudio se zašto se toliko zadržao u hramu.
22 A kada je izišao, nije im mogao ništa reći pa su uvidjeli da je u hramu imao viđenje: jer im je davao znakove, ali je ostao nijem.
23 I čim su se navršili dani njegove službe, ode on svojoj kući.
24 Nakon tih dana začela je Jelisaveta, žena njegova, i krila se pet mjeseci, govoreći,
25 Tako mi je učinio Gospod u dane kada je pogledao na mene, da ukloni moju sramotu među ljudima.
26 U šestome mjesecu posla Bog anđela Gavrila u galilejski grad imena Nazaret,
27 K djevici isprošenoj za čovjeka kome bješe ime Josif, od kuće Davidove; a ime djevici bješe Marija.
28 I uđe k njoj anđeo i reče, Zdravo, milošću obdarena, Gospod je s tobom: blagoslovena si ti među ženama.
29 Ugledavši ga, uznemiri se ona na njegovu riječ i razmišljaše kakav bi to bio pozdrav.
30 I reče joj anđeo, Ne boj se, Marija: jer našla si naklonost kod Boga.
31 I evo, začećeš i rodićeš sina, i nazvaćeš ga imenom ISUS.
32 On će biti velik i zvaće se Sinom Svevišnjega. Nјemu će Gospod Bog dati prijesto njegovog oca Davida:
33 I kraljevaće on nad kućom Jakovljevom zauvijek i kraljevstvu njegovom neće biti kraja.
34 Tada Marija reče anđelu, Kako će to biti kada ja ne poznajem muškarca?
35 I odgovori anđeo i reče joj, Duh Sveti sići će na tebe i sila Svevišnjega osjeniće te: stoga će i to sveto što će se od tebe roditi biti nazvano Sinom Božjim.
36 I evo, Jelisaveta, tvoja rođaka, i ona je začela sina u svojoj starosti; i ovo je već šesti mjesec njoj koja je prozvana nerotkinjom.
37 Jer s Bogom ništa neće biti nemoguće.
38 Nato Marija reče, Evo sluškinje Gospodove; neka mi bude po tvojoj riječi. I ode anđeo od nje.
39 I ustade Marija tih dana te se žurno uputi u gorski kraj, u jedan Judin grad.
40 I uđe ona u Zaharijinu kuću i pozdravi Jelisavetu.
41 A kada je Jelisaveta začula Marijin pozdrav, poskoči dijete u njezinoj utrobi; i ispuni se Jelisaveta Duhom Svetim,
42 I prozbori ona glasno, rekavši, Blagoslovena si ti među ženama i blagosloven je plod utrobe tvoje.
43 Otkuda meni to da mi dođe majka moga Gospoda?
44 Jer gle, čim mi je u ušima odjeknuo glas tvog pozdrava, poskočilo je od radosti dijete u mojoj utrobi.
45 I blagoslovena je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospoda.
46 I reče Marija, Moja duša veliča Gospoda,
47 I raduje se duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
48 Jer je pogledao na neznatnost svoje sluškinje: jer, gle, odsada će me blagoslovenom nazivati svi naraštaji.
49 Jer onaj koji je silan velika mi je djela učinio; i sveto je ime njegovo.
50 I njegovo milosrđe je od koljena na koljeno na onima koji ga se boje.
51 Iskazao je snagu rukom svojom; raspršio gorde u umišljenosti njihovih srdaca.
52 Silnike je zbacio s njihovih prijestola i uzvisio neznatne.
53 Gladne je napunio dobrima, a bogate otposlao prazne.
54 Pomogao je svog slugu Izraela, spomenuvši se svog milosrđa,
55 Kao što je rekao ocima našim, Avrahamu i njegovom sjemenu zauvijek.
56 I ostade Marija s njom oko tri mjeseca pa se vrati svojoj kući.
57 I navrši se Jelisaveti vrijeme da rodi; i rodi ona sina.
58 A kada čuše njezini susjedi i rođaci da joj je Gospod iskazao veliko milosrđe, radovahu se s njom.
59 I osmog dana dođoše obrezati dijete; i nazvaše ga imenom njegovog oca Zaharije.
60 I odgovori njegova majka i reče, Ne, nego će se zvati Jovan.
61 I rekoše joj oni, Nema nikoga od tvoje rodbine ko bi se zvao tim imenom.
62 I upitaše znakovima njegovog oca kako bi ga htio nazvati.
63 On zaiska pločicu za pisanje i napisa, Jovan mu je ime. I začudiše se svi.
64 A njemu se odmah otvoriše usta i odriješi jezik, te on progovori slaveći Boga.
65 I obuze strah sve koji su živjeli u okolini; i po svemu judejskome gorju govorilo se o svim tim kazivanjima.
66 I svi koji su to čuli pohranjivahu to u svojim srcima, govoreći, Šta će biti ovo dijete! I bješe s njim ruka Gospodova.
67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duhom Svetim te poče prorokovati, govoreći,
68 Blagosloven neka je Gospod, Bog Izraelov, jer je pohodio i otkupio svoj narod,
69 I podigao nam je rōg spasenja u kući svoga sluge Davida;
70 Kao što je govorio na usta svojih svetih proroka, koji bjehu od početka svijeta:
71 Da će nas spasiti od naših neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze;
72 Iskazati nam milosrđe obećano našim ocima i spomenuti se svog svetog saveza;
73 Zakletve kojom se zakleo Avrahamu, ocu našem,
74 Da će nam dati da mu bez straha, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo
75 U svetosti i pravednosti pred njim sve dane svoga života.
76 A ti, dijete, prorokom Svevišnjega ćeš se zvati: jer ćeš ići pred licem Gospodovim da mu pripremiš puteve;
77 Da daš spoznaju spasenja njegovom narodu po oproštenju njihovih grijeha,
78 Kroz nježno milosrđe Boga našeg, po kome nas je pohodio osvit s visine,
79 Da rasvijetli one koji sjede u tami i u sjeni smrti, da upravi naše noge na put mira.
80 I raslo je dijete i jačalo u duhu. I bješe u pustinjama sve do dana svog pokazivanja Izraelu.

Jevanđelje po Luki 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U one dane iziđe odredba ćesara Avgusta da se popiše sav svijet.
2 (Bješe to prvi popis izvršen kada je upravitelj Sirije bio Kirinije.)
3 I išli su na popis svi, svaki u svoj grad.
4 I Josif je uzišao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad Davidov, koji se zove Vitlejem (jer on bješe iz kuće i loze Davidove),
5 Da se upiše zajedno s Marijom, svojom isprošenom ženom, koja bješe trudna.
6 I dok bjehu ondje, navršiše se dani da ona rodi.
7 I rodi ona svoga sina, prvorođenca, povi ga u pelene i položi u jasle, jer za njih ne bješe mjesta u svratištu.
8 I bjehu u tome kraju pastiri, koji prebivahu u polju čuvajući noću stražu nad svojim stadom.
9 I gle, anđeo Gospodov dođe nad njih i slava ih Gospodova obasja: i silno se prestrašiše.
10 I reče im anđeo, Ne bojte se; jer evo, javljam vam dobru vijest o velikoj radosti, koja će biti za sav narod.
11 Danas vam se u Davidovom gradu rodio Spasitelj, koji je Hrist Gospod.
12 A ovo će vam biti znak: Naći ćete novorođenče povijeno u pelene gdje leži u jaslama.
13 I odjednom se anđelu pridruži mnoštvo nebeske vojske hvaleći Boga i govoreći,
14 Slava Bogu u visinama, a na zemlji mir, prema ljudima dobra volja.
15 Čim su anđeli otišli od njih u nebo, pastiri rekoše jedan drugome, Pođimo, dakle, do Vitlejema i pogledajmo šta se to dogodilo, što nam je Gospod obznanio.
16 I dođoše žurno te nađoše Mariju i Josifa, i novorođenče gdje leži u jaslama.
17 A kada su vidjeli to, obznaniše posvuda ono što im bješe rečeno o tome djetetu.
18 I zadiviše se svi koji su to čuli tome što su im ispripovijedali pastiri.
19 A Marija je čuvala sve te riječi u sebi i promišljala o njima u svome srcu.
20 I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kao što im bješe rečeno.
21 A kada se navršilo osam dana za obrezanje djeteta, nazvaše ga imenom ISUS, kako ga je nazvao anđeo prije nego je začet u utrobi.
22 Kada su se po Mojsijevom zakonu navršili dani njezinog čišćenja, doniješe ga u Jerusalim prikazati Gospodu
23 (Kao što je pisano u Gospodovom zakonu, Svako muško koje otvori matericu nazvaće se svetim Gospodu),
24 I prinijeti žrtvu po onome što je rečeno u Gospodovom zakonu, Par grlica ili dva mlada goluba.
25 I gle, bješe u Jerusalimu neki čovjek imena Simeon; a taj čovjek, pravedan i pobožan, iščekivao je utjehu Izraelovu: i bješe na njemu Duh Sveti.
26 Nјemu bī objavljeno po Duhu Svetome da neće vidjeti smrt prije no što vidi Gospodovog Hrista.
27 I dođe on po Duhu u hram i, kada roditelji uniješe dijete Isusa da obave za nj što treba po običaju zakona,
28 Uze ga on u ruke te blagoslovi Boga i reče,
29 Sada otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru:
30 Jer su oči moje vidjele tvoje spasenje,
31 Koje si pripremio pred licem svih naroda;
32 Svjetlo da rasvijetli neznabošce i slavu tvog naroda, Izraela.
33 I divljahu se Josif i majka njegova tome što se o njemu govori.
34 I blagoslovi ih Simeon te reče Mariji, majci njegovoj, Gle, ovo dijete je postavljeno za pad i uzdignuće mnogima u Izraelu; i za znak kome će se protiviti
35 (Jest, a i tebi samoj će mač probosti dušu) da se razotkriju namisli mnogih srdaca.
36 I bješe neka Ana, proročica, kći Fanuelova, iz Asirova plemena: ona bješe u poodmakloj dobi, a od doba svoga djevičanstva živjela je s mužem sedam godina;
37 I bješe ona udovica od otprilike osamdeset i četiri godine, koja nije napuštala hram, nego je danju i noću služila Bogu postovima i molitvama.
38 I ona je, došavši upravo u taj čas, na isti način dala hvalu Gospodu i govorila o njemu svima koji su iščekivali otkupljenje u Jerusalimu.
39 I kada su obavili sve po Gospodovom zakonu, vratiše se oni u Galileju, u svoj grad Nazaret.
40 A dijete je raslo i jačalo u duhu ispunjujući se mudrošću: i bješe na njemu milost Božja.
41 A njegovi su roditelji svake godine išli u Jerusalim na praznik pashe.
42 I kada mu bješe dvanaest godina, uziđoše oni u Jerusalim po običaju toga praznika.
43 A kada dane provedoše, dok su se vraćali, dječak Isus ostade u Jerusalimu; a nisu za to znali Josif i majka njegova.
44 Pretpostavljajući da je među saputnicima, prevališe dan hoda; i tražili su ga među rodbinom i znancima.
45 Ne našavši ga, vratiše se natrag u Jerusalim tražeći ga.
46 I nakon tri dana nađoše ga u hramu gdje sjedi posred učiteljā, sluša ih i ispituje.
47 A svi koji su ga slušali bjehu zapanjeni njegovom razboritošću i odgovorima.
48 A kada ga ugledaše, začudiše se; i reče mu majka njegova, Sine, zašto si nam to učinio? gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.
49 I reče im on, Kako to da ste me tražili? niste li znali da mi se baviti onime što je Oca mog?
50 No oni ne razumješe riječ koju im je rekao.
51 I siđe s njima te dođe u Nazaret i bješe im podložan. A majka njegova je čuvala sva ta kazivanja u svome srcu.
52 I napredovao je Isus u mudrosti i stasu i naklonosti s Bogom i ljudima.

Jevanđelje po Luki 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Petnaeste godine vladavine ćesara Tiverija, dok upravitelj Judeje bješe Pontije Pilat, i četvorovlasnik Galileje Irod, a njegov brat Filip četvorovlasnik Itureje i pokrajine Trahonitide, i Lisanija četvorovlasnik Aviline,
2 Za velikih sveštenika Ane i Kajafe dođe riječ Božja Jovanu, Zaharijinom sinu, u pustari.
3 I obiđe on svu jordansku okolinu propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehā;
4 Kao što je zapisano u knjizi govorā proroka Isaije, koji veli, Glas jednoga viče u pustinji, Pripremite put Gospodu, poravnajte mu staze.
5 Svaka dolina će se ispuniti i svaka gora i brežuljak uniziće se; i iskrivljeno će se ispraviti i neravni putevi izgladiće se;
6 I vidjeće svako tijelo spasenje Božje.
7 Tada on mnoštvu koje je dolazilo da ih krsti reče, O naraštaju zmija otrovnica, ko li vas je upozorio da bježite od gnjeva što dolazi?
8 Donesite, stoga, plodove dostojne pokajanja; i nemojte u sebi govoriti, Imamo Avrahama za svog oca: jer kažem vam da Bog može od ovoga kamenja podići djecu Avrahamu.
9 I već sad je sjekira položena na korijen stablima: stoga se svako stablo koje ne donosi dobar plod siječe i u oganj baca.
10 I upita ga narod, rekavši, Šta onda da činimo?
11 Odgovori on i reče im, Onaj ko ima dvije košulje neka udijeli onome ko nema nijednu; i neka onaj ko ima hranu učini isto.
12 A došli su se krstiti i carinici. I rekoše mu oni, Učitelju, šta mi da činimo?
13 Nјima reče, Nemojte tražiti više no što vam je određeno.
14 A pitahu ga i vojnici, rekavši, A šta da mi činimo? I reče im, Nemojte nikome činiti nasilje niti ikoga lažno optuživati; i budite zadovoljni svojom platom.
15 A kako narod bješe u iščekivanju i svi u srcima razmišljahu o Jovanu, ne bi li možda on bio Hrist,
16 Odgovori Jovan, rekavši im svima, Ja vas, istina, krštavam vodom; ali dolazi jedan jači od mene, kome ja nisam dostojan odriješiti remen na obući: on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
17 U ruci mu je vijača, i pročistiće gumno svoje i sabrati žito u svoju žitnicu, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.
18 I mnogočim drugim je u svojoj opomeni propovijedao narodu.
19 A Irod četvorovlasnik, kada ga je on prekorio zbog Irodijade, žene njegovoga brata Filipa i zbog svih zlodjela što ih Irod bješe počinio,
20 Na sve to doda još i ovo: zatvori Jovana u tamnicu.
21 A kada se krstio sav narod, bī kršten i Isus. I otvori se nebo dok se molio,
22 Te siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, i glas dođe s neba, rekavši, Ti si moj ljubljeni Sin; u tebi mi je zadovoljstvo.
23 A sām Isus započeo je s oko trideset godina i bješe (kako se smatralo) sin Josifov, koji bješe sin Elijev,
24 Koji bješe sin Matatov, koji bješe sin Levijev, koji bješe sin Melhijev, koji bješe sin Janajev, koji bješe sin Josifov,
25 Koji bješe sin Matatijin, koji bješe sin Amosov, koji bješe sin Naumov, koji bješe sin Eslijev, koji bješe sin Nagajev,
26 Koji bješe sin Mahatov, koji bješe sin Matatijin, koji bješe sin Semejev, koji bješe sin Josifov, koji bješe sin Judin,
27 Koji bješe sin Johananov, koji bješe sin Resin, koji bješe sin Zorovaveljev, koji bješe sin Salatielov, koji bješe sin Nerijev,
28 Koji bješe sin Melhijev, koji bješe sin Adijev, koji bješe sin Kosamov, koji bješe sin Elmodamov, koji bješe sin Erov,
29 Koji bješe sin Joseov, koji bješe sin Eliezerov, koji bješe sin Jorimov, koji bješe sin Matatov, koji bješe sin Levijev,
30 Koji bješe sin Simeonov, koji bješe sin Judin, koji bješe sin Josifov, koji bješe sin Jonanov, koji bješe sin Elijakimov,
31 Koji bješe sin Melejin, koji bješe sin Menin, koji bješe sin Matatin, koji bješe sin Natanov, koji bješe sin Davidov,
32 Koji bješe sin Jesejev, koji bješe sin Ovedov, koji bješe sin Voozov, koji bješe sin Salmonov, koji bješe sin Naasonov,
33 Koji bješe sin Aminadavov, koji bješe sin Aramov, koji bješe sin Esromov, koji bješe sin Faresov, koji bješe sin Judin,
34 Koji bješe sin Jakovljev, koji bješe sin Isakov, koji bješe sin Avrahamov, koji bješe sin Terahov, koji bješe sin Nahorov,
35 Koji bješe sin Sarugov, koji bješe sin Ragavov, koji bješe sin Falekov, koji bješe sin Everov, koji bješe sin Salin,
36 Koji bješe sin Kajinanov, koji bješe sin Arfaksadov, koji bješe sin Semov, koji bješe sin Nojev, koji bješe sin Lamehov,
37 Koji bješe sin Matusalin, koji bješe sin Enohov, koji bješe sin Jaredov, koji bješe sin Mahalalelov, koji bješe sin Kajinanov,
38 Koji bješe sin Enosov, koji bješe sin Setov, koji bješe sin Adamov, koji bješe sin Božji.

Jevanđelje po Luki 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Isus se pun Duha Svetoga vratio s Jordana; i odvede ga Duh u pustaru,
2 Gdje ga je četrdeset dana iskušavao đavo. Tih dana nije ništa jeo i, kad oni prođoše, ogladnje.
3 I reče mu đavo, Ako si ti Sin Božji, zapovjedi ovome kamenu da postane hljeb.
4 Isus mu odgovori, rekavši, Pisano je da neće čovjek živjeti samo o hljebu, nego o svakoj riječi Božjoj.
5 I odvede ga đavo na visoku goru i u trenu mu pokaza sva kraljevstva svijeta.
6 I reče mu đavo, Tebi ću dati svu tu vlast i slavu njihovu, jer meni je predana i dajem je kome hoću.
7 Ako mi se, dakle, pokloniš, sve će biti tvoje.
8 I odgovori Isus i reče mu, Idi od mene, Satano; jer je pisano, Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinom služi.
9 I odvede ga on u Jerusalim te ga postavi na vrh hrama i reče mu, Ako si ti Sin Božji, baci se odavde dolje;
10 Jer je pisano, Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju,
11 I na svojim će te rukama oni nositi da ne udariš nogom svojom o kamen.
12 I odgovori mu Isus, rekavši, Rečeno je, Ne iskušavaj Gospoda, Boga svog.
13 A kada je dovršio sve kušnje, udalji se đavo od njega na neko vrijeme.
14 I vrati se Isus u sili Duha u Galileju; i proširi se glas o njemu po svoj okolini.
15 I naučavao je po njihovim sinagogama i bio slavljen od svih.
16 I dođe u Nazaret, gdje bješe odrastao: i uđe na dan sabatnji, kao što mu bješe običaj, u sinagogu i ustade čitati.
17 I pružiše mu knjigu proroka Isaije. I kada je razvio knjigu, pronađe mjesto na kom je pisalo,
18 Duh Gospodov je na meni, jer me je pomazao da propovijedam jevanđelje ubogima; poslao me je da iscijelim one koji su srca slomljena, da propovijedam oslobođenje sužnjima i vratim vid slijepima, da oslobodim potlačene,
19 Da propovijedam godinu Gospodovog prihvatanja.
20 I savi on knjigu, i preda je službeniku, i sjede. A oči svih u sinagogi bjehu uprte u njega.
21 I poče im govoriti, Danas se ispunio ovaj odjeljak pisma u vašim ušima.
22 I svi mu potvrđivahu i divljahu se riječima milosti što izlažahu iz njegovih usta. I rekoše, Nije li ovo sin Josifov?
23 I reče im on, Zasigurno ćete mi reći ovu izreku, Ljekaru, izliječi sām sebe: ono što smo čuli da se zbilo u Kapernaumu, učini i ovdje u svome zavičaju.
24 I reče, Zaista, kažem vam, Nijedan prorok nije prihvaćen u svome zavičaju.
25 Istinu vam zborim, mnogo udovica bješe u Izraelu u dane Ilijine, kada je na tri godine i šest mjeseci bilo zatvoreno nebo, kada je nastala velika glad po svoj zemlji;
26 Ali ni k jednoj od njih ne bješe poslan Ilija, osim u Sareptu kod grada Sidona, k ženi koja bješe udovica.
27 I bješe mnogo gubavaca u Izraelu u doba proroka Jeliseja, ali ni jedan od njih ne bješe očišćen, osim Naamana Sirijca.
28 Čuvši to, svi se u sinagogi ispuniše gnjevom,
29 Pa poustajaše i izguraše ga iz grada; i odvedoše ga na rub brijega na kome bješe sagrađen njihov grad, da ga strmoglave.
30 No on, prošavši između njih, ode svojim putem.
31 I siđe on u Kapernaum, galilejski grad, i poučavaše ih na sabatnje dane.
32 I bjehu zapanjeni njegovom naukom: jer njegova riječ bješe silna.
33 A bješe u sinagogi čovjek koji imaše duha nečistoga đavola, i povika on bučnim glasom,
34 Govoreći, Pusti nas; šta mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? došao si nas uništiti? znam te ko si: Svetac Božji.
35 I ukori ga Isus, rekavši, Umukni i iziđi iz njega. Nato đavo, oborivši ga u sredinu, iziđe iz njega nimalo mu ne naudivši.
36 I nastade opšta zaprepaštenost među svima te razgovarahu međusobno, govoreći, Kakve li riječi! jer s vlašću i snagom zapovijeda nečistim duhovima i oni izlaze.
37 I proširi se glas o njemu po svim mjestima u okolini.
38 I dignu se on iz sinagoge i uđe u Simonovu kuću. A Simonovu taštu bješe obuzela velika groznica pa ga zamoliše za nju.
39 I stade više nje, zaprijeti groznici i groznica je pusti; i ustade ona odmah te im posluživaše.
40 A kada je zalazilo sunce, svi koji imahu oboljele od raznih bolesti dovedoše ih k njemu; i stavi on ruke na svakoga od njih i ozdravi ih.
41 I iz mnogih su đavoli izlazili vičući i govoreći, Ti si Hrist, Sin Božji. A on im, zaprijetivši, ne dopusti da govore: jer su znali da je on Hrist.
42 A kada je svanuo dan, iziđe on i ode na pusto mjesto; a narod ga je tražio. I dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih.
43 A on im reče, I drugim gradovima treba da propovijedam o Božjem kraljevstvu, jer sam za to poslan.
44 I propovijedao je po sinagogama galilejskim.

Jevanđelje po Luki 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jednom, dok je narod hrlio k njemu da čuje reč Božju, stajaše on kraj Genisaretskoga jezera,
2 I ugleda dvije lađe gdje stoje uz obalu, a ribari bjehu izišli iz njih i ispirahu svoje mreže.
3 I uđe u jednu od tih lađa, koja bješe Simonova, i zamoli Simona da se malo otisne od obale. I sjede pa iz lađe poučavaše narod.
4 A kada je prestao govoriti, reče on Simonu, Izvezi tamo gdje je duboko i spustite svoje mreže za lov.
5 Odgovarajući mu, Simon reče, Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa nismo ulovili, ali na tvoju riječ spustiću mrežu.
6 I kada to učiniše, zahvatiše mnogo riba: i poderala im se mreža.
7 I domahnuše svojim drugovima, koji bjehu na drugoj lađi, da dođu i pomognu im. I dođoše oni te napuniše obje lađe, tako da one počeše tonuti.
8 Kada Simon Petar to vidje, pade on Isusu do koljena, rekavši, Idi od mene, jer sam grešan čovjek, O Gospode.
9 Jer bješe zapanjen, on i svi koji bjehu s njim, zbog ulova riba što ih bjehu ulovili;
10 A tako i Jakov i Jovan, Zevedejevi sinovi, koji bjehu Simonovi drugovi. I reče Isus Simonu, Ne boj se; odsada ćeš ljude loviti.
11 I izvukavši lađe na obalu, ostaviše oni sve i pođoše za njim.
12 I dok bješe u jednome od gradova, gle, čovjek pun gube, koji, ugledavši Isusa, pade ničice i zamoli ga, rekavši, Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti.
13 I ispruži on ruku i dotače ga, rekavši, Hoću: budi čist. I odmah ode guba s njega.
14 I zapovјedi mu da nikome ne govori: nego, idi se pokaži svešteniku; i prinesi za svoje očišćenje ono što je zapovјedio Mojsije, njima za svјedočanstvo.
15 Sve se više širio glas o njemu i silno se mnoštvo okupljalo k njemu slušati ga i da ih on ozdravi od njihovih slabosti.
16 A on se povlačio u pustaru i molio.
17 Jednoga od tih dana, dok je naučavao, sjedili su ondje fariseji i učitelji zakona, koji su došli iz svakoga galilejskoga gradića, i Judeje, i Jerusalima; i bješe ondje sila Gospodova da ih liječi.
18 I gle, doniješe muškarci na ležaljci čovjeka koji bješe uzet i tražiše kako da ga unesu i polože preda nj.
19 A kada zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, uspeše se na krov i između crepova ga spustiše s ležaljkom, na sredinu, pred Isusa.
20 Vidjevši njihovu vjeru, reče mu on, Čovječe, oprošteni su ti tvoji grijesi.
21 A pismoznanci i fariseji počeše umovati govoreći, Ko je ovaj što izgovara hule? Ko može opraštati grijehe, osim sām Bog?
22 Ali Isus im, proniknuvši njihove misli, odgovori i reče, Šta umujete u svojim srcima?
23 Zar je lakše reći, Oprošteni su ti tvoji grijesi; ili reći, Ustani i hodaj?
24 Ali da znate da vlast ima Sin čovječji na zemlji opraštati grijehe (i reče uzetome), Tebi govorim: Ustani, uzmi ležaljku i idi svojoj kući.
25 I odmah ustade on pred njima, uze ono na čemu je ležao te ode svojoj kući slaveći Boga.
26 A sve njih obuze zanos pa slavljahu Boga i puni straha govorahu, Danas vidjesmo nešto čudnovato.
27 Nakon toga iziđe on te ugleda carinika imena Levi gdje sjedi u carinarnici, i reče mu, Slijedi me!
28 I ostavi on sve, ustade i pođe za njim.
29 I priredi mu Levi veliku gozbu u svojoj kući; i bješe ondje veliko društvo carinika i drugih koji sjeđahu s njima.
30 No njihovi fariseji i pismoznanci mrmljahu protiv njegovih učenika, govoreći, Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?
31 I odgovori im Isus i reče, Ne trebaju zdravi ljekara, nego oni koji su bolesni.
32 Nisam došao da zovem pravednike, nego grešnike na pokajanje.
33 I rekoše mu oni, Zašto Jovanovi učenici često poste i mole, jednako i farisejski, a tvoji jedu i piju?
34 Reče im on, Možete li svatove navesti da poste dok je mladoženja s njima?
35 Ali doći će dani kada će im se uzeti mladoženja, i tada će postiti, u te dane.
36 I ispriča im i ovo poređenje: Niko zakrpu od nove haljine ne stavlja na staru haljinu; inače će novu razderati, a staroj ne pristaje zakrpa uzeta s nove.
37 I niko ne ulijeva novo vino u stare mješine; inače će novo vino razderati mješine i proliti se, a mješine će propasti.
38 Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine; i oboje će se sačuvati.
39 Niko ko je pio staro vino ne zaželi odmah novo: jer veli, Staro je bolje.

Jevanđelje po Luki 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I dogodi se na drugi sabat nakon prvog da je prolazio kroz polja žita, a njegovi su učenici trgali klasje, trljali ga rukama i jeli.
2 I rekoše im neki od fariseja, Zašto činite to što na sabatnje dane nije dopušteno činiti?
3 I odgovori im Isus i reče, Zar niste čitali šta je učinio David kada je ogladnio on i oni koji bjehu s njim;
4 Kako je ušao u kuću Božju, uzeo i jeo prikazne hljebove te dao i onima koji bjehu s njim, što nije dopušteno jesti nikome, osim sveštenicima?
5 I reče im, Sin čovječji Gospodar je i sabata.
6 Jednog drugog sabata ušao je u sinagogu i naučavao; a bješe ondje čovjek kome desna ruka bješe usahla.
7 I vrebahu pismoznanci i fariseji hoće li na sabatnji dan ozdravljivati, kako bi našli razlog za optužbu protiv njega.
8 Ali on je znao njihove misli pa reče čovjeku koji imaše usahlu ruku, Ustani, i stani u sredinu. I podiže se on i stade.
9 Tada im Isus reče, Pitam vas: Je li dopušteno na dane sabatnje činiti dobro ili činiti zlo? život spasiti ili ga upropastiti?
10 I, pogledavši ih sve uokolo, reče čovjeku, Ispruži ruku. I učini on tako: i bješe mu ruka iscijeljena, zdrava kao i druga.
11 A oni se ispuniše bijesom pa se počeše međusobno dogovarati šta da učine Isusu.
12 A onih dana iziđe on u goru moliti, te provede svu noć moleći se Bogu.
13 I kada se razdanilo, dozva on svoje učenike i izabra od njih dvanaestoricu, koje prozva i apostolima:
14 Simona (kog nazva i Petar) i njegovog brata Andriju, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomeja,
15 Mateja i Tomu, Jakova, sina Alfejevog, i Simona zvanog Revnitelj,
16 I Judu, brata Jakovljevog, i Judu Iskariota, koji bješe i izdajnik.
17 I siđe on s njima te se zaustavi na ravnici, kao i mnoštvo njegovih učenika i veliko mnoštvo naroda iz sve Judeje i Jerusalima, i iz primorja Tira i Sidona, koji su ga došli slušati i da budu ozdravljeni od svojih bolesti,
18 Kao i oni koje su mučili nečisti duhovi i bjehu ozdravljeni.
19 Sve to mnoštvo tražilo je da ga dotakne: jer je sila izlazila iz njega i sve ih liječila.
20 I podiže on oči prema svojim učenicima govoreći, Blagosloveni budite, siromašni: jer vaše je kraljevstvo Božje.
21 Blagosloveni ste vi koji sada gladujete: jer ćete se nasititi. Blagosloveni ste vi koji sada plačete: jer ćete se smijati.
22 Blagosloveni ste vi kada vas ljudi zamrze, i kada vas izopšte iz svog društva, i pogrde vas, i izbace vaše ime kao zločinačko zbog Sina čovječjega.
23 Radujte se u taj dan i skačite od veselja: jer evo, nagrada vaša velika je u nebu; jer jednako tako činili su prorocima oci njihovi.
24 Ali jao vama koji ste bogati! jer ste već primili svoju utjehu.
25 Jao vama koji ste siti! jer ćete gladovati. Jao vama koji se sada smijete! jer ćete jadikovati i plakati.
26 Jao vama kada svi ljudi budu govorili dobro o vama! jer jednako su činili lažnim prorocima oci njihovi.
27 Ali vama koji slušate velim, Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze,
28 Blagosiljajte one koji vas proklinju i molite za one koji vas zlostavljaju.
29 Onome ko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onome ko ti oduzima ogrtač ne brani da ti uzme i košulju.
30 Svakome ko od tebe traži daj; a od onoga ko otima tvoja dobra ne traži ih natrag.
31 I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.
32 Jer ako ljubite one koji vās ljube, kakvu hvalu imate? jer i grešnici ljube one koji njih ljube.
33 I ako dobro činite onima koji vama dobro čine, kakvu hvalu imate? jer i grešnici to isto čine.
34 I ako pozajmljujete onima od kojih se nadate dobiti, kakvu hvalu imate? jer i grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.
35 Nego ljubite svoje neprijatelje, i činite dobro, i pozajmljujte, ne nadajući se ničemu zauzvrat; i biće vam nagrada velika, i bićete djeca Svevišnjega: jer je on dobar prema nezahvalnima i prema zlima.
36 Budite, dakle, milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan.
37 Ne sudite pa nećete biti suđeni; ne osuđujte i nećete biti osuđeni; oprostite i oprostiće vam se;
38 Dajte i daće vam se; mjeru dobru, nabijenu, natresenu, preobilnu, daće vam u njedra vaša. Jer istom mjerom kojom mjerite, vama će se zauzvrat mjeriti.
39 I ispripovijeda im poređenje, Može li slijepac slijepca voditi? neće li obojica u jamu pasti?
40 Nije učenik nad svojim učiteljem, nego će svaki koji je savršen biti kao njegov učitelj.
41 Što gledaš trun u oku brata svoga, a balvan što je u tvome oku ne opažaš?
42 Ili, kako možeš svome bratu reći, Brate, daj da izvadim trun koji je u tvome oku, kada sām u svome oku balvan ne opažaš? Licemjeru, izbaci najprije balvan iz oka svoga pa ćeš onda jasno vidjeti da izvadiš trun što je u oku tvoga brata.
43 Jer, ne postoji dobro stablo koje rađa nevaljalim plodom, ni nevaljalo stablo koje rađa dobrim plodom.
44 Jer svako se stablo poznaje po svome plodu. Jer s trnja ne kupe smokve, niti s bodljikavog grmlja beru grožđe.
45 Dobar čovjek iz dobre riznice svog srca iznosi ono što je dobro, a zao čovjek iz zle riznice svog srca iznosi ono što je zlo: jer iz obilja srca usta njegova govore.
46 Zašto me zazivate Gospode, Gospode, a ne činite ono što govorim?
47 Ko god dolazi k meni, i sluša moje riječi, i vrši ih, pokazaću vam kome je sličan:
48 Sličan je čovjeku koji sagradi kuću pa iskopa duboko i postavi temelj na stijeni; a kada dođe poplava, bujica žestoko udari na tu kuću i ne mogaše je uzdrmati, jer bješe utemeljena na stijeni.
49 Ali onaj ko čuje i ne vrši, nalik je čovjeku koji bez temelja sagradi kuću na zemlji: udari na nju žestoko bujica i ona se odmah sruši; i bješe od te kuće golema ruševina.

Jevanđelje po Luki 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A kada je dovršio sva ta svoja kazivanja narodu koji ga je slušao, uđe on u Kapernaum.
2 A nekome stotniku bješe bolestan sluga, samo što nije umro, a bješe mu vrlo drag.
3 I kada je čuo za Isusa, posla on k njemu judejske starješine, zamolivši ga da dođe i ozdravi mu slugu.
4 A kada oni dođoše k Isusu, usrdno ga zamoliše, rekavši da je dostojan taj da mu to učini:
5 Jer ljubi naš narod, i sinagogu nam je sagradio.
6 Tada Isus pođe s njima. I kada već bješe nedaleko od te kuće, posla mu stotnik prijatelje, poručivši mu, Gospode, ne muči se: jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov;
7 Zato se i nisam smatrao dostojnim doći k tebi: nego samo reci riječ i ozdraviće sluga moj.
8 Jer i ja sam čovjek pod vlašću; imam pod sobom vojnike pa velim jednome, Idi, i on ode; i drugome, Dođi, i on dođe; i svome sluzi, Učini to, i on učini.
9 Kada je Isus to čuo, zadivi mu se, okrenu se narodu koji ga je slijedio i reče, Kažem vam, ne, ni u Izraelu ne nađoh toliku vjeru.
10 A kada se poslanici vratiše kući, slugu koji bješe bolestan nađoše zdravoga.
11 A sutradan se Isus uputi u grad zvani Nain; i pođoše s njim mnogi od njegovih učenika i mnogo naroda.
12 A kada se približio kapiji grada, gle, upravo su iznosili mrtvaca, jedinoga sina svoje majke; a ona bješe udovica: i bješe s njom mnogo naroda iz grada.
13 A kada je Gospod ugleda, sažali se na nju i reče joj, Ne plači.
14 I pristupi te se dotače nosila; a oni koji su ga nosili stadoše. I reče, Mladiću, tebi govorim, Ustani!
15 I uspravi se taj koji bješe mrtav i poče govoriti. I preda ga on njegovoj majci.
16 I sve ih obuze strah te slavljahu Boga govoreći, Prorok veliki ustao je među nama; i, Pohodi Bog narod svoj.
17 I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini.
18 I dojaviše Jovanu njegovi učenici o svemu tome.
19 I dozva Jovan k sebi dvojicu svojih učenika te ih posla k Isusu, rekavši, Jesi li ti onaj koji ima doći? ili da čekamo drugoga?
20 Došavši k njemu, ti ljudi rekoše, Jovan Krstitelj nas je poslao k tebi, rekavši, Jesi li ti onaj koji ima doći? ili da čekamo drugoga?
21 A upravo u taj čas ozdravio je mnoge od njihovih slabosti i pošasti, i od zlih duhova; a mnogima koji bjehu slijepi podario je vid.
22 Odgovarajući im, Isus reče, Idite i javite Jovanu što ste vidjeli i čuli: da slijepi prо̀gledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi se podižu, siromašnima se propovijeda jevanđelje.
23 I blagosloven je ko god se ne sablazni zbog mene.
24 Kada su Jovanovi glasnici otišli, poče on govoriti narodu o Jovanu, Šta ste izišli gledati u pustaru? Trsku koju vjetar njiše?
25 Ili, šta ste izišli vidjeti? Čovjeka odjevena u mekanu odjeću? Gle, oni koji su prekrasno odjeveni i žive raskošno po kraljevskim su dvorima.
26 Pa šta ste izišli vidjeti? Proroka? Jest, kažem vam, i više nego proroka.
27 On je onaj o kome je pisano, Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom.
28 Jer, kažem vam, Među rođenima od žena niko nije veći prorok od Jovana Krstitelja: ali i onaj koji je najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.
29 I sav narod koji ga je slušao, i carinici, priznade pravednost Božju krstivši se Jovanovim krštenjem.
30 No fariseji i zakonoznanci odbaciše naum Božji za njih, ne htjevši da ih on krsti.
31 I reče Gospod, S čime, dakle, da uporedim ljude ovoga naraštaja? i kome su slični?
32 Slični su djeci koja sjede na trgu i dovikuju jedno drugome, govoreći, Zasvirasmo vam u frulu i ne zaplesaste, zapjevasmo vam tužaljku i ne zaplakaste.
33 Jer došao je Jovan Krstitelj; nije hljeba jeo ni vina pio, a govorite, Đavola ima.
34 Došao je Sin čovječji; on jede i pije, a govorite, Gle izjelice i vinopije, prijatelja carinikā i grešnikā!
35 Ali opravdala se mudrost svom djecom svojom.
36 I pozva ga jedan od fariseja da jede kod njega. I uđe on u kuću farisejevu te sjede za trpezu.
37 I gle, kada neka žena iz grada, koja bješe grešnica, dozna da je Isus za trpezom u farisejevoj kući, donese alabastrenu posudicu pomasti,
38 I stade ona odostraga kod njegovih nogu plačući i poče mu suzama ispirati noge: kosom svoje glave ih je otirala, ljubila mu stopala i mazala ih pomašću.
39 A kada to vidje farisej koji ga bješe pozvao, reče on u sebi, govoreći, Kada bi ovaj bio prorok, znao bi ko je i kakva je žena ta koja ga se dotiče: da je grešnica.
40 I odgovori Isus i reče mu, Simone, imam ti nešto reći. On kaza, Učitelju, reci.
41 Bješe neki zajmodavac koji imaše dva dužnika: jedan mu je dugovao pet stotina dinara, a drugi pedeset.
42 Kako nisu imali odakle vratiti, on im obojici oprosti. Reci mi, dakle, koji će ga od njih više ljubiti?
43 Odgovori Simon i reče, Pretpostavljam da onaj kome je više oprostio. A on mu reče, Ispravno si prosudio.
44 I okrenu se on ženi te reče Simonu, Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću; ti mi ni vodu za noge nisi dao, a ona mi je suzama noge isprala i kosom svoje glave ih je otrla.
45 Poljubac mi nisi dao, a ona mi, otkako sam ušao, ne prestaje noge ljubiti.
46 Uljem mi glavu nisi pomazao, a ona mi je pomašću noge pomazala.
47 Stoga su joj, kažem ti, oprošteni mnogi grijesi, jer je mnogo ljubila: a kome se malo oprašta, malo ljubi.
48 I reče joj, Oprošteni su tvoji grijesi.
49 I počeše oni koji za trpezom sjeđahu s njim među sobom govoriti, Ko je ovaj da i grijehe oprašta?
50 I reče on ženi, Vjera te tvoja spasila; idi u miru.

Jevanđelje po Luki 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Poslije toga poče on prolaziti svim gradovima i selima propovijedajući i navješćujući radosnu vijest kraljevstva Božjeg, i bjehu s njim dvanaestorica,
2 I neke žene koje bjehu izliječene od zlih duhova i slabosti: Marija zvana Magdalina, iz koje je izišlo sedam đavola,
3 I Jovana, žena Irodovog upravitelja Huze, i Susana, i mnoge druge, koje mu posluživahu od svojih dobara.
4 A kada se okupilo mnoštvo naroda, i iz svakoga su grada dolazili k njemu, reče im on putem poređenja:
5 Iziđe sijač sijati svoje sjeme i, dok je sijao, neko pade kraj puta, bī pogaženo i ptice ga nebeske pojedoše.
6 Neko pade na kamen i, čim niknu, odmah se osuši, jer nije imalo vlage.
7 Neko pade među trnje; i poraste trnje s njim i uguši ga.
8 Ostalo pade na dobru zemlju, naraste i urodi stostrukim plodom. Rekavši to, povika, Ko ima uši da čuje, neka čuje!
9 I upitaše ga njegovi učenici, govoreći, Šta bi bilo to poređenje?
10 A on reče, Vama je dano znati tajinstvā kraljevstva Božjeg, a ostalima je u poređenjima: da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.
11 A ovo je poređenje: Sjeme je riječ Božja.
12 Oni kraj puta su oni koji čuju; onda dolazi đavo i odnosi riječ iz njihovih srdaca da ne bi povjerovali i bili spašeni.
13 Oni na kamenu su oni koji, kada čuju, s radošću prime riječ, ali nemaju korijena: neko vrijeme vjeruju, a u doba kušnje otpadnu.
14 A ono koje je palo među trnje jesu oni koji, kada su čuli, krenu, ali se uguše brigama, i bogatstvom, i nasladama ovoga života te ne donesu plod do savršenosti.
15 No ono u dobroj zemlji jesu oni koji riječ, kada je čuju, čuvaju u plemenitom i dobrom srcu te donose plod u ustrajnosti.
16 Niko svijeću, kada je upali, ne pokriva posudom ili je stavlja pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.
17 Jer ništa nije tajno što se neće objaviti, niti je skriveno išta što se neće saznati i izići na vidjelo.
18 Pazite, dakle, kako slušate: jer ko god ima, daće mu se, a ko nema, oduzeće mu se i ono što mu se čini da ima.
19 Tada dođoše k njemu njegova majka i braća, ali ne mogoše do njega zbog stiske.
20 I dojaviše mu neki, koji rekoše, Tvoja majka i tvoja braća stoje napolju i žele da te vide.
21 A on im odgovori i reče, Moja majka i moja braća su ovi koji slušaju riječ Božju i vrše je.
22 Jednoga dana uđe on u lađu sa svojim učenicima, i reče im, Pređimo preko na drugu stranu jezera. I otisnuše se.
23 No dok su plovili, on zaspa. I spusti se olujni vjetar na jezero; i poče ih preplavljivati voda te bjehu u velikoj opasnosti.
24 I pristupiše mu i probudiše ga, rekavši, Učitelju, Učitelju, ginemo! Tada on ustade i zaprijeti vjetru i razjarenoj vodi: i prestadoše te nastade tišina.
25 I reče im, Gdje vam je vjera? A oni, prestrašeni i začuđeni, jedan drugome govorahu, Ko li je ovaj! jer i vjetrovima i vodi zapovijeda, i pokoravaju mu se.
26 I doploviše do zemlje Gadarinaca, koja je nasuprot Galileji.
27 I čim je izišao na kopno, dođe mu iz grada u susret neki čovjek koji već dugo vremena imaše đavole. Nije se uopšte odijevao ni stanovao u kući, nego u grobnicama.
28 Kada on ugleda Isusa, zaurla, pade ničice pred njim i bučnim glasom reče, Šta ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te, ne muči me.
29 (Jer on bješe zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Jer mnogo puta ga je već spopadao; i čuvali su ga svezana lancima i okovima, no raskidao bi spone i đavo bi ga gonio u pustinju.)
30 I upita ga Isus, Kako ti je ime? A on reče, Legija: jer u njega bjehu ušli mnogi đavoli.
31 I zaklinjahu ga da im ne zapovijedi da odu u bezdan.
32 A bješe ondje poveće krdo svinja što su pasle po gori: i zaklinjahu ga oni da im dopusti da uđu u njih. I dopusti im.
33 Tada đavoli iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje: i sjuri se krdo niz obronak u jezero i podavi se.
34 Vidjevši šta se dogodilo, oni koji su ih pasli pobjegoše i razglasiše to u gradu i po okolini.
35 Iziđoše tada da vide šta se dogodilo i, došavši k Isusu, nađoše čovjeka iz kog bjehu izišli đavoli gdje sjedi do Isusovih nogu odjeven i zdrave pameti, pa se prestrašiše.
36 A oni koji to vidješe ispripovjedaše im na koji način je ozdravio taj koji bješe posjednut đavolima.
37 Tada ga sve ono mnoštvo iz gadarinske okoline zamoli da ode od njih, jer ih je obuzeo golem strah. I uđe on u lađu te se vrati natrag.
38 A čovjek iz kog bjehu izišli đavoli zamoli ga da može ostati s njim, ali ga Isus otposla, rekavši,
39 Vrati se svojoj kući i pripovijedaj sve što ti je učinio Bog. I ode on razglašujući po svem gradu sve što mu je učinio Isus.
40 A kada se Isus vratio, narod ga radosno prihvati: jer svi su ga očekivali.
41 I gle, dođe neki čovjek po imenu Jair, koji bješe starješina sinagoge: i pade on Isusu pred noge i zamoli ga da dođe u njegovu kuću,
42 Jer imaše jednu jedinu kćer, staru otprilike dvanaest godina, koja je umirala. I dok je on išao, narod ga je tiskao.
43 A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od izliva krvi, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare, a nijedan je nije mogao izliječiti,
44 Priđe mu odostraga, dotaknu rub njegove haljine i odmah joj se zaustavi krvarenje.
45 I reče Isus, Ko me je dotaknuo? Kada su svi porekli, Petar i oni koji bjehu s njim rekoše, Učitelju, mnoštvo te gura i pritiska, a ti kažeš, Ko me je dotaknuo?
46 No Isus reče, Neko me je dotaknuo: jer vidim da je sila izišla iz mene.
47 I vidjevši da je otkrivena, žena sva dršćući pristupi te mu, padnuvši preda nj, pred svim narodom ispriča zbog čega ga je dotakla i kako istoga trena bješe ozdravljena.
48 I reče joj on, Ohrabri se, kćeri, vjera te tvoja ozdravila; idi u miru.
49 Dok je on još govorio, dođe jedan iz kuće starješine sinagoge, rekavši ovome, Umrla ti je kći; ne muči više Učitelja.
50 Ali kada je Isus to čuo, odgovori mu on, rekavši, Ne boj se: samo vjeruj i ona će biti iscijeljena.
51 I došavši u kuću, nikome ne dopusti da uđe s njim, osim Petru, i Jakovu, i Jovanu, i djevojčinom ocu i majci.
52 I plakahu svi i žalovahu za njom; ali on reče, Ne plačite: nije umrla, nego spava.
53 I podsmjehivahu mu se znajući da je umrla.
54 No on ih sve istjera napolje, uhvati je za ruku i pozva, rekavši, Djevojko, ustani!
55 I vrati se duh njezin te ona istoga trena ustade, a on zapovjedi da joj daju da jede.
56 Nјezini roditelji bjehu zapanjeni, no on im zapovjedi da nikome ne govore šta se zbilo.

Jevanđelje po Luki 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada on dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im moć i vlast nad svim đavolima, i da liječe bolesti.
2 I posla ih da propovijedaju kraljevstvo Božje i da liječe bolesne.
3 I reče im, Ništa ne uzimajte na svoj put: ni štapova, ni torbe, ni hljeba, ni novca; niti pak imajte po dvije košulje.
4 U koju god kuću uđete, ondje ostanite; i odande dalje pođite.
5 A ko god vas ne primi, izlazeći iz toga grada i prašinu sa svojih nogu otresite za svjedočanstvo protiv njih.
6 I krenuše oni, i prolažahu gradovima navješćujući jevanđelje i posvuda ozdravljivahu.
7 A Irod četvоrovlasnik doču o svemu što on čini pa se smete, jer su neki govorili da je to Jovan vaskrsnuo od mrtvih,
8 Neki da se pojavio Ilija, a neki da je ustao jedan od drevnih proroka.
9 I reče Irod, Jovanu sam ja odrubio glavu: a ko je, onda, ovaj o kome čujem takvo što? I poželje ga vidjeti.
10 A kada se apostoli vratiše, ispripovjedaše mu sve što bjehu učinili. I povede ih on sa sobom i povuče se nasamo na pusto mjesto koje je pripadalo gradu zvanom Vitsaida.
11 A narod, kada je to saznao, pođe za njim. On ih je primio i govorio im o Božjem kraljevstvu te ozdravljao one kojima je trebalo ozdravljenje.
12 A kada je dan bio na izmaku, pristupiše dvanaestorica i rekoše mu, Pošalji mnoštvo da pođe prenoćiti u okolne gradiće i zaseoke i nabaviti jelo, jer smo ovdje u pustome kraju.
13 Ali im on reče, Dajte im vi da jedu. No oni rekoše, Nemamo više od pet hljebova i dvije ribe; osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.
14 A njih bješe oko pet hiljada muškaraca. I reče on svojim učenicima, Učinite ih da sjednu u skupine od pedeset.
15 I učiniše oni tako te ih sve posadiše.
16 Tada on uze pet hljebova i dvije ribe te ih, pogledavši na nebo, blagoslovi i razlomi te dade učenicima da stave pred mnoštvo.
17 I jeli su i svi se nasitili: a od ulomaka što su im preostali nakupilo se dvanaest košara.
18 Dok se on jednom nasamo molio, bjehu s njim njegovi učenici: i upita ih on, rekavši, Šta govori narod da sam ja?
19 Odgovorivši, rekoše mu, Jovan Krstitelj; ali neki kažu Ilija; a neki da je ustao jedan od drevnih proroka.
20 I reče im, A šta vi kažete da sam ja? Odgovarajući, Petar reče, Hrist Božji.
21 I strogo im zabrani i zapovjedi da to nikome ne govore,
22 Rekavši, Sin čovječji treba mnogo pretrpjeti te biti odbačen od starješina, svešteničkih glavara i pismoznanaca, i treba biti ubijen i treći dan vaskrsnuti.
23 I reče svima njima, Hoće li ko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, i neka svaki dan uzima svoj krst i slijedi me.
24 Jer ko god hoće da spasi svoj život, izgubiće ga: a ko izgubi svoj život radi mene, taj će ga spasiti.
25 Jer šta koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samog upropasti ili bude odbačen?
26 Jer ko god se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin čovječji postidjeti kada dođe u svojoj slavi, i u Očevoj, i svetih anđela.
27 Ali istinu vam zborim, ima nekih koji ovdje stoje, koji neće okusiti smrt dok ne vide kraljevstvo Božje.
28 Otprilike osam dana nakon tih kazivanja, uze on sa sobom Petra i Jovana i Jakova te uziđe na goru da se moli.
29 I izmijeni mu se izgled lica dok se molio, a odjeća mu postade bijela i blještava.
30 I gle, dva čovjeka razgovarahu s njim. Bjehu to Mojsije i Ilija,
31 Koji su se ukazali u slavi i govorili o njegovom izlasku što ga je imao ostvariti u Jerusalimu.
32 No Petra i one s njim savlada san: a kada se probudiše, ugledaše njegovu slavu i ona dva čovjeka što stajahu s njim.
33 I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu, Učitelju, dobro nam je ovdje biti; daj da načinimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji; a nije znao šta govori.
34 Dok je on to govorio, naiđe oblak i zasjeni ih: i prestrašiše se ušavši u oblak.
35 I dođe iz oblaka glas, govoreći, Ovo je moj ljubljeni Sin: njega slušajte.
36 A kada glas utihnu, nađe se Isus sām. Oni su ćutali i nisu onih dana nikome govorili ni o čemu od onoga što su vidjeli.
37 A kada su idućega dana silazili s gore, susrete ga mnogo naroda.
38 I gle, neki čovjek iz mnoštva viknu, govoreći, Učitelju, preklinjem te, pogledaj mi sina: jer mi je jedino dijete.
39 I gle, duh ga obuzima i on odmah viče; i trza njime tako da se pjeni, i jedva odstupa od njega satirući ga.
40 Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše.
41 A Isus, odgovarajući, reče, O naraštaju nevjerni i pokvareni, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina.
42 I sruši ga đavo dok je prilazio i poče trzati njime. I zaprijeti Isus nečistom duhu, ozdravi dijete te ga preda njegovom ocu.
43 I bjehu svi zadivljeni zbog silne Božje moći. Ali dok su se svi oni divili svemu što je Isus učinio, on reče svojim učenicima,
44 Neka se ove riječi usade u vaše uši: jer Sin čovječji će biti predan u ruke ljudima.
45 Ali oni ne razumješe to kazivanje, i bješe im skriveno da ga ne shvate: i bojahu se da ga pitaju o toj izjavi.
46 Tada među njima nastade rasprava koji bi od njih bio najveći.
47 A Isus, vidjevši misao njihovog srca, uze dijete, i postavi ga kraj sebe,
48 I reče im, Ko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima; a ko prima mene, prima onoga koji je mene poslao: jer onaj koji je najmanji među svima vama, taj će biti velik.
49 I odgovori Jovan i reče, Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni đavole; i zabranismo mu, jer te ne slijedi s nama.
50 I reče mu Isus, Ne branite mu: jer onaj ko nije protiv nas, za nas je.
51 A kada su se navršavali dani da bude uznesen, on odlučno upravi svoje lice da pođe u Jerusalim,
52 I posla glasnike pred svojim licem: i odoše oni te uđoše u neko selo Samarjana da pripreme za njega.
53 Ali ga ovi ne primiše, jer mu lice bješe kao da će ići u Jerusalim.
54 A kada to vidješe njegovi učenici Jakov i Jovan, rekoše oni, Gospode, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i proždre ih, kao što je i Ilija učinio?
55 No on se okrenu, ukori ih i reče, Ne znate kakvog ste duha.
56 Jer Sin čovječji nije došao da uništi ljudske živote, nego da spasi. I odoše u drugo selo.
57 I reče mu neko dok su išli putem, Gospode, slijediću te kud god pođeš.
58 I reče mu Isus, Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda; ali Sin čovječji nema gdje svoju glavu nasloniti.
59 A drugome reče, Slijedi me! Ali on odvrati: Gospode, dopusti mi da najprije odem i ukopam svog oca.
60 Reče mu Isus, Pusti mrtve neka ukopavaju svoje mrtvace: a ti idi i propovijedaj kraljevstvo Božje.
61 I neki drugi reče, Slijediću te, Gospode, ali dopusti mi da se najprije oprostim od svojih ukućana.
62 No Isus mu reče, Niko ko stavi svoju ruku na plug i gleda natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.

Jevanđelje po Luki 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nakon toga Gospod odredi i drugu sedamdesetoricu te ih posla po dvojicu pred svojim licem u svaki grad i mjesto gdje je htio doći.
2 Stoga im reče, Žetva je odista velika, ali je radnika malo: molite, stoga, Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu.
3 Idite: evo, šaljem vas kao jagnjad među vukove.
4 Nemojte sa sobom nositi ni novčanika, ni torbe, ni obuće; i nikoga putem ne pozdravljajte.
5 U koju god kuću uđete, najprije recite, Mir ovoj kući.
6 Bude li ko ondje sin mira, počinuće na njoj mir vaš; ako li ne, vratiće se k vama.
7 U toj kući ostanite te jedite i pijte ono što vam daju: jer vrijedan je radnik plate svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.
8 I u koji god grad uđete i prime vas, jedite ono što se stavi pred vas;
9 I ozdravljajte bolesnike koji su u njemu, i recite im, Približilo vam se kraljevstvo Božje.
10 I u koji god grad uđete i ne prime vas, iziđite na njegove ulice i recite,
11 Čak i prašinu vašega grada, koja se na nas uhvatila, otresamo protiv vas. Ipak, ovo znajte, da vam se približilo kraljevstvo Božje.
12 Kažem vam da će Sodomi u onaj dan biti podnošljivije negoli tome gradu.
13 Jao tebi, Horazine! jao tebi, Vitsaido! Da su u Tiru i Sidonu bila učinjena silna djela koja su bila učinjena u vama, odavno bi se već pokajali sjedeći u kostrijeti i pepelu.
14 Ali Tiru i Sidonu će na sudu biti podnošljivije no vama.
15 I ti, Kapernaume, koji si se do neba uzvisio, do pakla ćeš biti strovaljen.
16 Onaj ko sluša vās, mene sluša; ko prezire vās, mene prezire; a ko mene prezire, prezire onoga koji me poslao.
17 I vratiše se sedamdesetorica s radošću, govoreći, Gospode, čak nam se i đavoli podvrgavaju u tvoje ime.
18 I reče im on, Gledao sam Satanu gdje kao munja pada s neba.
19 Evo, dajem vam vlast da gazite po zmijama i škorpijama i nad svom silom neprijateljevom: i ništa vam nipošto neće nauditi.
20 No ne radujte se tome što vam se podvrgavaju duhovi, nego se prije radujte što su vaša imena zapisana u nebu.
21 U taj čas obradova se Isus u duhu te reče, Slavim te, O Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si to sakrio od mudrih i umnih i razotkrio malenima: da, Oče, jer se tebi tako svidjelo.
22 Sve mi je predao Otac moj: i niko ne zna ko je Sin, nego Otac; niti ko je Otac, nego Sin i onaj kome ga Sin hoće objaviti.
23 I okrenu se nasamo učenicima i reče im, Blagoslovene su oči koje vide to što vi gledate;
24 Jer kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi htjeli da vide to što vi gledate, ali nisu vidjeli, i da čuju to što vi slušate, ali nisu čuli.
25 I gle, ustade neki zakonoznanac te, iskušavajući ga, reče, Učitelju, šta moram činiti da naslijedim život vječni?
26 On mu reče, Šta piše u zakonu? kako čitaš?
27 Odgovarajući, on reče, Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga.
28 I reče mu on, Ispravno si odgovorio: to čini i živjećeš.
29 Ali on, hoteći da se opravda, reče Isusu, A ko je moj bližnji?
30 Odgovori Isus, rekavši, Neki čovjek silazeći iz Jerusalima u Jerihon upade među razbojnike, koji mu svukoše odjeću, raniše ga i odoše ostavivši ga polumrtva.
31 Slučajno je neki sveštenik silazio tim putem te ga, kada ga ugleda, zaobiđe.
32 Jednako tako i Levit: kada je došao do toga mjesta, priđe, pogleda ga i zaobiđe.
33 No neki Samarjanin putujući dođe do njega i sažali se na nj kada ga ugleda.
34 I pristupi mu te mu povi rane zalivši ih uljem i vinom, i stavi ga na svoje živinče, i odvede ga u svratište, i pobrinu se za nj.
35 Idućeg dana, kada je odlazio, izvadi dva dinara, i dade ih gostioničaru i reče mu, Pobrini se za njega; i ako šta više potrošiš, ja ću ti platiti kada ponovo dođem.
36 Dakle, šta misliš, koji je od te trojice bio bližnji onome koji je upao među razbojnike?
37 On reče, Onaj koji mu je iskazao milosrđe. Tada mu Isus reče, Idi, i ti čini tako.
38 Dok su putovali, uđe on u neko selo; i primi ga u svoju kuću neka žena po imenu Marta.
39 A imaše ona sestru koja se zvala Marija, koja je sjela do Isusovih nogu i slušala njegovu riječ.
40 No Marta bješe zauzeta mnogim posluživanjem pa mu pristupi i reče, Gospode, zar ne mariš što me sestra ostavila da sama poslužujem? reci joj, stoga, da mi pomogne.
41 I odgovori joj Isus, rekavši, Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ zbog mnogo toga,
42 A jedno je potrebno: Marija je odabrala taj dobar dio, koji joj neće biti oduzet.

Jevanđelje po Luki 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jednom se na nekom mjestu molio pa mu, kada prestade, jedan od njegovih učenika reče, Gospode, nauči nas da molimo, kao što je i Jovan naučio svoje učenike.
2 I reče im, Kada se molite, recite, Oče naš, koji si u nebu, Nek se sveti ime tvoje. Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako u nebu, tako i na zemlji.
3 Hljeb naš nasušni daj nam svaki dan.
4 I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svome. I ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi od zla.
5 I reče im, Koji bi od vas imao prijatelja kome bi otišao u ponoć i rekao mu, Prijatelju, posudi mi tri vekne,
6 Jer prijatelj mi je došao s puta, a nemam šta staviti preda nj?
7 A onaj bi mu iznutra odgovorio i rekao, Ne uznemiravaj me: vrata su već zatvorena i djeca moja sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dam.
8 Kažem vam, Ako on i ne ustane i dadne mu zato što mu je prijatelj, ustaće zbog njegovog dosađivanja i dati mu koliko god mu treba.
9 I ja vama kažem, Ištite i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se.
10 Jer svako ko ište, prima; i onaj ko traži, nalazi; i onome ko kuca, otvoriće se.
11 Ako sin zaište hljeba od bilo koga od vas ko je otac, hoće li mu on dati kamen? ili ako zaište ribu, hoće li mu umjesto ribe zmiju dati?
12 Ili ako zaište jaje, hoće li mu dati škorpiju?
13 Ako dakle vi, premda ste zli, znate dobre darove davati svojoj djeci, koliko li će više vaš Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji mu ištu?
14 I izgonio je nekog đavola, a on bješe nijem. Kada je đavo izišao, nijemi progovori; i zadivi se narod.
15 No neki od njih rekoše, On izgoni đavole po Veelzevulu, predvodniku đavolā.
16 A drugi su, iskušavajući ga, tražili od njega neki znak s neba.
17 Ali on im, znajući njihove misli, reče, Svako kraljevstvo razdijeljeno protiv sebe, opusti, i kuća razdijeljena protiv kuće, pada.
18 Ako je i Satana u sebi razdijeljen, kako će opstati njegovo kraljevstvo? jer kažete da ja po Veelzevulu đavole izgonim.
19 Ako ja po Veelzevulu đavole izgonim, po kome ih izgone vaši sinovi? zbog toga će vam oni biti sudije.
20 Ali ako ja prstom Božjim đavole izgonim, nesumnjivo je došlo na vas kraljevstvo Božje.
21 Sve dok jaki naoružan čuva svoju palatu, u miru su sva dobra njegova;
22 Ali čim na nj dođe jači od njega i savlada ga, otme mu sve njegovo naoružanje u koje se bješe uzdao i razdijeli njegov plijen.
23 Onaj ko nije sa mnom, protiv mene je; i onaj ko sa mnom ne sabire, rasipa.
24 Kada nečisti duh iziđe iz čovjeka, prolazi bezvodnim mjestima tražeći počinak. Ne našavši ga, veli, Vratiću se u svoju kuću odakle sam izišao.
25 I došavši, nađe je pometenu i uređenu.
26 Tada ode i uzme si sedam drugih duhova pakosnijih od sebe, te oni uđu i nastane se ondje: i postane potonje stanje onoga čovjeka gore no prvobitno.
27 Dok je on to govorio, dignu glas neka žena iz mnoštva i reče mu, Blagoslovena je utroba koja te nosila i prsa koja si sisao.
28 No on reče, Naprotiv, blagosloveni su oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je.
29 A kada se natisnuo narod, poče im Isus govoriti, Zao je naraštaj ovaj: znak traži; ali mu se neće dati znak, osim znaka Jone proroka.
30 Jer kao što Jona bješe znak Ninivljanima, tako će i Sin čovječji biti ovome naraštaju.
31 Kraljica juga ustaće na sudu s ljudima ovoga naraštaja i osuditi ih: jer je s krajeva zemlje došla da čuje mudrost Solomonovu, a gle, ovdje je veći od Solomona.
32 Građani Ninive ustaće na sudu s ovim naraštajem i osuditi ga: jer su se oni pokajali na Jonino propovijedanje, a gle, ovdje je veći od Jone.
33 Niko svijeću, kada je upali, ne stavlja na skriveno mjesto, niti pod posudu, nego na svijećnjak, da oni koji ulaze vide svjetlost.
34 Oko je svjetiljka tijelu: kada ti je, dakle, oko zdravo, sve tijelo ti je ispunjeno svjetlošću; a kada je zlo, i tijelo ti je ispunjeno tamom.
35 Gledaj, dakle, da svjetlo koje je u tebi ne bude tama.
36 Ako je, dakle, sve tvoje tijelo puno svjetla, bez imalo tame, sve će biti puno svjetla, kao kada te svijetli sjaj svijeće osvijetli.
37 Kada je on to izrekao, zamoli ga neki farisej da objeduje s njim: i uđe on i sjede k jelu.
38 A kada farisej to vidje, začudi se što se prije objeda nije najprije oprao.
39 No Gospod mu reče, Sada vi fariseji čistite spoljašnjost čaše i zdjele, a vaša nutrina puna je grabežljivosti i pakosti.
40 Bezumnici, nije li onaj koji je načinio spoljašnjost načinio i nutrinu?
41 Nego, od onoga što imate dajte milostinju; i gle, sve vam je čisto.
42 Ali jao vama, fariseji! jer dajete desetinu od metvice i rute i svakovrsnog povrća, a zapostavljate pravednost i ljubav Božju: ovo je trebalo činiti, a ono ne zapostaviti.
43 Jao vama, fariseji! jer volite prva sjedala u sinagogama i pozdrave na trgovima.
44 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer ste kao neprimjetni grobovi po kojima ljudi hodaju, a da ih nisu ni svjesni.
45 Tada mu jedan od zakonoznanaca odgovori, rekavši, Učitelju, govoreći to vrijeđaš i nas.
46 A on reče, I vama jao, zakonoznanci! jer tovarite na ljude bremena preteška za nošenje, a sāmi se ni jednim svojim prstom ne dotičete bremenā.
47 Jao vama! jer gradite spomenike prorocima, a vaši su ih oci pobili.
48 Odista svjedočite da odobravate djela svojih otа́ca: oni su ih pobili, a vi im spomenike gradite.
49 Zbog toga i reče mudrost Božja, Poslaću k njima proroke i apostole, i neke od njih će pobiti i progoniti,
50 Da se od ovoga naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od utemeljenja svijeta:
51 Od krvi Aveljove do krvi Zaharije, koji je stradao između žrtvenika i hrama. Zaista, kažem vam, Tražiće se to od ovoga naraštaja.
52 Jao vama, zakonoznanci! jer ste oteli ključ znanja: sāmi niste ušli, a spriječili ste one koji su htjeli da uđu.
53 I dok im je to govorio, počeše pismoznanci i fariseji žestoko navaljivati navodeći ga da govori o mnogočemu:
54 Vrebali su na nj pokušavajući uloviti štogod iz njegovih usta, kako bi ga mogli optužiti.

Jevanđelje po Luki 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A u međuvremenu, kada se okupilo nebrojeno mnoštvo ljudi, tako da su jedni druge gazili, poče on ponajprije govoriti svojim učenicima, Čuvajte se kvasca farisejskoga, to jest licemjerja.
2 Jer ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati.
3 Stoga će se sve ono što ste u tami rekli, na svjetlu čuti; a ono što ste po sobama u uho šaptali, po krovovima će se propovijedati.
4 I kažem vama, svojim prijateljima, Nemojte se bojati onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga ne mogu više ništa učiniti.
5 Nego, pokazaću vam koga treba da se bojite: Bojte se onoga koji, nakon što ubije, ima moć da baci u pakao; jest, kažem vam, njega se bojte.
6 Ne prodaje li se pet vrabaca za dva novčića? i ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.
7 A vama su čak i sve vlasi na glavi izbrojane. Stoga se nemojte bojati: vi ste mnogo vredniji od mnoštva vrabaca.
8 Takođe vam kažem, Ko god prizna mene pred ljudima, i Sin čovječji priznaće njega pred anđelima Božjim;
9 Ali onaj ko mene porekne pred ljudima, biće porečen pred anđelima Božjim.
10 I ko god veli riječ protiv Sina čovječjega, biće mu oprošteno; ali onome ko pohuli protiv Svetoga Duha, neće se oprostiti.
11 A kada vas dovedu pred sinagoge, i poglavare, i vlasti, ne brinite kako ili šta ćete odgovoriti, ili šta ćete reći,
12 Jer će vas Duh Sveti u taj čas poučiti šta treba da kažete.
13 Tada mu neko iz mnoštva reče, Učitelju, reci mome bratu da podijeli nasljedstvo sa mnom.
14 I reče mu on, Čovječe, ko me postavio za sudiju ili djelitelja nad vama?
15 I reče im, Pazite i čuvajte se pohlepe: jer ničiji život nije u obilju onoga što posjeduje.
16 I ispriča im poređenje govoreći, Nekom bogatom čovjeku obilno je rodila zemlja,
17 Pa je u sebi razmišljao, Šta da učinim? jer nemam gdje pohraniti svoj rod.
18 I reče, Ovo ću učiniti: srušiću svoje žitnice i sagraditi veće pa ću ondje skupiti sav svoj rod i svoja dobra.
19 I reći ću svojoj duši, Dušo, evo imaš mnogo dobara u zalihi za mnoge godine; počivaj, jedi, pij i uživaj.
20 Ali mu Bog reče, Ludače, još noćas će se tvoja duša zatražiti od tebe: a čije će biti to što si pripremio?
21 Tako je s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.
22 I reče svojim učenicima, Zato vam kažem, Ne budite zabrinuti za svoj život, šta ćete jesti; ni za tijelo, šta ćete odjenuti.
23 Život je vredniji od jela i tijelo od odijela.
24 Promotrite gavrane; jer oni ne siju niti žanju, nemaju podrume ni žitnice i Bog ih hrani: koliko ste vi vredniji od pticā?
25 I ko od vas može zabrinutošću dodati svome stasu jedan lakat?
26 Ako, dakle, ni ono najmanje ne možete, što ste onda zabrinuti za ostalo?
27 Promotrite ljiljane kako rastu: ne trude se, ne predu, a kažem vam da se ni Solomon u svoj svojoj slavi nije zaodjenuo kao jedan od njih.
28 Ako travu, koja je danas na polju, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, koliko li će više vas, O malovjerni?
29 Nemojte tražiti šta ćete jesti ili šta ćete piti; i ne uznemirujte se.
30 Jer sve to traže narodi ovoga svijeta, i zna vaš Otac da vam je to potrebno.
31 Nego, tražite radije kraljevstvo Božje, i sve će vam se to nadodati.
32 Ne boj se, stado malo, jer svidjelo se Ocu vašem da vam dā kraljevstvo.
33 Prodajte ono što posjedujete i dajte milostinju; načinite sebi torbe koje ne stare, blago neprolazno u nebesima, gdje se kradljivac ne primiče i moljac ne uništava.
34 Jer gdje vam je blago, ondje će biti i srce vaše.
35 Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke vaše upaljene,
36 A vi budite slični ljudima koji čekaju svoga gospodara kada se vraća s vjenčanja, da mu otvore čim stigne i pokuca.
37 Blagoslovene su one sluge koje gospodar, kada dođe, nađe kako bdiju: zaista, kažem vam da će se opasati, posaditi ih za sto, pristupiti i posluživati ih.
38 I dođe li za druge straže, ili za treće straže, i nađe ih tako, blagoslovene su te sluge.
39 A ovo znajte, kada bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio da mu se provali u kuću.
40 Zato i vi budite spremni: jer Sin čovječji dolazi u čas u koji i ne mislite.
41 Tada mu Petar reče, Gospode, govoriš li to poređenje nama ili svima?
42 I reče Gospod, Ko je onaj vjerni i mudri upravitelj kog će njegov gospodar postaviti nad svojim ukućanima da im u pravo vrijeme daje njihovo jelo?
43 Blagosloven je onaj sluga kog njegov gospodar, kada dođe, nađe da tako radi.
44 Vaistinu, kažem vam da će ga postaviti nad svim svojim imanjem.
45 No rekne li taj sluga u svome srcu, Odgodio je moj gospodar svoj dolazak, i počne tući sluge i sluškinje, jesti i piti i opijati se;
46 Doći će gospodar toga sluge u dan u koji ga on ne očekuje i u čas koji ne zna, i rasjeći će ga i dodijeliti mu dio među nevjernicima.
47 A onaj sluga koji je znao volju svoga gospodara, a nije se pripremio niti je učinio po njegovoj volji, dobiće mnogo udaraca.
48 No onaj koji nije znao, ali je učinio ono što zaslužuje udarce, dobiće malo udaraca. Jer kome god je mnogo dano, mnogo će se od njega tražiti; i kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.
49 Oganj sam došao baciti na zemlju, i šta hoću ako je već planuo?
50 Ali krštenjem se imam krstiti; i kako sam tjeskoban dok se to ne dovrši!
51 Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Ne, kažem vam; nego podjelu
52 Jer biće odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice.
53 Podijeliće se otac protiv sina i sin protiv oca; majka protiv kćeri i kći protiv majke; svekrva protiv snahe svoje i snaha protiv svoje svekrve.
54 A i narodu reče, Kad vidite da se na zapadu diže oblak, odmah kažete, Dolazi pljusak; i biva tako.
55 A kad vidite da duva južni vjetar, kažete, Biće vrućine; i bude.
56 Licemjeri, lice zemlje i neba znate prosuditi; kako onda ne prosuđujete ovo vrijeme?
57 Zašto pak sami od sebe ne sudite što je pravo?
58 Kada ideš sa svojim protivnikom pred glavara, već na putu se potrudi da se se izbaviš od njega; da te ne odvuče k sudiji, sudija te preda tamničaru, a tamničar te baci u tamnicu.
59 Kažem ti, nipošto nećeš izići odande dok ne isplatiš sve do posljednjeg novčića.

Jevanđelje po Luki 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U ono doba bjehu prisutni neki koji su mu dojavili o Galilejcima čiju je krv Pilat pomiješao s njihovim žrtvama.
2 I odgovori Isus i reče im, Mislite li da su ti Galilejci, zato što su tako stradali, bili veći grešnici od svih Galilejaca?
3 Nipošto, kažem vam; nego, ako se ne pokajete, svi ćete tako propasti.
4 Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, mislite li da su oni bili veći dužnici od svih ljudi koji žive u Jerusalimu?
5 Nipošto, kažem vam; nego, ako se ne pokajete, svi ćete tako propasti.
6 A ispripovijeda i ovo poređenje: Neki čovjek imaše smokvu zasađenu u svome vinogradu pa dođe tražiti ploda na njoj, i ne nađe.
7 Tada reče vinogradaru, Evo, već tri godine dolazim tražeći ploda na ovoj smokvi, i ne nalazim ga: posijeci je; zašto da iscrpljuje zemlju?
8 A on mu odgovori i reče, Gospodaru, ostavi je još ove godine da je okopam i pognojim.
9 Ako donese plod, dobro; ako li ne, kasnije ćeš je posjeći.
10 Na sabat je naučavao u jednoj od sinagoga.
11 I gle, bješe ondje žena koja osamnaest godina imaše duha nemoći, i bješe pogrbljena te se uopšte nije mogla uspraviti.
12 Kada je ugleda, dozva je Isus k sebi i reče joj, Ženo, oslobođena si od svoje nemoći.
13 I položi na nju ruke, a ona se odmah uspravi te poče slaviti Boga.
14 A starješina sinagoge, zbog toga što ju je Isus ozdravio na sabatnji dan, bijesno reče narodu, Šest je dana u koje treba raditi: stoga dolazite i liječite se u te dane, a ne na dan sabatnji.
15 I odgovori mu Gospod, i reče, Licemjeru, ne odriješi li svaki od vas na sabat svoga vola ili magarca od jasala i vodi da ga napoji?
16 I nije li ovu kćer Avrahamovu, koju Satana bješe svezao, evo već je osamnaest godina, trebalo odriješiti od te spone na dan sabatnji?
17 Na te njegove riječi postidješe se svi njegovi protivnici, a sav se narod radovaše zbog svih veličanstvenih djela koja je on učinio.
18 Tada reče, Čemu je slično kraljevstvo Božje? i s čime da ga uporedim?
19 Slično je zrnu gorušice, koje čovjek uze, baci u svoj vrt te ono uzraste i postade veliko stablo; i ptice nebeske mu se naseliše po granama.
20 I opet reče, S čime da uporedim kraljevstvo Božje?
21 Ono je slično kvascu, koji žena uze i sakri u tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.
22 I prolazio je kroz gradove i sela naučavajući te putovao prema Jerusalimu.
23 Tada mu neko reče, Gospode, je li malo onih koji se spašavaju? I reče im on,
24 Težite da uđete na usku kapiju: jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu i neće moći.
25 Kad jednom gospodar kuće ustane i zatvori vrata, a vi, stojeći napolju, počnete kucati na vrata govoreći, Gospode, Gospode, otvori nam; on će vam odgovoriti i reći, Ne znam vas odakle ste.
26 Tada ćete početi da govorite, Jeli smo i pili u tvojoj prisutnosti, i naučavao si na našim ulicama.
27 Ali on će reći, Kažem vam, ne znam vas odakle ste; odstupite od mene, svi vi bezakonici.
28 Ondje će biti plač i škrgut zubā kada ugledate Avrahama, i Isaka, i Jakova, i sve proroke, u kraljevstvu Božjem, a sebe izbačene napolje.
29 I doći će s istoka i sa zapada, i sa sjevera i juga i sjediti u kraljevstvu Božjem.
30 I gle, ima posljednjih koji će biti prvi, i ima prvih koji će biti posljednji.
31 Istoga dana pristupiše neki od farisejā, rekavši mu, Iziđi i odlazi odavde, jer te Irod želi ubiti.
32 I reče im on, Idite i recite toj lisici, Evo, izgonim đavole i liječim danas i sutra, a treći dan postajem savršen.
33 No danas, sutra i prekosutra moram nastaviti: jer ne može biti da prorok pogine izvan Jerusalima.
34 O Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani, koliko puta htjedoh da okupim tvoju djecu kao što kvočka okuplja svoje piliće pod svoja krila, ali ne htjedoste!
35 Evo, ostavlja vam se kuća opustošena. I, zaista, kažem vam, Nećete me vidjeti dok ne dođe trenutak kada ćete reći, Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodovo.

Jevanđelje po Luki 14 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Kada je jednom na sabatnji dan otišao pojesti hljeba u kuću nekog farisejskog starješine, oni ga vrebahu.
2 I gle, bješe pred njim neki čovjek koji imaše vodenu bolest.
3 I reče Isus, odgovarajući zakonoznancima i farisejima, Je li dopušteno liječiti na sabatnji dan?
4 No oni ćutahu. I dotače onoga, ozdravi ga i otpusti.
5 I odgovori im, rekavši, Koji od vas, padne li mu magarac ili vō u jamu, neće odmah ići da ga izvuče na sabatnji dan?
6 I ponovo mu ne mogahu odgovoriti na to.
7 I ispripovijeda poređenje onima koji bjehu pozvani, kada ih je vidio kako biraju prva mjesta, rekavši im,
8 Kada te ko pozove na svadbu, ne sjedaj na najviše mjesto; da ne bude pozvan neko časniji od tebe,
9 Pa dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i veli ti, Ustupi mjesto ovome. Tada ćeš, postiđen, morati da zauzmeš najniže mjesto.
10 Nego, kada si pozvan, idi i sjedni na najniže mjesto; tako da ti onaj koji te pozvao, kada dođe, veli, Prijatelju, pomakni se naviše. Biće ti to tada na čast pred svima koji sjede s tobom za stolom.
11 Jer svaki koji se uzvisuje, biće ponižen, a onaj koji se ponizuje, biće uzvišen.
12 Tada i onome koji ga je pozvao reče, Kada priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svoje prijatelje, ni svoju braću, ni svoju rodbinu, ni bogate susjede: da ne bi i oni tebe zauzvrat pozvali i nadoknadili ti.
13 Nego, kada priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe;
14 I bićeš blagosloven, zato što ti oni nemaju čime nadoknaditi: jer će ti se nadoknaditi za vaskrsenja pravednih.
15 Čuvši to, jedan od onih koji su sjedili s njim za stolom reče mu, Blagosloven je onaj ko bude jeo hljeb u Božjem kraljevstvu.
16 Tada mu on reče, Neki čovjek priredi veliku večeru i pozva mnoge.
17 I posla svoga slugu u doba večere da pozvanima kaže, Dođite, jer sve je već spremno.
18 A oni svi jednodušno počeše tražiti izgovor. Prvi mu reče, Nјivu sam kupio i moram ići da je pogledam. Molim te, izvini me.
19 Drugi reče, Kupio sam pet jarmova volova i idem ih okušati. Molim te, izvini me.
20 A treći reče, Oženio sam se i zato ne mogu doći.
21 Vrativši se, taj sluga javi to svome gospodaru. Tada gospodar kuće, gnjevan, reče svome sluzi, Iziđi brzo na trgove i gradske ulice i dovedi ovamo siromahe, i sakate, i hrome, i slijepe.
22 I reče sluga, Gospodaru, učinjeno je kao što si naredio, i još ima mjesta.
23 I reče gospodar sluzi, Iziđi na glavne puteve i među živice i natjeraj ih da uđu, da mi se napuni kuća.
24 Jer, kažem vam da nijedan od onih ljudi koji su bili pozvani neće okusiti moju večeru.
25 S njim je išlo veliko mnoštvo: i okrenu se on te im reče,
26 Dođe li ko k meni, a ne mrzi svog oca, i majku, i ženu, i djecu, i braću, i sestre, pa i sām svoj život, ne može biti moj učenik.
27 I ko god ne nosi svoj krst i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.
28 Jer koji to od vas, kada hoće graditi kulu, najprije ne sjedne i proračuna trošak ima li dovoljno da je dovrši?
29 Da ga ne bi, nakon što postavi temelj i ne može je dovršiti, svi koji to vide počeli ismijavati,
30 Govoreći, Ovaj čovjek je počeo graditi, a nije mogao dovršiti.
31 Ili, koji kralj, kada polazi u rat s drugim kraljem, neće najprije sjesti i posavjetovati se može li s deset hiljada presresti onoga koji protiv njega dolazi s dvadeset hiljada?
32 Ako ne može, dok je onaj još daleko poslaće poslanstvo da zatraži uslove za mir.
33 Tako nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje ne može biti moj učenik.
34 Dobra je so: ali ako so izgubi ukus, čime će se ona začiniti?
35 Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište, nego je napolje bacaju. Ko ima uši da čuje, neka čuje!

Jevanđelje po Luki 15 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada mu se približavahu svi carinici i grešnici da ga čuju.
2 A fariseji i pismoznanci mrmljahu, govoreći, Ovaj prima grešnike i jede s njima.
3 I ispripovijeda im on ovo poređenje, govoreći,
4 Koji to čovjek od vas, ako ima sto ovaca i izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustari i ode za izgubljenom dok je ne nađe?
5 A kada je nađe, stavi je na svoja ramena radujući se.
6 I došavši kući, sazove svoje prijatelje i susjede govoreći im, Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju ovcu koja bješe izgubljena.
7 Kažem vam, tako će u nebu biti veća radost zbog jednoga grešnika koji se pokaje negoli zbog devedeset i devet pravednih koji ne trebaju pokajanje.
8 Ili, koja to žena, ako ima deset srebrnih novčića i izgubi jedan od njih, ne zapali svijeću, pomete kuću i pažljivo traži dok ga ne nađe?
9 A kada ga nađe, pozove svoje prijateljice i susjetkinje, govoreći, Radujte se sa mnom, jer sam našla novčić koji bjeh izgubila.
10 Tako je, kažem vam, radost pred anđelima Božjim zbog jednoga grešnika koji se pokaje.
11 I reče, Neki čovjek imaše dva sina.
12 I reče mlađi od njih ocu, Oče, daj mi dio imetka koji mi pripada. I razdijeli im on svoja sredstva za život.
13 I nekoliko dana kasnije, mlađi sin skupi sve, otputova u daleku zemlju i protraći ondje svoj imetak živeći razvratnim životom.
14 A kada je sve potrošio, nastade silna glad u onoj zemlji pa on poče oskudijevati.
15 I ode te se pridruži jednom građaninu te zemlje, a on ga posla na svoja polja da hrani svinje.
16 I rado bi napunio svoj trbuh mahunama što su ih jele svinje, ali mu ih niko nije davao.
17 A kada je došao k sebi, reče, Koliki najamnici mog oca imaju obilje hljeba, a ja umirem od gladi!
18 Ustaću, otići svome ocu i reći mu, Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom,
19 I nisam više dostojan zvati se tvojim sinom: učini me jednim od svojih najamnika.
20 I ustade on i pođe svome ocu. No dok još bješe daleko, ugleda ga njegov otac, sažali se, potrča, pade mu oko vrata i poljubi ga.
21 I reče mu sin, Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom, i nisam više dostojan zvati se tvojim sinom.
22 No otac reče svojim slugama, Iznesite najbolji plašt i odjenite ga; i stavite mu prsten na ruku i obuću na noge;
23 I dovedite ugojeno tele i zakoljite ga, da jedemo i veselimo se:
24 Jer mi ovaj sin bješe mrtav i oživje; izgubljen bješe i nađen je. I počeše se veseliti.
25 A njegov stariji sin bješe u polju: i kada se pri povratku približio kući, začu on svirku i ples.
26 I dozva jednoga od slugu i raspita se šta to znači.
27 Ovaj mu reče, Došao ti je brat pa je tvoj otac zaklao ugojeno tele, zato što ga je živa i zdrava dočekao.
28 I rasrdi se on i ne htjede da uđe. Stoga njegov otac iziđe i poče ga zaklinjati.
29 A on, odgovarajući, reče svome ocu, Evo, tolike ti godine služim i nikada nisam prekršio tvoju zapovijest: no nikada mi ni jare nisi dao da se proveselim sa svojim prijateljima;
30 Ali čim je došao taj tvoj sin, koji ti je s bludnicama prožderao imetak, ti si za njega zaklao ugojeno tele.
31 I reče mu on, Sine, ti si uvijek sa mnom i sve moje tvoje je.
32 No trebalo se veseliti i radovati: jer ovaj tvoj brat bješe mrtav i oživje, izgubljen bješe i nađen je.

Jevanđelje po Luki 16 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I reče on i svojim učenicima, Bješe neki bogat čovjek koji imaše upravitelja; a toga optužiše da mu rasipa imetak.
2 I pozva ga on i reče mu, Šta to čujem o tebi? položi račun o svom upravljanju; jer više ne možeš biti upravitelj.
3 Tada upravitelj reče u sebi, Šta da učinim? jer mi moj gospodar oduzima upravu: kopati ne mogu, prositi se stidim.
4 Znam šta ću učiniti da me, kada budem uklonjen s uprave, prime u svoje kuće.
5 I pozva k sebi svakog pojedinog dužnika svoga gospodara te reče prvome, Koliko duguješ mome gospodaru?
6 I reče on, Sto bata ulja. I reče mu, Uzmi svoju obveznicu, brzo sjedni i napiši pedeset.
7 Tada reče drugome, A koliko ti duguješ? I reče on, Sto mjera pšenice. I reče mu, Uzmi svoju obveznicu i napiši osamdeset.
8 I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja zato što je mudro učinio: jer su sinovi ovoga svijeta mudriji u svome naraštaju negoli djeca svjetla.
9 I ja vama kažem, Steknite sebi prijatelje od mamona nepravednosti da vas, kada zakažete, prime u vječite stanove.
10 Onaj ko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; i onaj ko je u najmanjem nepravedan, nepravedan je i u najvećem.
11 Ako, dakle, niste bili vjerni u nepravednom mamonu, ko će vam povjeriti istinsko bogatstvo?
12 I ako niste bili vjerni u tuđem, ko će vam vaše dati?
13 Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara: jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.
14 Sve to slušahu pohlepni fariseji i izrugivahu mu se.
15 I reče im, Vi ste ti koji se prave pravednim pred ljudima; ali zna Bog vaša srca: jer ono što je ljudima uzvišeno, gnusoba je pred Bogom.
16 Zakon i proroci bjehu do Jovana: od tog vremena kraljevstvo Božje se propovijeda, i svaki čovjek u nj silom navaljuje.
17 I lakše će nebo i zemlja proći negoli propasti ijedna crtica iz zakona.
18 Ko god otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljubu; i ko god se oženi onom koju je njezin muž otpustio, čini preljubu.
19 Bješe neki bogataš koji se odijevao u grimiz i finu tkaninu te se svaki dan sjajno gostio;
20 I bješe i neki siromah po imenu Lazar, koji je ležao pred njegovom kapijom sav u čirevima,
21 I priželjkivao da se nasiti mrvicama što su padale s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.
22 I umrije siromah te ga odniješe anđeli u Avrahamovo naručje, a umrije i bogataš i bī ukopan.
23 I, u mukama u paklu, podiže on svoje oči te izdaleka ugleda Avrahama, i Lazara u njegovom naručju.
24 I povika, govoreći, Oče Avrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vrh svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik, jer se mučim u ovom plamenu.
25 Ali Avraham reče, Sine, sjeti se da si za života primio svoja dobra, a tako i Lazar zla: sada se on tješi, a ti se mučiš.
26 I uza sve to, između nas i vas postavljena je golema provalija, tako da oni koji bi htjeli preći odavde k vama ne mogu, ni oni koji bi odande k nama ne mogu.
27 Tada on reče, Molim te onda, oče, da ga pošalješ u kuću mog oca:
28 Jer imam petoricu braće; neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto mučenja.
29 Reče mu Avraham, Imaju Mojsija i proroke; neka njih poslušaju.
30 I reče on, Ne, oče Avrahame: nego, ode li ko od mrtvih k njima, pokajaće se.
31 I reče mu on, Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće ih uvjeriti ni ako ko od mrtvih ustane.

Jevanđelje po Luki 17 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada reče on učenicima, Nije moguće da ne dođu sablazni, ali jao onome po kome one dolaze!
2 Korisnije bi mu bilo da mu se mlinski kamen objesi o vrat i on bude bačen u more nego da sablazni jednoga od ovih malenih.
3 Čuvajte se: Ako brat tvoj sagriješi protiv tebe, prekori ga; i ako se pokaje, oprosti mu.
4 I ako sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam puta ti se obrati govoreći, Kajem se; ti mu oprosti.
5 I rekoše apostoli Gospodu, Uvećaj nam vjeru.
6 I reče im Gospod, Da imate vjeru kao zrno gorušice, rekli biste ovome dudu, Iščupaj se s korijenom i posadi se u more! i poslušao bi vas.
7 A koji od vas će sluzi kog ima, koji mu ore ili pase stoku, kada se vrati s polja reći, Idi i sjedni k jelu?
8 Neće li mu reći, Pripremi ono što ću večerati pa se opaši i poslužuj mi dok se ne najedem i napijem, a potom ćeš ti jesti i piti?
9 Zar treba da zahvali tome sluzi zato što je izvršio ono što mu je bilo zapovjeđeno? Mislim da ne treba.
10 Tako i vi; kada izvršite sve što vam je zapovjeđeno, recite, Sluge smo beskorisne: učinili smo ono što smo bili dužni da učinimo.
11 A kada je putovao u Jerusalim, prolazio je između Samarije i Galileje.
12 I dok je ulazio u neko selo, susretoše ga desetorica gubavaca koji stajahu podalje.
13 I digoše oni glas i rekoše, Isuse, Učitelju, smiluj nam se.
14 A kada ih je ugledao, reče im, Idite i pokažite se sveštenicima. I dok su išli, očistiše se.
15 A jedan od njih se, vidjevši da je ozdravio, vrati natrag slaveći na sav glas Boga;
16 I baci se ničice k njegovim nogama zahvaljujući mu: a taj bješe Samarjanin.
17 I odgovori Isus, rekavši, Nisu li se očistila desetorica? Pa gdje su ona devetorica?
18 Nije se našao ni jedan koji bi se vratio i dao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca.
19 I reče mu, Ustani, idi: vjera te tvoja iscijelila.
20 A kada ga fariseji upitaše kada će doći kraljevstvo Božje, on im odgovori, rekavši, Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetno;
21 Niti će reći, Evo ovdje! ili, Eno ondje! jer gle, kraljevstvo Božje je u vama.
22 I reče on učenicima, Doći će dani kada ćete zaželjeti da vidite jedan od danā Sina čovječjega, ali ga nećete vidjeti.
23 I govoriće vam, Gle ovdje; ili, gle ondje: ne odlazite i ne slijedite ih.
24 Jer kao munja što sijevne s jednoga kraja ispod neba i bljesne do drugoga kraja ispod neba, tako će biti i Sin čovječji u svoj dan.
25 No najprije treba on mnogo pretrpjeti i biti odbačen od ovoga naraštaja.
26 I kao što je bilo u Nojeve dane, tako će biti i u dane Sina čovječjega:
27 Jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kada je Noje ušao u kovčeg, i došao je potop i sve ih uništio.
28 Slično kao što je bilo u Lotove dane: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili;
29 Ali istoga dana kada je Lot izišao iz Sodome, zapljuštao je oganj i sumpor s neba i sve ih uništio.
30 Isto će tako biti u dan kada se Sin čovječji objavi.
31 Neka u taj dan onaj ko bude na krovu, a njegove stvari u kući, ne silazi da ih odnese. Isto tako i onaj u polju, neka se ne vraća natrag.
32 Sjetite se Lotove žene.
33 Ko god bude pokušao da spasi svoj život, izgubiće ga; a onaj ko ga izgubi, sačuvaće ga.
34 Kažem vam, one će noći dvojica biti u jednoj postelji: jedan će biti uzet, a drugi će biti ostavljen.
35 Dvije će mljeti zajedno: jedna će biti uzeta, a druga će biti ostavljena.
36 Dvojica će biti u polju: jedan će biti uzet, a drugi će biti ostavljen.
37 Odgovoriše i rekoše mu, Gdje, Gospode? A on im reče, Gdje god je tijelo, ondje će biti okupljeni orlovi.

Jevanđelje po Luki 18 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I ispripovijeda im poređenje kako treba svagda moliti i ne sustati,
2 Rekavši, U jednome gradu bješe neki sudija koji se Boga nije bojao, a za ljude nije mario.
3 A bješe u tome gradu neka udovica; i dođe ona k njemu, rekavši, Odbrani me od moga protivnika.
4 On neko vrijeme ne htjede: ali kasnije reče u sebi, Premda se Boga ne bojim, a za ljude ne marim,
5 Ipak ću, jer mi dosađuje, odbraniti ovu udovicu da mi ne dolazi neprestano dosađivati.
6 I reče Gospod, Čujte šta govori nepravedni sudija.
7 Neće li onda Bog odbraniti svoje izabranike, koji mu vape danima i noćima, premda je dugo strpljiv s njima?
8 Kažem vam da će ih žurno odbraniti. No hoće li Sin čovječji, kada dođe, naći vjeru na zemlji?
9 A nekima koji su se pouzdavali u sebe da su pravednici, a druge prezirali, ispripovijeda ovo poređenje:
10 Dva su čovjeka uzišla u hram da mole: jedan farisej, a drugi carinik.
11 Farisej je stajao i u sebi se molio ovako, Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: izrabljivači, nepravednici, preljubnici, ili kao ovaj carinik.
12 Postim dvaput sedmično, dajem desetinu od svega što steknem.
13 A carinik, stojeći podalje, ne htjede ni oči podići prema nebu, nego se udaraše u prsa govoreći, Bože, milostiv budi meni grešniku.
14 Kažem vam, taj je sišao opravdan svojoj kući, a ne onaj: jer će svaki koji se uzvisuje biti ponižen; a onaj koji se ponizuje, biće uzvišen.
15 A donosili su mu i odojčad da ih dotakne; ali su ih njegovi učenici, vidjevši to, korili.
16 No Isus ih dozva k sebi i reče, Pustite dječicu da dolaze k meni i ne branite im: jer takvih je kraljevstvo Božje.
17 Zaista, kažem vam, Ko god ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, nipošto neće ući u nj.
18 I upita ga neki velikaš, rekavši, Učitelju dobri, šta treba da činim da naslijedim vječni život?
19 Isus mu reče, Zašto me zoveš dobrim? niko nije dobar osim jednog, a to je Bog.
20 Zapovijesti znaš, Ne čini preljubu, Ne ubij, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Poštuj oca svog i majku svoju.
21 I reče on, Sve sam to držao još od svoje mladosti.
22 Čuvši to, reče mu Isus, Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdijeli siromasima pa ćeš imati blago u nebu; i dođi, slijedi me.
23 Kada on to čū, silno se ražalosti: jer bješe vrlo bogat.
24 A kada Isus vidje kako se ovaj silno ražalostio, reče, Kako li će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
25 Jer lakše je kamili proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.
26 I rekoše oni koji su to čuli, Pa ko se onda može spasiti?
27 A on reče, Ono što je nemoguće s ljudima, moguće je s Bogom.
28 Tada Petar reče, Evo, mi smo sve ostavili i slijedimo tebe.
29 I reče im on, Zaista, kažem vam, Nema ni jednoga ko je ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili ženu, ili djecu zbog kraljevstva Božjeg,
30 A da neće primiti mnogostruko već u ovome vremenu, a u budućem svijetu život vječiti.
31 Tada uze on k sebi dvanaestoricu i reče im, Evo uzlazimo u Jerusalim i dovršiće se sve što su proroci napisali o Sinu čovječjem.
32 Jer on će biti predan neznabošcima i izrugan, zlostavljen i popljuvan;
33 I izbičevaće ga i ubiti, ali će on treći dan vaskrsnuti.
34 No oni ništa od toga nisu razumjeli: to kazivanje im bješe skriveno i nisu shvatili to što je bilo rečeno.
35 A kada se približio Jerihonu, kraj puta je sjedio i prosio neki slijepac.
36 I čuvši mnoštvo gdje prolazi, upita on šta je to.
37 I rekoše mu da prolazi Isus Nazarećanin.
38 I povika on, rekavši, Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.
39 Oni koji su išli ispred ućutkivahu ga; no on je još jače vikao, Sine Davidov, smiluj mi se!
40 I zaustavi se Isus i zapovjedi da ga dovedu k njemu; a kada je prišao bliže, upita ga on
41 Rekavši, Šta želiš da ti učinim? I reče on, Gospode, da progledam.
42 I reče mu Isus, Progledaj: vjera te tvoja spasila.
43 I odmah on progleda te pođe za njim slaveći Boga; a sav narod, vidjevši to, dade hvalu Bogu.

Jevanđelje po Luki 19 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I uđe Isus u Jerihon te prolažaše kroza nj.
2 I gle, bješe ondje čovjek imena Zakej, koji bješe glavar carinički i bješe bogat.
3 I htjede on da vidi ko je Isus, ali nije mogao zbog mnoštva, jer je bio niska rasta.
4 I potrča on naprijed i uzvere se na smokvu da ga vidi, jer mu je onuda trebalo proći.
5 A kada je došao do toga mjesta, pogleda Isus uvis, ugleda ga i reče mu, Zakeju, žurno siđi, jer mi danas valja biti u tvojoj kući.
6 I siđe on žurno i s radošću ga primi.
7 A svi koji su to vidjeli mrmljahu, govoreći da je svratio u goste čovjeku grešniku.
8 A Zakej ustade i reče Gospodu, Evo, Gospode, polovinu svog imetka dajem siromasima; i ako sam ikome uzeo nešto na prevaru, vraćam mu četvorostruko.
9 I reče mu Isus, Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on sin Avrahamov.
10 Jer Sin čovječji je došao potražiti i spasiti ono što je izgubljeno.
11 I dok su oni to slušali, pridoda on i ispripovijeda jedno poređenje, zato što je bio blizu Jerusalima i zato što su oni mislili da će se odmah pojaviti kraljevstvo Božje.
12 Reče on, dakle, Neki ugledan čovjek ode u daleku zemlju da primi za sebe kraljevstvo i da se vrati.
13 I dozva on svojih deset slugu i preda im deset minā; i reče im, Trgujte dok ja ne dođem.
14 Ali njegovi su ga građani mrzili pa poslaše za njim poslanstvo, rekavši, Nećemo da taj kraljuje nad nama.
15 Kada se on, primivši kraljevstvo, vratio, zapovjedi da mu dozovu one sluge kojima bješe predao novac, da sazna koliko je svaki zaradio trgovanjem.
16 Tada pristupi prvi, rekavši, Gospodaru, tvoja mina donijela je deset minā.
17 I reče mu on, Dobro, dobri slugo: budući da si bio vjeran u najmanjem, vladaj nad deset gradova.
18 I dođe drugi, rekavši, Gospodaru, tvoja mina donijela je pet minā.
19 I njemu reče, I ti budi nad pet gradova.
20 Dođe i treći, rekavši, Gospodaru, evo tvoje mine, koju sam držao pohranjenu u marami.
21 Bojao sam te se, jer si čovjek strog: uzimaš ono što nisi pohranio i žanješ ono što nisi posijao.
22 I reče mu on, Iz tvojih ću te usta suditi, opaki slugo. Znao si da sam čovjek strog: uzimam ono što nisam pohranio i žanjem ono što nisam posijao.
23 Zašto onda nisi dao moj novac u banku da po povratku zatražim svoje s dobitkom?
24 I reče onima koji stajahu ondje, Uzmite od njega tu minu i dajte je onome koji ima deset minā.
25 (I rekoše mu, Gospodaru, on ima deset minā.)
26 Jer, kažem vam, Svakome ko ima daće se, a od onoga koji nema oduzeće se i ono što ima.
27 A te moje neprijatelje, koji nisu htjeli da kraljujem nad njima, dovedite ovamo i preda mnom ih pogubite.
28 Kada je to ispripovijedao, krenu on naprijed uzlazeći u Jerusalim.
29 A kada se približio Vitfagi i Vitaniji, kod gore zvane Maslinska, posla dvojicu svojih učenika,
30 Rekavši, Pođite u selo pred vama. U njemu ćete, čim uđete, naći privezano magare na kome dosad još niko od ljudi nije sjedio: odvežite ga i dovedite ovamo.
31 A ako vas neko upita, Zašto ga odvezujete? recite mu ovako, Zato što treba Gospodu.
32 I odoše ti koji bjehu poslani i nađoše sve onako kako im je on rekao.
33 I dok su oni odvezivali magare, rekoše im njegovi vlasnici, Zašto odvezujete magare?
34 I rekoše oni, Gospodu treba.
35 I odvedoše ga Isusu te prebaciše svoje haljine na magare i postaviše Isusa na nj.
36 I, kako je on prolazio, prostirahu oni svoju odjeću po putu.
37 A kada se on približio, već na obronku Maslinske gore, poče se sve ono mnoštvo učenika radovati i bučnim glasom hvaliti Boga za sva silna djela što ih bjehu vidjeli,
38 Govoreći, Blagosloven neka je Kralj koji dolazi u ime Gospodovo: mir u nebu i slava u visinama.
39 A neki od farisejā iz mnoštva rekoše mu, Učitelju, ukori svoje učenike.
40 I odgovori im on i reče, Kažem vam da će, ako ovi ućute, kamenje povikati.
41 A kada se približio i ugledao grad, zaplaka nad njim,
42 Govoreći, Kada bi i ti, barem u ovaj svoj dan, spoznao ono što je za tvoj mir! ali sada je to skriveno tvojim očima.
43 Jer doći će na tebe dani kada će te tvoji neprijatelji okružiti bedemom, opkoliti te i pritisnuti sa svih strana,
44 I sravniće te sa zemljom, i djecu tvoju u tebi; i neće ostaviti u tebi ni kamen na kamenu: zato što nisi prepoznao trenutak svoga pohođenja.
45 I uđe on u hram te poče izgoniti one koji su ondje prodavali i one koji su kupovali,
46 Govoreći im, Pisano je, Kuća moja, kuća je molitve, a vi ste od nje načinili špilju razbojničku.
47 I svakodnevno je naučavao u hramu. A sveštenički glavari i pismoznanci i narodni prvaci nastojahu ga pogubiti,
48 Ali ne mogoše naći šta bi učinili: jer ga je sav narod vrlo pažljivo slušao.

Jevanđelje po Luki 20 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jednoga od tih dana, dok je u hramu poučavao narod i propovijedao jevanđelje, dođoše nada nj sveštenički glavari i pismoznanci sa starješinama
2 Te prozboriše, rekavši mu, Reci nam, kojom vlašću to činiš? ili, ko je taj koji ti je dao tu vlast?
3 I odgovori on i reče im, Upitaću i ja vas nešto; i odgovorite mi:
4 Je li Jovanovo krštenje bilo od neba ili od ljudi?
5 I umovahu oni međusobno, govoreći, Ako kažemo, Od neba; on će reći, Zašto mu onda niste povjerovali?
6 Ali ako kažemo, Od ljudi; sav će nas narod kamenovati: jer su uvjereni da je Jovan bio prorok.
7 I odgovoriše da ne mogu reći odakle ono bješe.
8 I reče Isus njima, Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.
9 Tada on poče narodu pripovijedati ovo poređenje: Neki čovjek je posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i na duže vrijeme otputovao u daleku zemlju.
10 A kada je došlo vrijeme, posla on slugu vinogradarima da mu daju od vinogradova roda; ali ga vinogradari istukoše i otposlaše praznih ruku.
11 I posla on drugoga slugu; ali oni i njega istukoše, osramotiše i otposlaše praznih ruku.
12 Još posla i trećega; ali oni i njega izraniše i izbaciše.
13 Tada reče gospodar vinograda, Šta da učinim? Poslaću im svog ljubljenog sina: može biti da će njega poštovati kada ga vide.
14 Ali kada ga vinogradari ugledaše, rasudiše međusobno, rekavši, To je nasljednik: ubijmo ga da nasljedstvo bude naše.
15 I izbaciše ga iz vinograda i ubiše. Šta će im, dakle, učiniti gospodar vinograda?
16 Doći će i pogubiće te vinogradare, a vinograd će dati drugima. Kada su oni to čuli, rekoše, Ne daj Bože!
17 I pogleda ih on i reče, Šta, onda, znači to što je pisano, Kamen koji odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni?
18 Ko god padne na taj kamen, smrskaće se, a na koga on padne, u prah će ga satrti.
19 I pokušaše istoga trena sveštenički glavari i pismoznanci staviti ruke na nj; ali bojahu se naroda, jer su shvatili da je protiv njih ispripovijedao to poređenje.
20 I vrebahu na nj; i poslaše uhode koje se građahu pravedni, da ga uhvate u riječi i predaju vlasti i rukovodstvu upraviteljevom.
21 I upitaše ga, rekavši, Učitelju, znamo da pravo govoriš i naučavaš, i nisi pristrasan ni prema kome, nego odista naučavaš put Božji:
22 Je li nam dopušteno dati porez ćesaru ili nije?
23 Ali on proniknu njihovu lukavost i reče im, Zašto me iskušavate?
24 Pokažite mi novčić. Čiji lik i natpis ima? Oni odgovoriše, Ćesarev.
25 I reče im on, Dajte, stoga, ćesaru ono što je ćesarevo, a Bogu ono što je Božje.
26 I ne mogoše ga uhvatiti u riječima pred narodom pa, zadivljeni njegovim odgovorom, umuknuše.
27 Tada dođoše k njemu neki od sadukejā, koji poriču da postoji vaskrsenje, i upitaše ga
28 Rekavši, Učitelju, Mojsije nam je napisao, Ako nečiji brat, koji je imao ženu, umre bez djece, neka njegov brat uzme tu ženu i podigne sjeme svome bratu.
29 Bjehu, dakle, sedmorica braće: i uze prvi ženu i umrije bez djece.
30 I drugi je uze za ženu, ali i on umrije bez djece.
31 I treći je uze, a tako i sva sedmorica: i ne ostaviše djece i pomriješe.
32 Nakon svih njih umrije i žena.
33 Dakle, kome od njih je žena po vaskrsenju? jer sedmorica su je imala za ženu.
34 I odgovori im Isus, rekavši, Djeca ovoga svijeta žene se i udaju:
35 Ali oni koji budu smatrani dostojnima onoga svijeta i vaskrsenja od mrtvih, ne žene se niti se udaju.
36 Ni umrijeti više ne mogu: jer su jednaki anđelima; i djeca su Božja, jer su djeca vaskrsenja.
37 A da mrtvi vaskrsavaju pokazao je i Mojsije kod grma, kad je Gospoda nazvao Bogom Avrahamovim, i Bogom Isakovim, i Bogom Jakovljevim.
38 Jer nije on Bog mrtvih, nego živih: jer svi njemu žive.
39 Odgovarajući, neki od pismoznanaca rekoše, Učitelju, dobro si rekao.
40 I ne usuđivahu ga se nakon toga išta pitati.
41 I reče im, Kako to govore da je Hrist sin Davidov?
42 I sām David je u knjizi Psalama rekao, Reče GOSPOD Gospodu mome, Sjedni mi zdesna
43 Dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje tvojim nogama.
44 David ga, dakle, naziva Gospodom; kako mu je, onda, sin?
45 Tada, dok ga je slušao sav narod, reče on svojim učenicima,
46 Čuvajte se pismoznanaca, koji vole hodati u dugim plaštovima, i vole pozdrave na trgovima i najviša sjedala u sinagogama i glavna mjesta na gozbama;
47 Koji proždiru kuće udovicā i za izgovor se dugo mole: oni će primiti veću kaznu.

Jevanđelje po Luki 21 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I pogleda on i vidje bogataše kako ubacuju svoje darove u riznicu.
2 A vidje i neku siromašnu udovicu kako ubacuje onamo dva novčića.
3 I reče, Zaista, kažem vam da je ova siromašna udovica ubacila više od svih njih:
4 Jer svi su oni među darove za Boga ubacili od svog obilja, a ona je od svoje nemaštine ubacila sve što je imala za život.
5 I dok su neki govorili o hramu, kako je ukrašen lijepim kamenjem i darovima, on reče,
6 Ovome što gledate doći će dani u kojima neće ostati ni kamen na kamenu neoboren.
7 I upitaše ga, Učitelju, ali kada će to biti? i koji će biti znak kada se to ima dogoditi?
8 I reče on, Pazite da ne budete obmanuti: jer mnogi će doći u moje ime govoreći, Ja sam Hrist, i vrijeme se približilo; no ne idite za njima.
9 A kada čujete za ratove i bune, nemojte se prestrašiti, jer se to najprije treba dogoditi; ali to nije odmah svršetak.
10 Tada im reče, Ustaće narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva;
11 Biće velikih potresa na raznim mjestima, i gladī, i pošastī; i biće strahotā i velikih znamenja s neba.
12 Ali prije svega toga staviće na vas svoje ruke i progoniće vas predajući vas sinagogama i u tamnice, izvoditi pred kraljeve i upravitelje zbog mog imena.
13 I okrenuće vam se to u priliku za svjedočanstvo.
14 Umirite se, stoga, u svojim srcima, i ne smišljajte unaprijed šta ćete odgovoriti:
15 Jer ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti ni oduprijeti svi vaši protivnici.
16 I predavaće vas čak i vaši roditelji, i braća, i rođaci, i prijatelji; i pobiće neke od vas.
17 I svi će vas mrziti zbog mog imena.
18 Ali vama ni vlas s glave neće propasti.
19 U svojoj postojanosti posjedujte svoje duše.
20 A kada vidite Jerusalim opkoljen vojskama, tada znajte da je blizu njegovo opustošenje.
21 Neka tada oni koji su u Judeji bježe u gore, a koji su usred njega neka ga napuste; i neka oni koji su u okolini u nj ne ulaze.
22 Jer to su dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano.
23 Ali jao trudnicama i dojiljama u one dane! jer će biti velika nevolja u zemlji i gnjev nad ovim narodom.
24 I padaće od oštrice mača i biće odvedeni kao roblje među sve narode: a Jerusalim će gaziti neznabošci sve dok se ne navrše razdoblja neznabožaca.
25 I biće znamenjā na suncu, i na mjesecu, i na zvijezdama, a na zemlji tjeskoba narodā i smetenost; huka mora i talasa.
26 Ljudima će srca klonuti od straha i od iščekivanja onoga što dolazi na svijet: jer će se uzdrmati sile nebeske.
27 I ugledaće tada Sina čovječjega gdje dolazi u oblaku sa silom i velikom slavom.
28 A kada se sve to počne zbivati, podignite pogled i podignite svoje glave; jer se približava vaše otkupljenje.
29 I ispripovijeda im on poređenje: Pogledajte smokvu i sva stabla:
30 Kada već potjeraju mladice i sami vidite i znate da je već blizu ljeto.
31 Tako i vi, kad vidite da se to događa, znajte da je blizu kraljevstvo Božje.
32 Zaista vam kažem, Neće proći ovaj naraštaj dok se sve to ne ispuni.
33 Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi nipošto neće proći.
34 I pazite na sebe da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama, tako da iznenada dođe na vas taj dan:
35 Jer će to kao zamka doći na sve one koji prebivaju na licu sve zemlje.
36 Bdijte, stoga, i molite se u svako doba da se nađete dostojnima umaknuti svemu tome što se ima dogoditi i stati pred Sina čovječjega.
37 Danju je naučavao u hramu, a noću izlazio i noćio na gori zvanoj Maslinska.
38 I sav bi narod rano ujutro dolazio k njemu u hram slušati ga.

Jevanđelje po Luki 22 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A bližio se praznik beskvasnih hljebova, koji se naziva Pasha.
2 I tražili su sveštenički glavari i pismoznanci kako da ga ubiju; jer se bojahu naroda.
3 Tada uđe Satana u Judu zvanog Iskariot, koji se ubrajao u dvanaestoricu.
4 I ode on da se dogovori sa svešteničkim glavarima i zapovjednicima kako da im ga preda.
5 I poveseliše se oni i obavezaše se da mu daju novac.
6 I obeća on; i tražio je priliku da im ga preda kada ne bude mnoštva.
7 Tada dođe dan beskvasnih hljebova, u koji treba zaklati pashu.
8 I posla on Petra i Jovana, rekavši, Idite i pripremite nam pashu, da jedemo.
9 A oni mu rekoše, Gdje želiš da pripremimo?
10 I reče im on, Evo, čim uđete u grad susrešće vas čovjek koji nosi vrč s vodom; pođite za njim u kuću u koju uđe.
11 I recite domaćinu te kuće, Učitelj ti poručuje, Gdje je gostinjska soba u kojoj ću jesti pashu sa svojim učenicima?
12 On će vam pokazati veliku namještenu prostoriju na spratu: ondje pripremite.
13 I odoše oni i nađoše tako kako im je on rekao; i pripremiše pashu.
14 A kada je došao taj čas, sjede on za sto, i dvanaestorica apostola s njim.
15 I reče im on, Željno sam htio da jedem ovu pashu s vama prije svoga trpljenja:
16 Jer, kažem vam, Nipošto neću više jesti od nje dok se ona ne ispuni u kraljevstvu Božjem.
17 I uze on čašu, i zahvali, i reče, Uzmite je i razdijelite među sobom.
18 Jer, kažem vam, Neću više piti od trsova ploda dok ne dođe kraljevstvo Božje.
19 I uze hljeb, i zahvali, i razlomi, i dade im ga govoreći, Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje: ovo činite u spomen na mene.
20 Isto tako i čašu, nakon što večeraše, rekavši, Ova čaša je novi zavjet u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva.
21 Ali, evo, ruka onoga koji me izdaje sa mnom je na stolu.
22 Odista, Sin čovječji ide kao što je određeno: ali jao onome čovjeku po kome ga izdaju!
23 I počeše se oni međusobno ispitivati koji bi od njih bio taj koji će to učiniti.
24 A izbi i prepirka među njima kog bi od njih trebalo smatrati najvećim.
25 I reče im on, Kraljevi neznabožaca gospodare nad njima, i oni koji nad njima vladaju nazivaju se dobrotvorima.
26 Ali vi nećete tako: nego, onaj koji je najveći među vama neka bude kao najmlađi, a starješina kao onaj koji poslužuje.
27 Jer ko je veći, onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? nije li onaj koji sjedi za stolom? a ja sam među vama kao onaj koji poslužuje.
28 Vi ste oni koji su ustrajali sa mnom u mojim kušnjama.
29 I dodjeljujem vam kraljevstvo, kao što ga je meni dodijelio moj Otac:
30 Da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu i sjedite na prijestolima sudeći dvanaest Izraelovih plemena.
31 I reče Gospod, Simone, Simone, evo, Satana vas je zaiskao da vas može rešetati kao pšenicu:
32 Ali ja sam molio za tebe da ne malaksa tvoja vjera; a ti, kada se obratiš, učvrsti svoju braću.
33 I reče mu on, Gospode, s tobom sam spreman ići i u tamnicu i u smrt.
34 I reče on, Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao prije no triput porekneš da me poznaješ.
35 I reče im, Kada sam vas poslao bez novčanika i torbe i obuće, je li vam išta nedostajalo? Oni rekoše, Ništa.
36 Tada im on reče, No sada neka uzme novčanik onaj ko ga ima, jednako i svoju torbu; a onaj ko nema mač neka proda svoju haljinu i kupi ga.
37 Jer, kažem vam da se sada na meni treba dovršiti ono što je napisano, I bī ubrojen među bezakonike; jer ono što se odnosi na mene ima svršetak.
38 I rekoše mu, Gospode, evo ovdje dva mača; i reče im on, Dosta je.
39 I iziđe on te, po svome običaju, pođe na Maslinsku goru; a slijediše ga i njegovi učenici.
40 Našavši se na tome mjestu, reče im, Molite da ne zađete u napast.
41 Povukavši se od njih otprilike koliko bi se kamenom dobacilo, klekne i stade moliti,
42 Govoreći, Oče, ako hoćeš otkloni ovu čašu od mene: ali ne moja volja, nego tvoja neka bude.
43 I ukaza mu se anđeo s neba, snažeći ga.
44 Našavši se u predsmrtnoj muci, još je žešće molio: i bješe njegov znoj kao velike kapi krvi što padahu na zemlju.
45 A kad je ustao od molitve, dođe do učenika i nađe ih zaspale zbog žalosti,
46 I reče im, Zašto spavate? ustanite i molite da ne zađete u napast.
47 I dok je još govorio, eto svjetine; a onaj koji se zvao Juda, jedan od dvanaestorice, išao je pred njima. I približi se on Isusu da ga poljubi.
48 A Isus mu reče, Juda, poljupcem predaješ Sina čovječjega?
49 Kada oni oko njega vidješe šta će uslijediti, rekoše mu, Gospode, da udarimo mačem?
50 I udari jedan od njih slugu velikog sveštenika i odsiječe mu desno uho.
51 I odgovori Isus i reče, Pustite, dosta je. I dotače mu uho i iscijeli ga.
52 Tada Isus onima koji su došli na nj, svešteničkim glavarima, i hramskim zapovjednicima, i starješinama, reče, Kao na razbojnika ste izišli s mačevima i toljagama?
53 Dok sam svakodnevno bio s vama u hramu, niste pružili ruke na mene: no ovo je vaš trenutak i vlast tame.
54 Tada ga pograbiše i odvedoše; i uvedoše ga u kuću velikog sveštenika. A Petar je slijedio izdaleka.
55 A kada su posred dvora zapalili vatru i posjedali zajedno, sjede Petar među njih.
56 No neka mlada sluškinja ga spazi gdje sjedi kraj vatre, prodorno ga pogleda i reče, I ovaj je bio s njim.
57 I poreče ga on, rekavši, Ženo, ne poznajem ga.
58 Nedugo nakon toga ugleda ga neko drugi pa reče, I ti si od njih. I reče Petar, Čovječe, nisam.
59 I prođe otprilike jedan sat, kadli neki drugi samouvjereno utvrdi, rekavši, Zaista, i ovaj je bio s njim: jer je Galilejac.
60 I reče Petar, Čovječe, ne znam šta govoriš. I istoga se trena, dok je on još govorio, oglasi pijetao.
61 I okrenu se Gospod i pogleda Petra. I sjeti se Petar Gospodove riječi, kako mu bješe rekao, Prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me poreći.
62 I iziđe Petar napolje i gorko zaplaka.
63 A ljudi koji su držali Isusa, rugahu mu se i udarahu ga.
64 I povezavši mu oči, udarahu ga po licu i zapitkivahu govoreći, Proreci ko je taj koji te udario?
65 I još mnogo toga hulno govorahu na nj.
66 Čim je osvanuo dan, okupi se narodno starješinstvo, i sveštenički glavari i pismoznanci, te ga dovedoše pred svoj sabor, rekavši,
67 Jesi li ti Hrist? reci nam. I reče im on, Ako vam kažem, nećete vjerovati,
68 A ako vas i zapitam, nećete mi odgovoriti niti me pustiti.
69 Od sada će Sin čovječji sjediti zdesna sile Božje.
70 Tada svi rekoše, Ti si, dakle, Sin Božji? I reče im on, Vi kažete da ja jesam.
71 I rekoše oni, Šta nam još treba svjedočanstvo? jer sami smo čuli iz njegovih usta.

Jevanđelje po Luki 23 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I podiže se sva ona svjetina i odvede ga k Pilatu.
2 I počeše ga optuživati, govoreći, Ovoga smo našli kako izopačava narod i zabranjuje davati porez ćesaru govoreći da je on sām Hrist Kralj.
3 I upita ga Pilat, rekavši, Ti si kralj Judejaca? On mu odgovori i reče, To ti kažeš.
4 Tada Pilat reče svešteničkim glavarima i narodu, Nikakve krivice ne nalazim na tome čovjeku.
5 Ali oni još žešće navaljivahu, govoreći, Buni narod naučavajući po svoj judejskoj zemlji, počevši od Galileje dovde.
6 Kada je Pilat čuo za Galileju, upita je li taj čovjek Galilejac.
7 I doznavši da je iz područja Irodovog, posla ga Irodu, koji tih dana takođe bješe u Jerusalimu.
8 A kada je Irod ugledao Isusa, uveliko se obradova: jer odavno ga je već htio vidjeti, budući da je mnogo o njemu slušao, i nadao se da će ga vidjeti gdje čini kakvo čudo.
9 I ispitivao ga je mnogim riječima, ali mu on nije ništa odgovorio.
10 A stajali su ondje i sveštenički glavari i pismoznanci i žestoko ga optuživali.
11 I ponizi ga Irod, zajedno sa svojim vojnicima, i ismija; i odjenu ga u otmjeni plašt i posla natrag Pilatu.
12 Toga dana Pilat i Irod postadoše prijatelji: jer prije bjehu u međusobnom neprijateljstvu.
13 I sazva Pilat svešteničke glavare i starješine i narod,
14 I reče im, Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da izopačava narod: i evo, ispitao sam ga pred vama, no nisam našao na tome čovjeku krivicu u pogledu onoga za šta ga optužujete;
15 A ni Irod: jer vas poslah i k njemu; i evo, on nije učinio ništa što zaslužuje smrt.
16 Kazniću ga, dakle, i pustiti.
17 (Jer za praznik je imao obavezu da im pusti nekoga.)
18 No oni svi zajedno povikaše, Ukloni ovoga i pusti nam Varavu!
19 (A taj zbog neke pobune počinjene u gradu, i zbog ubistva, bješe bačen u tamnicu.)
20 Stoga im Pilat ponovo prozbori, jer je htio da oslobodi Isusa,
21 Ali oni i dalje vikahu, Razapni ga, razapni ga!
22 I reče im on po treći put, Zašto, kakvo zlo je ovaj učinio? nisam na njemu našao ništa što zaslužuje smrt: kazniću ga, dakle, i pustiti.
23 Ali oni navaljivahu zahtijevajući na sav glas da ga razapnu. I nadvladaše njihovi glasovi i glasovi svešteničkih glavara.
24 I presudi Pilat da im bude po njihovom zahtjevu.
25 I pusti im onoga koji zbog pobune i ubistva bješe bačen u tamnicu, koga su zaiskali, a Isusa predade njima na volju.
26 I dok su ga odvodili, uhvatiše nekog Simona, Kirinca, koji je dolazio s polja, i staviše na nj krst da ga nosi za Isusom.
27 I slijedilo ga je veliko mnoštvo naroda, i žene, koje su ga oplakivale i naricale za njim.
28 Okrenuvši se k njima, Isus reče, Kćeri jerusalimske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za svojom djecom.
29 Jer, evo, dolaze dani u koje će govoriti, Blagoslovene nerotkinje i utrobe koje nikada nisu rodile i prsa koja nikada nisu dojila.
30 Tada će početi da govore gorama, Padnite na nas; i brdima, Pokrijte nas.
31 Jer ako tako čine sa zelenim stablom, šta li će se suvome učiniti?
32 A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih pogube s njim.
33 Kada su došli na mjesto zvano Kosturnica, razapeše ondje njega i zločince: jednoga zdesna, a drugoga slijeva.
34 Tada Isus reče, Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine. I razdijeliše odjeću njegovu i baciše kocku.
35 I stajaše ondje narod gledajući. Zajedno s njima rugahu mu se i glavari, govoreći, Druge je spasio; neka spasi sām sebe ako je Hrist, izabranik Božji.
36 A rugahu mu se i vojnici prilazeći mu, nudeći ga octom
37 I govoreći, Ako si ti kralj Judejaca, spasi sām sebe.
38 A bješe i natpis iznad njega, ispisan slovima grčkog, latinskog i hebrejskog, OVO JE KRALJ JUDEJACA.
39 Jedan od obješenih zločinaca pogrđivaše ga, govoreći, Ako si ti Hrist, spasi sebe i nas.
40 A drugi ga prekori, rekavši, Zar se ne bojiš Boga ni ti koji si pod istom osudom?
41 Ali mi po pravdi, jer primamo ono što smo djelima zaslužili: ali ovaj ništa loše nije učinio.
42 I reče Isusu, Sjeti me se, Gospode, kada dođeš u svoje kraljevstvo.
43 I reče mu Isus, Zaista, kažem ti, Danas ćeš biti sa mnom u raju.
44 I bješe oko šestoga sata, i spusti se tama na svu zemlju do devetoga sata.
45 I pomrači se sunce, a hramska se zavjesa razdera po sredini.
46 I povika Isus bučnim glasom, Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj! I, rekavši tako, predade duh.
47 A kada stotnik vidje šta se dogodilo, poče on slaviti Boga, rekavši, Vaistinu, ovaj čovjek bješe pravednik.
48 A sva svjetina koja se bila okupila to gledati, vidjevši šta se dogodilo, vraćala se udarajući se u prsa.
49 A podalje stajahu svi koji su ga poznavali, i žene koje su ga slijedile iz Galileje, i gledahu to.
50 I gle, bješe ondje čovjek imena Josif; savjetnik, dobar čovjek i pravedan
51 (On nije bio pristao uz njihovu odluku i postupak), iz Arimateje, judejskoga grada, koji je i sām iščekivao kraljevstvo Božje.
52 On pristupi Pilatu i zaiska Isusovo tijelo.
53 I skide ga, uvi ga u platno i položi u grobnicu isklesanu u stijeni, u koju još niko nije bio položen.
54 A taj dan bješe priprema i sabat se primiče.
55 A pratile su ga i žene koje su došle s njim iz Galileje, i razgledale su grobnicu i kako je položeno njegovo tijelo.
56 Zatim su se vratile i pripremile miomirise i pomasti; a dana sabatnjeg su mirovale u skladu sa zapoviješću.

Jevanđelje po Luki 24 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A prvoga dana u sedmici, vrlo rano izjutra, dođoše one do grobnice donijevši miomirise što ih bjehu pripremile, i neki drugi s njima.
2 I nađoše kamen otkotrljan od grobnice.
3 I uđoše, ali ne nađoše tijelo Gospoda Isusa.
4 I dok su bile silno zbunjene zbog toga, gle, stadoše kraj njih dvojica muškaraca u blistavoj odjeći.
5 I dok su one, prestrašene, oborile lica k zemlji, oni im rekoše, Zašto tražite živoga među mrtvima?
6 Nije ovdje, nego vaskrsnu. Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji,
7 Rekavši, Sin čovječji treba biti predan u ruke grešnih ljudi, i biti razapet, i treći dan vaskrsnuti.
8 I prisjetiše se njegovih riječi.
9 I vratiše se od grobnice i dojaviše sve to jedanaestorici i svima ostalima.
10 Bješe to Marija Magdalina, i Jovana, i Marija, majka Jakovljeva, i ostale koje bjehu s njima, koje su o tome govorile apostolima.
11 Ali ovima su se te riječi učinile kao trabunjanje i ne povjerovaše im.
12 Tada ustade Petar i otrča do grobnice. Sagnuvši se u nju, ugleda lanene povoje kako leže zasebno; i ode čudeći se u sebi tome što se zbilo.
13 I gle, dvojica od njih istoga su dana putovala u selo koje se zove Emaus, koje bješe šezdesetak potrkališta od Jerusalima.
14 I razgovarahu međusobno o svemu što se bilo dogodilo.
15 I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se sām Isus i pođe s njima.
16 Ali njihovim očima bī uskraćeno prepoznati ga.
17 I reče im on, Šta to putem međusobno razgovarate, i zašto ste žalosni?
18 Odgovarajući mu, jedan od njih, čije ime bješe Kleopa, reče, Zar si ti samo stranac u Jerusalimu pa nisi saznao to što se u njemu dogodilo ovih dana?
19 I reče im on, Šta to? I rekoše mu, Ono s Isusom Nazarećaninom, koji bješe prorok silan u djelu i riječi pred Bogom i svim narodom;
20 I kako su ga sveštenički glavari i naši upravitelji predali da bude osuđen na smrt i razapeli ga.
21 A mi smo se nadali da je on onaj koji će izbaviti Izraela. Osim svega toga, danas je već treći dan otkako se to dogodilo.
22 A i neke od naših ženā nas zbuniše: vrlo rano su bile kod grobnice;
23 Ali su, ne našavši njegovo tijelo, došle i rekle da su im se ukazali anđeli, koji rekoše da je on živ.
24 I otišli su neki od naših do grobnice i našli onako kako su žene rekle, ali njega nisu vidjeli.
25 Tada im on reče, O bezumni i srca spora da vjerujete sve što su rekli proroci:
26 Nije li trebalo da Hrist to pretrpi i da uđe u svoju slavu?
27 I, počevši od Mojsija i svih proroka, protumači im u svim pismima ono što ima o njemu.
28 I približiše se selu u koje su išli, a on se napravi kao da će ići dalje.
29 No oni ga nagovarahu, govoreći, Ostani s nama: jer je blizu veče i dan je na izmaku. I uđe on da ostane s njima.
30 I dok bješe s njima za stolom uze hljeb, blagoslovi, razlomi i dade im ga.
31 I otvoriše im se oči i prepoznaše ga, a on iščeznu od njih.
32 I rekoše jedan drugome, Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio i dok nam je razjašnjavao pisma?
33 Istoga trena se digoše; i vratiše se u Jerusalim te nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bjehu s njima,
34 I rekoše, Zaista je vaskrsnuo Gospod i ukazao se Simonu.
35 Nato oni ispripovjedaše ono s puta i kako su ga prepoznali pri lomljenju hljeba.
36 I dok su oni govorili o tome, stade posred njih sām Isus i reče im, Mir vama.
37 Užasnuti i prestrašeni, smatrahu da gledaju duha.
38 I reče im on, Zašto ste uznemireni? i zašto se javljaju sumnje u vašim srcima?
39 Pogledajte ruke moje i noge moje, da sam to ja: opipajte me i pogledajte; jer duh nema tijelo ni kosti, kao što vidite mene da imam.
40 I, rekavši to, pokaza im svoje ruke i noge.
41 I dok oni od radosti još nisu vjerovali, i čudili se, reče im on, Imate li ovdje štogod za jelo?
42 Oni mu pružiše komad pečene ribe i pčelinjeg saća.
43 I uze on to i pojede pred njima.
44 I reče im, To su one riječi koje sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se treba ispuniti sve ono što je u Mojsijevom zakonu, i u prorocima, i u psalmima, napisano o meni.
45 Tada im otvori razum da razumiju pisma,
46 I reče im, Tako je zapisano da Hrist treba trpjeti i trećega dana vaskrsnuti od mrtvih;
47 I da će se u njegovo ime propovijedati pokajanje i oproštenje grijehā među svim narodima, počevši od Jerusalima.
48 A vi ste tome svjedoci.
49 I evo, šaljem na vas obećanje mog Oca: no ostanite u gradu Jerusalimu dok se ne odjenete u silu odozgo.
50 I izvede ih sve do Vitanije, i podiže ruke, i blagoslovi ih.
51 I dok ih je blagosiljao, rastade se od njih te bī uznesen u nebo.
52 A oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošću.
53 I bjehu neprestano u hramu hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin.

Jevanđelje po Jovanu — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Jevanđelje po Jovanu 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U početku bješe Riječ, i Riječ bješe s Bogom, i Riječ bješe Bog.
2 On u početku bješe s Bogom.
3 Sve je po njemu postalo, i bez njega nije postalo ništa što je postalo.
4 U njemu bješe život, i život bješe svjetlo ljudima.
5 I svijetli svjetlo u tami i tama ga ne obuze.
6 Pojavi se čovjek poslan od Boga, čije ime bješe Jovan.
7 On je došao kao svjedok da svjedoči za Svjetlo, da svi povjeruju kroza nj.
8 Ne bješe on to Svjetlo, nego bješe poslan da svjedoči za Svjetlo.
9 Bješe to Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.
10 On na svijetu bješe i svijet po njemu postade, a svijet ga ne upozna.
11 K svojima je došao i njegovi ga ne primiše.
12 Ali svima koji ga primiše on dade moć da postanu sinovi Božji, to jest onima koji vjeruju ime njegovo:
13 Koji se ne rodiše od krvi, niti od volje tijela, niti od volje muškarčeve, nego od Boga.
14 I postade Riječ tijelo, i prebivaše među nama, pun milosti i istine (i promatrasmo slavu njegovu, slavu kao u jedinorođenog od Oca).
15 Jovan je svjedočio za njega, i vikao, kazujući, Ovo je onaj za koga govorah, Onaj koji za mnom dolazi, preda mnom je, jer on prije mene bješe.
16 I od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
17 Jer zakon je bio predan po Mojsiju, ali milost i istina došla je po Isusu Hristu.
18 Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga; jedinorođeni Sin, koji je u Očevom naručju, on ga je objavio.
19 A ovo je svjedočanstvo Jovanovo kada su mu Judejci iz Jerusalima poslali sveštenike i Levite da ga upitaju, Ko si ti?
20 I prizna on, i ne poreče, nego prizna, Ja nisam Hrist.
21 I upitaše ga, Šta onda? Jesi li Ilija? I on reče, Nisam. Jesi li taj prorok? I odgovori, Ne.
22 Tada mu oni rekoše, Ko si ti? da možemo dati odgovor onima koji nas poslaše. Šta ti kažeš o sebi?
23 On reče, Ja sam glas jednoga koji viče u pustinji, Poravnajte put Gospodu, kao što reče prorok Isaija.
24 A oni koji bjehu poslani bjehu od farisejā.
25 I upitaše ga oni, i rekoše mu, Zašto onda krštavaš, ako nisi ni Hrist, ni Ilija, ni taj prorok?
26 Jovan im odgovori, rekavši, Ja krštavam vodom; ali među vama stoji jedan, koga vi ne poznajete:
27 On je taj koji za mnom dolazi, a prije mene je, kome ja nisam dostojan odriješiti remen na obući.
28 Ovo se zbilo u Vitavari, s one strane Jordana, gdje je Jovan krštavao.
29 Idućega dana ugleda Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče, Evo Jaganjca Božjeg, koji odnosi grijeh svijeta.
30 Ovo je onaj za koga rekoh, Poslije mene dolazi čovjek koji je preda mnom, jer on prije mene bješe.
31 I nisam ga poznavao: ali sam zato došao i krštavam vodom, da se on objavi Izraelu.
32 I posvjedoči Jovan, rekavši, Vidjeh Duha kako silazi s neba kao golub i stade na nj.
33 I nisam ga poznavao: ali onaj koji me poslao da krštavam vodom, taj mi reče, Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krštava Duhom Svetim.
34 I ja vidjeh, i posvjedočih da je taj Sin Božji.
35 Idućega dana opet stajaše Jovan, i dvojica od njegovih učenika;
36 I gledajući na Isusa gdje prolazi, reče on, Evo Jaganjca Božjeg!
37 I čuše ga ta dva učenika šta govori, pa pođoše za Isusom.
38 I okrenuvši se, ugleda ih Isus gdje ga slijede pa im reče, Šta tražite? Oni mu rekoše, Ravi (a to prevedeno znači, Učitelju), gdje boraviš?
39 Reče im on, Dođite i vidite. Oni dođoše i vidješe gdje on boravi, te ostadoše s njime taj dan: a bješe otprilike deseti sat.
40 Andrija, brat Simona Petra, bio je jedan od one dvojice koji su čuli Jovana i pošli za njim.
41 On najprije nađe svoga brata Simona, i reče mu, Našli smo Mesiju, što prevedeno znači, Hrist.
42 I dovede ga k Isusu. I pogledavši ga, Isus reče, Ti si Simon, sin Jonin: ti ćeš se zvati Kifa, što prevedeno znači, Kamen.
43 Idući dan htjede Isus poći u Galileju, pa nađe Filipa i reče mu, Slijedi me.
44 A Filip bješe iz Vitsaide, grada Andrijinog i Petrovog.
45 Filip nađe Natanaila, i reče mu, Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u zakonu, i proroci, Isusa Nazarećanina, sina Josifovog.
46 I reče mu Natanailo, Može li išta dobro doći iz Nazareta? Reče mu Filip, Dođi i vidi.
47 Ugleda Isus Natanaila gdje dolazi k njemu, pa reče za nj, Evo pravoga Izraelca, u kome nema prevare!
48 Natanailo mu reče, Odakle me znaš? Isus odgovori i reče mu, Vidjeh te prije no što te Filip pozvao, dok si bio pod smokvom.
49 Odgovori Natanailo i reče mu, Ravi, ti si Sin Božji; ti si Kralj Izraela.
50 Odgovori Isus i reče mu, Zato što ti rekoh, Vidjeh te pod smokvom, vjeruješ? vidjećeš i veće od toga.
51 I reče mu, Zaista, zaista, kažem vam, Odsada ćete gledati nebo otvoreno, i anđele Božje kako uzlaze i silaze nad Sina čovječjega.

Jevanđelje po Jovanu 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A bješe trećega dana svadba u Kani galilejskoj; i bješe ondje Isusova majka.
2 A na svadbu je bio pozvan i Isus, i njegovi učenici.
3 Kad im je ponestalo vina, reče Isusu njegova majka, Nemaju vina.
4 Reče joj Isus, Ženo, šta ja imam s tobom? moj čas još nije došao.
5 Majka njegova reče slugama, Šta god vam kaže, učinite.
6 A bješe ondje postavljeno šest kamenih posuda za vodu, prema običaju za čišćenje u Judejaca, svaka zapremine od dvije ili tri mjere.
7 Reče im Isus, Napunite posude vodom. I napuniše ih do ruba.
8 I reče im, Zagrabite sada i nosite domaćinu. I odniješe.
9 Kada je domaćin okusio vodu koja je postala vino, a nije znao odakle je (ali znale su sluge koje su vodu zagrabile), dozva on mladoženju
10 I reče mu, Svaki čovjek najprije posluži dobro vino; a kada se ljudi dosta napiju, onda ono lošije; no ti si dobro vino čuvao sve do sada.
11 Ovaj početak čudesa učinio je Isus u Kani galilejskoj, te pokazao svoju slavu; i povjerovaše ga njegovi učenici.
12 Nakon toga siđe on u Kapernaum, on, i njegova majka, i njegova braća, i njegovi učenici; i ne ostadoše ondje mnogo dana.
13 I judejska pasha bješe nadohvat ruke, pa uziđe Isus u Jerusalim,
14 I nađe u hramu one koji prodavahu volove, i ovce, i golubove, i mjenjače novca gdje sjede;
15 I načinivši bič od uzica, sve ih istjera iz hrama, i ovce, i volove, a mjenjačima rasu novac i isprevrta stolove;
16 I reče onima koji prodavahu golubice, Nosite to odavde; ne pravite od kuće moga Oca kuću trgovačku.
17 I sjetiše se njegovi učenici da je pisano, Revnost za kuću tvoju izjede me.
18 Tada odgovoriše Judejci i rekoše mu, Koji znak nam pokazuješ, kad već to činiš?
19 Odgovori Isus i reče im, Uništite ovaj hram i ja ću ga za tri dana podići.
20 Tada rekoše Judejci, Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti ćeš ga podići za tri dana?
21 No on je govorio o hramu svoga tijela.
22 Stoga se, kada je vaskrsnuo od mrtvih, njegovi učenici sjetiše da im je to bio rekao; i povjerovaše pismu, i riječi koju Isus bješe rekao.
23 A kada je boravio u Jerusalimu tokom pashe, za praznika, mnogi povjerovaše u njegovo ime kad vidješe znamenja koja je činio.
24 Ali im se sām Isus nije povjeravao, jer je poznavao sve ljude,
25 I nije trebao da mu ko daje svjedočanstvo o čovjeku: jer je znao šta je u čovjeku.

Jevanđelje po Jovanu 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Bješe među farisejima neki čovjek imena Nikodim, poglavar Judejaca.
2 On noću dođe k Isusu i reče mu, Ravi, znamo da si učitelj od Boga došao: jer niko ne može činiti ta čudesa koja ti činiš, osim ako Bog nije s njim.
3 Odgovori Isus i reče mu, Zaista, zaista, kažem ti, Ako se ko ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstvo Božje.
4 Reče mu Nikodim, Kako se čovjek može roditi kad je star? može li po drugi put ući u utrobu svoje majke i roditi se?
5 Isus odgovori, Zaista, zaista, kažem ti, Ako se ko ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.
6 Ono što je rođeno od tijela, tijelo je; a ono što je rođeno od Duha, duh je.
7 Ne čudi se što ti rekoh, Morate se nanovo roditi.
8 Vjetar duva gdje hoće, i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kuda ide: tako je svaki koji je rođen od Duha.
9 Odgovori Nikodim i reče mu, Kako to može biti?
10 Odgovori Isus i reče mu, Ti si učitelj Izraelu i ne znaš to?
11 Zaista, zaista, kažem ti, Govorimo ono što znamo i svjedočimo ono što vidjesmo, ali naše svjedočanstvo ne primate.
12 Ako sam vam rekao ovo zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem o onom nebeskom?
13 Niko nije uzišao u nebo, osim onaj koji je sišao s neba, to jest Sin čovječji, koji je u nebu.
14 I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin čovječji,
15 Da ko god u njega povjeruje ne propadne, nego ima život vječni.
16 Jer Bog je tako ljubio svijet da je svog jedinorođenog Sina dao, da ko god u njega povjeruje ne propadne, nego ima život vječiti.
17 Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi kroza nj.
18 Onaj ko njega povjeruje, ne osuđuje se; a onaj ko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije povjerovao u ime jedinorođenog Sina Božjeg.
19 A ovo je ta osuda, da je svjetlo došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo, jer im djela bjehu zla.
20 Jer svako ko čini zlo, mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne osude njegova djela.
21 Ali onaj ko čini istinu, dolazi k svjetlu da se pokažu njegova djela, da su u Bogu učinjena.
22 Poslije toga dođoše Isus i njegovi učenici u zemlju judejsku; i zadržao se ondje s njima i krštavao.
23 I Jovan je krštavao u Enonu, blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode: i dolazili su, i krštavaše ih.
24 Jer Jovan još ne bješe bačen u tamnicu.
25 Tada između nekih Jovanovih učenika i Judejaca izbi rasprava o čišćenju.
26 I dođoše oni k Jovanu i rekoše mu, Ravi, onaj koji je bio s tobom s one strane Jordana, za kog si ti svjedočio, evo, on krštava, i svi dolaze k njemu.
27 Odgovori Jovan i reče, Ne može čovjek primiti ništa, osim ako mu je dano s neba.
28 Vi mi sāmi svjedočite da rekoh, Nisam ja Hrist, nego da sam poslan pred njim.
29 Onaj ko ima nevjestu, mladoženja je: ali prijatelj mladoženjin, koji stoji i sluša ga, silno se raduje zbog mladoženjina glasa; ta se moja radost, stoga, ispunila.
30 On mora rasti, a ja se moram umanjivati.
31 Onaj koji odozgo dolazi, iznad svih je; onaj ko je sa zemlje, zemaljski je, i zemaljski govori; onaj koji s neba dolazi, iznad svih je.
32 I ono što je on vidio i čuo, to svjedoči, a niko ne prima njegovo svjedočanstvo.
33 Onaj ko je primio njegovo svjedočanstvo potvrdio je da je Bog istinit.
34 Jer onaj koga je Bog poslao, Božje riječi govori: jer Bog mu Duha ne daje na mjeru.
35 Otac ljubi Sina, i sve je predao u ruku njegovu.
36 Onaj ko povjeruje Sina, ima život vječiti; a onaj ko ne povjeruje Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje na njemu.

Jevanđelje po Jovanu 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Kada, dakle, Gospod dozna da su fariseji čuli da on, Isus, dobiva i krštava više učenika negoli Jovan
2 (Premda sām Isus nije krštavao, nego njegovi učenici),
3 Napusti on Judeju, te ponovo ode u Galileju.
4 A morao je proći kroz Samariju.
5 Tada dođe on do samarijskoga grada zvanog Sihar, blizu zemljišta koje je Jakov dao svome sinu Josifu.
6 Ondje bješe Jakovljev bunar. Isus, stoga, umoran od puta, sjede kraj bunara: a bješe oko šestoga sata.
7 Tada dođe neka žena iz Samarije zagrabiti vodu. Reče joj Isus, Daj mi piti.
8 (Jer njegovi učenici bjehu otišli u grad da kupe nešto za jelo.)
9 A žena Samarjanka mu potom reče, Kako to da ti, koji si Judejac, tražiš piti od mene, žene Samarjanke? jer Judejci se ne druže sa Samarjanima.
10 Odgovori joj Isus, Kada bi znala dar Božji i ko je onaj koji ti veli, Daj mi piti, ti bi od njega zaiskala, i on bi tebi dao živu vodu.
11 Reče mu žena, Gospodine, nemaš čime zagrabiti, a i bunar je dubok: odakle ti onda živa voda?
12 Zar si ti veći od našeg oca Jakova, koji nam je dao ovaj bunar, i sām je iz njega pio, i djeca njegova, i njegova stoka?
13 Odgovori Isus i reče joj, Svako ko pije od te vode, ponovo će ožednjeti:
14 Ali onaj ko pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvor vode koja teče u život vječiti.
15 Reče mu žena, Gospodine, daj mi tu vodu da ne žednim, i da ne dolazim ovamo zahvatati.
16 Reče joj Isus, Idi, pozovi svoga muža, pa dođi ovamo.
17 Odgovori mu žena i reče, Nemam muža. Reče joj Isus, Dobro si rekla, Nemam muža:
18 Jer pet muževa si imala; a ni ovaj koga sada imaš nije tvoj muž. To si po istini rekla.
19 Reče mu žena, Gospodine, vidim da si prorok.
20 Naši očevi su štovali na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje treba štovati.
21 Isus joj reče, Ženo, vjeruj mi, dolazi čas kada nećete štovati Oca ni na ovoj gori, ni u Jerusalimu.
22 Vi štujete ono što ne znate, mi štujemo ono što znamo: jer spasenje je od Judejaca.
23 Ali dolazi čas, već sada je, kada će istinski štovaoci u duhu i u istini štovati Oca: jer takve štovaoce traži Otac.
24 Bog je Duh; i oni koji ga štuju, moraju ga štovati u duhu i u istini.
25 Reče mu žena, Znam da dolazi Mesija, koji se zove Hrist. Kada on dođe, sve će nam kazati.
26 Reče joj Isus, Ja, koji ti govorim, sam taj.
27 Nato dođoše njegovi učenici, te se začudiše tome što je on razgovarao sa ženom; no nijedan ne reče, Šta tražiš? ili, Zašto razgovaraš s njom?
28 Tada žena ostavi svoj krčag, te ode u grad i reče ljudima,
29 Dođite da vidite čovjeka koji mi je rekao sve što sam ikad učinila: nije li to Hrist?
30 Oni tada iziđoše iz grada i dođoše k njemu.
31 U međuvremenu su ga učenici molili, govoreći, Učitelju, jedi.
32 No on im reče, Ja imam za jesti jelo za koje vi ne znate.
33 Stoga učenici rekoše jedan drugome, Da mu nije ko donio šta za jesti?
34 Reče im Isus, Moje jelo je činiti volju onoga koji me poslao i dovršiti njegovo djelo.
35 Ne govorite li vi, Još četiri mjeseca i onda dolazi žetva? gle, kažem vam, Podignite svoje oči, i pogledajte polja; jer su već bijela za žetvu.
36 I onaj koji žanje prima platu, i sabire rod za život vječni: da se mogu zajedno radovati i onaj koji sije i onaj koji žanje.
37 Jer u tome je istinita ova izreka, Jedan sije, a drugi žanje.
38 Ja sam vas poslao da žanjete ono oko čega se niste trudili: drugi su se trudili, a vi ste ušli u njihov trud.
39 I mnogi od Samarjana iz onoga grada povjerovaše ga zbog riječi one žene, koja je svjedočila, Rekao mi je sve što sam ikad učinila.
40 A kada Samarjani dođoše k njemu, zamoliše ga da ostane sa njima: i ostade ondje dva dana.
41 I mnogo ih više povjerova zbog njegove riječi;
42 I rekoše ženi, Sada vjerujemo, ali ne zbog tvoga kazivanja: jer sami smo ga čuli, i znamo da je on vaistinu Hrist, Spasitelj svijeta.
43 A nakon dva dana ode on odande i pođe u Galileju.
44 Jer sām je Isus posvjedočio da prorok nema časti u svome zavičaju.
45 Kada je, dakle, stigao u Galileju, Galilejci ga primiše, pošto su vidjeli sve što je učinio u Jerusalimu za praznik: jer i oni bjehu pošli na praznik.
46 I dođe Isus opet u Kanu galilejsku, gdje je od vode načinio vino. A bješe ondje neki kraljev službenik, kome je sin bolovao u Kapernaumu.
47 Kada je čuo da je Isus iz Judeje stigao u Galileju, ode on k njemu, i zaklinjaše ga da siđe i ozdravi mu sina: jer ovaj samo što nije umro.
48 Tada mu Isus reče, Ako ne vidite znamenja i čudesa, nipošto nećete povjerovati.
49 Reče mu kraljev službenik, Gospodine, siđi prije no što mi umre dijete.
50 Isus mu reče, Idi, sin tvoj živi. I povjerova čovjek riječ koju mu Isus bješe rekao, i ode svojim putem.
51 I dok je silazio, u susret mu dođoše sluge, te mu rekoše, Tvoj sin živi.
52 Tada se raspita od njih za sat kada mu je krenulo nabolje; i rekoše mu, Juče u sedmom satu pustila ga je groznica.
53 Tako dozna otac da je to bilo istoga časa u koji mu je Isus rekao, Sin tvoj živi: i povjerova on, i sva njegova kuća.
54 Ovo je opet drugo čudo koje je učinio Isus, kada je iz Judeje došao u Galileju.

Jevanđelje po Jovanu 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nakon toga bješe judejski praznik; i uziđe Isus u Jerusalim.
2 A u Jerusalimu se kod ovčije tržnice nalazi kupalište, koje se na hebrejskom jeziku naziva Vitezda, i ima pet trijemova.
3 U njima je ležalo mnoštvo nemoćnih, slijepih, hromih i uzetih, koji iščekivahu da se pokrene voda;
4 Jer bi anđeo povremeno silazio u kupalište i uzburkavao vodu: ko bi prvi sišao nakon što se voda uzburka, ozdravio bi od kakve god bolesti bolovao.
5 I bješe tamo neki čovjek, koji je bolovao trideset i osam godina.
6 A kada ga ugleda Isus kako leži, znajući da je već dugo u tome stanju, reče mu, Želiš li da ozdraviš?
7 Nemoćnik mu odgovori, Gospodine, nemam čovjeka koji bi me odnio u kupalište kada se uzburka voda; a dok ja dolazim, drugi siđe prije mene.
8 Reče mu Isus, Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj.
9 I odmah ozdravi čovjek, i uze svoju postelju, i prohoda. A taj dan bješe sabat.
10 Zato Judejci rekoše ozdravljenome, Sabatnji dan je: nije ti dopušteno nositi postelju.
11 On im odgovori, Onaj koji me ozdravio reče mi, Uzmi svoju postelju i hodaj.
12 Tada ga upitaše, Koji ti je to čovjek rekao, Uzmi svoju postelju i hodaj?
13 Ali ozdravljeni nije znao ko je taj: jer Isus je nestao u mnoštvu koje je bilo na tome mjestu.
14 Nakon toga nađe ga Isus u hramu, i reče mu, Evo, ozdravio si: ne griješi više, da ti se ne dogodi šta gore.
15 Ode čovjek i javi Judejcima da je Isus taj koji ga je ozdravio.
16 Zbog toga su Judejci progonili Isusa i htjeli ga ubiti, jer je to učinio na sabatnji dan.
17 Ali Isus im odgovori, Otac moj radi sve do sada, i ja radim.
18 Zbog toga ga Judejci još više nastojahu ubiti, jer ne samo što je prekršio sabat, nego je i Boga nazivao svojim Ocem, izjednačujući sebe s Bogom.
19 Tada im Isus odgovori i reče, Zaista, zaista, kažem vam, Sin sām od sebe ne može činiti ništa, nego ono što vidi da čini Otac: jer šta god on čini, to jednako i Sin čini.
20 Jer Otac ljubi Sina, i pokazuje mu sve što sām čini: pokazaće mu i veća djela od ovih, da ćete se čuditi.
21 Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje ih, tako i Sin oživljuje koga hoće.
22 Jer Otac ne sudi nikoga, nego je sav sud predao Sinu:
23 Da svi časte Sina, kao što časte Oca. Onaj ko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga je poslao.
24 Zaista, zaista, kažem vam, Onaj ko sluša moju riječ i povjeruje onoga koji me poslao ima život vječiti i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
25 Zaista, zaista, kažem vam, Dolazi čas, već sada je, kada će mrtvi čuti glas Sina Božjeg: i živjeće oni koji čuju.
26 Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi;
27 A dao mu je i ovlašćenje da sudi, jer je Sin čovječji.
28 Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas,
29 I izići će: oni koji su činili dobro, na vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo, na vaskrsenje osude.
30 Ja sām od sebe ne mogu učiniti ništa. Kako čujem, sudim, i sud moj je pravedan, jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me je poslao.
31 Ako ja svjedočim sām za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito.
32 Drugi je koji svjedoči za mene; i znam da je istinito svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.
33 Vi ste poslali k Jovanu, i on je posvjedočio za istinu.
34 No ja ne primam svjedočanstvo od čovjeka, nego govorim ovo kako biste mogli biti spašeni.
35 On je bio svjetiljka koja gori i svijetli, a vi se htjedoste samo na tren radovati u njegovom svjetlu.
36 Ali ja imam svjedočanstvo veće od Jovanovog: jer djela koja mi je Otac dao da dovršim, upravo djela koja činim, svjedoče za mene da me je poslao Otac.
37 I sām Otac, koji me je poslao, posvjedočio je za mene. Niti ste ikada čuli njegov glas, niti ste vidjeli njegov lik.
38 A ni njegovu riječ nemate da prebiva u vama, jer ne vjerujete onome koga je on poslao.
39 Istražujte pisma, jer po njima mislite imati život vječni: i ona su ta koja svjedoče za mene.
40 I ne želite doći k meni, da život imate.
41 Slavu od ljudi ja ne primam.
42 Ali vās znam, da nemate ljubavi Božje u sebi.
43 Ja sam došao u ime svog Oca, i vi me ne primate; dođe li ko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.
44 Kako biste i mogli vjerovati, kada primate slavu jedan od drugoga, a slavu koja dolazi od Boga jedinoga ne tražite?
45 Nemojte misliti da ću vas ja tužiti Ocu: ima jedan koji vas tuži, to jest Mojsije, u koga se uzdate.
46 Jer da ste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: jer o meni je on pisao.
47 Ali ako ne vjerujete njegovim spisima, kako ćete mojim riječima vjerovati?

Jevanđelje po Jovanu 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Poslije toga ode Isus na drugu stranu Galilejskoga mora, to jest Tiverijadskoga mora.
2 I slijedilo ga je veliko mnoštvo, jer su vidjeli njegova čudesa koja je učinio na bolesnima.
3 I uziđe Isus na goru, i sjeđaše ondje sa svojim učenicima.
4 A bješe blizu pasha, praznik Judejaca.
5 Kada Isus podiže oči i ugleda veliko mnoštvo kako dolazi k njemu, reče on Filipu, Gdje da kupimo hljeba da ovi mogu jesti?
6 Ali to je rekao kušajući ga, jer je znao šta namjerava učiniti.
7 Filip mu odgovori, Hljeba za dvjesta dinara ne bi bilo dovoljno da svaki dobije malo.
8 Reče mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Simona Petra,
9 Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih hljebova i dvije ribice: ali šta je to za tolike?
10 I reče Isus, Dajte da ljudi posjedaju. A bješe mnogo trave na tome mjestu. Tako muškarci posjedaše, na broj oko pet hiljada.
11 I uze Isus hljebove te ih, nakon što je zahvalio, davaše učenicima, a učenici onima koji su posjedali; tako i od riba, koliko su god htjeli.
12 Kada su se nasitili, reče on svojim učenicima, Pokupite preostale ulomke, da ništa ne propadne.
13 Stoga ih pokupiše, i napuniše dvanaest košara ulomaka od pet ječmenih hljebova, što je preostalo onima koji su jeli.
14 Tada ljudi, vidjevši čudo koje je učinio Isus, rekoše, Vaistinu, ovo je taj prorok koji treba doći na svijet.
15 A kada Isus uvidje da namjeravaju doći i na silu ga učiniti kraljem, povuče se ponovo u goru, sasvim sām.
16 A kada se spustilo veče, siđoše njegovi učenici k moru
17 I uđoše u lađu, te krenuše preko mora u Kapernaum. Već se i smračilo, a Isus još ne bješe došao k njima.
18 A more se uzburkalo, jer je duvao snažan vjetar.
19 Kada su tako odveslali dvadeset i pet ili trideset potrkališta, ugledaše Isusa kako hoda po moru i približava se lađi: i preplašiše se.
20 No on im reče, Ja sam; ne bojte se.
21 Tada ga spremno primiše u lađu: i odmah lađa bješe na zemlji u koju su pošli.
22 Idućeg dana narod koji je ostao s druge strane mora vidje da ondje nije bilo neke druge lađe, osim one u koju bjehu ušli njegovi učenici, i da Isus nije ušao u lađu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici otišli sami.
23 (Međutim, iz Tiverijade stigoše druge lađe blizu onoga mjesta gdje su jeli hljeb, nakon što Gospod bješe zahvalio.)
24 Kada, dakle, narod vidje da Isus nije ondje, ni njegovi učenici, i sami uđoše u lađe te dođoše u Kapernaum tražeći Isusa.
25 I našavši ga s one strane mora, rekoše mu, Ravi, kada si došao ovamo?
26 Odgovori im Isus i reče, Zaista, zaista, kažem vam, Tražite me, ali ne zato što ste vidjeli čudesa, nego zato što ste jeli od onih vekni i nasitili se.
27 Radite, ali ne za propadljivu hranu, nego za hranu koja ostaje za život vječiti, koji će vam dati Sin čovječji: jer je njega opečatio Bog Otac.
28 Tada mu rekoše, Šta nam je činiti da bismo činili djela Božja?
29 Odgovori im Isus i reče, Ovo je djelo Božje: da povjerujete onoga koga je on poslao.
30 Rekoše mu, Kakvo ti znamenje pokazuješ da možemo da vidimo i povjerujemo ti? šta ti činiš?
31 Oci naši jeli su manu u pustinji; kao što je pisano, Hljeb s neba dade im da jedu.
32 Potom im reče Isus, Zaista, zaista, kažem vam, Nije vam Mojsije dao hljeb s neba, nego vam moj Otac daje s neba hljeb istiniti.
33 Jer hljeb Božji je onaj ko silazi s neba i daje život svijetu.
34 Rekoše mu tada, Gospode, daj nam uvijek toga hljeba.
35 I reče im Isus, Ja sam hljeb života: onaj ko dolazi k meni, neće ogladnjeti; i ko mene povjeruje, neće ožednjeti nikada.
36 Ali rekoh vam da ste me i vidjeli, a ne vjerujete.
37 Svi koje mi daje Otac doći će k meni; a onoga ko k meni dolazi, nipošto neću izbaciti napolje.
38 Jer sišao sam s neba, ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.
39 A ovo je volja Oca, koji me je poslao: da od svega što mi je dao ne izgubim ništa, nego da to vaskrsnem u posljednji dan.
40 I ovo je volja onoga koji me poslao: da svako ko vidi Sina, i povjeruje ga, ima život vječiti; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.
41 Mrmljahu tada Judejci protiv njega zato što je rekao, Ja sam hljeb koji je sišao s neba.
42 I rekoše, Nije li to Isus, sin Josifov, kome poznajemo oca i majku? kako onda govori, Sišao sam s neba?
43 Odgovori, stoga, Isus, i reče im, Nemojte mrmljati među sobom.
44 Niko ne može doći k meni, osim ako ga ne privuče Otac, koji me je poslao; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.
45 Pisano je u prorocima, Svi će biti poučeni od Boga. Stoga svako ko je čuo od Oca i poučio se, dolazi k meni.
46 Ne da je ko vidio Oca; samo onaj ko je od Boga, on je vidio Oca.
47 Zaista, zaista, kažem vam, Onaj ko mene povjeruje, ima život vječiti.
48 Ja sam taj hljeb života.
49 Vaši su oci jeli manu u pustinji, a mrtvi su.
50 Ovo je hljeb koji s neba silazi, da ne umre onaj ko od njega jede.
51 Ja sam hljeb živi koji je sišao s neba: ako ko bude jeo od toga hljeba, živjeće zauvijek; a hljeb što ću ga ja dati jest moje tijelo, koje ću dati za život svijeta.
52 Judejci se zbog toga prepirahu između sebe, govoreći, Kako nam ovaj čovjek može dati svoje tijelo za jesti?
53 No Isus im reče, Zaista, zaista, kažem vam, Ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete njegovu krv, nemate života u sebi.
54 Onaj ko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.
55 Jer tijelo moje jelo je istinsko, i krv moja je piće istinsko.
56 Onaj ko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni prebiva, i ja u njemu.
57 Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu: tako će i onaj koji mene jede po meni živjeti.
58 Ovo je taj hljeb koji je s neba sišao; ne kao što su oci vaši jeli manu, a mrtvi su: onaj ko jede od ovoga hljeba, živjeće zauvijek.
59 Ovo je izrekao poučavajući u sinagogi u Kapernaumu.
60 Stoga mnogi od njegovih učenika, kada su to čuli, rekoše, Tvrd je to govor; ko to može slušati?
61 A Isus im, znajući u sebi da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče, Zar vas to sablažnjava?
62 A šta ako vidite Sina čovječjega kako uzlazi onamo gdje je bio prije?
63 Duh je onaj koji oživljuje; tijelo ne koristi ništa: riječi koje vam govorim duh su i život su.
64 Ali ima nekih od vas koji ne vjeruju. Jer znao je Isus od početka koji bjehu oni što ne vjeruju, i ko će ga izdati.
65 I kaza, Stoga vam i rekoh da niko ne može doći k meni, ako mu nije dano od mog Oca.
66 Otada se mnogi njegovi učenici povukoše, te više nisu išli s njim.
67 Tada Isus reče dvanaestorici, Hoćete li i vi otići?
68 I odgovori mu nato Simon Petar, Gospode, kome ćemo ići? ti imaš riječi vječnoga života.
69 I mi vjerujemo i sigurni smo da si ti Hrist, Sin živoga Boga.
70 Odgovori im Isus, Nisam li ja izabrao vas dvanaestoricu, a jedan od vas je đavo?
71 Govorio je to o Judi Iskariotu, sinu Simonovom: jer on ga je imao izdati, a bješe jedan od dvanaestorice.

Jevanđelje po Jovanu 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nakon toga je Isus obilazio po Galileji: jer nije htio u Judeju, pošto su ga Judejci nastojali ubiti.
2 A približio se judejski praznik sjenicā.
3 Stoga mu njegova braća rekoše, Otiđi odavde i pođi u Judeju, da i tvoji učenici vide djela koja činiš.
4 Jer nema toga ko čini nešto u tajnosti, ako želi biti javno poznat. Ako činiš sve to, pokaži se svijetu.
5 Jer ni njegova braća nisu vjerovala u njega.
6 Tada im Isus reče, Moje vrijeme još nije došlo, a vaše je vrijeme svagda pogodno.
7 Vas svijet ne može mrziti; ali mene mrzi, jer ja svjedočim o njemu, da su mu djela zla.
8 Vi uziđite na ovaj praznik: ja još ne uzlazim na ovaj praznik; jer moje se vrijeme još nije ispunilo.
9 Rekavši im ove riječi, ostade u Galileji.
10 Ali kada su njegova braća uzišla, uziđe i on na praznik, ne javno, nego kao potajno.
11 A Judejci su ga tražili na praznik raspitujući se, Gdje je onaj?
12 I mnogo se među narodom mrmljalo o njemu: jer jedni govorahu, On je dobar čovjek; drugi govorahu, Ne, nego obmanjuje narod.
13 No zbog straha od Judejaca niko nije otvoreno govorio o njemu.
14 Usred praznika uziđe Isus u hram i poučavaše.
15 I divljahu se Judejci, govoreći, Kako to ovaj poznaje pisma, a nikada ih nije učio?
16 Isus im odgovori i reče, Moja nauka nije moja, nego onoga koji me poslao.
17 Ako ko bude činio njegovu volju, znaće za tu nauku je li od Boga, ili ja sām od sebe govorim.
18 Onaj ko sām od sebe govori, slavu svoju traži: ali onaj ko traži slavu onoga koji ga je poslao, istinit je, i nema u njemu nepravednosti.
19 Nije li vam Mojsije dao zakon, a ipak niko od vas ne vrši zakon? Zašto hoćete da me ubijete?
20 Odgovori narod i reče, Đavola imaš: ko hoće da te ubije?
21 Isus odgovori i reče im, Jedno djelo učinih, i svi se čudite.
22 Mojsije vam je, dakle, dao obrezanje (ne da je ono od Mojsija, nego od otaca), i vi na sabatnji dan obrezujete čovjeka.
23 Ako čovjek prima obrezanje na sabatnji dan da se ne bi kršio Mojsijev zakon, jeste li ljuti na mene zato što sam svega čovjeka ozdravio na sabatnji dan?
24 Nemojte suditi po spoljašnjosti, nego sudite sudom pravednim.
25 Tada neki od Jerusalimljana rekoše, Nije li to onaj kog traže da ga ubiju?
26 A gle, smjelo govori, i ništa mu ne kažu. Da nisu glavari spoznali da je on vaistinu Hrist?
27 Ali za ovoga znamo odakle je, a kada Hrist dođe, niko neće znati odakle je.
28 Tada povika Isus dok je poučavao u hramu, govoreći, Mene poznajete i znate odakle sam: no ja nisam došao sām od sebe, nego je istinit onaj koji me poslao, koga vi ne poznajete.
29 Ali ja ga poznajem: jer sam od njega, i on me je poslao.
30 Tada ga htjedoše uhvatiti: no ipak niko ne stavi ruku na nj, jer još ne bješe došao njegov čas.
31 A mnogi iz naroda povjerovali su ga i govorili, Kada Hrist dođe, hoće li učiniti više čudesa negoli su ta što ih je ovaj čovjek učinio?
32 Dočuli su fariseji da narod to mrmlja o njemu; i poslaše fariseji i sveštenički glavari svoje službenike da ga uhapse.
33 Tada im Isus reče, Još sam malo vremena s vama, pa odlazim k onome koji me je poslao.
34 Tražićete me, i nećete me naći: a gdje sam ja, tamo vi ne možete doći.
35 Tada Judejci među sobom rekoše, Kuda će to ovaj poći, da ga mi nećemo naći? Zar će poći k raseljenima među neznabošcima, i poučavati neznabošce?
36 Kakva je to riječ koju je rekao, Tražićete me, i nećete me naći; i gdje sam ja, tamo vi ne možete doći?
37 U posljednji dan, taj veliki dan praznika, stajao je Isus i vikao, govoreći, Ako je ko žedan, neka dođe k meni i pije.
38 Onaj ko mene povjeruje, kao što veli pismo, iz njegove će utrobe poteći rijeke žive vode.
39 (A to je rekao za Duha, kog su imali primiti oni koji ga vjeruju: jer Duh Sveti još ne bješe dān, jer Isus još ne bješe proslavljen.)
40 Stoga mnogi iz naroda, čuvši tu riječ, rekoše, Ovo je zaista Prorok.
41 Drugi rekoše, To je Hrist. No neki rekoše, Zar Hrist dolazi iz Galileje?
42 Ne reče li pismo da Hrist dolazi od Davidovog sjemena, iz Vitlejema, gradića gdje bješe David?
43 Tako zbog njega nastade podijeljenost u narodu.
44 I htjedoše ga neki od njih uhvatiti; no niko ne stavi ruke na nj.
45 Dođoše tada službenici svešteničkim glavarima i farisejima; i rekoše im ovi, Zašto ga niste doveli?
46 Odgovoriše im službenici, Nikada neki čovjek nije govorio kao taj čovjek.
47 Tada im fariseji odgovoriše, Zar ste i vi obmanuti?
48 Je li ga je iko od glavara ili od fariseja povjerovao?
49 Ali ova svjetina, koja ne poznaje zakon, prokleta je.
50 Reče im Nikodim (jedan od njih, onaj koji je bio noću došao k Isusu),
51 Sudi li naš zakon čovjeku, ako ga prije ne sasluša i dozna šta čini?
52 Odgovoriše mu, rekavši, Zar si i ti iz Galileje? Istraži, pa ćeš vidjeti: jer iz Galileje ne ustaje nikakav prorok.
53 I ode svaki svojoj kući.

Jevanđelje po Jovanu 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Isus pak ode na Maslinsku goru.
2 I u zoru on ponovo dođe u hram, i sav mu narod pristupi; i sjede on, i poučavaše ih.
3 I dovedoše mu pismoznanci i fariseji ženu uhvaćenu u preljubi; a kada je postaviše u sredinu,
4 Rekoše, Učitelju, ova žena je uhvaćena u sāmom činu preljube.
5 U zakonu nam je Mojsije naredio da takvi treba da budu kamenovani: a šta ti veliš?
6 Ovo su rekli kušajući ga, da bi ga mogli optužiti. No Isus se sagnu, i poče pisati prstom po zemlji, kao da ih nije čuo.
7 A kada su ga oni nastavili ispitivati, uspravi se on i reče im, Onaj ko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.
8 I ponovo se sagnu, i nastavi pisati po zemlji.
9 A oni, čuvši to, presvjedočeni od vlastite savjesti, počeše izlaziti jedan za drugim, počevši od starijih, pa sve do posljednjega: i ostade Isus sām, i žena, koja stajaše u sredini.
10 Uspravivši se, i ne vidjevši Isus nikoga osim žene, reče joj, Ženo, gdje su tí tvoji tužioci? zar te niko nije osudio?
11 Ona reče, Niko, Gospode. I reče joj Isus, Ni ja te ne osuđujem: idi, i više ne griješi.
12 Zatim im Isus ponovo prozbori, rekavši, Ja sam svjetlo svijeta: onaj ko mene slijedi, neće hodati u tami, nego će imati svjetlo života.
13 Fariseji mu nato rekoše, Ti svjedočiš sām za sebe; tvoje svjedočanstvo nije istinito.
14 Odgovori im Isus i reče, Ako ja i svjedočim sām za sebe, moje svjedočanstvo je istinito: jer znam odakle sam došao, i gdje idem; ali vi ne znate odakle dolazim, ni gdje idem.
15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga.
16 A ako i sudim, moj sud je istinit: jer nisam sām, nego ja i Otac, koji me poslao.
17 I u vašem zakonu je zapisano da je svjedočanstvo dvoje ljudi istinito.
18 Ja sam onaj koji svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i Otac, koji me je poslao.
19 Nato mu rekoše, Gdje je tvoj Otac? Odgovori Isus, Ni mene ne poznajete, ni Oca moga: da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali.
20 Ove riječi izrekao je Isus u riznici, dok je poučavao u hramu: no niko ga nije uhvatio, jer još ne bješe došao njegov čas.
21 Isus im ponovo reče, Ja odlazim svojim putem, a vi ćete me tražiti, i u svojim ćete grijesima umrijeti: kuda ja idem, vi ne možete doći.
22 Judejci, stoga, rekoše, Zar će se ubiti? jer govori, Kuda ja idem, vi ne možete doći.
23 I reče im on, Vi ste odozdo, ja sam odozgo: vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta.
24 Stoga vam i rekoh da ćete umrijeti u svojim grijesima: jer ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijećete u svojim grijesima.
25 Tada mu rekoše, A ko si ti? I reče im Isus, Upravo ono što vam govorim od početka.
26 Mnogo toga imam o vama govoriti i suditi: no onaj koji me posla istinit je; i ono što sam čuo od njega, govorim svijetu.
27 Nisu shvatili da im je govorio o Ocu.
28 Isus im, stoga, reče, Kada podignete Sina čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam, i da sām od sebe ne činim ništa; nego to govorim onako kako me je naučio Otac.
29 A onaj koji me je poslao, sa mnom je: Otac me nije ostavio samog; jer ja uvijek činim ono što je njemu ugodno.
30 Nakon što je izgovorio ove riječi, mnogi ga povjerovaše.
31 Reče tada Isus Judejcima koji su ga povjerovali, Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici;
32 I upoznaćete istinu, i istina će vas osloboditi.
33 Odgovoriše mu, Sjeme smo Avrahamovo, i nikada nijednom čovjeku nismo robovali: kako ti govoriš, Bićete oslobođeni?
34 Odgovori im Isus, Zaista, zaista, kažem vam, Ko god čini grijeh, sluga je grijeha.
35 Sluga ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.
36 Ako vas, dakle, Sin oslobodi, vaistinu ćete biti slobodni.
37 Znam da ste sjeme Avrahamovo; ali me ipak želite ubiti, zato što moja riječ ne nalazi mjesta u vama.
38 Ja govorim ono što sam vidio kod moga Oca: i vi činite ono što ste vidjeli kod svoga oca.
39 Odgovoriše oni i rekoše mu, Naš otac je Avraham. Reče im Isus, Kada biste bili djeca Avrahamova, činili biste djela Avrahamova.
40 Ali sada želite da ubijete mene, čovjeka koji vam je rekao istinu, koju sam čuo od Boga: takvo što Avraham nije činio.
41 Vi činite djela svoga oca. Tada mu oni rekoše, Mi se nismo rodili iz bluda; mi imamo jednoga Oca, i to Boga.
42 Reče im, stoga, Isus, Kada bi Bog bio vaš Otac, mene biste ljubili: jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sām od sebe došao, nego me on poslao.
43 Zašto ne razumijete moj govor? zato što niste sposobni slušati moju riječ.
44 Vi ste od svoga oca đavola, i hoćete da činite prohtjeve svoga oca. On je bio ubica ljudi od početka, i nije stajao u istini, jer nema istine u njemu. Kada govori laž, od svoga govori: jer je lažljivac, i njezin je otac.
45 Zato što vam govorim istinu, meni ne vjerujete.
46 Koji od vas će mi dokazati grijeh? A ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?
47 Onaj ko je od Boga, sluša Božje riječi: vi ih zato ne slušate, jer niste od Boga.
48 Tada odgovoriše Judejci, i rekoše mu, Ne kažemo li dobro da si ti Samarjanin, i da imaš đavola?
49 Odgovori Isus, Ja nemam đavola, nego častim svoga Oca, a vi mene lišavate časti.
50 A ja ne tražim svoju slavu: ima onaj ko traži i sudi.
51 Zaista, zaista, kažem vam, Ako ko drži moju riječ, neće nikada vidjeti smrt.
52 Tada mu Judejci rekoše, Sada znamo da imaš đavola. Avraham je mrtav, i proroci; a ti govoriš, Ako ko drži moju riječ, nikada neće okusiti smrt.
53 Zar si ti veći negoli naš otac Avraham, koji je umro? pa i proroci su pomrli: kime se ti praviš?
54 Odgovori Isus, Ako ja proslavljam sām sebe, slava moja je ništa: Otac moj je taj koji me slavi; za koga vi govorite da je vaš Bog,
55 A ipak, niste ga upoznali; no ja ga poznajem. Ako li kažem da ga ne poznajem, biću lažljivac poput vas: no poznajem ga, i držim njegovu riječ.
56 Avraham, otac vaš, veselio se što će vidjeti moj dan: i vidio ga je, i obradovao se.
57 Rekoše mu tada Judejci, Nemaš ni pedeset godina, a vidio si Avrahama?
58 Reče im Isus, Zaista, zaista, kažem vam, Prije negoli Avraham bješe, Ja jesam.
59 Nato pograbiše kamenje da bace na nj: no Isus se sakri, te iziđe iz hrama, hodajući posred njih; i tako prođe.

Jevanđelje po Jovanu 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I dok je Isus prolazio, ugleda on čovjeka koji bješe slijep od rođenja.
2 I upitaše ga njegovi učenici, rekavši, Učitelju, ko je sagriješio što se taj rodio slijep: on ili njegovi roditelji?
3 Isus odgovori, Niti je sagriješio on niti njegovi roditelji: nego je to zato da bi se na njemu ispoljila djela Božja.
4 Dok je još dan, moram činiti djela onoga koji me poslao: dolazi noć, kada niko ne može raditi.
5 Sve dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.
6 Rekavši to, pljune na zemlju, načini blato od pljuvačke, te blatom premaza slijepcu oči,
7 I reče mu, Idi se operi u bazenu Siloam (što prevedeno znači, Poslan). Stoga on ode i opra se, i vrati se gledajući.
8 Stoga susjedi i oni koji su ga viđali prije dok je bio slijep, rekoše, Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?
9 Jedni rekoše, On je; drugi rekoše, Samo mu je sličan; no on reče, Ja sam taj.
10 Nato ga upitaše, Kako su ti se otvorile oči?
11 On odgovori i reče, Čovjek koji se zove Isus načinio je blato, i premazao mi oči, i rekao, Idi do bazena Siloama i operi se: i otišao sam, i oprao se, i progledao.
12 Tada ga upitaše, Gdje je on? Odgovori im on, Ne znam.
13 Tada toga koji je ranije bio slijep odvedoše k farisejima.
14 A bio je dan sabatnji kada je Isus načinio blato i otvorio mu oči.
15 Potom ga fariseji ponovo upitaše kako je progledao. On im reče, Stavio je blato na moje oči, i ja sam se oprao, i evo, vidim.
16 Nato neki od fariseja rekoše, Nije taj čovjek od Boga, jer ne drži sabatnji dan. Drugi rekoše, A kako bi čovjek grešnik mogao činiti takva čudesa? I bješe među njima podijeljenost.
17 Tada ponovo rekoše slijepcu, Šta ti kažeš za njega? jer otvorio ti je oči. On reče, Prorok je.
18 Ali Judejci nisu vjerovali za njega da je bio slijep i da je progledao, sve dok nisu dozvali roditelje toga koji je progledao.
19 I upitaše ih, rekavši, Je li ovo vaš sin, za koga kažete da se slijep rodio? kako to da sada vidi?
20 Odgovoriše im njegovi roditelji i rekoše, Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio:
21 A kako to da sada vidi, mi ne znamo; i ko mu je otvorio oči, ne znamo; odrastao je, njega pitajte: sām će za sebe govoriti.
22 Ove riječi izgovoriše njegovi roditelji, zato što se bojahu Judejaca: jer Judejci se već bjehu dogovorili da svakoga ko ga prizna za Hrista isključe iz sinagoge.
23 Zbog toga njegovi roditelji rekoše, Odrastao je, njega pitajte.
24 Pozvaše, stoga, po drugi put čovjeka koji je ranije bio slijep, i rekoše mu, Daj slavu Bogu: mi znamo da je taj čovjek grešnik.
25 On im odgovori i reče, Je li on grešnik ili nije, ja ne znam: jedno znam, da, premda bjeh slijep, sada vidim.
26 Rekoše mu opet, Šta ti je učinio? kako ti je otvorio oči?
27 On njima odgovori, Rekao sam vam već, i niste slušali: zašto opet hoćete čuti? želite li i vi postati njegovi učenici?
28 Tada ga izgrdiše i rekoše, Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici.
29 Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo odakle je.
30 Odgovori čovjek i reče im, Zaista, to i jest čudno, što vi ne znate odakle je, a ipak je meni otvorio oči.
31 A znamo da Bog grešnike ne uslišava: nego ako je ko bogobojazan i vrši njegovu volju, njega uslišava.
32 Otkako je nastao svijet nije se čulo da bi iko otvorio oči nekome ko se slijep rodio.
33 Da taj čovjek nije od Boga, ne bi mogao činiti ništa.
34 Odgovoriše mu, rekavši, Sav si se u grijesima rodio, i ti da nās učiš? I izbaciše ga napolje.
35 Dočuo Isus da su onoga izbacili pa mu, kada ga je našao, reče, Vjeruješ li ti Sina Božjeg?
36 Ovaj mu odgovori i reče, Ko je taj, Gospode, da ga vjerujem?
37 Reče mu Isus, Već si ga vidio. To je onaj koji govori s tobom.
38 I reče on, Gospode, vjerujem. I ničice mu se pokloni.
39 A Isus reče, Zbog osude sam došao na ovaj svijet, da progledaju oni koji ne vide, i da oslijepe oni koji vide.
40 Čuše sve to neki od farisejā koji bjehu s njim pa mu rekoše, Zar smo i mi slijepi?
41 Reče im Isus, Kada biste bili slijepi, ne biste imali grijeha: no sada govorite, Vidimo; stoga vaš grijeh ostaje.

Jevanđelje po Jovanu 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Zaista, zaista, kažem vam, Onaj ko u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego se uspinje na drugome mjestu, kradljivac je i pljačkaš,
2 Ali onaj koji na vrata ulazi, pastir je ovcama.
3 Nјemu vratar otvara i ovce slušaju njegov glas: i on svoje ovce zove imenom i izvodi ih.
4 A kada izvede svoje ovce, pred njima ide i ovce idu za njim: jer poznaju njegov glas.
5 A za tuđincem neće ići, nego će pobjeći od njega: jer ne poznaju glas tuđinaca.
6 Isus im ispripovijeda ovo poređenje, no oni ne razumješe šta im je htio reći.
7 Stoga im Isus ponovo reče, Zaista, zaista, kažem vam, Ja sam vrata ovcama.
8 Svi oni koji su došli prije mene, kradljivci su i razbojnici: ali ih ovce nisu poslušale.
9 Ja sam vrata: ako ko kroz mene uđe, biće spašen, i ulaziće i izlaziti, i pašu nalaziti.
10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i uništi: ja sam došao da imaju život, i to da ga imaju u izobilju.
11 Ja sam dobri pastir: dobri pastir polaže svoj život za ovce.
12 Ali najamnik, koji nije pastir, a ni ovce nisu njegove, kada vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi: a vuk grabi ovce i rastjeruje ih.
13 Najamnik bježi, jer je on samo najamnik i nije ga briga za ovce.
14 Ja sam dobri pastir i poznajem svoje ovce, i moje poznaju mene.
15 Kao što mene poznaje Otac, tako i ja poznajem Oca: i život svoj polažem za ovce.
16 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovoga ovčinjaka: i njih moram dovesti i glas moj će slušati; i biće jedno stado, i jedan pastir.
17 Zbog toga me ljubi Otac što polažem svoj život, da ga ponovo uzmem.
18 Niko mi ga ne oduzima, nego ga polažem sām od sebe. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet ga uzeti. Tu sam zapovijest primio od svog Oca.
19 Među Judejcima ponovo nastade podjela zbog tih kazivanja.
20 I rekoše mnogi od njih, Đavola ima, i mahnita; zašto ga slušate?
21 Drugi pak rekoše, Nisu to riječi onoga koji ima đavola. Može li đavo slijepima oči otvarati?
22 I svetkovao se u Jerusalimu praznik posvećenja; a bješe zima.
23 I obilazio je Isus hramom po Solomonovom trijemu.
24 Tada ga okružiše Judejci i rekoše mu, Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si ti Hrist, reci nam otvoreno.
25 Isus im odgovori, Rekoh vam i ne povjerovaste: djela koja činim u ime svog Oca, ona svjedoče za mene.
26 Ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca, kao što vam i rekoh.
27 Ovce moje slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom.
28 I ja im dajem život vječni; i neće propasti nikada, i niko ih neće oteti iz moje ruke.
29 Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od svih; i niko ih ne može ugrabiti iz ruke Oca mog.
30 Ja i moj Otac jedno smo.
31 Tada Judejci ponovo pograbiše kamenje da ga kamenuju.
32 Odgovori im Isus, Mnoga sam vam dobra djela Oca svoga pokazao; za koje me od tih djela kamenujete?
33 Odgovoriše mu Judejci, rekavši, Zbog dobroga te djela ne kamenujemo, nego zbog hule; i zato što se ti, premda si čovjek, gradiš Bogom.
34 Odgovori im Isus, Nije li u vašem zakonu pisano, Ja rekoh, Bogovi ste.
35 Ako bogovima nazva one kojima je predana Božja riječ, a pismo se ne može razriješiti,
36 Kako vi onome koga je Otac posvetio i poslao na svijet kažete, Huliš; jer rekoh, Sin sam Božji?
37 Ako ne činim djela svog Oca, nemojte mi vjerovati;
38 Ali ako činim, sve ako meni ne vjerujete, vjerujte djelima: da spoznate i povjerujete da je Otac u meni, i ja u njemu.
39 Nato ga oni ponovo nastojahu uhvatiti: ali im on izmaknu iz ruke,
40 I opet ode na onu stranu Jordana, na mjesto gdje je Jovan najprije krštavao; i ostade ondje.
41 I dođoše mnogi k njemu te govorahu, Jovan nije učinio ni jedno čudo, ali je sve što je Jovan rekao o ovome bilo istina.
42 I povjerovaše ga ondje mnogi.

Jevanđelje po Jovanu 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A neki čovjek bješe bolestan, Lazar iz Vitanije, iz gradića Marijinog i njezine sestre Marte.
2 (Bješe to ona Marija koja je pomazala Gospoda pomašću, i obrisala mu noge svojom kosom, čiji brat Lazar bješe bolestan.)
3 Stoga sestre poslaše po njega rekavši, Gospode, evo, onaj koga ljubiš boluje.
4 Kada je Isus to čuo, reče, Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se Sin Božji po njoj proslavi.
5 A Isus je ljubio Martu, i njezinu sestru, i Lazara.
6 Kada je, dakle, čuo da je on bolestan, ipak je ostao još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
7 Nakon toga reče svojim učenicima, Pođimo opet u Judeju.
8 Rekoše mu učenici, Učitelju, Judejci su te nedavno htjeli kamenovati; i ti opet ideš onamo?
9 Odgovori Isus, Nema li dan dvanaest sati? Ako ko hoda po danu, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
10 No hoda li ko noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.
11 Ovo reče i nakon toga im doda, Naš prijatelj Lazar je zaspao; no idem ga probuditi.
12 Tada njegovi učenici rekoše, Gospode, ako je zaspao, ozdraviće.
13 No Isus je to rekao o njegovoj smrti; a oni su mislili da govori o počinku, o spavanju.
14 Tada im Isus reče otvoreno, Lazar je mrtav.
15 Radujem se zbog vas što nisam bio ondje, da povjerujete; nego, pođimo k njemu.
16 Nato Toma, zvani Blizanac, reče učenicima, Hajdemo i mi, da umremo s njime.
17 Kada je Isus stigao, našao je da je on već četiri dana u grobu.
18 A Vitanija bješe blizu Jerusalima, oko petnaest potrkališta,
19 I mnogi Judejci bjehu došli k Marti i Mariji da ih tješe zbog njihovoga brata.
20 Tada Marta, čim je čula da Isus dolazi, iziđe preda nj; a Marija je sjedila u kući.
21 Reče tada Marta Isusu, Gospode, da si bio ovdje, ne bi umro brat moj.
22 Ali i sada znam da šta god zaišteš od Boga, daće ti Bog.
23 Reče joj Isus, Vaskrsnuće brat tvoj.
24 Reče mu Marta, Znam da će vaskrsnuti za vaskrsenja, u posljednji dan.
25 Reče joj Isus, Ja sam vaskrsenje i život: onaj ko u mene povjeruje, ako i umre, živjeće;
26 I svako ko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li to?
27 Reče mu ona, Da, Gospode: vjerujem da si ti Hrist, Sin Božji, koji je trebalo da dođe na svet.
28 I, rekavši tako, ode i potajno pozva svoju sestru Mariju, rekavši joj, Učitelj je došao i zove te.
29 Ona, čim je to čula, brzo ustade i dođe k njemu.
30 A Isus još ne bješe došao u gradić, nego je bio na onome mjestu gdje ga je susrela Marta.
31 Kada Judejci, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidješe kako je ona žurno ustala i izišla, pođoše za njom, rekavši, Ide na grob plakati.
32 A kada je Marija stigla onamo gdje bješe Isus i ugledala ga, baci mu se do nogu, rekavši, Gospode, da si bio ovdje, ne bi umro brat moj.
33 Kada je vidje Isus kako plače, a plakahu i Judejci koji bjehu došli s njom, zastenja on u duhu i potrese se,
34 I reče, Gdje ste ga položili? Rekoše mu, Gospode, dođi i pogledaj.
35 Isus zaplaka.
36 Nato Judejci rekoše, Gle kako ga je ljubio!
37 A neki od njih rekoše, Nije li ovaj, koji je otvorio oči slijepcu, mogao učiniti da ni taj ne umre?
38 Isus, stoga, ponovo zastenjavši u sebi, dođe do groba. Bješe to špilja, a na nju položen kamen.
39 Isus reče, Uklonite kamen. Reče mu Marta, sestra pokojnikova, Gospode, već smrdi; jer je mrtav četiri dana.
40 Reče joj Isus, Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti slavu Božju?
41 Tada ukloniše kamen s mjesta gdje bješe položen mrtvac. I podiže Isus oči i reče, Oče, zahvaljujem ti što si me uslišio.
42 Znao sam da me ti uvijek uslišavaš: no rekao sam to zbog naroda koji stoji uokolo, da povjeruju da si me ti poslao.
43 I, rekavši to, viknu on bučnim glasom, Lazare, iziđi!
44 I iziđe onaj koji mrtav bješe, nogu i ruku povezanih mrtvačkim povojima i lica omotanog maramom. Isus im reče, Odriješite ga i pustite nek ide.
45 Tada mnogi od Judejaca koji bjehu došli k Mariji, vidjevši šta je Isus učinio, povjerovaše ga.
46 No neki od njih odoše k farisejima i rekoše im šta je Isus učinio.
47 Tada sveštenički glavari i fariseji okupiše sabor i rekoše, Šta da činimo? jer taj čovjek čini mnoga čudesa.
48 Ako ga pustimo tako, svi će ga povjerovati; i doći će Rimljani te nam oduzeti i ovo mjesto i narod.
49 A jedan od njih, Kajafa, koji bješe veliki sveštenik te godine, reče im, Vi ništa ne znate,
50 Niti shvatate kako je za nas bolje da jedan čovjek umre za narod i ne propadne sav narod.
51 No nije to rekao sām od sebe, nego je kao veliki sveštenik te godine prorokovao da Isus treba umrijeti za taj narod;
52 I ne samo za taj narod, nego i zato da raspršenu Božju djecu okupi u jedno.
53 Toga se dana, dakle, dogovoriše da ga ubiju.
54 Zato se Isus više nije javno kretao među Judejcima, nego je otišao odatle u kraj blizu pustare, u grad zvani Efrajim, i ostao ondje sa svojim učenicima.
55 Približila se judejska pasha pa su mnogi iz cijele zemlje uzišli u Jerusalim da se očiste prije pashe.
56 Tražili su Isusa i, stojeći u hramu, međusobno govorili, Šta vam se čini, zar uopšte neće doći na praznik?
57 A sveštenički glavari i fariseji izdali su zapovijest da, ako ko sazna gdje je, taj to dojavi da ga uhvate.

Jevanđelje po Jovanu 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A Isus šest dana prije pashe dođe u Vitaniju gdje bješe Lazar, onaj koji je bio mrtav, onaj kog je on vaskrsao od mrtvih.
2 Ondje mu prirediše večeru: Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih što su s njim sjedili za stolom.
3 Tada Marija uze libru prave skupocjene nardove pomasti, pomaza Isusu noge i istrlja ih svojom kosom; i ispuni se kuća mirisom pomasti.
4 Tada reče jedan od njegovih učenika, Juda Iskariot, sin Simonov, onaj koji ga je imao izdati,
5 Zašto se ta pomast nije prodala za trista dinara i to dalo siromasima?
6 Ali nije to rekao zbog toga što je mario za siromahe, nego zato što je bio kradljivac: imao je torbu i uzimao ono što se u nju stavljalo.
7 Tada Isus reče, Pusti je: čuvala je to za dan mog ukopa.
8 Jer siromahe imate uvijek sa sobom, a mene nemate uvijek.
9 Veliko mnoštvo Judejaca dozna da je on ondje; i dođoše oni, ne samo zbog Isusa, nego i zato da vide Lazara, kog on bješe vaskrsao od mrtvih.
10 I odlučiše sveštenički glavari da ubiju i Lazara,
11 Jer su zbog njega mnogi Judejci odlazili i vjerovali Isusa.
12 Sutradan veliko mnoštvo onih koji su došli na praznik, kada čuše da Isus dolazi u Jerusalim,
13 Uze palmine grane, iziđe mu u susret i vikaše, Osana: Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodovo, Kralj Izraelov!
14 A Isus, kada je pronašao magarčića, sjede na nj; kao što je pisano,
15 Ne boj se, Kćeri sionska: evo, kralj tvoj dolazi sjedeći na ždrjebetu magaričinu.
16 To njegovi učenici isprva ne razumješe; ali kada je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da su mu oni to učinili.
17 Svjedočili su i mnogi koji bjehu s njim kada je pozvao Lazara iz groba i vaskrsao ga od mrtvih.
18 Zbog toga mu je mnoštvo izišlo u susret, jer su čuli da je učinio to čudo.
19 Fariseji zato rekoše jedan drugome, Vidite da ne postižete ništa? evo, svijet ode za njim.
20 A bješe i nekih Grka među onima koji su se došli pokloniti na praznik.
21 Oni pristupiše Filipu iz Vitsaide galilejske i zamoliše ga, rekavši, Gospodine, htjeli bismo da vidimo Isusa.
22 Dođe Filip i reče to Andriji, a Andrija i Filip, opet, rekoše Isusu.
23 I odgovori im Isus, rekavši, Došao je trenutak da se proslavi Sin čovječji.
24 Zaista, zaista, kažem vam, Ako zrno pšenice ne padne na zemlju i ne umre, ostaje sāmo; ali ako umre, donosi mnogo ploda.
25 Ko ljubi svoj život, izgubiće ga; a ko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvaće ga za život vječni.
26 Ako mi ko služi, neka me slijedi; i gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako mi ko služi, počastiće ga moj Otac.
27 Sada mi je duša potresena; i šta da kažem? Oče, izbavi me od ovoga časa: ali zato sam došao u ovaj čas.
28 Oče, proslavi svoje ime. Tada dođe glas s neba, govoreći, Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti.
29 Stoga mnoštvo koje je ondje stajalo i to čulo reče, Zagrmjelo je; drugi rekoše, Anđeo mu je govorio.
30 Odgovori Isus i reče, Ovaj glas nije došao radi mene, nego zarad vas.
31 Sada je sud ovome svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti zbačen.
32 A ja ću, ako budem podignut sa zemlje, sve privući k sebi.
33 Ovo je rekao naznačivši kakvom će smrću umrijeti.
34 Odgovori mu narod, Mi smo iz zakona čuli da Hrist ostaje zauvijek: kako onda ti govoriš, Sin čovječji treba biti podignut? ko je taj Sin čovječji?
35 Tada im Isus reče, Još je malo vremena svjetlo s vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama: jer onaj ko hoda u tami, ne zna kud ide.
36 Dok imate svjetlo, povjerujte u svjetlo da možete biti djeca svjetla. To Isus reče pa ode i sakri se od njih.
37 Premda je pred njima činio tolika znamenja, ipak ga nisu povjerovali:
38 Kako bi se ispunila riječ koju reče prorok Isaija, Gospode, ko je povjerovao našem izvještaju? i kome se otkrila ruka Gospodova?
39 Stoga i nisu mogli povjerovati, jer Isaija opet reče,
40 Zaslijepio im je oči i otvrdnuo srce njihovo: da očima svojim ne vide, niti srcem svojim razumiju i obrate se, pa ih ja ozdravim.
41 Govorio je to Isaija kad je vidio njegovu slavu i o njemu kazivao.
42 Premda su ga i mnogi od glavara povjerovali, zbog fariseja ga nisu priznavali, kako ne bi bili izopšteni iz sinagoge:
43 Jer su ljudsku slavu ljubili više negoli slavu Božju.
44 Isus povika i reče, Onaj ko mene povjeruje, ne vjeruje mene, nego onoga koji je mene poslao.
45 I onaj ko vidi mene, vidi onoga koji je mene poslao.
46 Ja sam na svijet kao svjetlo došao, da ko god me povjeruje ne ostane u tami.
47 I sluša li ko moje riječi, a ne povjeruje, ja ga ne sudim: jer nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
48 Onaj ko mene odbacuje i ne prima moje riječi, ima ko ga sudi: riječ koju govorih, ona će mu suditi u posljednji dan.
49 Jer ja nisam govorio sām od sebe, nego Otac koji me poslao, on mi je dao zapovijest šta da kažem i šta da govorim.
50 I znam da je zapovijest njegova život vječiti: stoga ono što govorim, onako govorim kako mi je rekao Otac.

Jevanđelje po Jovanu 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A prije praznika pashe Isus je znao da mu je došao čas da pređe s ovoga svijeta k Ocu i, budući da je ljubio svoje koji bjehu u svijetu, do kraja ih je ljubio.
2 A posle večere, đavo već bješe ubacio u srce Judi Iskariotu, sinu Simonovom, da ga izda.
3 Isus pak, znajući da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao i da k Bogu ide,
4 Ustade od večere i odloži svoje haljine, te uze peškir i opasa se.
5 Zatim nalije vodu u posudu za pranje pa poče učenicima prati noge i brisati ih peškirom kojim bješe opа̀san.
6 Tada dođe do Simona Petra. I reče mu Petar, Gospode, zar da ti pereš moje noge?
7 Odgovori mu Isus i reče, Šta ja činim, ti sada ne razumiješ; ali spoznaćeš poslije.
8 Reče mu Petar, Nećeš prati moje noge nikada. Isus mu odgovori, Ako te ne operem, nemaš udjela sa mnom.
9 Reče mu Simon Petar, Gospode, ne samo moje noge, nego i ruke i glavu.
10 Reče mu Isus, Onaj ko je okupan, ne treba oprati drugo osim noge, i sav je čist. I vi ste čisti, ali ne svi.
11 Jer znao je ko će ga izdati; zbog toga je i rekao, Niste svi čisti.
12 Nakon što im je oprao noge, uze on svoje haljine, ponovo sjede i reče im, Znate li šta sam vam učinio?
13 Vi me zovete Učiteljem i Gospodom; i dobro velite, jer to i jesam.
14 Ako sam, dakle, ja, vaš Gospod i Učitelj, vama oprao noge, i vi treba da perete noge jedan drugome.
15 Jer dao sam vam primjer da i vi činite kao što sam ja vama učinio.
16 Zaista, zaista, kažem vam, Nije sluga veći od svoga gospodara, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao.
17 Znate li to, sretni ste ako to činite.
18 Ne govorim o svima vama: ja znam koje sam izabrao; ali neka se ispuni redak pisma, Onaj koji jede hljeb sa mnom, petu na me podiže.
19 Već vam sada kažem, prije no se dogodi, da kada se dogodi vjerujete da sam ja taj.
20 Zaista, zaista, kažem vam, Onaj ko prima onoga koga ja šaljem, mene prima; a onaj ko mene prima, prima onoga koji je mene poslao.
21 Rekavši to, Isus se potrese u duhu te posvjedoči i reče, Zaista, zaista, kažem vam, da će me jedan od vas izdati.
22 Tada učenici pogledaše jedan drugoga, u nedoumici o kome to govori.
23 A za stolom, naslonjen Isusu na prsa, bješe jedan od njegovih učenika; onaj kog je Isus ljubio.
24 Simon Petar mu, stoga, dade znak da upita ko je taj o kome govori.
25 Polegnut Isusu na prsa, ovaj mu reče, Gospode, ko je taj?
26 Isus odgovori, To je onaj kome ja pružim umočen zalogaj hljeba. I, umočivši zalogaj, dade ga Judi Iskariotu, sinu Simonovom.
27 I uđe nakon zalogaja u njega Satana. Tada mu Isus reče, Ono što činiš, učini brzo.
28 Nijedan od onih kod stola nije znao zbog čega mu je to rekao.
29 Neki od njih su, budući da je Juda imao torbu, mislili da mu Isus govori, Kupi ono što trebamo za praznik; ili da dā nešto siromasima.
30 Uzevši zalogaj, on odmah iziđe; a bješe noć.
31 Stoga, kada je on izišao, Isus reče, Sada je proslavljen Sin čovječji i Bog je proslavljen u njemu.
32 Ako je Bog proslavljen u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i odmah će ga proslaviti.
33 Dječice, još sam malo s vama. Tražićete me: ali kao što rekoh Judejcima, Kuda ja idem, vi ne možete doći; tako sada kažem i vama.
34 Novu zapovijest vam dajem, Da ljubite jedan drugoga. Kao što sam ja ljubio vas, da i vi ljubite jedan drugoga.
35 Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako imate ljubavi jedan za drugoga.
36 Reče mu Simon Petar, Gospode, gdje odlaziš? Isus mu odgovori, Kuda ja idem, ti me sad ne možeš slijediti; no slijedićeš me poslije.
37 Petar mu reče, Gospode, zašto te sada ne bih mogao slijediti? Život svoj ću za tebe položiti.
38 Odgovori mu Isus, Život svoj ćeš za mene položiti? Zaista, zaista, kažem ti, Neće se pijetao oglasiti dok me triput ne porekneš.

Jevanđelje po Jovanu 14 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Neka se ne uznemiruje srce vaše: vjerujte u Boga i u mene vjerujte.
2 U kući mog Oca ima mnogo stanova: da nije tako, rekao bih vam. Idem da vam pripremim mjesto.
3 I ako odem i pripremim mjesto za vas, ponovo ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete tamo gdje sam ja.
4 A kuda ja odlazim, znate, i put znate.
5 Reče mu Toma, Gospode, ne znamo kuda ideš; pa kako bismo mogli znati put?
6 Reče mu Isus, Ja sam put, istina i život: niko ne dolazi k Ocu, osim po meni.
7 Da ste upoznali mene, i Oca biste mog upoznali: odsada ga poznajete i vidjeli ste ga.
8 Reče mu Filip, Gospode, pokaži nam Oca i dosta nam je.
9 Isus njemu reče, Toliko sam vremena s vama i ti me, Filipe, nisi upoznao? onaj ko je vidio mene, vidio je Oca; pa kako ti onda veliš, Pokaži nam Oca?
10 Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni? riječi koje vam govorim, ne govorim od sebe: nego Otac, koji prebiva u meni, on čini djela.
11 Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u meni: ako ne inače, vjerujte mi zbog sāmih djela.
12 Zaista, zaista, kažem vam, Onaj ko mene vjeruje, činiće djela koja ja činim; i veća od njih će činiti, jer ja odlazim k svome Ocu.
13 I šta god zaištete u moje ime, učiniću, da se proslavi Otac u Sinu.
14 Ako bilo šta zaištete u moje ime, ja ću to učiniti.
15 Ako me ljubite, držite moje zapovijesti.
16 I ja ću moliti Oca, i on će vam dati drugog Tješitelja, da ostane s vama zauvijek:
17 Duha istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; ali vi ga poznajete, jer s vama boravi i u vama će biti.
18 Neću vas ostaviti neutješene; doći ću k vama.
19 Još malo i svijet me više neće vidjeti; no vi ćete me vidjeti: jer ja živim, i vi ćete živjeti.
20 U onaj dan ćete znati da sam ja u svome Ocu, i vi u meni, i ja u vama.
21 Onaj ko ima moje zapovijesti i čuva ih, on je taj koji me ljubi; a ko ljubi mene, njega će ljubiti moj Otac, i ja ću ga ljubiti i sebe mu pokazati.
22 Reče mu Juda, ali ne Iskariot, Gospode, kako to da ćeš se pokazati nama, a ne svijetu?
23 Odgovori mu Isus i reče, Ako me ko ljubi, držaće moje riječi i Otac moj će ljubiti njega; i doći ćemo k njemu, i kod njega se nastaniti.
24 Onaj ko mene ne ljubi, riječi moje ne drži; a riječ koju slušate nije moja, nego od Oca koji me poslao.
25 To vam rekoh kad još bjeh s vama;
26 A Tješitelj, Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavaće vas o svemu i podsjetiti vas na sve što vam rekoh.
27 Mir vam ostavljam, mir svoj vam dajem: dajem vam, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne plaši.
28 Čuli ste da vam rekoh, Odlazim i ponovo se vraćam k vama. Kada biste me ljubili, radovali biste se što sam rekao, Idem k Ocu: jer je moj Otac veći od mene.
29 I rekoh vam to sada, prije no se dogodilo, da vjerujete kada se dogodi.
30 Neću više s vama mnogo govoriti: jer knez ovoga svijeta dolazi i u meni nema ništa.
31 Ali neka svijet spozna da ja ljubim Oca i da činim onako kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde.

Jevanđelje po Jovanu 15 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ja sam istinski trs, a moj je Otac vinogradar.
2 Svaku lozu na meni koja ne donosi plod on uklanja, a svaku koja plod donosi čisti da može donijeti više ploda.
3 Vi ste već čisti po riječi koju sam vam govorio.
4 Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti plod sama od sebe ako ne ostane na trsu, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.
5 Ja sam trs, vi ste loze. Onaj ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo ploda: jer bez mene ne možete činiti ništa.
6 Ako ko ne ostaje u meni, izbaci se kao loza i osuši; takve skupljaju i bacaju u oganj, te one gore.
7 Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, iskaćete šta god hoćete i biće vam.
8 U ovome se proslavlja moj Otac: da donosite mnogo ploda; tako ćete biti moji učenici.
9 Kao što je mene ljubio Otac, tako sam i ja ljubio vas: ostanite u mojoj ljubavi.
10 Budete li čuvali moje zapovijesti, ostaćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijesti svog Oca i ostajem u njegovoj ljubavi.
11 To sam vam govorio da moja radost ostane u vama i da vaša radost bude potpuna.
12 Ovo je moja zapovijest, Da ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas.
13 Veće ljubavi niko nema od ove, da ko svoj život položi za prijatelje svoje.
14 Vi ste moji prijatelji, ako činite šta vam god zapovijedam.
15 Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna šta radi njegov gospodar; nego sam vas nazvao prijateljima, zato što sam vam obznanio sve što sam čuo od svog Oca.
16 Niste vi mene izabrali, nego sam ja izabrao vās i postavio vas da idete i plod donosite, i da plod vaš ostane: da vam Otac dā šta god ga zamolite u moje ime.
17 Ovo vam zapovijedam, da ljubite jedan drugoga.
18 Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije no vas.
19 Da ste od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no, budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.
20 Sjetite se riječi koju vam rekoh, Nije sluga veći od svoga gospodara. Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ držali, i vašu će držati.
21 A sve to činiće vam zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao.
22 Da nisam došao i govorio im, ne bi imali grijeha; ali sada nemaju izgovor za svoj grijeh.
23 Onaj ko mene mrzi, mrzi i Oca mog.
24 Da nisam među njima učinio djela koja niko drugi nije učinio, ne bi imali grijeha; a sada su vidjeli i zamrzili i mene, i mog Oca.
25 No to je da se ispuni riječ napisana u njihovom zakonu, Zamrziše me nizašta.
26 A kada dođe Tješitelj, koga ću vam poslati od Oca, Duh istine, koji od Oca izlazi, on će svjedočiti za mene;
27 I vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom.

Jevanđelje po Jovanu 16 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 To sam vam govorio da se ne sablaznite.
2 Iz sinagoga će vas izopštavati: jest, dolazi čas kada će svako ko vas ubije misliti da Bogu služi.
3 I činiće vam to zato što nisu upoznali ni Oca, ni mene.
4 Ali govorio sam vam to da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam to rekao. To vam nisam govorio od početka, jer sam bio s vama.
5 Ali sada odlazim k onome koji me poslao; i niko me od vas ne pita, Kuda ideš?
6 Nego je, jer sam vam to rekao, žalost ispunila vaše srce.
7 No, kazujem vam istinu; Korisnije je za vas da ja odem: jer ako ja ne odem, Tješitelj neće doći k vama; a ako odem, poslaću ga k vama.
8 A kada dođe, on će ukoriti svijet zbog grijeha, i zbog pravednosti, i zbog osude.
9 Zbog grijeha, zato što me ne vjeruju;
10 Zbog pravednosti, zato što ja odlazim k svome Ocu i više me nećete vidjeti;
11 Zbog osude, zato što je knez ovoga svijeta osuđen.
12 Još vam mnogo toga imam reći, ali sada to ne možete nositi.
13 No kada dođe on, Duh istine, uputiće vas u svu istinu: jer neće govoriti sām od sebe, nego će govoriti ono što čuje i navješćivati vam ono što će doći.
14 On će proslavljati mene, jer će od mog uzimati i to navješćivati vama.
15 Sve što ima Otac, moje je: zbog toga rekoh da će on od mog uzimati i to navješćivati vama.
16 Još malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, i vidjećete me, jer ja odlazim k Ocu.
17 Tada neki od njegovih učenika međusobno rekoše, Šta je to što nam kaže, Još malo, i nećete me vidjeti; i opet, još malo i vidjećete me; i, Jer ja odlazim k Ocu?
18 Rekoše, dakle, Šta je to što kaže, Još malo? ne znamo šta govori.
19 A Isus dozna da bi ga htjeli pitati pa im reče, Pitate se među sobom o tome što rekoh, Još malo, i nećete me vidjeti; i opet, još malo i vidjećete me?
20 Zaista, zaista, kažem vam da ćete plakati i jadikovati, a svijet će se veseliti; vi ćete se žalostiti, ali vaša će se žalost u radost pretvoriti.
21 Žena je žalosna kad rađa, jer je došao njezin čas: ali čim rodi dijete, ne spominje se više muke, zbog radosti što se čovjek rodio na svijet.
22 Stoga i vi sada imate žalost; no opet ću vas vidjeti, i srce će vam se radovati i radost vam vašu niko neće oteti.
23 I nećete me u taj dan ništa pitati. Zaista, zaista, kažem vam, Šta god zaištete od Oca u moje ime, on će vam to dati.
24 Dosad niste iskali ništa u moje ime: ištite i primićete, da vaša radost bude potpuna.
25 To sam vam govorio u izrekama; ali dolazi čas kada vam više neću govoriti u izrekama, nego ću vam otvoreno navještavati o Ocu.
26 U taj dan iskaćete u moje ime: i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas:
27 Jer sām vas Otac ljubi, jer ste vi mene uzljubili i povjerovali da sam od Boga izišao.
28 Izišao sam od Oca i došao na svijet; ponovo ostavljam svijet i odlazim k Ocu.
29 Rekoše mu njegovi učenici, Evo, sada otvoreno govoriš i ne kazuješ izreku.
30 Sada znamo da sve znaš i ne treba ti da te ko pita: po tome vjerujemo da si od Boga izišao.
31 Odgovori im Isus, Sada vjerujete?
32 Evo dolazi čas, već je došao, kada ćete biti raspršeni svaki na svoju stranu, a mene ostaviti samoga: no ja nisam sām, jer je Otac sa mnom.
33 To sam vam rekao da u meni mir imate. U svijetu ćete imati nevolju; ali ohrabrite se: ja sam nadvladao svijet.

Jevanđelje po Jovanu 17 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Isus izgovori ove riječi i, podigavši oči k nebu, prozbori, Oče, došao je čas; proslavi Sina svoga da i Sin tvoj proslavi tebe:
2 Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom da svima koje si mu dao dā život vječni.
3 A ovo je život vječni, da upoznaju tebe, jedinoga istinskoga Boga, i Isusa Hrista, koga si poslao.
4 Ja sam tebe proslavio na zemlji: dovršio sam djelo koje si mi dao da obavim.
5 A sada, O Oče, proslavi ti mene kod sebe slavom koju sam imao s tobom prije nego je svijeta bilo.
6 Objavio sam tvoje ime ljudima koje si mi dao iz svijeta: tvoji bjehu i meni si ih dao, i riječ su tvoju održali.
7 Sada su spoznali da je od tebe sve što si mi dao.
8 Jer riječi koje si ti dao meni, ja dadoh njima; i oni su ih primili, te zaista spoznali da sam od tebe izišao i povjerovali da si me ti poslao.
9 Ja za njih molim. Ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji.
10 I sve moje tvoje je, i tvoje je moje; i proslavljen sam u njima.
11 I ja više nisam u svijetu, no oni jesu u svijetu, a ja dolazim k tebi. Oče sveti, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi.
12 Dok sam bio s njima u svijetu, ja sam ih čuvao u tvome imenu: one koje si mi dao štitio sam, te nijedan nije propao, osim sina propasti, da se ispuni pismo.
13 A sada dolazim k tebi i govorim ovo u svijetu, da oni imaju u sebi puninu moje radosti.
14 Ja sam njima dao tvoju riječ i svijet ih je zamrzio, jer oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.
15 Ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od zla.
16 Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.
17 Posveti ih svojom istinom: tvoja riječ je istina.
18 Kao što si ti mene poslao u svijet, tako i ja njih poslah u svijet.
19 I zarad njih posvećujem samog sebe, da i oni budu posvećeni kroz istinu.
20 Ne molim samo za ove, nego i za one koji će me po njihovoj riječi povjerovati,
21 Da svi budu jedno; kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno: da svijet povjeruje da si me ti poslao.
22 Slavu koju si ti dao meni, ja sam dao njima; da budu jedno kao što smo mi jedno:
23 Ja u njima i ti u meni, da budu savršeni u jednome, i da svijet spozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si ljubio mene.
24 Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom ondje gdje sam ja: da gledaju moju slavu, koju si mi dao jer si me ljubio prije utemeljenja svijeta.
25 O Oče pravedni, svijet te nije upoznao; ali ja sam te upoznao, a i ovi su spoznali da si me ti poslao.
26 I objavio sam im tvoje ime, i još ću ga objaviti, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima, i ja u njima.

Jevanđelje po Jovanu 18 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Izrekavši te riječi, ode Isus sa svojim učenicima preko potoka Kedrona, gdje bješe vrt u koji uđoše on i njegovi učenici.
2 A poznavao je to mjesto i Juda, koji ga je izdao: jer Isus se tamo često sastajao sa svojim učenicima.
3 Tada Juda, dobivši četu i službenike od svešteničkih glavara i farisejā, dođe onamo s bakljama, svjetiljkama i oružjem.
4 Isus, stoga, znajući sve što će mu se dogoditi, istupi i reče im, Koga tražite?
5 Odgovoriše mu, Isusa Nazarećanina. Reče im Isus, Ja sam taj. A stajaše s njima i Juda, koji ga je izdao.
6 Kada im, dakle, reče, Ja sam taj, oni uzmaknuše natrag i padoše na tlo.
7 Ponovo ih upita, Koga tražite? A oni rekoše, Isusa Nazarećanina.
8 Isus odgovori, Rekoh vam da sam ja taj. Ako, dakle, mene tražite, pustite ove da idu;
9 Da se ispuni riječ koju reče, Od onih koje si mi dao, ne izgubih ni jednoga.
10 A kako je Simon Petar imao mač, izvuče ga te udari slugu velikoga sveštenika i odsiječe mu desno uho. Sluzi bješe ime Malho.
11 Tada Isus reče Petru, Stavi svoj mač u korice: čašu koju mi je dao Otac zar da ne pijem?
12 Tada četa, i zapovjednik, i judejski službenici pograbiše Isusa i svezaše ga,
13 I odvedoše ga najprije k Ani; jer on bješe tast Kajafi, koji je bio veliki sveštenik te godine.
14 A Kajafa bješe onaj koji je dao savjet Judejcima kako je bolje da jedan čovjek umre za narod.
15 Za Isusom je išao Simon Petar i jedan drugi učenik. Taj učenik bješe poznat velikom svešteniku, pa uđe s Isusom u dvorište velikog sveštenika.
16 No Petar ostade napolju kod vrata. Tada iziđe taj drugi učenik, koji bješe poznat velikom svešteniku, porazgovara sa onom koja čuvaše vrata i uvede Petra.
17 Nato mlada sluškinja koja je čuvala vrata reče Petru, Nisi li i ti jedan od učenika toga čovjeka? On reče, Nisam.
18 I stajahu ondje sluge i službenici; bjehu načinili žar, jer je bilo hladno: i grijahu se; i Petar stajaše s njima i grijaše se.
19 Tada veliki sveštenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovoj nauci.
20 Odgovori mu Isus, Ja sam javno govorio svijetu; uvijek sam poučavao u sinagogi i u hramu, gdje se Judejci uvijek okupljaju, i ništa nisam govorio u tajnosti.
21 Zašto mene pitaš? pitaj one koji su slušali šta sam im govorio. Evo, ovi znaju šta sam govorio.
22 I kada Isus tako reče, udari ga jedan od prisutnih službenika dlanom, rekavši, Tako odgovaraš velikom svešteniku?
23 Isus mu odgovori, Ako sam govorio zlo, dokaži da je zlo; ako li dobro, zašto me udaraš?
24 I Ana ga svezanog posla Kajafi, velikom svešteniku.
25 A Simon Petar je stajao i grijao se. Rekoše mu stoga, Nisi li i ti jedan od njegovih učenika? On to poreknu i reče, Nisam ja.
26 Jedan od slugu velikog sveštenika, rođak onoga kome Petar bješe odsjekao uho, reče, Nisam li te vidio u vrtu s njim?
27 Petar tad ponovo poreknu: i odmah se oglasi pijetao.
28 Odvedoše tada Isusa od Kajafe u sudnicu; a bješe rano. No oni ne uđoše u sudnicu, kako se ne bi okaljali, nego da mogu jesti pashu.
29 Iziđe tada Pilat k njima i reče, Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?
30 Odgovoriše i rekoše mu, Da ovaj nije zločinac, ne bismo ga tebi predali.
31 Reče im nato Pilat, Uzmite ga vi i sudite mu po svome zakonu. Kazaše mu, stoga, Judejci, Nama nije dopušteno nikoga pogubiti:
32 Da se ispuni Isusova riječ koju je rekao naznačivši kakvom će smrću umrijeti.
33 Nato Pilat ponovo uđe u sudnicu te pozva Isusa i reče mu, Jesi li ti Kralj Judejaca?
34 Isus mu odgovori, Govoriš li ti to sām od sebe ili su ti to drugi rekli za mene?
35 Pilat odgovori, Zar sam ja Judejac? Tvoj narod i sveštenički glavari predali su te meni: šta si učinio?
36 Odgovori Isus, Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kada bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Judejcima; ali sada moje kraljevstvo nije odavde.
37 Nato mu Pilat reče, Jesi li onda ipak kralj? Isus odgovori, Ti kažeš da ja jesam kralj. Ja sam se zato rodio i zato sam došao na svijet da svjedočim za istinu. Svako ko je od istine, sluša moj glas.
38 Reče mu Pilat, Šta je istina? Rekavši to, iziđe on ponovo pred Judejce i reče im, Ja ne nalazim nikakvu krivicu na njemu.
39 A kod vas je običaj da vam za pashu pustim jednoga: hoćete li, dakle, da vam pustim Kralja Judejaca?
40 Nato svi opet povikaše, Ne toga, nego Varavu! A Varava bješe razbojnik.

Jevanđelje po Jovanu 19 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga tada Pilat uze Isusa i izbičeva ga.
2 I spletoše vojnici vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu, i zaogrnuše ga grimiznim plaštom
3 I rekoše, Zdravo, Kralju Judejaca! i pljuskahu ga.
4 Iziđe, dakle, Pilat ponovo i reče im, Evo, izvodim vam ga da znate da na njemu ne nalazim nikakvu krivicu.
5 Iziđe tada Isus s trnovim vijencem i u grimiznom plaštu. I reče im Pilat, Evo čovjeka!
6 A kada ga ugledaše sveštenički glavari i njihovi službenici, povikaše, govoreći, Razapni ga, razapni ga! Pilat im reče, Uzmite ga vi i razapnite, jer ja na njemu ne nalazim krivicu.
7 Odgovoriše mu Judejci, Mi imamo zakon i po našem zakonu on mora umrijeti, jer se pravio Sinom Božjim.
8 Kada Pilat čū tu riječ, još se više prestraši;
9 I ponovo uđe u sudnicu te reče Isusu, Odakle si ti? No Isus mu ne dade odgovor.
10 Tada mu Pilat reče, Zar meni ne odgovaraš? ne znaš li da imam vlast raspeti te i da imam vlast osloboditi te?
11 Isus odgovori, Ne bi imao nada mnom nikakvu vlast da ti nije dano odozgo. Zbog toga onaj koji me predao tebi ima veći grijeh.
12 Od tada ga je Pilat nastojao osloboditi; no Judejci vikahu, Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj ćesarev. Ko god se pravi kraljem, protiv ćesara govori.
13 Stoga Pilat, čuvši tu riječ, izvede Isusa i sjede na sudilište na mjestu koje se zove Pločnik, a na hebrejskome, Gavata.
14 A upravo bješe priprema za pashu, oko šestoga sata. I reče on Judejcima, Evo vašega Kralja!
15 A oni povikaše, Ukloni ga, ukloni ga, razapni ga! Pilat im reče, Kralja vašega da razapnem? Sveštenički mu glavari odgovoriše, Mi nemamo kralja osim ćesara.
16 Stoga im ga tada preda da ga razapnu. I uzeše oni Isusa te ga odvedoše.
17 I, noseći svoj krst, uziđe on na mjesto zvano Lobanjsko, koje se na hebrejskome naziva Golgota,
18 Gdje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu, s jedne i s druge strane, a u sredini Isusa.
19 I napisa Pilat natpis i postavi ga na krst. A bješe napisano: ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ JUDEJACA.
20 Taj su natpis tada čitali mnogi Judejci, jer je mjesto gdje Isus bješe razapet bilo blizu grada, a bilo je napisano na hebrejskom, grčkom i latinskom.
21 Rekoše tada Pilatu judejski sveštenički glavari, Nemoj pisati, Kralj Judejaca; nego da je taj rekao, Ja sam kralj Judejaca.
22 Pilat odgovori, Šta napisah, napisah.
23 Tada vojnici, kada bjehu razapeli Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela, svakome vojniku po dio; a tako i košulju. Ali ta košulja bješe nešivena, otkana u jednome dijelu odozgo do dolje.
24 Rekoše, stoga, jedan drugome, Nemojmo je derati, nego bacimo kocku za nju, čija će biti: da se ispuni redak pisma koji veli, Odjeću moju razdijeliše među sobom i za ruho moje baciše kocku. Vojnici, dakle, upravo to učiniše.
25 A stajala je kod Isusovog krsta njegova majka, i sestra njegove majke, Marija, žena Kleofina, i Marija Magdalina.
26 Kada Isus ugleda majku i kraj nje učenika kog je ljubio, reče on svojoj majci, Ženo, evo ti sina!
27 Zatim reče učeniku, Evo ti majke! I uze je od toga časa taj učenik k svojima.
28 Nakon toga Isus, znajući da je sada sve dovršeno, kako bi se ispunilo pismo, reče, Žedan sam.
29 A ondje je stajala posuda puna octa. I natopiše sunđer octom, i staviše ga na isop i primaknuše njegovim ustima.
30 Čim je primio ocat, Isus reče, Dovršeno je; i prignu glavu te predade duh.
31 A Judejci, kako bješe priprema pa da tijela ne bi ostala na krstu na dan sabatnji (jer taj sabatnji dan bješe velik dan), zamoliše Pilata da se raspetima slome noge i da ih uklone.
32 Dođoše, stoga, vojnici i slomiše noge prvome i drugome koji bješe razapet s njim.
33 Ali kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne slomiše mu noge,
34 Nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok te odmah potekoše krv i voda.
35 Onaj koji je to vidio posvjedočio je, i istinito je njegovo svjedočanstvo: zna da govori istinu, da i vi vjerujete.
36 Jer se to zbilo da se ispuni pismo, Nijedna mu se kost neće slomiti.
37 I opet, drugi redak pisma veli, Gledaće na onoga kog su proboli.
38 Nakon toga Josif iz Arimateje, koji bješe Isusov učenik, ali potajno zbog straha od Judejaca, zaiska Pilata da mu dopusti da uzme Isusovo tijelo: i dopusti mu Pilat. Dođe on, stoga, i uze Isusovo tijelo.
39 A dođe i Nikodim, onaj koji je najprije noću bio došao k Isusu, i donese oko sto librā smjese smirne i aloje.
40 Tada uzeše oni Isusovo tijelo i poviše ga u lanene povoje s miomirisima, kao što je u Judejaca običaj za ukop.
41 A na mjestu gdje je on bio razapet bješe vrt i u vrtu nova grobnica, u koju još niko nije bio položen.
42 Ondje, dakle, položiše Isusa zbog judejskog dana pripreme, jer grobnica bješe blizu.

Jevanđelje po Jovanu 20 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Rano prvoga dana u sedmici, dok je još bila tama, dođe Marija Magdalina do groba te spazi da je s grobnice uklonjen kamen.
2 Tada ona otrča i dođe k Simonu Petru i drugom učeniku, kog je Isus ljubio, i reče im, Uzeli su Gospoda iz groba i ne znamo gdje su ga stavili.
3 Uputiše se tada Petar i onaj drugi učenik i dođoše do grobnice.
4 Trčahu obojica zajedno, ali je onaj drugi učenik prestigao Petra i prvi stigao do grobnice.
5 I sagnuvši se, ugleda on lanene povoje gdje leže, ali ne uđe.
6 Tada za njim stiže Simon Petar, i uđe u grobnicu i ugleda lanene povoje gdje leže,
7 I maramu koja bješe na njegovoj glavi, ali nije ležala uz lanene povoje, nego zasebno smotana na jednome mjestu.
8 Tada uđe i onaj drugi učenik, koji je prvi stigao do grobnice, te vidje i povjerova.
9 Jer još ne bjehu poznavali pismo, da on treba ustati od mrtvih.
10 Zatim se učenici ponovo vratiše k svojima.
11 A Marija je stajala napolju kod groba i plakala. I sagnu se dok je plakala te pogleda u grob,
12 I ugleda dvojicu anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je bilo ležalo Isusovo tijelo: jedan kod glave, drugi kod nogu.
13 I rekoše joj oni, Ženo, zašto plačeš? Reče im ona, Zato što su uzeli moga Gospoda i ne znam gdje su ga stavili.
14 Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
15 Reče joj Isus, Ženo, zašto plačeš? koga tražiš? Misleći da je to vrtlar, reče mu ona, Gospodine, ako si ga ti odnio odavde, reci mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti.
16 Reče joj Isus, Marijo. Ona se okrenu i reče mu, Ravuni; što će reći, Učitelju.
17 Reče joj Isus, Nemoj me se doticati, jer još nisam uzišao k Ocu svome, nego idi k mojoj braći i reci im, Uzlazim k Ocu svom i Ocu vašem, i k Bogu svom i Bogu vašem.
18 Marija Magdalina dođe i navijesti učenicima da je vidjela Gospoda i da joj je on to rekao.
19 Uveče toga istoga dana, prvoga u sedmici, kada su ondje gdje su se učenici okupili zbog straha od Judejaca bila zatvorena vrata, dođe Isus, stade u sredinu i reče im, Mir vama.
20 I, rekavši to, pokaza im svoje ruke i svoj bok. Onda se učenici obradovaše vidjevši Gospoda.
21 Isus im ponovo reče, Mir vama: kao što je mene poslao moj Otac, tako i ja šaljem vas.
22 Izrekavši to, dahnu on u njih i reče im, Primite Duha Svetoga.
23 Onima kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; onima kojima grijehe zadržite, zadržani su im.
24 Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe s njima kad je došao Isus.
25 Rekoše mu, stoga, ostali učenici, Vidjeli smo Gospoda. Ali im on reče, Ako ne vidim na njegovim rukama trag od čavala i ne stavim svoj prst u trag od čavala, i ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.
26 Nakon osam dana njegovi učenici ponovo bjehu unutra, i Toma s njima: tada dođe Isus, a vrata bjehu zatvorena, te stane u sredinu i reče, Mir vama.
27 Zatim reče Tomi, Primakni svoj prst ovamo i pogledaj mi ruke; i primakni svoju ruku i stavi je u moj bok; i ne budi nevjeran, nego vjeruj.
28 I odgovori Toma i reče mu, Gospod moj i Bog moj.
29 Reče njemu Isus, Tomo, povjerovao si jer si me vidio: blagosloveni su oni koji ne vidješe, a ipak povjerovaše.
30 I odista mnoga druga znamenja učinio je Isus u prisutnosti svojih učenika, koja nisu zapisana u ovoj knjizi;
31 A ova su zapisana da povjerujete da Isus jest Hrist, Sin Božji, i da vjerujući imate život po njegovom imenu.

Jevanđelje po Jovanu 21 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Poslije toga se Isus ponovo ukazao učenicima na Tiverijadskome moru; a ukazao se na ovaj način:
2 Bjehu zajedno Simon Petar, i Toma zvani Blizanac, i Natanailo iz Kane galilejske, i Zevedejevi sinovi i druga dva njegova učenika.
3 Reče im Simon Petar, Idem u ribolov. Rekoše mu oni, Idemo i mi s tobom. Iziđoše i odmah uđoše u lađu; ali te noći ne uloviše ništa.
4 A kada je već svanulo jutro, stajaše Isus na obali; ali učenici nisu znali da je to Isus.
5 Reče im tada Isus, Djeco, imate li štogod za pojesti? Odgovoriše mu oni, Ne.
6 A on im reče, Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete. Oni stoga baciše, i sad je ne mogahu izvući zbog mnoštva riba.
7 Tada onaj učenik kog je Isus ljubio reče Petru, To je Gospod. A kada je Simon Petar čuo da je to Gospod, opasa svoju gornju haljinu (jer bješe gō) i baci se u more.
8 A ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribama (jer nisu bili daleko od kopna, tek nekih dvjesta lakata).
9 Čim su izišli na kopno, oni spaziše ondje pripremljen žar, i na njemu postavljenu ribu i hljeb.
10 Isus im reče, Donesite od riba što ih sada uloviste.
11 Uspnu se Simon Petar i izvuče na obalu mrežu punu velikih riba, stotinu pedeset tri. I premda ih bješe toliko mnogo, mreža se nije razderala.
12 Isus im reče, Dođite i objedujte. No niko ga se od učenika, znajući da je to Gospod, ne usudi pitati, Ko si ti?
13 Isus tada pristupi, uze hljeb i dade im ga, i ribu isto tako.
14 Ovo je sad već treći put da se Isus ukazao svojim učenicima nakon što je vaskrsnut od mrtvih.
15 Nakon što su objedovali, reče Isus Simonu Petru, Simone, sine Jonin, ljubiš li me više negoli ovi? On mu reče, Da, Gospode; ti znaš da te ljubim. Reče on njemu, Pasi jaganjce moje.
16 Reče mu opet, po drugi put, Simone, sine Jonin, ljubiš li me? On mu reče, Da, Gospode; ti znaš da te ljubim. Reče on njemu, Pasi ovce moje.
17 Reče mu po treći put, Simone, sine Jonin, ljubiš li me? Ražalosti se Petar što mu je treći put rekao, Ljubiš li me? I reče mu on, Gospode, ti sve znaš; ti znaš da te ja ljubim. Isus mu reče, Pasi ovce moje.
18 Zaista, zaista, kažem ti, Dok si bio mlad, sām si se opasivao i hodao kuda si htio; ali kada ostariš, raširićeš svoje ruke i drugi će te opasivati i voditi kuda ne želiš.
19 A to mu je on rekao naznačujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Kada je sve to izrekao, kaza mu, Slijedi me.
20 Okrenuvši se, Petar spazi da ga slijedi onaj učenik kog je Isus ljubio, koji se ono za večere bješe naslonio Isusu na prsa i rekao, Gospode, ko je taj koji te izdaje?
21 Ugledavši ga, Petar reče Isusu, Gospode, a šta će ovaj čovjek činiti?
22 Reče mu Isus, Ako ja hoću da on ostane dok ne dođem, šta je to tebi? ti slijedi mene.
23 Stoga se među braćom pronijela ova riječ da onaj učenik neće umrijeti. No Isus mu nije rekao da neće umrijeti, nego, Ako ja hoću da on ostane dok ne dođem, šta je to tebi?
24 To je učenik koji svjedoči o ovome, i koji je ovo napisao: i mi znamo da je njegovo svjedočanstvo istinito.
25 A takođe ima još mnogo toga što je Isus činio, koje, kada bi se sve zapisalo, pretpostavljam da ni sav svijet ne bi mogao primiti knjige koje bi se napisale. Amin.

Djela apostolska — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Djela apostolska 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Prošli izvještaj sam, O Teofile, sačinio o svemu što je Isus počeo i da čini i naučava
2 Do dana kog je bio uznesen, nakon što je po Duhu Svetome dao zapovijesti apostolima koje bješe izabrao,
3 Kojima se nakon svoje muke i pokazao živ mnogim neporecivim dokazima, ukazujući im se četrdeset dana i govoreći o onome što se tiče kraljevstva Božjeg.
4 I dok je bio s njima, zapovijedi im da ne napuštaju Jerusalim, nego da čekaju na Očevo obećanje, koje ste, reče on, čuli od mene.
5 Jer Jovan odista krštavaše vodom, ali vi ćete nedugo nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim.
6 Stoga ga, kada se okupiše, upitaše rekavši, Gospode, hoćeš li u ovo vrijeme obnoviti kraljevstvo Izraelu?
7 I reče im on, Nije vaše da znate vremenā ili trenutke koje je Otac odredio svojom vlašću.
8 Nego, primićete silu nakon što Duh Sveti siđe na vas, i bićete mi svjedoci i u Jerusalimu, i po svoj Judeji, i u Samariji, i sve do nakraj zemlje.
9 I rekavši to, dok su oni gledali, on bī uzdignut; i oblak ga ote njihovom pogledu.
10 I dok su netremice gledali u nebo kako on uzlazi, gle, stadoše kraj njih dva čovjeka u bijeloj odjeći
11 I rekoše im, Ljudi, Galilejci, što stojite i gledate u nebo? ovaj Isus, koji je od vas uzet u nebo, doći će na isti način kao što ste ga vidjeli da u nebo odlazi.
12 Tada se vratiše u Jerusalim s brda zvanog Maslinsko, koje je od Jerusalima udaljeno jedan sabatnji dan hoda.
13 Kada su ušli, uspeše se u gornju sobu gdje su boravili: i Petar, i Jakov, i Jovan, i Andrija, Filip, i Toma, Vartolomej, i Matej, Jakov, sin Alfejev, i Simon Revnitelj, i Juda, brat Jakovljev.
14 Svi oni bjehu jednodušno ustrajni u molitvi i zaklinjanju, zajedno sa ženama, i Marijom, Isusovom majkom, i s njegovom braćom.
15 I ustade tih dana Petar među učenicima (a bješe zajedno oko stotinu i dvadeset imena) i reče,
16 Ljudi i braćo, trebalo je da se ispuni odjeljak pisma što ga je prorekao Duh Sveti na usta Davidova o Judi, koji je bio vodič onima koji uhvatiše Isusa.
17 Jer on se ubrajao među nas i bješe zadobio udio u ovoj službi.
18 Taj je, dakle, stekao njivu nagradom za bezakonje te se, stropoštavši se naglavačke, raspukao po sredini i prosula mu se sva utroba.
19 I postalo je to poznato svim stanovnicima Jerusalima, tako da se ona njiva na njihovom jeziku naziva, Akeldama, to jest, Nјiva krvi.
20 Jer u knjizi Psalama je zapisano, Prebivalište njegovo neka opusti, i neka u njemu niko ne prebiva; i neka njegovo nadgledništvo preuzme drugi.
21 Stoga od ovih ljudi koji bjehu s nama sve vrijeme što je među nama ulazio i izlazio Gospod Isus,
22 Počevši od Jovanovog krštenja pa sve do dana kada je bio uzet od nas, jedan treba biti određen da zajedno s nama bude svjedok njegovog vaskrsenja.
23 I postaviše dvojicu: Josifa zvanog Varsava, koga prozvaše Just, i Matiju.
24 I pomoliše se te rekoše, Ti, Gospode, koji poznaješ srca svih ljudi, pokaži kog od ove dvojice si izabrao
25 Da primi udio u ovoj službi i apostolstvu, od koga je Juda, prestupivši, otpao da ode na svoje mjesto.
26 I dadoše svoje kocke; i pade kocka na Matiju, i bī on pribrojen jedanaestorici apostola.

Djela apostolska 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I kada je dan Pedesetnice napokon došao, svi bjehu jednodušno na istome mjestu.
2 I iznenada dođe zvuk s neba, kao kada navali silan vjetar, i ispuni svu kuću gdje su sjedili.
3 I ukazaše im se razdijeljeni jezici kao od ognja, te se spustiše na svakoga od njih.
4 I bjehu svi ispunjeni Duhom Svetim, i počeše govoriti drugim jezicima, kako im je Duh davao govoriti.
5 A u Jerusalimu su boravili Judejci, pobožni ljudi, iz svakog naroda pod nebom.
6 A kada se ovo razglasilo naokolo, okupi se mnoštvo, i bjehu zbunjeni, jer ih je svako čuo kako govore njegovim jezikom.
7 I bjehu svi zadivljeni, i zapanjeni govorahu jedan drugome, Gle, nisu li svi ti koji govore Galilejci?
8 Pa kako mi čujemo svakog čovjeka na svome vlastitom jeziku u kome smo rođeni?
9 Parti, i Miđani, i Elamljani, i stanovnici Mesopotamije, i Judeje, i Kapadokije, Ponta i Azije,
10 Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Kirine, pridošli Rimljani, Judejci i obraćenici u judejstvo,
11 Krićani i Arapi, mi ih čujemo da na našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima.
12 I bjehu svi zadivljeni, te u nedoumici jedan drugome govorahu, Šta bi ovo moglo značiti?
13 Drugi, podrugujući se, rekoše, Ovi ljudi su puni novoga vina.
14 No Petar, ustavši zajedno s jedanaestoricom, podiže svoj glas i reče im, Ljudi Judeje i svi vi koji boravite u Jerusalimu, neka vam je znano ovo, i riječi moje poslušajte:
15 Jer nisu ovi pijani, kao što vi smatrate, budući da je tek treći sat dana.
16 Nego je ovo ono što je rečeno po proroku Joelu,
17 I biće u posljednje dane, veli Bog, Izliću od Duha svoga na svako tijelo: i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići će vaši gledati viđenjā, i starci će vaši snove sanjati;
18 I na sluge svoje i na svoje sluškinje izliću u one dane od Duha svoga: i oni će prorokovati;
19 I pokazaću čudesa u nebu gore, i znake na zemlji dolje: krv, i oganj, i sukljanje dima;
20 Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije no dođe dan Gospodov, veliki i znameniti:
21 I biće spašen ko god bude zazvao ime Gospodovo.
22 Ljudi, Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka koga je Bog među vama potvrdio silnim djelima, i čudesima, i znamenjima, koja je Bog po njemu učinio usred vas, kao što i sami znate,
23 Nјega ste, predanog po Božjem određenom naumu i predznanju, uhvatili i bezakoničkim rukama razapeli i pogubili;
24 Nјega, koga je Bog vaskrsao, oslobodivši ga mukā smrti: jer nije bilo moguće da ga ona zadrži.
25 Jer David za njega govori, Gledah Gospoda svagda pred licem svojim, jer mi je zdesna, da ne posrnem.
26 Stoga mi se srce razveseli i obradova jezik; štaviše, i tijelo će moje počivati u nadi:
27 Jer ti mi nećeš ostaviti dušu u paklu, niti ćeš dopustiti da tvoj Svetac ugleda raspadanje.
28 Obznanio si mi puteve života; ispunićeš me radošću svoga lica.
29 Ljudi i braćo, dopustite da vam otvoreno kažem za praoca Davida da je i umro i ukopan je, i njegov je grob kod nas sve do ovoga dana.
30 Prorok dakle budući, i znajući da mu se zakletvom zakleo Bog da će od ploda njegovih slabina podići Hrista po tijelu, da sjedi na njegovom prijestolu,
31 Predvidjevši govoraše o vaskrsenju Hristovom da mu nije ostavljena duša u paklu niti mu je tijelo vidjelo raspadanje.
32 Toga Isusa vaskrsao je Bog, čemu smo svi mi svjedoci.
33 Desnom rukom, dakle, Božjom uzvišen, i primivši od Oca obećanje Duha Svetoga, izlio je ovo što sada gledate i slušate.
34 Jer David nije uzišao u nebesa: jer on sām govori, Reče GOSPOD Gospodu mome, Sjedni mi zdesna
35 Dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje tvojim nogama.
36 Stoga, neka pouzdano znade sva kuća Izraelova da je Bog učinio i Gospodom i Hristom toga Isusa, koga ste vi razapeli.
37 A kada oni to čuše, probode ih u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima, Ljudi i braćo, šta da učinimo?
38 Tada im Petar reče, Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehā, i primićete dar Svetoga Duha.
39 Jer za vas je ovo obećanje, i za djecu vašu, i za sve one izdaleka, koje god pozove Gospod Bog naš.
40 I mnogim je drugim riječima svjedočio i podsticao ih, govoreći, Spasite se od ovog pokvarenog naraštaja.
41 Tada oni koji radosno prihvatiše njegovu riječ bjehu kršteni: i bī im toga dana pridodano oko tri hiljade duša.
42 I bjehu postojani u apostolskoj nauci, i zajedništvu, i u lomljenju hljeba, i u molitvama.
43 I obuze strah svaku dušu; i po apostolima zbivala su se mnoga čudesa i znaci.
44 I svi koji vjerovahu bjehu zajedno, i sve im bješe zajedničko;
45 I prodaše svoja imanja i dobra, i dijeliše svim ljudima, kako je kom čovjeku trebalo.
46 I svaki dan su postojano i jednodušno boravili u hramu, i lomili hljeb od kuće do kuće, i zajednički jeli hranu u radosti i prostodušnosti srca,
47 Hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. A Gospod je svakodnevno pridruživao crkvi one koji bi bili spašeni.

Djela apostolska 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A Petar i Jovan uzlazili su zajedno u hram u deveti molitveni sat.
2 I upravo donošahu nekoga čovjeka hroma od majčine utrobe, koga bi svaki dan postavljali kod hramske kapije zvane Krasna da prosi milostinju od onih što ulaze u hram;
3 Koji, ugledavši Petra i Jovana kada su htjeli da uđu u hram, zaiska milostinju.
4 A Petar ga, zajedno s Jovanom, prodorno pogleda i reče, Pogledaj nas.
5 I zagleda se on u njih, očekujući da će dobiti nešto od njih.
6 Tada Petar reče, Srebra ni zlata nemam; ali ono što imam, to ti dajem: U ime Isusa Hrista Nazarećanina ustani i hodaj.
7 I uhvati ga za desnu ruku, i pridignu ga, a ovome odmah ojačaše stopala i gležnjevi.
8 I poskoči on te stade na noge i prohoda, i uđe s njima u hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga.
9 I vidje ga sav narod gdje hoda i hvali Boga.
10 I prepoznaše da je to onaj koji je zbog milostinje sjedio kod Krasne kapije hrama; i bjehu ispunjeni čuđenjem i zapanjeni zbog onoga što mu se dogodilo.
11 A kako se ozdravljeni hromak držao Petra i Jovana, sav se narod posve zapanjen strča k njima u trijem zvan Solomonov.
12 I vidjevši to, Petar odgovori narodu, Ljudi, Izraelci, što se ovome čudite? ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću učinili da ovaj prohoda?
13 Bog Avrahamov, i Isakov, i Jakovljev, Bog naših otaca, proslavio je svog Sina, Isusa, koga ste vi predali i odrekli ga se pred Pilatom, kada je on već odlučio da ga pusti.
14 Ali vi ste se Sveca i Pravednika odrekli, i zaiskali da vam se daruje ubica;
15 A Kneza života, koga je Bog vaskrsao od mrtvih, ubili, čemu smo mi svjedoci.
16 I, putem vjere u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovome koga gledate i poznajete: jest, vjera koja je po njemu, dala mu je ovo potpuno zdravlje naočigled svima vama.
17 A sada, braćo, znam da ste to učinili iz neznanja, kao i vaši glavari.
18 Ali Bog je tako ispunio ono što je unaprijed bio navijestio po ustima svih svojih proroka, da će Hrist trpjeti.
19 Pokajte se, stoga, i obratite, da se izbrišu vaši grijesi kada od Gospodove prisutnosti dođu razdoblja okrijepljenja
20 I on pošalje onoga koji vam je već prije propovijedan, Isusa Hrista:
21 Koga nebo treba primiti do vremena obnove svega, što je od postanka svijeta govorio Bog na usta svih svojih svetih proroka.
22 Jer Mojsije je, vaistinu, rekao ocima, Proroka poput mene podići će vam Gospod Bog vaš od vaše braće; njega slušajte u svemu što vam kaže.
23 I biće da će se svaka duša koja ne posluša toga proroka iskorijeniti iz naroda.
24 Jest, i svi proroci koji su govorili, od Samuila i oni koji su uslijedili, jednako su tako prorekli ove dane.
25 Vi ste djeca prorokā i saveza koji je Bog sklopio s našim ocima, rekavši Avrahamu, U tvome će sjemenu biti blagoslovena sva plemena zemlje.
26 Vama je najprije Bog podigao svoga Sina, Isusa, poslavši ga da vas blagosilja, obraćajući svakoga od vas od vlastitih bezakonja.

Djela apostolska 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I dok su oni govorili narodu, priđoše im sveštenici, i zapovjednik hrama, i sadukeji,
2 Uznemireni što naučavaju narod i po Isusu propovijedaju vaskrsenje od mrtvih,
3 I pograbiše ih, i baciše u pritvor do idućega dana: jer već bješe veče.
4 Ipak, mnogi od onih koji su čuli riječ povjerovaše; i bješe broj muškaraca oko pet hiljada.
5 A sutradan se zbilo da se njihovi glavari, i starješine, i pismoznanci,
6 I veliki sveštenik Ana, i Kajafa, i Jovan, i Aleksandar, i svi koji bjehu od roda velikoga sveštenika, okupiše u Jerusalimu.
7 I, postavivši ih u sredinu, upitaše ih, Kojom ste snagom, ili po kom imenu, vi to učinili?
8 Tada im Petar, ispunjen Duhom Svetim, reče, Glavari naroda, i starješine Izraela,
9 Ako nas danas saslušavate zbog dobrog djela učinjenog nemoćnom čovjeku, po kome je ovaj ozdravljen,
10 Neka bude znano svima vama i svem Izraelovom narodu, da po imenu Isusa Hrista Nazarećanina, koga ste vi razapeli, koga je Bog vaskrsao od mrtvih, po njemu ovaj stoji pred vama zdrav.
11 On je kamen koji ste vi graditelji prezreli, a koji je postao glavni kamen ugaoni.
12 I nema ni u kome drugom spasenja: jer nema pod nebom drugoga imena danog ljudima po kome se moramo spasiti.
13 A kada vidješe Petrovu i Jovanovu neustrašivost, a uviđali su da su to ljudi neobrazovani i neuki, stadoše se čuditi, jer su ih prepoznali kao one koji bjehu s Isusom.
14 No vidjevši kako s njima stoji ozdravljeni čovjek, nisu imali šta protivrječiti.
15 A kada im zapovjediše da se izdvoje iz sabora, počeše međusobno raspravljati,
16 Govoreći, Šta da učinimo tim ljudima? jer dogodilo se po njima značajno čudo poznato svim stanovnicima Jerusalima; i ne možemo ga poreći.
17 Ali da se to još više ne razglasi među narodom, strogo im zaprijetimo da odsada nikome ne govore u to ime.
18 I pozvaše ih, i zapovijediše im da više nipošto ne govore i ne naučavaju u Isusovo ime.
19 No Petar i Jovan im odgovoriše, rekavši, Prosudite je li pravo pred Bogom slušati vās više no Boga.
20 Jer mi ne možemo da ne govorimo ono što smo vidjeli i čuli.
21 Oni pak im, ne našavši ništa za šta bi ih kaznili, ponovo strogo zaprijetiše, te ih pustiše zbog naroda, jer su svi slavili Boga zbog onoga što se zbilo.
22 Jer čovjeku na kome se dogodilo to čudo ozdravljenja bješe preko četrdeset godina.
23 Nakon što bjehu pušteni, odoše k svojima i ispripovijedaše sve što su im rekli sveštenički glavari i starješine.
24 A kada oni to čuše, jednodušno podigoše glas Bogu i rekoše, Gospodaru, ti si Bog koji je stvorio nebo, i zemlju, i more, i sve što je u njima;
25 Ti, koji si na usta svoga sluge Davida rekao, Zašto su pagani razjareni, i narodi ispraznosti zamišljaju?
26 Ustadoše kraljevi zemaljski, i vladari se zajedno okupiše protiv Gospoda i protiv njegovog Hrista.
27 Udružiše se, vaistinu, protiv tvog svetog djeteta, Isusa, koga si pomazao, i Irod, i Pontije Pilat, zajedno s neznabošcima i izraelskim narodom,
28 Da učine ono što je tvoja ruka i tvoja volja predodredila da se dogodi.
29 A sada, Gospode, pogledaj njihove prijetnje i daj svojim slugama da sa svom smjelošću govore tvoju riječ,
30 Pružajući svoju ruku da ozdravlja i da se zbivaju znamenja i čudesa po imenu tvog svetog djeteta Isusa.
31 Kada se pomoliše, potrese se mjesto gdje bjehu okupljeni; i svi se ispuniše Duhom Svetim te sa smjelošću govorahu riječ Božju.
32 A mnoštvo onih koji su povjerovali bjehu jednog srca i jedne duše; i ni jedan od njih nije svojim nazivao ništa od onoga što je posjedovao, nego im sve bješe zajedničko.
33 Apostoli pak su velikom silom davali svjedočanstvo o vaskrsenju Gospoda Isusa; i bješe velika milost nad svima njima.
34 Zaista, niko među njima nije oskudijevao: jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih, a prihode od prodanoga donosili
35 I stavljali pred noge apostolima; i dijelilo se svakome prema njegovoj potrebi.
36 A Joso, od apostola prozvan Varnava (što prevedeno znači, Sin utjehe), Levit, rodom Kipranin,
37 Posjedovao je njivu i prodao je, te donio novac i stavio ga pred noge apostolima.

Djela apostolska 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A neki čovjek, imena Ananija, sa svojom ženom Safirom proda imanje,
2 I zadrža dio prihoda, s čime je bila upoznata i njegova žena, a samo dio donese i stavi ga pred noge apostolima.
3 No Petar mu reče, Ananija, zašto je Satana ispunio tvoje srce da slažeš Duhu Svetome i da odvojiš dio prihoda od zemlje?
4 Dok je ostalo, nije li tvoje bilo? i nakon što je prodano, nije li bilo u tvojoj vlasti? zašto si smislio takvo što u srcu? nisi slagao ljudima, nego Bogu.
5 Čuvši ove riječi, Ananija se sruši i izdahnu: i obuze silan strah sve one koji su ovo čuli.
6 I ustadoše mladići, zamotaše ga, izniješe i ukopaše.
7 Otprilike tri sata nakon toga uđe njegova žena ne znajući šta se zbilo.
8 I odgovori joj Petar, Reci mi, jeste li za toliko prodali zemlju? A ona reče, Jest, za toliko.
9 I reče joj Petar, Zašto ste se složili da iskušate Duha Gospodovog? evo na vratima nogu onih koji su ti ukopali muža, i tebe će iznijeti.
10 Ona se odmah sruši do njegovih nogu i izdahnu: i uđoše oni mladići i nađoše je mrtvu; i, iznijevši je, ukopaše je uz njezinog muža.
11 I dođe veliki strah na svu crkvu i na sve one koji su ovo čuli.
12 Po rukama apostolā događala su se mnoga znamenja i čudesa u narodu (i svi su se oni jednodušno okupljali u Solomonovom trijemu.
13 Od ostalih im se niko nije usuđivao pridružiti, no narod ih je veličao.
14 I sve je više vjernika dodavano Gospodu, mnoštvo muškaraca i ženā),
15 Tako da su na ulice iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljke i postelje ne bi li barem Petrova sjena, kada on prolazi, osjenila koga od njih.
16 A okupljalo se i mnoštvo iz gradova oko Jerusalima, donoseći bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi, i svaki bi od njih bio ozdravljen.
17 Ustade tada veliki sveštenik i svi oni koji bjehu s njim (to jest, sadukejska sljedba), i ispuniše se bijesom.
18 I pohvataše apostole te ih staviše u javni zatvor.
19 Ali Gospodov anđeo noću otvori vrata zatvora, te ih izvede, i reče,
20 Idite, stanite u hram i govorite narodu sve riječi ovoga života.
21 I čuvši to, uđoše oni u zoru u hram i naučavahu. Ali dođe veliki sveštenik i oni koji bjehu s njim, te sazvaše sabor i sve starješinstvo djece Izraelove, pa poslaše u zatvor da ih dovedu.
22 No kada službenici dođoše i ne nađoše ih u zatvoru, vratiše se i izvijestiše,
23 Govoreći, Zatvor smo odista našli sa svom pomnjom zatvoren, i čuvare gdje stoje napolju pred vratima: ali kada smo otvorili, unutra nismo našli nikoga.
24 Kada veliki sveštenik i zapovjednik hrama i sveštenički glavari čuše te riječi, obuze ih nedoumica šta bi od toga moglo nastati.
25 Tada dođe neko i dojavi im, govoreći, Eno, ljudi koje ste bacili u tamnicu stoje u hramu i poučavaju narod.
26 Tada zapovjednik ode zajedno sa službenicima i dovede ih, ali ne na silu: jer se bojahu naroda, da ih ne kamenuje.
27 I dovevši ih, postaviše ih pred sabor. I upita ih veliki sveštenik,
28 Govoreći, Nismo li vam strogo zabranili da naučavate u to ime? a gle, vi ste napunili Jerusalim svojom naukom i hoćete na nas navesti krv toga čovjeka.
29 Tada im Petar i ostali apostoli odgovoriše i rekoše, Većma se treba pokoravati Bogu negoli ljudima.
30 Bog naših otaca vaskrsao je Isusa, koga ste vi pogubili i objesili na drvo.
31 Nјega je Bog svojom desnom rukom uzvisio za Kneza i Spasitelja, da dā pokajanje Izraelu i oproštenje grijehā.
32 I mi smo njegovi svjedoci za to; kao i Duh Sveti, kog je Bog dao onima koji ga slušaju.
33 Kada oni to čuše, razgnjeviše se, te se stadoše dogovarati da ih ubiju.
34 Tada ustade u saboru neki farisej po imenu Gamaliel, učitelj zakona cijenjen u svemu narodu, i zapovjedi da apostole na trenutak izvedu;
35 I reče im, Ljudi, Izraelci, budite oprezni šta namjeravate da činite s tim ljudima.
36 Jer prije ovih dana ustao je Teuda, tvrdeći za sebe da je neko; i pridružilo mu se na broj oko četiri stotine ljudi: on je bio smaknut; i raspršili su se svi koji su ga slušali, i nestali su.
37 Nakon njega u dane popisa ustao je Juda Galilejac i odvukao mnogo naroda za sobom: i on je propao; i raspršili su se svi koji su ga slušali.
38 I kažem vam sada, Okanite se ovih ljudi i pustite ih: jer ako je od ljudi taj naum ili to djelo, propašće;
39 Ali ako je od Boga, nećete ga moći uništiti, osim da se sami i u ratu protiv Boga ne nađete.
40 I složiše se s njim, a apostolima, kada ih dozvaše i išibaše, zapovjediše da ne govore u Isusovo ime pa ih pustiše.
41 Oni pak odoše od sabora, radujući se što su bili smatrani dostojnima podnijeti sramotu za njegovo ime.
42 I svakodnevno u hramu, i u svakoj kući, nisu prestajali naučavati i propovijedati Isusa Hrista.

Djela apostolska 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A u one dane, kada se povećavao broj učenika, Judejci grčkoga jezika počeše da mrmljaju protiv Jevreja zato što su u svagdašnjem posluživanju zanemarivane njihove udovice.
2 Dvanaestorica tada sazvaše mnoštvo učenika i rekoše, Nije pravo da mi napustimo riječ Božju i služimo stolovima.
3 Stoga pronađite, braćo, između sebe sedmoricu muževa na dobrom glasu, punih Duha Svetoga i mudrosti, koje ćemo postaviti nad tom službom,
4 A mi ćemo se trajno predati molitvi i službi riječi.
5 I svidje se ta riječ svemu mnoštvu: i izabraše Stefana, čovjeka punog vjere i Duha Svetoga, i Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu, antiohijskog obraćenika u judejstvo,
6 Koje postaviše pred apostole, a oni, pomolivši se, položiše na njih ruke.
7 I širila se riječ Božja i uveliko se množio broj učenika u Jerusalimu; i veliko mnoštvo sveštenika bješe poslušno vjeri.
8 A Stefan je, pun vjere i snage, činio velika čudesa i znamenja u narodu.
9 Tada se digoše neki iz sinagoge, koja se naziva sinagogom Livertinaca, i Kirinaca, i Aleksandrinaca, i onih iz Kilikije i Azije, te počeše raspravljati sa Stefanom.
10 I ne mogahu se oduprijeti mudrosti i duhu po kome je on govorio.
11 Tada podgovoriše neke ljude da izjave, Čuli smo ga gdje govori riječi hulne protiv Mojsija i protiv Boga.
12 I pobuniše oni narod, i starješine, i pismoznance, te navališe na nj i pograbiše ga i dovedoše na sabor,
13 I namjestiše lažne svjedoke, koji rekoše, Ovaj čovjek ne prestaje govoriti hule protiv ovoga svetoga mjesta i zakona.
14 Jer čuli smo ga da govori da će taj Isus Nazarećanin razvaliti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam je predao Mojsije.
15 I upriješe pogled u njega svi koji su sjedili u saboru, te opaziše da mu je lice kao u anđela.

Djela apostolska 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada veliki sveštenik reče, Je li to tako?
2 I reče on, Ljudi, braćo, i oci, poslušajte: Bog slave ukazao se našem ocu Avrahamu dok on bješe u Mesopotamiji, prije negoli se nastanio u Haranu,
3 I rekao mu, Iziđi iz svoje zemlje i od roda svoga, i dođi u zemlju koju ću ti ja pokazati.
4 Tada je on izišao iz zemlje Haldejaca i nastanio se u Haranu. Odande ga je, nakon smrti njegovog oca, preselio u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite.
5 I nije mu dao u njoj nimalo nasljedstva, ni toliko da položi stopalo, no obećao je dati mu je u posjed, i njegovom sjemenu nakon njega, premda još nije imao dijete.
6 I reče Bog ovako, da će njegovo sjeme biti pridošlice u tuđoj zemlji i oni će ih porobiti i zlostavljati četiri stotine godina.
7 Ali narodu kome budu robovali, ja ću suditi, reče Bog, i nakon toga će izići i služiti mi na ovome mjestu.
8 I dade mu savez obrezanja: i tako se od Avrahama rodi Isak, i on ga osmi dan obreza; od Isaka Jakov, a od Jakova dvanaestorica praotaca.
9 A praoci Josifa, zavidjeviši mu, prodadoše u Egipat: ali Bog bješe s njim,
10 I izbavi ga iz svih njegovih nevolja, i dade mu naklonost i mudrost pred Faraonom, egipatskim kraljem, i učini ga upraviteljem nad Egiptom i svom njegovom kućom.
11 No tada je došla glad na svu zemlju egipatsku i Hanaan, i velika nevolja, i ne mogoše naši oci naći hrane.
12 Ali kada je Jakov čuo da u Egiptu ima žita, posla on najprije naše oce.
13 A drugi put se Josif predstavio svojoj braći, i Faraon je doznao za Josifovo porijeklo.
14 Tada posla Josif da mu pozovu njegovog oca Jakova i svu njegovu rodbinu, sedamdeset i pet duša.
15 Tako Jakov ode dolje u Egipat; i umrije on i oci naši,
16 I bjehu preneseni u Sihem, i položeni u grob koji je Avraham za srebro kupio od sinova Emora, oca Sihemovog.
17 Ali kada se približavalo vrijeme obećanja za koje se Bog bješe zakleo Avrahamu, povećavao se u Egiptu narod i množio,
18 Sve dok nije ustao drugi kralj, koji nije poznavao Josifa.
19 Taj je lukavo postupao s našim rodom i zlostavljao naše oce, tako da su oni izbacivali svoju djecu da ne ostanu u životu.
20 U to se doba rodio Mojsije, i bješe neizmjerno lijep, i hranjen je tri mjeseca u kući svog oca.
21 A kada je bio izbačen, uze ga kći Faraonova i othrani ga sebi za sina.
22 I bješe Mojsije poučen u svoj mudrosti Egipćana, i bješe silan u riječima i djelima.
23 A kada je napunio četrdeset godina, dođe mu u srce da pohodi svoju braću, djecu Izraelovu.
24 Vidjevši kako se jednome od njih nanosi nepravda, odbrani on i osveti zlostavljanoga te smače Egipćanina,
25 Jer je pretpostavljao da će njegova braća shvatiti da će ih Bog po njegovoj ruci izbaviti: ali oni ne shvatiše.
26 I sutradan se pojavio pred nekima dok su se svađali, i stao ih nagovarati da se izmire, rekavši, Gospodo, braća ste; zašto zlostavljate jedan drugoga?
27 Ali ga onaj koji je zlostavljao bližnjega odbi, rekavši, Ko te je postavio za vladara i sudiju nad nama?
28 Hoćeš li da ubiješ i mene kao što si juče Egipćanina?
29 Na te riječi pobježe Mojsije i bješe pridošlica u zemlji Madijan, gdje mu se rodiše dva sina.
30 A kada je prošlo četrdeset godina, ukaza mu se anđeo Gospodov u pustari brda Sinaja u plamenu ognja u grmu.
31 Kada je Mojsije to spazio, zadivio se prizoru; i dok je prilazio da to promotri, dođe mu glas Gospodov,
32 Govoreći, Ja sam Bog tvojih otа́ca, Bog Avrahamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev. Tada Mojsije uzdrhta, i ne usudi se da pogleda.
33 I reče mu Gospod, Izuj obuću sa svojih nogu: jer mjesto na kome stojiš sveto je tlo.
34 Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga, koji je u Egiptu, i čuo njihovo uzdisanje pa ih siđoh izbaviti. A sada dođi, poslaću te u Egipat.
35 Toga Mojsija koga su se odrekli, rekavši, Ko te postavio za vladara i sudiju? upravo njega poslao je Bog da bude vladar i izbavitelj rukom anđela koji mu se ukazao u grmu.
36 On ih je izveo, čineći čudesa i znamenja u zemlji Egiptu, i na Crvenome moru, i četrdeset godina u pustari.
37 To je onaj Mojsije, koji je djeci Izraelovoj rekao, Proroka poput mene podići će vam Gospod Bog vaš od braće vaše: njega slušajte.
38 To je onaj koji je bio u crkvi u pustari s anđelom koji mu je govorio na brdu Sinaj, i s našim ocima: onaj koji je primio žive riječi da ih preda nama,
39 Kome naši oci nisu bili poslušni, nego su ga odbili od sebe, i u svojim se srcima ponovo okrenuli Egiptu,
40 Rekavši Aronu, Načini nam bogove da idu pred nama: jer što se tiče toga Mojsija, koji nas je izveo iz zemlje Egipta, ne znamo šta se s njim dogodilo.
41 I načiniše tele u one dane, priniješe žrtvu tome idolu, i veseliše se djelima svojih ruku.
42 Tada se Bog odvratio i predao ih da štuju vojsku nebesku; kao što piše u knjizi prorokā, Jeste li mi prinosili zaklane životinje i žrtve tokom četrdeset godina u pustari, O kućo Izraelova?
43 Jest, podigli ste šator Molohov, i zvijezdu vašeg boga Remfana, likove koje načiniste da biste im se klanjali: i odvešću vas, stoga, dalje od Vavilona.
44 Naši oci su u pustari imali šator svjedočanstva, kao što je odredio onaj koji je Mojsiju rekao da ga načini prema uzorku što ga je vidio.
45 A preuzeli su ga naši kasniji oci i s Isusom unijeli u posjed neznabožaca, koje je Bog pred licem naših otа́ca izagnao, sve do dana Davidovih,
46 Koji je našao milost pred Bogom te poželio naći prebivalište Bogu Jakovljevom.
47 No Solomon mu je izgradio kuću.
48 Ali Svevišnji ne prebiva u rukotvorenim hramovima; kao što veli prorok,
49 Nebo je moj prijesto, a zemlja je podnožje mojim nogama: kakvu kuću ćete mi vi sagraditi? govori Gospod; ili, koje je mjesto moga počinka?
50 Nije li moja ruka načinila sve to?
51 Vi tvrdovrati i neobrezani u srcu i ušima, vi se uvijek opirete Duhu Svetome: kao štosuradili vaši oci, tako činite i vi.
52 Koga od proroka nisu progonili oci vaši? i pobili one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika, koga ste vi sada izdajice i ubice:
53 Vi, koji ste primili zakon po anđeoskim uredbama, ali ga niste držali.
54 Kada oni to čuše, presječe ih u srcima, i škrgutahu zubima na njega.
55 A on, pun Duha Svetoga, upre pogled u nebo te ugleda slavu Božju, i Isusa gdje stoji zdesna Bogu,
56 I reče, Evo, vidim nebesa otvorena, i Sina čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.
57 Tada oni povikaše na sav glas, i začepiše uši, i jednodušno navališe na nj.
58 I izbaciše ga iz grada i zasuše kamenjem: a svjedoci odložiše svoju odjeću do nogu mladića koji se zvao Savle.
59 A dok su ga kamenovali, Stefan zazivajući Boga reče, Gospode Isuse, primi moj duh.
60 I spusti se na koljena, pa bučnim glasom povika, Gospode, ne uzmi im ovo za grijeh! I kada to reče, usnu.

Djela apostolska 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A Savle je pristao na njegovo ubistvo. A u taj dan nastade veliki progon crkve koja bješe u Jerusalimu; i svi osim apostolā bjehu raspršeni po krajevima Judeje i Samarije.
2 A pobožni ljudi ukopaše Stefana i održaše veliko žalovanje za njim.
3 Savle pak je pustošio crkvu, ulazeći u svaku kuću i, odvlačeći muškarce i žene, predavao ih je u tamnicu.
4 Stoga oni koji bjehu raspršeni pođoše posvuda propovijedajući riječ.
5 Tada Filip siđe u grad Samariju i propovijedaše im Hrista.
6 A narod je jednodušno priklonio pažnju onome što je Filip govorio, slušajući i gledajući znamenja koja je on činio.
7 Jer su iz mnogih posjednutih izlazili nečisti duhovi, vičući na sav glas, a ozdravljali su i mnogi uzeti, i hromi.
8 I nastade velika radost u tome gradu.
9 A bješe tu neki čovjek, imena Simon, koji se već otprije u tome gradu bavio vračanjem i opčaravao narod Samarije tvrdeći da je on neko velik.
10 Priklanjali su mu se svi, od najmanjega do najvećega, govoreći, Ovaj čovjek je velika sila Božja.
11 A priklanjali su mu se jer ih je već duže vrijeme opčaravao vračanjima.
12 Ali kada su povjerovali Filipu, koji je propovijedao o Božjem kraljevstvu i imenu Isusa Hrista, krstiše se i muškarci i žene.
13 Tada i sām Simon povjerova i, kada bī kršten, ostade s Filipom, zadivljeno gledajući čudesa i znamenja koja su činjena.
14 A kada su apostoli koji bjehu u Jerusalimu čuli da je Samarija primila riječ Božju, poslaše oni k njima Petra i Jovana,
15 Koji se, sišavši, pomoliše za njih da prime Duha Svetoga
16 (Jer on još ni na koga od njih nije sišao: bjehu samo kršteni u ime Gospoda Isusa).
17 Tada položiše ruke na njih i oni primiše Duha Svetoga.
18 Kada Simon vidje da se polaganjem ruku apostolā daje Duh Sveti, ponudi im on novac,
19 Rekavši, Dajte i meni tu moć, da onaj na koga položim ruke primi Duha Svetoga.
20 No Petar mu reče, Novac tvoj neka ide u propast zajedno s tobom, jer si mislio da se dar Božji može novcem kupiti.
21 Nemaš ti ni dijela ni udjela u ovome: jer tvoje srce nije pravo pred Bogom.
22 Pokaj se, dakle, od te svoje opakosti, i moli Boga ne bi li ti se oprostila namisao tvog srca.
23 Jer vidim da si u gorkoj žuči i u okovima bezakonja.
24 Tada Simon odgovori i kaza, Molite za mene Gospoda, da ne dođe na mene ništa od ovoga što ste rekli.
25 Oni se, nakon što su posvjedočili i propovijedali riječ Gospodovu, vratiše u Jerusalim te propovijedaše jevanđelje u mnogim selima Samarjana.
26 I prozbori anđeo Gospodov Filipu, rekavši, Ustani i pođi prema jugu do puta koji se spušta od Jerusalima do Gaze, koji je pust.
27 I ustade on i pođe. I gle, neki Etiopljanin, evnuh, visoki dostojanstvenik kandakije, kraljice Etiopljana, koji bješe nad svom njezinom riznicom i bješe se došao pokloniti u Jerusalim,
28 Vraćao se te, sjedeći u svojim kolima, čitao knjigu proroka Isaije.
29 Tada Duh reče Filipu, Priđi i pridruži se tim kolima.
30 I pritrča Filip, i čū ga kako čita proroka Isaiju pa reče, Razumiješ li to što čitaš?
31 A on reče, Kako bih mogao, ako me ko ne uputi? I zamoli Filipa da se uspne i sjedne s njim.
32 A odjeljak pisma koji je čitao bješe ovaj, Kao ovca na klanje bī odveden; i kao jagnje nijemo pred onime koji ga striže, nije otvorio usta svoja.
33 U poniženju njegovom sud mu bī uskraćen, a naraštaj njegov ko će opisati? jer se uzima sa zemlje život njegov.
34 I upita evnuh Filipa, Molim te, o kome to prorok govori? o sebi, ili o nekome drugome?
35 Tada Filip otvori usta i poče od tog odjeljka pisma, i propovijedi mu Isusa.
36 I idući svojim putem, stigoše do neke vode; i reče evnuh, Gle, evo vode: šta mi brani da se krstim?
37 I reče Filip, Ako vjeruješ svim svojim srcem, možeš. I odgovori on i reče, Vjerujem da je Isus Hrist Sin Božji.
38 I zapovjedi on da se zaustave kola, i siđoše obojica u vodu, i Filip i evnuh; i on ga krsti.
39 A kada su uzišli iz vode, Duh Gospodov ugrabi Filipa tako da ga evnuh više ne vidje. I nastavi on svojim putem radujući se.
40 Filip pak se nađe u Azotu; i prolazeći je propovijedao u svim gradovima, sve dok nije stigao u Ćesariju.

Djela apostolska 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A Savle, koji je još odisao prijetnjom i pokoljem prema Gospodovim učenicima, ode k velikom svešteniku,
2 I zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, kako bi, nađe li koga od ovoga puta, bilo muškarce ili žene, mogao okovane dovesti u Jerusalim.
3 A kada se putujući približio Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba.
4 I pade on na zemlju te začu glas kako mu govori, Savle, Savle, zašto me progoniš?
5 On reče, Ko si ti, Gospode? A Gospod reče, Ja sam Isus koga ti progoniš: teško ti se protiv ostana ritati.
6 A on, drhteći od straha i zapanjen, reče, Gospode, šta želiš da učinim? I reče mu Gospod, Ustani i idi u grad, i reći će ti se šta treba da činiš.
7 A muškarci koji su putovali s njim ostadoše bez riječi, jer slušahu glas, ali nikoga ne viđahu.
8 I ustade Savle sa zemlje; ali kada mu bjehu otvorene oči, nije nikoga vidio: no povedoše ga za ruku i uvedoše u Damask.
9 I bješe tri dana slijep, a nije ni jeo, niti pio.
10 A bješe u Damasku neki učenik imena Ananija; i Gospod mu u viđenju reče, Ananija. I reče on, Evo me, Gospode.
11 I reče mu Gospod, Ustani i pođi u ulicu koja se naziva Ravna pa potraži u Judinoj kući Taršanina po imenu Savle: jer gle, on se moli,
12 I u viđenju vidje čovjeka imena Ananija kako ulazi i polaže na njega ruku da progleda.
13 Tada Ananija odgovori, Gospode, čuo sam od mnogih o tome čovjeku, koliko je zla učinio tvojim svecima u Jerusalimu.
14 I ovdje ima ovlašćenje od velikih sveštenika da okuje sve one koji zazivaju tvoje ime.
15 No Gospod mu reče, Idi, jer mi je on posuda izabrana da ponese moje ime pred neznabošce, i pred kraljeve, i pred djecu Izraelovu:
16 Jer ću mu ja pokazati koliko treba trpjeti za moje ime.
17 I ode Ananija te uđe u tu kuću i, položivši ruke na njega, reče, Savle, brate, Gospod me poslao, Isus, koji ti se ukazao na putu dok si dolazio, da progledaš i ispuniš se Duhom Svetim.
18 I odmah otpade s njegovih očiju nešto kao ljuske: on istoga trenutka progleda, i ustade te bī kršten.
19 I pošto uze jelo, okrijepi se. Potom ostade Savle nekoliko dana s učenicima koji bjehu u Damasku.
20 I odmah poče on po sinagogama propovijedati Hrista, da je on Sin Božji.
21 A svi koji su ga slušali bjehu zapanjeni pa rekoše, Nije li to onaj koji je u Jerusalimu zatirao one koji prizivaju to ime, i došao ovamo zbog toga da ih okovane odvede pred velike sveštenike?
22 No Savle je bivao sve silniji i zbunjivao je Judejce koji su živjeli u Damasku, dokazujući da taj jest Hrist.
23 A nakon što je prošlo mnogo dana, dogovoriše se Judejci da ga ubiju,
24 Ali Savle dozna za njihovu zavjeru. I nadzirahu kapije danju i noću da ga ubiju.
25 Tada ga učenici noću uzeše i spustiše u košari niz zidine.
26 Stigavši u Jerusalim, Savle je nastojao da se pridruži učenicima: ali svi ga se bojahu, i ne vjerovahu da je on učenik.
27 No Varnava ga uze, dovede ga k apostolima i ispripovijeda im kako je on na putu vidio Gospoda, i da mu je on govorio, i kako je u Damasku smjelo propovijedao u Isusovo ime.
28 I ostade on s njima ulazeći u Jerusalim i izlazeći iz njega.
29 I govorio je smjelo u ime Gospoda Isusa i raspravljao sa Judejcima grčkoga jezika, ali ga oni odlučiše ubiti.
30 Kada su braća to doznala, odvedoše ga dolje do Ćesarije i otposlaše u Tars.
31 Tada su crkve po svoj Judeji, i Galileji, i Samariji uživale mir i izgrađivale se; i hodale su u strahu Gospodovom i množile se u utjesi Duha Svetoga.
32 I dogodi se da Petar, dok je obilazio posvuda, siđe i do svetaca koji življahu u Lidi.
33 I nađe ondje nekoga čovjeka koji se zvao Eneja, koji je osam godina ležao na postelji jer bješe uzet.
34 I reče mu Petar, Eneja, ozdravlja te Isus Hrist: ustani i uredi si postelju. I on odmah ustade.
35 I vidješe ga svi stanovnici Lide i Sarona te se okrenuše ka Gospodu.
36 U Jopi pak bješe neka učenica imena Tavita, što prevedeno znači Košuta: ta žena bješe bogata dobrim djelima i milostinjama koje je dijelila.
37 Tih dana se dogodi da se ona razbolje, i umrije; a kada je opraše, položiše je u gornju sobu.
38 I budući da je Lida blizu Jope, a dočuše učenici da je Petar ondje, poslaše k njemu dva čovjeka, zamolivši ga da ne oklijeva doći do njih.
39 Tada Petar ustade i pođe s njima. Kada je stigao, povedoše ga u gornju sobu; i stajahu oko njega sve udovice, te plačući pokazivahu košulje i haljine koje je izrađivala Košuta dok je još bila s njima.
40 Ali Petar ih sve potjera napolje i kleknu, pomoli se pa, okrenuvši se prema tijelu, reče, Tavita, ustani. I otvori ona oči i, kada spazi Petra, sjede.
41 On joj pruži ruku i pridignu je i, pozvavši svece i udovice, pokaza im je živu.
42 I postade to poznato po svoj Jopi; i mnogi povjerovaše u Gospoda.
43 I dogodi se da on ostade mnogo dana u Jopi kod nekog Simona kožara.

Djela apostolska 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A u Ćesariji bješe neki čovjek imena Kornilije, stotnik čete zvane Italska,
2 Pobožan i bogobojazan sa svom svojom kućom, i koji je dijelio mnogo milostinje narodu i uvijek se molio Bogu.
3 Oko devetoga sata dana, on u viđenju jasno ugleda anđela Božjeg kako ulazi k njemu i govori mu, Kornilije.
4 I zagleda se on u njega i uplaši, i reče, Šta je, Gospode? I reče mu on, Molitve tvoje i tvoje milostinje uzišle su kao podsjetnica pred Boga.
5 A sada pošalji ljude u Jopu i pozovi Simona, zvanog Petar.
6 Odsjeo je kod nekoga kožara Simona, čija je kuća uz more: on će ti reći šta treba da učiniš.
7 Kada je otišao anđeo koji je govorio Korniliju, dozva on dvojicu svojih kućnih slugu i jednog pobožnog vojnika od onih koji su mu stalno posluživali,
8 Te ih, kada im sve to ispripovijeda, posla u Jopu.
9 Sutradan, dok su oni išli i približavali se gradu, oko šestoga sata uziđe Petar na krov da moli;
10 No vrlo ogladnje i poželje jesti: ali dok su mu pripremali, pade u zanos,
11 I ugleda nebo otvoreno i kako se na njega spušta nešto kao posuda, nalik velikom platnu ispletenom na sva četiri kraja, i silazi na zemlju.
12 U njoj bjehu svakovrsni zemaljski četvoronošci, i zvijeri, i gmizavci, i ptice nebeske.
13 I dođe mu glas, Ustani, Petre; zakolji i jedi.
14 No Petar reče, Nipošto, Gospode; jer nikada nisam jeo ništa što je pogano ili nečisto.
15 I reče mu glas ponovo, po drugi put, Šta Bog očisti, ti ne nazivaj poganim.
16 To se dogodilo tri puta; i potom posuda bī ponovo uzeta u nebo.
17 I dok se Petar u sebi dvoumio šta bi moglo da znači viđenje koje je vidio, gle, ljudi koje bješe poslao Kornilije raspitivahu se za Simonovu kuću, i stajahu pred kapijom,
18 I zazivahu te ispitivahu boravi li tu Simon koji je nazvan Petar.
19 Dok je Petar razmišljao o viđenju, reče mu Duh, Evo, traže te tri čovjeka.
20 Stoga ustani i siđi dolje, i pođi s njima bez kolebanja: jer ja sam ih poslao.
21 Tada Petar siđe k ljudima koje mu je poslao Kornilije; i reče, Evo, ja sam taj koga tražite: šta je razlog vašeg dolaska?
22 I rekoše oni, Stotnik Kornilije, čovjek pravedan i bogobojazan i na dobrom glasu u svem judejskom narodu, primio je božanski nalog po svetome anđelu da te pozove u svoju kuću i da čuje od tebe riječi.
23 Tada ih on pozva unutra i ugosti ih. I sutradan pođe Petar s njima, i pridružiše mu se neka braća iz Jope.
24 I idućeg dana uđoše u Ćesariju. A Kornilije ih je čekao, sazvavši svoju rodbinu i bliske prijatelje.
25 I dok je Petar ulazio, dođe mu Kornilije u susret, pade mu do nogu i pokloni mu se.
26 No Petar ga pridignu, rekavši, Ustani; i ja sam čovjek.
27 I, razgovarajući s njim, uđe te nađe okupljene mnoge.
28 I reče im, Vi znate da je Judejcu zabranjeno družiti se s nekim od drugog naroda ili dolaziti k njemu; ali meni je Bog pokazao da nijednog čovjeka ne nazivam poganim ili nečistim.
29 Stoga sam i došao k vama bez pogovora čim ste poslali po mene: pitam vas, dakle, zbog kog ste razloga poslali po mene?
30 I reče Kornilije, Prije četiri dana postio sam do ovoga časa; i molio sam se u deveti sat u svojoj kući, i gle, stade preda me čovjek u svijetloj odjeći,
31 Te reče, Kornilije, uslišena je tvoja molitva i spomenuo se Bog tvojih milostinja.
32 Pošalji, stoga, u Jopu, i pozovi odande Simona, zvanog Petar; on boravi kod Simona, kožara čija je kuća uz more: on će ti govoriti kada dođe.
33 Stoga odmah poslah po tebe; i dobro si učinio što si došao. Sada smo, dakle, svi mi ovdje pred Bogom, da čujemo sve što ti je Bog zapovjedio.
34 Tada Petar otvori usta i reče, Vaistinu shvatam da Bog nije pristrasan,
35 Nego u svakome narodu biva od njega prihvaćen onaj ko ga se boji i čini pravednost.
36 Riječ koju je Bog poslao djeci Izraelovoj, propovijedajući mir po Isusu Hristu (on je Gospod svima),
37 Svi znate, riječ koja je navještavana po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Jovan,
38 Kako je Isusa Hrista iz Nazareta Bog pomazao Duhom Svetim i silom: koji je prošao čineći dobro i ozdravljajući sve one kojima bješe ovladao đavo, jer Bog bješe s njim.
39 I mi smo svjedoci svega onoga što je on činio i u zemlji Judejaca, i u Jerusalimu, on, koga su pogubili i objesili na drvo;
40 Nјega je Bog treći dan vaskrsao i dao mu da se javno pokaže,
41 Ali ne svem narodu, nego svjedocima koje Bog bješe prije izabrao, to jest nama, koji smo jeli i pili s njim nakon što je vaskrsnuo od mrtvih.
42 On nam je i zapovjedio da propovijedamo i svjedočimo narodu da je on taj koji je od Boga postavljen za Sudiju živima i mrtvima.
43 Za njega svjedoče svi proroci, da kroz njegovo ime oproštenje grijehā prima ko god u njega povjeruje.
44 Dok je Petar još govorio ove riječi, pade Duh Sveti na sve one koji čuše riječ.
45 A oni iz obrezanja koji vjerovahu, koji bjehu došli s Petrom, zapanjiše se što je i na neznabošce izliven dar Duha Svetoga.
46 Jer čuli su ih kako govore jezicima i veličaju Boga. Tada Petar odgovori,
47 Može li iko uskratiti vodu, da ne budu kršteni ovi koji su primili Duha Svetoga jednako kao i mi?
48 I zapovjedi im da budu kršteni u ime Gospodovo. Tada ga zamoliše da ostane s njima nekoliko dana.

Djela apostolska 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I čuše apostoli i braća koja bjehu u Judeji da su i neznabošci primili riječ Božju.
2 A kada je Petar uzišao u Jerusalim, oni iz obrezanja počeše se prepirati s njim,
3 Govoreći, K neobrezanima si ušao i jeo s njima.
4 No Petar im poče izlagati stvar od početka i redom razjašnjavati, govoreći,
5 Bio sam u gradu Jopi moleći se: kadli u zanosu ugledah viđenje, Neka posuda, nalik velikom platnu, svezanom na četiri kraja, spušta se s neba; i dođe sve do mene:
6 U njoj, kada pomno pogledah, vidjeh zemaljske četvoronošce, i zvijeri, i gmizavce, i ptice nebeske.
7 I začuh glas kako mi govori, Ustani, Petre; zakolji i jedi.
8 Ali ja rekoh, Nipošto, Gospode: jer ništa pogano ni nečisto nikada nije ušlo u moja usta.
9 No glas s neba ponovo mi odgovori, Šta Bog očisti, ti ne nazivaj poganim.
10 To se ponovilo tri puta: i sve ponovo bī povučeno u nebo.
11 I gle, odjednom pred kućom u kojoj bjeh stajahu tri čovjeka poslana k meni iz Ćesarije.
12 I zapovjedi mi Duh da bez oklijevanja pođem s njima. Štaviše, pošla su sa mnom i ova šestorica braće, i uđosmo u kuću toga čovjeka:
13 A on nam ispriča kako je u svojoj kući ugledao anđela, koji stade i reče mu, Pošalji u Jopu ljude, i pozovi Simona, zvanog Petar,
14 Koji će ti reći riječi po kojima ćeš biti spašen ti i sva tvoja kuća.
15 A kada sam počeo govoriti, pade na njih Duh Sveti, kao na nas na početku.
16 Tada se sjetih riječi Gospodove, kako on kaza, Jovan je, vaistinu, krštavao vodom, ali vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.
17 Ako im je, dakle, Bog dao isti dar kao i nama koji smo povjerovali Gospoda Isusa Hrista, ko sam onda ja da bih se mogao usprotiviti Bogu?
18 Kada su oni čuli sve to, umiriše se i slavljahu Boga, govoreći, Dakle, i neznabošcima je Bog dao pokajanje na život.
19 A oni koji su bili raspršeni progonom što je započeo zbog Stefana stigoše sve do Fenikije, i Kipra, i Antiohije, ne propovijedajući riječ nikome drugome osim Judejcima.
20 No neki od njih, Kiprani i Kirinci, stigavši u Antiohiju govorahu Judejcima grčkoga jezika propovijedajući Gospoda Isusa.
21 I bješe s njima ruka Gospodova: i povjerova velik broj ljudi, i okrenu se ka Gospodu.
22 Onda vijest o tome doprije do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše oni Varnavu da prođe sve do Antiohije:
23 Nјega koji se, kada je stigao i vidio milost Božju, obradovao, i ohrabrio sve da odlučna srca prionu uz Gospoda.
24 Jer bješe on dobar čovjek i pun Duha Svetoga i vjere: i bī Gospodu pridodano veliko mnoštvo ljudi.
25 Tada Varnava ode do Tarsa, kako bi potražio Savla;
26 I našavši ga, dovede ga u Antiohiju. I tako su se čitavu godinu sastajali s crkvom i poučavali mnoštvo naroda. A u Antiohiji su učenici po prvi put nazvani hrišćanima.
27 I stigoše tih dana iz Jerusalima proroci u Antiohiju.
28 I ustade jedan od njih, imena Agav, i po duhu navijesti veliku glad što dolazi na sav svijet, koja se i dogodila u doba ćesara Klaudija.
29 Tada odlučiše učenici da će svaki prema svojoj mogućnosti poslati pomoć braći koja su živjela u Judeji:
30 Što i učiniše, te poslaše starješinama po rukama Varnavinim i Savlovim.

Djela apostolska 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A u to vrijeme kralj Irod pruži svoje ruke da muči neke od crkve.
2 I pogubi on mačem Jovanovog brata Jakova.
3 I vidjevši da se to svidjelo Judejcima, nastavi on te uhvati i Petra. (A bjehu tada dani beskvasnoga hljeba.)
4 A kada ga uhapsi, baci ga u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri straže od po četiri vojnika, nakanivši da ga poslije Pashe izvede pred narod.
5 Petra, dakle, čuvahu u tamnici, a crkva se bez prestanka molila Bogu za njega.
6 A noć prije no što ga je Irod nakanio privesti, spavaše Petar između dvojice vojnika, okovan sa dva lanca; a i stražari pred vratima čuvahu tamnicu.
7 I gle, anđeo Gospodov stade nada nj, te u zatvoru zasja svjetlo. I udari on Petra u bok i probudi ga, rekavši, Brzo ustani. I spadoše mu lanci s ruku.
8 I reče mu anđeo, Opaši se i sveži si sandale. I učini on tako. I reče mu, Ogrni svoju haljinu i slijedi me.
9 I iziđe on te pođe za njim; a nije znao da je zbilja to što se zbiva po anđelu, nego je mislio da gleda viđenje.
10 Kada su prošli prvu stražu, i drugu, dođoše do gvozdene kapije što vodi u grad, koja im se sama otvori, i iziđoše te pođoše ulicom; i smjesta ode anđeo od njega.
11 A Petar, došavši k sebi, reče, Sada odista znam da je Gospod poslao svog anđela i izbavio me iz ruke Irodove, i od svega što je očekivao narod judejski.
12 I razmotrivši sve, došao je do kuće Marije, majke Jovana koji se naziva Marko, gdje su mnogi bili okupljeni moleći se.
13 Kada je Petar pokucao na uličnu kapiju, dođe prisluhnuti djevojka imena Roda.
14 I kada prepozna Petrov glas, ona od radosti ne otvori kapiju, nego utrča javiti da Petar stoji pred kapijom.
15 No oni joj rekoše, Ti si luda. Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Tada rekoše, To je njegov anđeo.
16 No Petar nastavi kucati; a kada mu otvoriše vrata i ugledaše ga, ostadoše zapanjeni.
17 No on, dajući im znak rukom da budu tihi, ispripovijeda kako ga je Gospod izveo iz tamnice. I reče on, Dojavite to Jakovu i braći. I iziđe te ode na drugo mjesto.
18 A čim se razdanilo, nastade među vojnicima nemala uzbuna, zbog toga što se dogodilo s Petrom.
19 A kada ga je Irod zatražio i nije ga našao, ispita on stražare te zapovjedi da ih smaknu. I siđe on iz Judeje u Ćesariju te ostade ondje.
20 A Irod bješe vrlo ogorčen na Tirce i Sidonce: no oni složno dođoše k njemu i, pridobivši za sebe Vlasta, koji bješe kraljev komornik, zaiskaše mir; jer se njihova zemlja opskrbljivala hranom od kraljeve zemlje.
21 U određeni dan Irod, odjeven u kraljevsku odoru, sjede na svoj prijesto i održa im govor.
22 I stade narod uzvikivati, govoreći, To je glas božji, a ne ljudski.
23 I istoga trena udari ga Gospodov anđeo, zato što nije dao slavu Bogu: i on, izjeden od crvā, izdahnu.
24 A riječ Božja je rasla i množila se.
25 Varnava i Savle pak se vratiše iz Jerusalima pošto ispuniše svoju službu, i uzeše sa sobom Jovana zvanog Marko.

Djela apostolska 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A u antiohijskoj crkvi bjehu neki proroci i učitelji; kao Varnava, i Simeon zvani Niger, i Lukije Kirinac, i Manaen, koji je bio othranjen zajedno s Irodom četvorovlasnikom, i Savle.
2 Dok su oni služili Gospodu i postili, reče Duh Sveti, Odvojte mi Varnavu i Savla za djelo u koje sam ih pozvao.
3 Nakon što su postili i molili i položili na njih ruke, otposlaše ih.
4 Oni pak, poslani od Duha Svetoga, odoše do Seleukije; i odjedriše odande na Kipar.
5 I našavši se u Salamini, propovijedahu riječ Božju u judejskim sinagogama; a imali su sa sobom i Jovana kao svog službenika.
6 Prošavši ostrvom sve do Pafa, nađoše nekog vračara, lažnoga proroka, Judejca kome bješe ime Varisus,
7 Koji bješe s namjesnikom zemlje, Sergijem Pavlom, razboritim čovjekom, koji dozva Varnavu i Savla te poželje čuti riječ Božju.
8 Ali im se Elima vračar (jer tako mu glasi ime u prevodu) usprotivi, pokušavši da odvrati namjesnika od vjere.
9 Tada Savle (koji se zove i Pavle), ispunjen Duhom Svetim, uperi pogled u njega,
10 I reče, O pun svake lukavosti i sve pakosti, sine đavolji, neprijatelju svake pravednosti, nećeš li prestati da iskrivljuješ prave Gospodove puteve?
11 A sada, evo ruke Gospodove na tebi, i oslijepićeš, i neko vrijeme nećeš vidjeti sunca. I istoga trena pade na nj omaglica i tama; i pođe on naokolo tražiti nekoga da ga povede za ruku.
12 Tada namjesnik, kad vidje šta se dogodilo, povjerova zaprepašten Gospodovom naukom.
13 Otplovivši iz Pafa, Pavle i njegovi saputnici stigoše u Pergu pamfilijsku; no Jovan se odvoji od njih, te se vrati u Jerusalim.
14 A oni, napustivši Pergu, dođoše u Antiohiju pisidijsku, te uđoše u sinagogu na sabatnji dan i sjedoše.
15 Nakon čitanja zakona i prorokā poslaše starješine sinagoge po njih, rekavši, Ljudi, braćo, ako imate kakvu riječ utjehe za narod, govorite.
16 Tada Pavle ustade, dade im znak rukom te prozbori, Izraelci, i vi koji se Boga bojite slušajte.
17 Bog ovoga naroda, Izraela, izabrao je naše oce i podigao narod dok su kao tuđinci boravili u zemlji Egiptu, te ih podignutom rukom izveo iz nje.
18 I oko četrdeset godina je podnosio njihovo ponašanje u pustari.
19 A kada je istrijebio sedam naroda u zemlji Hanaan, žrijebom im je razdijelio njihovu zemlju.
20 Potom im je na oko četiri stotine i pedeset godina dao sudije, sve do proroka Samuila.
21 Nakon toga zaiskali su kralja: i Bog im je na četrdeset godina dao Saula, sina Kisovog, čovjeka iz Venijaminovog plemena.
22 A kada je njega uklonio, podigao im je Davida da im bude kralj, za kog je posvjedočio rekavši, Nađoh Davida, sina Jesejevog, čovjeka po svome srcu, koji će izvršiti svu moju volju.
23 Od njegovog sjemena je Bog po svome obećanju podigao Izraelu Spasitelja, Isusa.
24 Već prije njegovog dolaska propovijedao je Jovan krštenje pokajanja svem Izraelovom narodu.
25 Kada je Jovan dovršavao svoju trku, rekao je, Za koga me držite? Nisam ja taj. Ali gle, poslije mene dolazi onaj kome ja nisam dostojan odriješiti obuću na nogama.
26 Ljudi, braćo, djeco Avrahamovog roda, i ko god se među vama boji Boga, vama je poslana riječ ovoga spasenja.
27 Jer žitelji Jerusalima i njihovi glavari nisu njega upoznali, kao ni riječi prorokā koje se čitaju svakog sabatnjeg dana, koje su ispunili osudivši ga.
28 I premda nisu u njemu našli nikakvog razloga za smrt, ipak su zaiskali od Pilata da se pogubi.
29 A kada su ispunili sve što je o njemu bilo napisano, skinuli su ga s drveta i položili u grobnicu;
30 Ali Bog ga je vaskrsao od mrtvih.
31 I mnogo su ga dana viđali oni koji su uzišli s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su njegovi svjedoci narodu.
32 I mi vama navješćujemo radosnu vijest, da je obećanje dano ocima
33 Bog ispunio nama, njihovoj djeci, tako što je vaskrsao Isusa; kao što je u drugom psalmu i zapisano, Ti si Sin moj, ja te danas rodih.
34 A to da ga je vaskrsao od mrtvih, da se više ne vrati u raspadljivost, rekao je ovako, Daću vam pouzdana milosrđā Davidova.
35 Stoga i u jednom drugom psalmu kaže, Nećeš dopustiti da tvoj Svetac vidi raspadanje.
36 Jer David je, nakon što je po volji Božjoj poslužio svome naraštaju, usnuo i bio pridodan svojim ocima, te vidio raspadanje;
37 Ali onaj koga je Bog vaskrsao nije vidio raspadanje.
38 Neka vam je stoga znano, ljudi i braćo, da vam se po ovome čovjeku propovijeda oproštenje grijehā,
39 I po njemu su svi koji povjeruju opravdani od svega od čega se niste mogli opravdati po Mojsijevom zakonu.
40 Pazite, dakle, da ne dođe na vas ono što je rečeno u prorocima;
41 Pogledajte, preziratelji, i zapanjite se, i propadnite: jer djelo činim u vaše dane, djelo koje ne biste vjerovali da vam ga ko ispripovijeda.
42 A kada su Judejci izlazili iz sinagoge, zamoliše ih neznabošci da se idućeg sabata i njima govore te riječi.
43 Nakon što se skup razišao, mnogi Judejci i bogobojazni obraćenici u judejstvo pođoše za Pavlom i Varnavom koji su ih, govoreći im, nagovarali da nastave u Božjoj milosti.
44 A idućeg sabatnjeg dana se gotovo sav grad okupio slušati Božju riječ.
45 Ali kada Judejci ugledaše mnoštvo, ispuniše se zavišću pa, protiveći se i huleći, stadoše protivrječiti onome što je govorio Pavle.
46 Tada se Pavle i Varnava osmjeliše i rekoše, Vama je najprije trebalo govoriti riječ Božju: no budući da je odbacujete i ne smatrate se dostojnima vječitog života, evo, okrećemo se neznabošcima.
47 Jer ovako nam je zapovjedio Gospod rekavši, Postavih te za svjetlo neznabošcima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje.
48 A kada neznabošci to čuše, radovahu se i proslavljahu riječ Gospodovu: i povjerovaše koji god bjehu određeni za život vječni.
49 I pronije se riječ Gospodova svom onom pokrajinom.
50 Ali tada Judejci podjariše neke pobožne i ugledne žene, i gradske prvake, pa digoše progon protiv Pavla i Varnave te ih izbaciše iz svoga kraja.
51 No oni otresoše protiv njih prašinu sa svojih nogu i odoše u Ikoniju.
52 A učenici se ispunjavahu radošću i Duhom Svetim.

Djela apostolska 14 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I dogodi se da u Ikoniji obojica zajedno uđoše u judejsku sinagogu, i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Judejaca i Grka.
2 No nevjerujući Judejci uzbuniše i razdražiše umove neznabožaca protiv braće.
3 Stoga oni duže vrijeme ostadoše smjelo govoreći u Gospodu, koji je svjedočio za riječ svoje milosti i davao da se po njihovim rukama događaju znamenja i čudesa.
4 No gradsko se mnoštvo podijeli i dio bješe uz Judejce, a dio uz apostole.
5 A kada i neznabošci i Judejci sa svojim glavarima navališe da ih zlostave i kamenuju,
6 Oni, saznavši to, pobjegoše u likaonske gradove Listru i Dervu, i njihovu okolinu:
7 I propovijedahu tamo jevanđelje.
8 A u Listri je sjedio neki čovjek nemoćnih nogu, koji bješe hrom od majčine utrobe i nikada nije hodao.
9 Taj je slušao Pavla kako govori, a on ga proniknu pogledom te, vidjevši da ima vjeru u ozdravljenje,
10 Glasno reče, Stani uspravno na svoje noge. I poskoči on i prohoda.
11 A kada narod vidje šta je učinio Pavle, dignu glas, rekavši likaonski, Bogovi nalik ljudima sišli su ka nama.
12 I prozvaše Varnavu Jupiterom, a Pavla Merkurom, jer on bješe glavni govornik.
13 Tada Jupiterov sveštenik, koji bješe ispred njihovoga grada, dovede volove i donese vijence pred gradsku kapiju, te htjede zajedno s narodom prinijeti žrtvu.
14 Kada za to čuše apostoli Varnava i Pavle, oni razderaše svoju odjeću i utrčaše među narod, vičući
15 I govoreći, Gospodo, zašto to činite? I mi smo samo ljudi poput vas, i propovijedamo vam da se od tih ispraznosti okrenete k živome Bogu, koji je načinio nebo, i zemlju, i more, i sve što je u njima;
16 Koji je u prošlim vremenima dopuštao svim narodima da idu vlastitim putevima.
17 No, nije se ostavio neposvjedočenim, time što je činio dobro, i davao nam s neba kišu, i plodna razdoblja, puneći hranom i zadovoljstvom naša srca.
18 I, ovim kazivanjem, jedva odvratiše svjetinu da im žrtvuje.
19 Nato naiđoše iz Antiohije i Ikonije neki Judejci koji, nagovorivši svjetinu, kamenovaše Pavla i odvukoše ga iz grada, smatrajući da je mrtav.
20 No kada su ga okružili učenici, on ustade i uđe u grad: a idućeg dana ode s Varnavom u Dervu.
21 Kada su propovijedali jevanđelje tome gradu i mnoge poučili, vratiše se opet u Listru, i u Ikoniju, i Antiohiju,
22 Utvrđujući duše učenika i hrabreći ih da nastave u vjeri, i da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.
23 I odredivši im starješine u svakoj crkvi, uz molitvu i post povjeriše ih Gospodu, kog su bili povjerovali.
24 I prošavši Pisidijom, stigoše u Pamfiliju.
25 I propovijedavši riječ u Pergi, siđoše u Ataliju,
26 I odande otploviše u Antiohiju, odakle i bjehu predani milosti Božjoj za djelo koje su izvršili.
27 A kada su stigli i okupili crkvu, ispripovijedaše sve što je Bog učinio s njima, i kako je neznabošcima otvorio vrata vjere.
28 I ostadoše ondje nemalo vremena s učenicima.

Djela apostolska 15 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A neki ljudi koji su sišli iz Judeje naučavahu braću, i rekoše, Ako se ne obrežete po Mojsijevom običaju, ne možete biti spašeni.
2 A kada je nastala nemala prepirka i rasprava između njih, Pavla i Varnave, odrediše da Pavle i Varnava, kao i neki drugi od njih, radi toga pitanja uziđu k apostolima i starješinama u Jerusalim.
3 A oni, ispraćeni od crkve, prođoše Fenikijom i Samarijom objavljujući o obraćenju neznabožaca: i doniješe veliku radost svoj braći.
4 A kada su stigli u Jerusalim, primi ih crkva, i apostoli, i starješine, pa ispripovjedaše sve što je Bog učinio s njima.
5 No tada ustadoše neki od onih iz sljedbe farisejā koji vjerovahu rekavši, Da ih treba obrezati i zapovjediti im da drže zakon Mojsijev.
6 I sastadoše se apostoli i starješine da to razmotre.
7 A kada je došlo do velike rasprave, ustade Petar i reče im, Ljudi i braćo, znate da je prije dosta vremena Bog među nama odabrao da neznabošci na moja usta čuju riječ jevanđelja i povjeruju.
8 I Bog, koji poznaje srca, posvjedočio im je, dajući im Duha Svetoga kao i nama;
9 I nije pravio nikakve razlike između nas i njih, očistivši vjerom njihova srca.
10 Čemu, dakle, sada iskušavate Boga, stavljajući na vrat učenicima jaram koji ni naši oci ni mi nismo mogli nositi?
11 Mi, naprotiv, vjerujemo da ćemo biti spašeni putem milosti Gospoda Isusa Hrista, kao i oni.
12 Tada ućuta sve mnoštvo i posluša Pavla i Varnavu, koji su pripovijedali kakva je Bog znamenja i čudesa činio po njima među neznabošcima.
13 I nakon što su oni ućutali, prozbori Jakov, rekavši, Ljudi i braćo, poslušajte me:
14 Simeon je izložio kako je najprije Bog posjetio neznabošce, da od njih izvede narod svome imenu.
15 S time su u skladu i riječi prorokā; kao što je pisano,
16 Nakon toga ću se vratiti, i ponovo sagraditi pali šator Davidov; i ponovo ću sazidati njegove ruševine i podići ću ga,
17 Tako da preostali ljudi potraže Gospoda, i svi neznabošci na koje je zazvano moje ime, govori Gospod, koji čini sve to.
18 Poznata su Bogu od početka svijeta sva djela njegova.
19 Stoga sudim da ne treba dosađivati onima od neznabožaca koji se okreću k Bogu,
20 Nego im napisati da se suzdržavaju od onoga što je okaljano idolima, i od bludništva, i od udavljenoga, i od krvi.
21 Jer Mojsije od davnine ima u svakom gradu one koji ga propovijedaju, kada ga svakog sabatnjeg dana čitaju u sinagogama.
22 Tada se apostolima i starješinama, zajedno sa svom crkvom, učini dobrim da pošalju u Antiohiju s Pavlom i Varnavom muškarce izabrane između sebe; Judu, zvanoga Varsava, i Silu, vodeće muževe među braćom.
23 I napisaše im pisma po njima ovako: Apostoli i starješine i braća, onima u Antiohiji, i Siriji, i Kilikiji, braći koja su od neznabožaca, pozdrav!
24 Budući da smo čuli da su vas neki koji su izišli od nas zbunili riječima, uznemirivši vaše duše govoreći, Morate da se obrežete i držite zakon, a mi im to nismo zapovjedili,
25 Učinilo nam se dobrim, pa okupljeni jednoglasno odlučismo poslati vam izabrane muževe s našim ljubljenima Varnavom i Pavlom,
26 Ljudima koji su predali svoje živote za ime našega Gospoda Isusa Hrista.
27 Stoga vam poslasmo Judu i Silu, koji će vam i usmeno saopštiti to isto.
28 Jer učinilo se dobrim Duhu Svetom i nama da ne stavljamo na vas težega tereta osim ovoga što je nužno:
29 Da se suzdržavate od jela žrtvovanih idolima, i od krvi, i od udavljenog, i od bludništva; budete li se toga čuvali, dobro ćete činiti. Ostajte zdravo.
30 A kada su ih otpustili, odoše oni u Antiohiju. I kada okupiše mnoštvo, predaše poslanicu.
31 Ovi pak se, pročitavši je, obradovaše zbog ohrabrenja.
32 A Juda i Sila, koji i sami bjehu proroci, mnogim su riječima hrabrili braću i utvrđivali ih.
33 Nakon što su se zadržali ondje neko vrijeme, braća ih u miru otpustiše k apostolima.
34 No Sili se učini dobrim još ostati ondje.
35 Pavle i Varnava takođe ostadoše u Antiohiji, naučavajući i propovijedajući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodovu.
36 Nakon nekoliko dana Pavle reče Varnavi, Hajdemo ponovo obići našu braću u svakom gradu u kome smo propovijedali riječ Gospodovu, i pogledajmo kako su.
37 A Varnava naumi da povede s njima Jovana zvanog Marko,
38 Ali Pavle nije smatrao da bi bilo dobro povesti onoga koji se odvojio od njih u Pamfiliji i nije pošao s njima na djelo.
39 I stoga nastade među njima tako oštra prepirka da se odvojiše jedan od drugoga: i tako Varnava uze Marka i otplovi na Kipar,
40 A Pavle izabra Silu te otputova povjeren od braće milosti Božjoj.
41 I prođe on Sirijom i Kilikijom utvrđujući crkve.

Djela apostolska 16 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Tada dođe on u Dervu i Listru; i gle, bješe ondje neki učenik imena Timotije, sin neke žene Judejke koja vjerovaše, ali od oca Grka,
2 Koji je imao dobro svjedočanstvo od braće u Listri i Ikoniji.
3 Pavle je zaželio da ovaj pođe s njim; i uze ga i obreza zbog Judejaca koji bjehu u onim mjestima, jer su svi znali da mu otac bješe Grk.
4 I kako su prolazili kroz gradove, predavali su im da drže odredbe koje su donijeli apostoli i starješine koji bjehu u Jerusalimu.
5 I tako su se crkve učvršćivale u vjeri, i broj im se svakodnevno povećavao.
6 A kada su prošli kroz Frigiju i područje Galatije, zabrani im Duh Sveti da propovijedaju riječ u Aziji,
7 Potom dođoše do Misije, pa pokušaše poći u Vitiniju: ali im Duh ne dopusti.
8 Prošavši Misijom, siđoše do Troade.
9 I ukaza se Pavlu noću viđenje: Neki čovjek, Makedonac, stajaše i moljaše ga, govoreći, Pređi u Makedoniju i pomozi nam.
10 Nakon što je on vidio to viđenje, nastojasmo odmah poći u Makedoniju, uvjereni da nas je pozvao Gospod da im propovijedamo jevanđelje.
11 Otplovivši, stoga, iz Troade, zaputismo se ravno na Samotraku, a idućeg dana za Neapolj;
12 Odande pak u Filipe, koji je glavni grad toga dijela Makedonije i naselje rimsko. I ostali smo u tome gradu nekoliko dana.
13 I na sabat smo izišli iz grada k obali rijeke, gdje se obično održavala molitva; i posjedali smo, i govorili ondje okupljenim ženama.
14 I slušala nas je neka žena imena Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire, koja je štovala Boga: njoj je Gospod otvorio srce pa je prihvatila ono što je Pavle govorio.
15 A kada je ona bila krštena, i njezin dom, zamoli nas rekavši, Ako smatrate da sam vjerna Gospodu, dođite u moju kuću i ostanite. I ona nas prinudi.
16 Jednom kada smo išli na molitvu, srete nas neka mlada sluškinja posjednuta duhom vračanja, koja je svojim gospodarima donosila veliku dobit gatajući.
17 Ona je išla za Pavlom i za nama, i vikala govoreći, Ovi ljudi su sluge svevišnjega Boga, koji nam navješćuju put spasenja.
18 I činila je to mnogo dana. No Pavle se, ožalošćen, okrenu i reče duhu, Zapovijedam ti u ime Isusa Hrista da iziđeš iz nje. I iziđe on istoga trena.
19 I kad njezini gospodari vidješe da im je nestala nada u dobitak, zgrabiše oni Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred glavare,
20 I privedoše ih činovnicima, rekavši, Ovi ljudi, koji prekomjerno uznemiruju naš grad, Judejci su,
21 I naučavaju običaje koje nama, budući da smo Rimljani, nije dopušteno ni prihvatiti, ni obdržavati.
22 I svjetina složno ustade protiv njih: a činovnici, strgnuvši s njih odjeću, zapovjediše da ih išibaju.
23 Nakon što su im zadali mnogo udaraca, baciše ih u zatvor, narediviši tamničaru da ih dobro čuva.
24 On ih, primivši takvu naredbu, baci u unutrašnji zatvor, i osigura im noge kladama.
25 I oko ponoći Pavle i Sila su se molili i pjevali hvа́le Bogu, a zatvorenici su ih slušali.
26 I odjedanput nastade silan potres, tako da zadrhtaše temelji zatvora: i odmah se otvoriše sva vrata, i svakome se odriješiše okovi.
27 I probudivši se, i spazivši otvorena vrata zatvora, zatvorski čuvar izvuče svoj mač, i htjede se ubiti misleći da su zatvorenici pobjegli.
28 Ali Pavle povika silnim glasom, rekavši, Ne čini sebi zlo: jer smo svi ovdje.
29 Tada on zatraži svjetlo, i utrča unutra, i dođe dršćući te pade pred Pavla i Silu,
30 I izvede ih napolje, i reče, Gospodo, šta moram učiniti da budem spašen?
31 I oni rekoše, Povjeruj Gospoda Isusa Hrista i bićeš spašen ti i tvoja kuća.
32 I kazaše riječ Gospodovu njemu i svima koji bjehu u njegovoj kući.
33 I izvede ih on u taj noćni čas i opra im rane; i odmah bī kršten, on i svi njegovi.
34 I kad ih je doveo u svoju kuću, stavi jelo pred njih i proveseli se sa svom svojom kućom što je povjerovao u Boga.
35 A kada je svanuo dan, poslaše činovnici pandure, rekavši, Pusti one ljude.
36 I čuvar zatvora dojavi Pavlu ove riječi, Poručili su činovnici da vas pustim: iziđite, stoga, i pođite u miru.
37 Ali Pavle im reče, Javno su nas neosuđene istukli, premda smo Rimljani, i bacili nas u tamnicu; i sada nas žele potajno izbaciti? nipošto; nego, neka sami dođu i izvedu nas napolje.
38 I dojaviše panduri te riječi činovnicima, a oni se uplašiše čuvši da su ovi Rimljani.
39 I dođoše oni pa im se izviniše, i izvedoše ih napolje, i zamoliše da odu iz grada.
40 Izišavši iz zatvora, odoše oni k Lidijinoj kući: i kad vidješe braću, ohrabriše ih i otputovaše.

Djela apostolska 17 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Prošavši kroz Amfipolj i Apoloniju, stigoše oni do Soluna, gdje bješe judejska sinagoga.
2 I, kao što je običavao, uđe Pavle k njima; i raspravljao je tri sabatnja dana s njima na temelju pisama,
3 Tumačeći i izlažući da je trebalo da Hrist trpi i vaskrsne od mrtvih; i da jest Hrist ovaj Isus, kog vam ja propovijedam.
4 I neki od njih povjerovaše, i pridružiše se Pavlu i Sili, kao i veliko mnoštvo pobožnih Grka, zajedno s nemalo uglednih žena.
5 A Judejci koji nisu vjerovali, obuzeti zavišću uzeše neke uličare, pokvarene ljude, i okupiše svjetinu, uzbuniše grad, i navališe na Jasonovu kuću pokušavajući da ih izvedu pred narod.
6 Ne našavši ih, izvukoše Jasona i neku braću pred gradske glavare vičući, Oni koji su preokrenuli svijet došli su i ovamo;
7 Nјih je Jason primio. Svi oni rade protivno ćesarevim odredbama, govoreći da postoji drugi kralj, neki Isus.
8 I uzbuniše oni narod i gradske glavare, kad ovi to čuše.
9 A kad uzeše jemstvo od Jasona i od ostalih, pustiše ih.
10 A braća odmah noću otposlaše Pavla i Silu u Veriju, koji, stigavši ondje, odoše u judejsku sinagogu.
11 Ovi bjehu plemenitiji od onih u Solunu, pa prihvatiše riječ sa svom spremnošću uma i svakodnevno istraživahu pisma je li to tako.
12 Stoga mnogi od njih povjerovaše; kao i nemalo uglednih Grkinja i muškaraca.
13 Ali kada Judejci iz Soluna doznaše da je Pavle propovijedao riječ Božju u Veriji, dođoše oni i tamo te uzbuniše narod.
14 I tada braća odmah poslaše Pavla kao prema moru, a Sila i Timotije i dalje ostadoše ondje.
15 A Pavla njegovi pratioci odvedoše do Atine i, primivši zapovijest za Silu i Timotija da što prije dođu k njemu, otputovaše.
16 Dok ih je Pavle čekao u Atini, u njemu se uznemirio duh kada je vidio da je grad potpuno predan idolopoklonstvu.
17 Zbog toga je raspravljao u sinagogi sa Judejcima i s pobožnima, a na trgu svaki dan s onima koje bi susretao.
18 Tada se neki od epikurejskih i stoičkih mudraca sukobiše s njim. I jedni rekoše, Šta bi ovaj brbljivac htio reći? a drugi, Izgleda da je navjestitelj tuđih bogova: jer im je propovijedao Isusa i vaskrsenje.
19 I uzeše ga, i odvedoše na Areopag govoreći, Možemo li doznati, kakva je to nova nauka o kojoj govoriš?
20 Jer čudnim nam tvrdnjama puniš uši: htjeli bismo, stoga, da znamo šta to znači.
21 (Jer svi Atinjani i stranci koji bjehu ondje ni na šta drugo ne trošahu vrijeme nego da pripovijedaju ili slušaju nešto novo.)
22 Tada stade Pavle posred Marsovoga brda i reče, Atinjani, vidim da ste u svemu previše praznovjerni.
23 Jer prolazeći i promatrajući vaše svetinje, nađoh žrtvenik s ovim natpisom, NEPOZNATOM BOGU. Koga, dakle, ne znajući štujete, njega vam ja navješćujem.
24 Bog koji je načinio svijet i sve u njemu, budući da je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima,
25 Niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi šta trebao, kada sām svemu daje život, i dah, i sve ostalo;
26 I od jedne je krvi izveo svaki ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje, te odredio unaprijed utvrđena razdoblja i međe njihova prebivanja,
27 Da bi tražili Gospoda, ne bi li ga kako napipali i našli, jer nije daleko ni od jednog od nas:
28 Jer u njemu živimo, mičemo se i jesmo; kao što i neki od vaših pjesnika rekoše, Jer smo i potomstvo njegovo.
29 Ako smo, dakle, potomci Božji, ne smijemo smatrati da je Božanstvo nalik zlatu, ili srebru, ili kamenu izrezbarenu umijećem i ljudskom maštom.
30 I na ova razdoblja neznanja Bog je zažmirio; ali sada zapovijeda svim ljudima posvuda da se pokaju:
31 Jer odredio je dan u koji će pravedno suditi svemu svijetu po onome čovjeku kog je odredio, po kome je svima dao jemstvo, vaskrsnuvši ga od mrtvih.
32 A kada oni čuše o vaskrsenju od mrtvih, jedni se počeše izrugivati, a drugi rekoše, Ponovo ćemo te slušati o tome.
33 Tako Pavle ode od njih.
34 No neki muškarci pristadoše uz njega, i povjerovaše: među njima bješe Dionisije Areopagit, i žena imena Damara, i drugi s njima.

Djela apostolska 18 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nakon toga ode Pavle iz Atine i dođe u Korint.
2 I nađe nekog Judejca po imenu Akvila, rodom iz Ponta, koji je nedavno bio došao iz Italije, i Priskilu, ženu njegovu (jer je Klaudije bio naredio da svi Judejci napuste Rim), i dođe on k njima.
3 I budući da bješe istoga zanimanja, ostao je s njima i radio: jer oni po zanimanju bjehu šatorari.
4 I raspravljao je svakog sabata u sinagogi, i uvjeravao Judejce i Grke.
5 A kada su Sila i Timotije sišli iz Makedonije, Pavle bješe obodren u duhu, svjedočeći Judejcima da Isus bješe Hrist.
6 A kada su se oni počeli protiviti i huliti, otrese on svoju odjeću i reče im, Krv vaša na glave vaše; ja sam čist: od sada idem k neznabošcima.
7 I ode odande te uđe u kuću nekog čovjeka koji se zvao Just, štovatelja Božjeg, čija kuća bješe tik do sinagoge.
8 A Krisp, starješina sinagoge, zajedno sa svom svojom kućom povjerova Gospoda; i mnogi od Korinćana koji su slušali povjerovaše i krstiše se.
9 Tada Gospod progovori noću Pavlu u viđenju, Ne boj se, nego govori, i nemoj ućutati:
10 Jer ja sam s tobom i niko te neće napasti da ti naudi; jer mnogo je mog naroda u ovome gradu.
11 I ostade on ondje godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju.
12 A kada Galion bješe namjesnik Ahaje, digoše se Judejci jednodušno protiv Pavla i dovukoše ga pred sudilište,
13 Govoreći, Ovaj nagovara ljude da štuju Boga protivno zakonu.
14 Pavle samo što ne otvori usta, kadli Galion reče Judejcima, Da je posrijedi neka nepravda ili opako nedjelo, O Judejci, imao bih razloga podnositi vas:
15 Ali ako su u pitanju riječi i imena, i vaš zakon, sami to razmotrite; jer ja sudija nečemu takvom ne želim biti.
16 I otjera ih od sudilišta.
17 Tada svi Grci pograbiše Sostena, starješinu sinagoge, i stadoše ga udarati pred sudilištem. A Galion uopšte nije mario za to.
18 I nakon toga Pavle ostade ondje još neko vrijeme, pa se onda oprosti od braće te otplovi odande za Siriju, i Priskila i Akvila s njim; i ošiša glavu u Kenhreji: jer se bio zavjetovao.
19 I došavši u Efes, njih ostavi ondje, a on sām uđe u sinagogu te raspravljaše sa Judejcima.
20 Kada ga oni zamoliše da ostane duže vrijeme s njima, on ne pristade,
21 Nego se oprosti od njih, rekavši, Svakako moram ovaj praznik koji dolazi održati u Jerusalimu; no opet ću se vratiti k vama, bude li htio Bog. I otplovi iz Efesa.
22 Pristavši u Ćesariji, uziđe on i pozdravi crkvu pa siđe u Antiohiju.
23 I nakon što je ondje proveo neko vrijeme, otputova, te prođe svom galatijskom i frigijskom zemljom utvrđujući sve učenike.
24 Tada je u Efes stigao neki Judejac imena Apolo, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i silan u pismima.
25 Bješe on upućen u put Gospodov; a kako je bio gorljiv u duhu, govorio je i naučavao pomno o Gospodu, premda je znao samo za Jovanovo krštenje.
26 I poče on smjelo govoriti u sinagogi. Kada ga čuše Akvila i Priskila, uzeše ga oni k sebi te mu tačnije izložiše Božji put.
27 A kada je naumio da pređe u Ahaju, pisahu braća učenicima hrabreći ih da ga prime. A kada je došao, mnogo je pomogao onima koji su povjerovali po milosti,
28 Jer je silno uvjeravao Judejce, i to javno, dokazujući putem pisama da Isus bješe Hrist.

Djela apostolska 19 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I zbilo se da, dok je Apolo bio u Korintu, Pavle, prošavši gornjim krajevima, dođe u Efes. I našavši neke učenike,
2 Reče im, Jeste li, budući da ste povjerovali, primili Duha Svetoga? Rekoše mu oni, Nismo ni čuli da postoji neki Duh Sveti.
3 I reče im on, U šta ste onda kršteni? A oni rekoše, U Jovanovo krštenje.
4 Tada Pavle reče, Jovan je krštavao krštenjem pokajanja, govoreći narodu da povjeruje onoga koji dolazi poslije njega, to jest, Hrista Isusa.
5 Čuvši to, krstiše se u ime Gospoda Isusa.
6 A kada je Pavle položio na njih ruke, dođe na njih Duh Sveti; i govorahu jezicima, i prorokovahu.
7 A bješe u svemu dvanaestak muževa.
8 I uđe on u sinagogu te je tri mjeseca smjelo govorio, raspravljajući i uvjeravajući ih o kraljevstvu Božjem.
9 No kako neki bjehu okorjeli i ne vjerovahu, nego pred mnoštvom govorahu ružno o tome putu, odstupi on od njih i odvoji učenike, svakodnevno raspravljajući u školi nekog Tirana.
10 I trajalo je to dvije godine, tako da su svi stanovnici Azije čuli riječ Gospoda Isusa, i Judejci i Grci.
11 Neobična čudesa činio je Bog po rukama Pavlovim,
12 Tako da su čak i maramice za znoj ili pregače s njegovog tijela stavljali na bolesnike, pa su ih ostavljale bolesti i izlazili su iz njih zli duhovi.
13 Tada pokušaše i neki Judejci, istjerivači đavolā koji su se potucali naokolo, zazvati ime Gospoda Isusa nad onima koji su imali zle duhove, govoreći, Zaklinjemo vas Isusom kog Pavle propovijeda.
14 A bjehu to sedmorica sinova nekog Skeve, judejskog velikog sveštenika, koji su tako činili.
15 I odgovori zloduh i reče, Isusa znam, i Pavla znam, ali ko ste vi?
16 I skoči na njih čovjek u kome bješe zloduh te ih nadvlada i nadjača tako da oni goli i izranjavani pobjegoše iz one kuće.
17 I postade to poznato svim Judejcima i Grcima koji su živjeli u Efesu; i sve ih je spopao strah, i veličalo se ime Gospoda Isusa.
18 I dolazili su mnogi od onih koji su povjerovali, te su ispovijedali i očitovali svoja djela.
19 I mnogi od onih koji su se bavili vračanjem donosili su svoje knjige i pred svima ih spaljivali. I proračunaše njihovu vrijednost, te utvrdiše da vrijede pedeset hiljada srebrnjaka.
20 Tako se riječ Gospodova silno širila i jačala.
21 Nakon što se sve to ispunilo, naumi Pavle u duhu, kada je prošao Makedonijom i Ahajom, da pođe u Jerusalim, rekavši, Nakon što budem ondje, moraću i Rim vidjeti.
22 I posla on u Makedoniju njih dvojicu koji su posluživali, Timotija i Erasta; no on se zadrža neko vrijeme u Aziji.
23 Istovremeno nastade nemala uzbuna zbog toga puta.
24 Jer neki srebrnar, po imenu Dimitrije, koji je izrađivao srebrne Dijanine škrinje i donosio nemalu dobit zanatlijama,
25 Okupi sve njih zajedno s onima koji su se bavili takvim poslom i reče, Gospodo, znate da je u tome umijeću naše bogatstvo.
26 Štaviše, vidite i čujete da je, ne samo u Efesu, nego gotovo po svoj Aziji, taj Pavle uvjerio i odvratio mnogo naroda, govoreći da nisu bogovi oni koji su rukom izrađeni.
27 Tako da ne samo što postoji opasnost da nam propadne zanat, nego i da bude prezren hram velike boginje Dijane i uništeno veličanstvo nje, kojoj se klanja sva Azija i svijet.
28 I kad čuše ova kazivanja, ispuniše se gnjevom pa povikaše, govoreći, Velika je Dijana efeska!
29 I uskomeša se sav grad; i jednodušno navališe u pozorište vukući sa sobom Gaja i Aristarha, Makedonce, Pavlove saputnike.
30 A kada Pavle htjede među narod, učenici mu ne dopustiše.
31 I neki od azijskih poglavara, njegovi prijatelji, poslaše k njemu, zamolivši ga da se ne osmjeljuje ići u pozorište.
32 Jedni, stoga, vikahu jedno, a drugi drugo: jer skup bješe smeten, i većina nije ni znala zbog čega su se okupili.
33 A iz mnoštva izvukoše Aleksandra, jer su ga Judejci gurali naprijed. I načini Aleksandar znak rukom hoteći da se odbrani pred narodom.
34 Ali kada ovi doznaše da je on Judejac, svi u jedan glas gotovo dva sata vikahu, Velika je Dijana efeska!
35 A kada gradski pisar umiri svjetinu, reče on, Ljudi, Efesci, ko od ljudi ne zna da je grad Efesaca štovalac velike boginje Dijane i lika koji je pao od Jupitera?
36 Budući da je to neporecivo, valja vam se umiriti i ne činiti ništa ishitreno.
37 Jer doveli ste ovamo ove ljude, koji nisu ni pljačkaši crkava, niti hulnici vaše boginje.
38 Stoga, ako Dimitrije i ove zanatlije koje su s njim imaju protiv koga kakvu tužbu, zborište zasjeda, a tu su i namjesnici: neka tuže jedni druge.
39 Ali tražite li išta drugo, na zakonitom skupu će se riješiti.
40 Jer u opasnosti smo da zbog ovog današnjeg meteža budemo pozvani na odgovornost, jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu gužvu.
41 I rekavši tako, on raspusti skup.

Djela apostolska 20 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A nakon što je prestao metež, Pavle dozva učenike k sebi te ih izgrli i otputova za Makedoniju.
2 I prolazeći tim krajevima, i podstičući ih mnogim riječima, dođe on u Grčku
3 I ostade ondje tri mjeseca. A kako mu Judejci upravo kada je htio otploviti za Siriju postaviše zasjedu, odluči on da se vrati kroz Makedoniju.
4 Do Azije mu se pridružiše Verijac Sopater; i Solunjani Aristarh i Sekund; i Gaj Derbanin, i Timotije; i Azijci Tihik i Trofim.
5 Oni su otišli ranije i čekali nas u Troadi.
6 A mi nakon danā beskvasnoga hljeba otplovismo iz Filipā i za pet dana dođosmo k njima u Troadu, gdje ostadosmo sedam dana.
7 I u prvi dan sedmice, kada se učenici okupiše lomiti hljeb, Pavle im propovijedaše, spreman sutradan otputovati; i produži on s govorom sve do ponoći.
8 A bješe mnogo svjetiljaka u gornjoj sobi, gdje bjehu okupljeni.
9 I neki mladić, imena Eutih, sjedio je na prozoru savladan dubokim snom; i kako je Pavle dugo propovijedao, pade on u snu dolje s trećega sprata, i digoše ga mrtvog.
10 I siđe Pavle, i nadnese se nad njega, i grleći ga reče, Ne uznemirujte se: jer život je u njemu.
11 Zatim se ponovo popeo, i razlomio hljeb, i jeo, te još dugo govorio, sve do zore, i tada otputova.
12 A mladića odvedoše živog, i nemalo se utješiše.
13 Mi smo pak ranije otišli do broda i otplovili u Asos, namjeravajući ondje da uzmemo Pavla, jer je bio tako odredio, naumivši sām da ide pješice.
14 A kada se našao s nama u Asosu, uzesmo ga i stigosmo do Mitilene.
15 I otplovismo odande, i sutradan stigosmo preko do Hiosa; a prekosutra stigosmo na Samos, i zadržasmo se u Trogiliju; a idućega dana stigosmo u Milet.
16 Jer Pavle je odlučio samo preploviti kraj Efesa, kako se ne bi zadržao u Aziji: jer žurio je da, bude li mu moguće, na dan Pedesetnice bude u Jerusalimu.
17 Iz Mileta poruči u Efes i sazva starješine crkve.
18 Kada oni stigoše k njemu, reče im, Znate kako sam se od prvoga dana kada sam stigao u Aziju ponašao sve vrijeme koje sam proveo s vama,
19 Služeći Gospodu sa svom poniznošću uma, i sa mnogim suzama, i kušnjama koje su me zadesile zbog judejskih zamki:
20 I kako ništa što vama bješe korisno nisam prećutao, nego vam navijestio, i poučavao vas javno, i od kuće do kuće,
21 Svjedočeći i Judejcima i Grcima pokajanje k Bogu, i vjeru k našem Gospodu Isusu Hristu.
22 A sada, evo, svezan u duhu idem u Jerusalim, ne znajući šta će me tamo zadesiti,
23 Osim što mi Duh Sveti u svakome gradu svjedoči, govoreći da me očekuju okovi i nevolje.
24 Ali ništa me od toga ne brine, niti mi je stalo do mog života, nego da s radošću dovršim svoju trku i službu koju primih od Gospoda Isusa: da posvjedočim jevanđelje milosti Božje.
25 I sada, evo, znam da više neće vidjeti moje lice niko od vas posred kojih prođoh propovijedajući Božje kraljevstvo.
26 Stoga vam svjedočim u ovaj dan da sam čist od krvi svih.
27 Jer nisam propustio da vam navijestim sav naum Božji.
28 Pazite, dakle, na sebe, i na sve stado nad kojim vas je Duh Sveti postavio za nadglednike, da pasete crkvu Božju, koju je on otkupio svojom vlastitom krvlju.
29 Jer znam ovo: da će se nakon mog odlaska uvući među vas okrutni vukovi, ne štedeći stado.
30 I od vas samih ustaće neki da, govoreći izopačenosti, odvuku učenike za sobom.
31 Stoga bdijte, i pamtite da tri godine noć i dan nisam prestajao sa suzama svakoga opominjati.
32 A sada vas, braćo, povjeravam Bogu i riječi njegove milosti, koja je kadra izgraditi vas i dati vam nasljedstvo među svima koji su posvećeni.
33 Ni za čijim srebrom, ili zlatom, ili odjećom, nisam hlepio.
34 Jest, sami znate da su ove ruke poslužile mojim potrebama, kao i onima koji bjehu sa mnom.
35 Sve sam vam pokazao kako vam se valja trudeći pomagati slabe, i spominjati se riječi Gospoda Isusa, kako on reče, Blagoslovenije je davati negoli primati.
36 I, rekavši tako, kleknu on i pomoli se sa svima njima.
37 I svi oni bolno zaplakaše, te padoše Pavlu oko vrata i izljubiše ga,
38 Nadasve ražalošćeni riječima koje im reče, da više neće vidjeti njegovo lice. I ispratiše ga do broda.

Djela apostolska 21 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I nakon što smo se rastali od njih i otplovili, idući pravo stigli smo do Kosa, a sutradan do Rodosa, pa odande do Patare;
2 Našavši lađu koja plovi za Fenikiju, ukrcali smo se i otplovili.
3 A kada smo ugledali Kipar, ostavili smo ga slijeva, te zaplovili prema Siriji i pristali u Tiru: jer je ondje valjalo da se lađa istovari.
4 I pronašavši učenike, ostali smo ondje sedam dana. Oni Pavlu po Duhu rekoše da ne uzlazi u Jerusalim.
5 No kada su nam ti dani istekli, krenuli smo te pošli svojim putem; i svi su nas oni ispratili, zajedno sa ženama i djecom, do izvan grada: i na obali smo klekli i pomolili se.
6 I oprostivši se jedni od drugih, mi smo se se popeli na lađu, a oni se vratili kući.
7 I dovršivši plovidbu, iz Tira smo stigli u Ptolemaidu, pozdravili braću, te ostali s njima jedan dan.
8 I idućeg dana mi koji bjesmo s Pavlom otputovali smo, te stigli u Ćesariju. I ušli smo u kuću Filipa jevanđelista, koji bješe jedan od sedmorice; i ostali smo kod njega.
9 A on je imao četiri kćeri djevice, koje su prorokovale.
10 A kako smo se ondje zadržali mnogo dana, siđe iz Judeje neki prorok, imena Agav.
11 I kada je došao k nama, uze on Pavlov pojas, i sveže svoje ruke i noge pa reče, Ovo govori Duh Sveti, Čovjeka čiji je ovaj pojas, ovako će svezati Judejci u Jerusalimu, i predati ga u ruke neznabošcima.
12 A kada smo to čuli, stadosmo ga zaklinjati i mi, i mještani, da ne uzlazi u Jerusalim.
13 Tada Pavle odgovori, Što plačete i razdirete mi srce? jer ja sam spreman ne samo biti svezan, nego i umrijeti u Jerusalimu za ime Gospoda Isusa.
14 Kako se on nije dao nagovoriti, ućutasmo, rekavši, Neka bude volja Gospodova.
15 Nakon tih dana spremili smo se i uzišli u Jerusalim.
16 S nama su pošli i neki učenici iz Ćesarije i poveli nekog Mnasona Kipranina, starog učenika, kod koga je trebalo da odsjednemo.
17 A kada smo stigli u Jerusalim, braća nas radosno primiše.
18 I idućega dana je Pavle zajedno s nama otišao k Jakovu; i okupiše se sve starješine.
19 I pozdravivši ih, on im potanko ispripovijeda šta je Bog po njegovoj službi učinio među neznabošcima.
20 I nakon što su to saslušali, dadoše slavu Bogu, i rekoše mu, Vidiš, brate, koliko je hiljada Judejaca koji vjeruju i svi su gorljivi u pogledu zakona.
21 No dojavljeno im je o tebi, da sve Judejce među neznabošcima poučavaš da se odreknu Mojsija, govoreći im da ne obrezuju svoju djecu i da ne hodaju po običajima.
22 Šta, dakle, učiniti? svakako će se okupiti mnoštvo, jer će čuti da si došao.
23 Stoga učini što ti kažemo: Kod nas su četiri čovjeka koji su se zavjetovali;
24 Nјih uzmi i očisti se zajedno s njima, i plati za njih da si ošišaju glave: i svi će znati da nema ništa od onoga što im je dojavljeno o tebi, nego da i ti hodaš ispravno i držiš zakon.
25 A što se tiče neznabožaca koji vjeruju, napisali smo i zaključili da oni ne obdržavaju takvo što, osim da se klone onoga što je žrtvovano idolima, i od krvi, i od udavljenog, i od bludništva.
26 Tada Pavle uze one ljude i, očistivši se, idućeg dana zajedno s njima uđe u hram da naznači svršetak danā očišćenja, kada će se za svakoga od njih prinijeti žrtva.
27 Ali na samome isteku tih sedam dana, ugledavši ga u hramu neki Judejci iz Azije, uzbuniše sav narod i staviše ruke na nj,
28 Vičući, Ljudi, Izraelci, pomozite: Ovo je čovjek koji svakoga posvuda poučava protiv naroda, i zakona, i ovoga mjesta; štaviše, i Grke je uveo u hram i ukaljao ovo sveto mjesto.
29 (Jer ranije bjehu s njim u gradu vidjeli Trofima Efešanina, za koga su mislili da ga je Pavle uveo u hram.)
30 I pokrenu se sav grad, i strča se narod sa svih strana: pograbiše Pavla, te ga odvukoše iz hrama; i odmah se zatvoriše vrata.
31 I upravo kada su se spremali da ga ubiju, dopre do četovođe vijest da se uskomešao sav Jerusalim.
32 On odmah uze vojnike i stotnike, pa otrča dolje k njima. Kada oni ugledaše zapovjednika i vojnike, prestadoše udarati Pavla.
33 Tada se zapovjednik približi, uhapsi ga, i zapovjedi da ga okuju s dva lanca; i upita ko je on, i šta je učinio.
34 No jedni iz svjetine vikahu ovo, a drugi ono: iako zbog vike nije mogao doznati ništa pouzdano, zapovjedi on da ga odvedu u tvrđavu.
35 Ali kada je došao na stepenice, morahu ga ponijeti vojnici zbog silovitosti svjetine.
36 Jer mnoštvo naroda išlo je za njima vičući, Ukloni ga.
37 Upravo kada su ga htjeli uvesti u tvrđavu, reče Pavle zapovjedniku, Dopuštaš li da ti nešto kažem? A ovaj reče, Zar znaš grčki?
38 Nisi li ti onaj Egipćanin koji je prije nekoliko dana pobunio i odveo u pustaru četiri hiljade ubica?
39 No Pavle mu reče, Ja sam Judejac iz Tarsa, građanin znamenitoga grada u Kilikiji: i molim te, dopusti mi da prozborim narodu.
40 Kada mu on dopusti, stade Pavle na stepenice i rukom dade znak narodu. A kada nastade velika tišina, progovori im on hebrejskim jezikom, rekavši,

Djela apostolska 22 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ljudi, braćo, i oci, poslušajte sada šta vam imam reći u svoju odbranu
2 (A kada su čuli da im govori hebrejski jezik, još se više utišaše; a on reče):
3 Ja sam Judejac, rođen u Tarsu, u Kilikiji, ali sam odrastao u ovome gradu, do nogu Gamalielovih, poučen tačno po otačkom zakonu, i bio sam revnitelj za Boga, kao što ste svi vi danas.
4 I taj put sam nasmrt progonio, bacajući u okove i predajući u tamnice i muškarce, i žene.
5 Kao što mi to i veliki sveštenik može posvjedočiti, i sve starješinstvo, od kojih sam i primio pisma za braću te otišao u Damask, da i one koji bjehu tamo okovane dovedem u Jerusalim, da se kazne.
6 I zbilo se da me, dok sam putovao i približavao se Damasku, oko podneva odjedanput s neba obasja snažna svjetlost.
7 I padoh na tlo, i čuh glas kako mi govori, Savle, Savle, zašto me progoniš?
8 A ja odgovorih, Ko si ti, Gospode? A on mi reče, Ja sam Isus Nazarećanin, koga ti progoniš.
9 I oni koji bjehu sa mnom ugledali su svjetlost i uplašili se, ali ne čuše glas onoga koji mi govoraše.
10 A ja rekoh, Šta da učinim, Gospode? I reče mi Gospod, Ustani i pođi u Damask; ondje će ti se reći sve što ti je određeno činiti.
11 A kako zbog slave one svjetlosti nisam vidio, povedoše me za ruku moji pratioci, pa dođoh u Damask.
12 A neki Ananija, čovjek pobožan po zakonu, i na dobrom glasu među ondje nastanjenim Judejcima,
13 Dođe k meni, i pristupi, i reče mi, Savle, brate, progledaj. I istoga se trena zagledah u nj.
14 I reče on, Bog naših otaca izabrao te da spoznaš njegovu volju, i vidiš Pravednika, i čuješ glas iz njegovih usta.
15 Jer bićeš mu svjedok pred svim ljudima o onome što si vidio i čuo.
16 A sada, šta oklijevaš? ustani, i krsti se, i operi svoje grijehe, prizivajući ime Gospodovo.
17 I zbilo se da, kada sam se vratio u Jerusalim i jednom molio u hramu, padoh u zanos;
18 I vidjeh njega kako mi govori, Pohitaj, i žurno iziđi iz Jerusalima: jer oni neće primiti tvoje svjedočanstvo o meni.
19 A ja rekoh, Gospode, oni znaju da sam u tamnice zatvarao i po svim sinagogama tukao one koji tebe povjerovaše;
20 I dok se prolijevala krv Stefana, tvog mučenika, i ja sam ondje stajao i odobravao njegovo ubistvo, te čuvao odjeću onima koji ga ubijahu.
21 No On mi reče, Idi: jer ja ću te poslati daleko k neznabošcima.
22 Slušali su ga sve do te riječi, i tada digoše glas, i rekoše, Ukloni takvoga sa zemlje, jer nije pravo da živi.
23 I dok su tako urlali, odbacivali odjeću i bacali prašinu u vazduh,
24 Zapovjedi četovođa da ga uvedu u tvrđavu, i odredi da ga bičevanjem ispitaju, kako bi doznao zbog čega tako viču protiv njega.
25 I dok su ga vezivali remenjem, reče Pavle stotniku koji ondje stajaše, Zar rimskoga građanina, i to neosuđenog, smijete bičevati?
26 Čuvši to, ode stotnik i izvijesti zapovjednika, rekavši, Pazi šta kaniš učiniti, jer je taj čovjek Rimljanin.
27 Tada pristupi zapovjednik i reče mu, Kaži mi, jesi li ti Rimljanin? A on odgovori, Da.
28 A zapovjednik odgovori, Ja sam ovu slobodu stekao za veliku svotu. Pavle reče, A ja sam se slobodan rodio.
29 Tada smjesta odstupiše od njega oni koji su ga imali ispitivati; a i zapovjednik se uplašio, doznavši da je on Rimljanin, jer ga je bio okovao.
30 Sutradan, budući da je htio tačno doznati za šta ga Judejci optužuju, odriješi ga od okova, i zapovjedi da dođu veliki sveštenici i sav njihov sabor, i privede Pavla, pa ga postavi pred njih.

Djela apostolska 23 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A Pavle, upravivši pogled u sabor, reče, Ljudi i braćo, ja sam u svemu živio čiste savjesti pred Bogom do ovoga dana.
2 A veliki sveštenik Ananija onima koji stajahu do njega zapovjedi da ga udare po ustima.
3 Tada mu Pavle reče, Udariće tebe Bog, zide okrečeni: jer sjedaš da mi sudiš po zakonu, a protivzakonito zapovijedaš da me udaraju?
4 A oni koji stajahu uza nj rekoše, Velikog sveštenika Božjeg pogrđuješ?
5 Tada Pavle reče, Nisam znao, braćo, da je on veliki sveštenik: jer je pisano, O glavaru svog naroda ne govori loše.
6 Ali kad Pavle uvidje da su oni jednim dijelom sadukeji, a drugim fariseji, povika on u saboru, Ljudi i braćo, ja sam farisej, sin fariseja: sudi mi se zbog nade i vaskrsenja mrtvih.
7 A kada on tako reče, nastade rasprava između fariseja i sadukeja: i mnoštvo se podijeli.
8 Jer sadukeji tvrde da nema vaskrsenja, ni anđela, niti duha, a fariseji priznaju oboje.
9 I nastade silna vika; i ustadoše pismoznanci farisejske stranke te se usprotiviše, rekavši, Ništa zlo ne nalazimo u tome čovjeku: ali ako mu je govorio duh ili anđeo, nemojmo se protiv Boga boriti.
10 A kada je nastala žestoka prepirka, uplaši se zapovjednik da će oni rastrgati Pavla, pa zapovjedi da siđe vojska, na silu ga otme između njih, i odvede ga u tvrđavu.
11 Iduće noći stade kraj njega Gospod i reče, Hrabro, Pavle: jer kako si svjedočio za mene u Jerusalimu, tako treba da posvjedičiš i u Rimu.
12 A kada je svanuo dan, udružiše se neki Judejci i zakleše se velikom kletvom da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
13 A bješe više od četrdeset njih koji su skovali tu zavjeru.
14 I dođoše oni k velikim sveštenicima i starješinama pa rekoše, Velikom kletvom se zaklesmo da nećemo jesti ništa dok ne ubijemo Pavla.
15 Sada dakle vi zajedno sa saborom zatražite od zapovjednika da vam ga sutra dovede dolje, kao da se namjeravate podrobnije raspitati o njemu, a mi smo spremni ubiti ga prije no se približi.
16 Kada je za tu zasjedu dočuo sin Pavlove sestre, ode on, uđe u tvrđavu i ispriča to Pavlu.
17 Tada Pavle dozva jednoga od stotnikā i reče, Ovoga mladića odvedi k zapovjedniku, jer mu ima nešto dojaviti.
18 Tako ga on uze, i odvede ga k zapovjedniku, i reče, Zatvorenik Pavle dozvao me, i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi, jer ti ima nešto reći.
19 Tada ga zapovjednik uze za ruku, ode s njim nasamo na stranu i upita ga, Šta to imaš da mi kažeš?
20 I reče on, Judejci su se dogovorili da te zamole da sutra dovedeš Pavla u sabor, kao da se oni kane nešto podrobnije raspitati o njemu.
21 Ali ti se nemoj dati nagovoriti, jer ga u zasjedi čeka više od četrdeset ljudi, koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju; i već su spremni, samo čekaju tvoje odobrenje.
22 Tako zapovjednik otposla mladića, naredivši mu, Nikome nemoj reći da si mi to otkrio.
23 I dozva on dvojicu stotnika, rekavši, Pripremite dvije stotine vojnika da u treći noćni sat sa sedamdeset konjanika i sa dvije stotine kopljanika pođu u Ćesariju;
24 I za živinu im se pobrinite, da mogu na nju posjesti Pavla, i odvedite ga nepovrijeđenoga k upravitelju Filiksu.
25 I napisa on pismo na ovaj način:
26 Klaudije Lisija pozdravlja preuzvišenog upravitelja Filiksa.
27 Ovoga čovjeka pograbili su Judejci, i već ga htjedoše pogubiti kadli dotrčah s vojskom i oslobodih ga, shvativši da je Rimljanin.
28 A kada sam htio saznati optužbu na temelju koje ga okrivljuju, odveo sam ga u njihov sabor.
29 Ondje sam utvrdio da ga okrivljuju zbog nekih pitanja u vezi sa njihovim zakonom, ali da nemaju optužbu po kojoj bi on zaslužio smrt ili okove.
30 A kada mi je dojavljeno za zasjedu koju su tome čovjeku postavili Judejci, odmah ga poslah k tebi, zapovjedivši i njegovim tužiocima da pred tobom iznesu ono što imaju protiv njega. Živio.
31 Tada vojnici, kao što im bješe zapovjeđeno, uzeše Pavla, te ga noću odvedoše u Antipatridu.
32 Sutradan ostaviše konjanike da odu s njim, a oni se vratiše u tvrđavu.
33 Ovi uđoše u Ćesariju, predaše pismo upravitelju i privedoše mu Pavla.
34 A kada upravitelj pročita pismo, upita ga iz koje je pokrajine. Saznavši da je iz Kilikije,
35 Reče, Saslušaću te kad stignu i tvoji tužioci. I zapovjedi da ga čuvaju u Irodovoj sudnici.

Djela apostolska 24 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A nakon pet dana siđe veliki sveštenik Ananija sa starješinama, i sa nekim govornikom zvanim Tertul, koji se upravitelju objavio protiv Pavla.
2 I kada on bī pozvan, poče ga Tertul optuživati, govoreći, Veliki mir što ga po tebi uživamo, i hvale vrijedna djela učinjena za ovaj narod tvojim proviđenjem,
3 U svemu, i posvuda, preuzvišeni Filikse, radosno primamo sa svom zahvalnošću.
4 No, da te duže ne zadržavam, molim te da nas u svojoj blagosti ukratko poslušaš.
5 Jer utvrdismo da je ovaj čovjek pošast, i pokretač buna među svim Judejcima po svijetu, i kolovođa sljedbe nazaretske:
6 Koji je čak i hram pokušao opoganiti: uhapsismo ga, i htjedosmo mu suditi po našem zakonu.
7 No tada je na nas navalio četovođa Lisija, te nam ga velikom silom oteo iz ruku,
8 Zapovjedivši njegovim tužiocima da dođu k tebi, kako bi ga ti sām mogao ispitati i saznati za šta ga sve optužujemo.
9 I složiše se Judejci, potvrdivši da je to tako.
10 Tada Pavle, nakon što mu je upravitelj dao znak da govori, odgovori, Znajući da si već mnogo godina sudija ovome narodu, mirne se duše branim.
11 Jer sām možeš doznati da nema više od dvanaest dana otkako sam se uzišao pokloniti u Jerusalim.
12 I nisu me našli u hramu da s nekim raspravljam, niti da narod na bunu podstičem, niti u sinagogama, ni po gradu,
13 Niti pak mogu dokazati ovo za šta me sada optužuju.
14 Ali ovo ti priznajem, da na tome putu, koji oni nazivaju krivovjerjem, ja služim otačkome Bogu, vjerujući sve što je napisano u zakonu i u prorocima,
15 Imajući nadu u Boga, koju i oni sami prihvataju, da će biti vaskrsenja mrtvih, i pravednih i nepravednih.
16 I u tome se neprestano trudim imati čistu savjest pred Bogom, i pred ljudima.
17 Nakon mnogo godina došao sam donijeti milodare i prinose svome narodu.
18 Nato su me neki Judejci iz Azije našli očišćenog u hramu, a ne sa svjetinom, ni u nekom metežu.
19 Oni treba da se pojave pred tobom i optuže me, ako imaju šta protiv mene.
20 Ili ovi ovdje, neka sami kažu jesu li pronašli kakvo zlodjelo u meni, kada sam stajao pred saborom,
21 Osim ove jedne izjave koju sam povikao stojeći među njima, Zbog vaskrsenja mrtvih sudite mi danas.
22 A kada Filiks to čū, budući da je tačnije znao o tome putu, odloži im on parnicu, rekavši, Kada siđe četovođa Lisija, potanko ću preispitati vaš slučaj.
23 I zapovjedi on stotniku da čuva Pavla, i olakša mu pritvor, i da nikome od njegovih ne zabranjuje da ga poslužuje ili posjećuje.
24 A nakon nekoliko dana, kada je stigao Filiks sa svojom ženom Drusilom, koja bješe Judejka, posla on po Pavla i posluša ga o vjeri u Hrista.
25 I dok je ovaj izlagao o pravednosti, umjerenosti i sudu koji dolazi, Filiksa obuze strah, pa odgovori, Zasad idi; kada budem imao prigodno vrijeme, pozvaću te.
26 Ujedno se nadao da će mu Pavle dati novca da ga pusti: stoga je češće slao po njega i razgovarao s njim.
27 A nakon dvije godine Filiks dobi za nasljednika Porkija Fista. A Filiks, hoteći da ugodi Judejcima, ostavi Pavla okovanog.

Djela apostolska 25 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Fist pak, došavši u pokrajinu, nakon tri dana uziđe iz Ćesarije u Jerusalim.
2 Tada veliki sveštenik i judejski glavari izniješe tužbu protiv Pavla, te ga stadoše moliti,
3 I tražiti za sebe naklonost protiv njega, da im ga pošalje u Jerusalim, kako bi postavili zasjedu i ubili ga na putu.
4 Ali im Fist odgovori da Pavle treba ostati zatvoren u Ćesariji, te da će on uskoro otići tamo.
5 Neka, stoga, oni, reče im, koji su među vama ovlašteni siđu sa mnom, i neka tuže toga čovjeka ako u njemu ima ikakve pakosti.
6 I zadržavši se među njima oko deset dana, siđe on u Ćesariju. Sutradan, sjedeći na sudilištu, zapovjedi da dovedu Pavla.
7 A kada je on došao, okružiše ga Judejci koji su sišli iz Jerusalima te izniješe protiv Pavla mnoge i teške optužbe, koje nisu mogli dokazati.
8 On u svoju odbranu odgovori, Ni u čemu se uopšte nisam ogriješio o judejski zakon, ni o hram, ni o ćesara.
9 Ali Fist, hoteći da ugodi Judejcima, odgovori Pavlu, i reče, Hoćeš li uzići u Jerusalim da ti se ondje sudi o tome preda mnom?
10 Tada Pavle reče, Pred ćesarevim sudilištem stojim, gdje mi se i treba suditi: Judejcima nisam ništa skrivio, kao što vrlo dobro znaš.
11 Jer ako sam prestupnik, ili sam učinio nešto loše što zavređuje smrt, ne odbijam umrijeti; ali ako nema ničega za šta me ovi optužuju, niko me ne može njima predati. Na ćesara se pozivam.
12 Tada Fist, posavjetovavši se sa saborom, odgovori, Na ćesara si se pozvao? k ćesaru ćeš ići.
13 Nakon nekoliko dana siđoše kralj Agripa i Vernikija u Ćesariju pozdraviti Fista.
14 Kako su ostali ondje mnogo dana, izloži Fist kralju Pavlov slučaj, rekavši, Čovjeka nekog ostavio je Filiks ovdje kao zatvorenika.
15 O njemu su me, kada bjeh u Jerusalimu, veliki sveštenici i judejske starješine izvijestili, tražeći osudu za njega.
16 Odgovorio sam im kako u Rimljana nije običaj izručiti bilo kog čovjeka da se pogubi prije negoli se suoči s tužiocima i dobije priliku da se brani od zločina iznijetih protiv njega.
17 Stoga sam, kad su se ovdje okupili, sutradan bez odlaganja sjeo na sudilište i zapovjedio da privedu toga čovjeka.
18 Tužioci su ustali protiv njega, ali nisu iznijeli optužbu o nečemu što sam nagađao,
19 Nego neke rasprave o njihovom praznovjerju i o nekom Isusu, koji bješe umro, za koga Pavle tvrdi da je živ.
20 Zbunjen u pogledu takvog načina ispitivanja, upitah ga bi li htio poći u Jerusalim, da mu se ondje sudi za to.
21 Ali kada je Pavle prizivom zatražio da bude zadržan dok ga ne sasluša Visočanstvo, zapovjedio sam da ga čuvaju dok ga ne uspijem poslati ćesaru.
22 Tada Agripa reče Fistu, Htio bih i sām čuti toga čovjeka. Sutra ćeš ga, reče on, čuti.
23 A sutradan kada Agripa i Vernikija dođoše s velikim sjajem, te sa zapovjednicima i najuglednijim muževima iz grada uđoše u dvoranu za primanje, na Fistovu zapovijest bī izveden Pavle.
24 I reče Fist, Kralju Agripa i svi s nama prisutni ljudi, pogledajte ovoga, zbog kog je sav judejski narod i u Jerusalimu i ovdje navaljivao na mene, vičući da on ne smije više živjeti.
25 Ali ja sam utvrdio da nije učinio ništa što zaslužuje smrt pa sam, kada se sām pozvao na Avgusta, odlučio poslati ga.
26 Kako nemam ništa pouzdano što bih svome gospodaru napisao o njemu, izveo sam ga pred vas, naročito pred tebe, O kralju Agripa, tako da, nakon ispitivanja, imam šta napisati.
27 Jer čini mi se besmislenim slati zatvorenika, a ne naznačiti zločine iznesene protiv njega.

Djela apostolska 26 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nato Agripa reče Pavlu, Dopušta ti se da govoriš o sebi. Tada Pavle ispruži ruku i odgovori za sebe:
2 Smatram se sretnim, kralju Agripa, što se danas mogu pred tobom braniti zbog svega za šta me Judejci optužuju,
3 Naročito stoga što znam da si poznavalac svih judejskih običaja i spornih pitanja. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.
4 Moj način života od rane mladosti, proveden među mojim narodom u Jerusalimu, znaju svi Judejci;
5 Koji me već otprije poznaju i mogu, ako hoće, posvjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjeroispovijesti živio kao farisej.
6 A sada stojim ovdje i sudi mi se zbog nade u obećanje koje je Bog dao našim ocima,
7 Čijem se ispunjenju nada naših dvanaest plemena, usrdno služeći Bogu noću i danju. Zbog te nade me, kralju Agripa, tuže Judejci.
8 Zašto nevjerovatnim smatrate to da Bog mrtve vaskrsava?
9 I ja sam tako u sebi mislio, da moram činiti mnogo toga protiv imena Isusa Nazarećanina.
10 To sam i činio u Jerusalimu, i mnoge od svetaca sam zatvorio u tamnicu dobivši za to punomoćje od velikih sveštenika; a kada su ih ubijali, dao sam svoj glas protiv njih.
11 I po svim sam ih sinagogama često kažnjavao i prisiljavao da hule; i, odviše mrzeći na njih, progonio sam ih čak do tuđih gradova.
12 Našto, kada pođoh u Damask s punomoćjem i nalogom velikih sveštenika,
13 U podne na putu, O kralju, ugledah svjetlost s neba, svjetliju od sunca, koja obasja mene i one koji putovahu sa mnom.
14 I kada svi popadasmo po zemlji, začuh glas kako mi na hebrejskom jeziku govori, Savle, Savle, zašto me progoniš? teško ti se protiv ostana ritati.
15 I rekoh, Ko si ti, Gospode? A on odgovori, Ja sam Isus koga ti progoniš.
16 Nego, ustani, i stani na noge, jer sam ti se ukazao da te učinim službenikom i svjedokom onoga što si vidio i onoga u čemu ću ti se objaviti,
17 Izbavljajući te od judejskoga naroda, i od neznabožaca, kojima te sada šaljem,
18 Da otvoriš njihove oči, i da ih okreneš od tame ka svjetlu, i od vlasti Satanine ka Bogu, da prime oproštenje grijehā, i nasljedstvo među onima koji su posvećeni po vjeri koja je u meni.
19 Nato, O kralju Agripa, ne bjeh neposlušan nebeskome viđenju,
20 Nego sam najprije onima u Damasku, i u Jerusalimu, i po svim krajevima Judeje, a potom neznabošcima, navješćivao da se pokaju i okrenu k Bogu, te čine djela dostojna pokajanja.
21 Zbog toga su me Judejci uhapsili u hramu, i pokušali me ubiti.
22 No, dobivši pomoć Božju, sve do ovoga dana svjedočim i malome i velikome, ne govoreći ništa osim onoga što su rekli i proroci i Mojsije da će se zbiti:
23 Da će Hrist trpjeti, te da će on prvi vaskrsnuti od mrtvih, i navještavati svjetlo narodu, i neznabošcima.
24 Kada je on iznio to u svoju odbranu, Fist mu bučnim glasom reče, Ludiš, Pavle; mnoge te knjige izvode iz pameti.
25 No on reče, Ne ludim, plemeniti Fiste, nego riječi istine i razbora govorim.
26 Jer zna za to kralj, kome s pouzdanjem govorim, jer mu ništa od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u nekom zapećku.
27 Vjeruješ li, kralju Agripa, prorocima? znam da vjeruješ.
28 Tada Agripa reče Pavlu, Zamalo si me uvjerio da postanem hrišćanin.
29 A Pavle reče, Želio bih od Boga da bi, za malo ili mnogo, ne samo ti, nego i svi ovi koji me danas slušaju, postali ovakvi kakav sam ja, osim ovih okova.
30 I kada je on to izrekao, ustade kralj, i upravitelj, i Vernikija, i oni koji su s njima sjedili,
31 I odlazeći međusobno govorahu, kazujući, Taj čovjek ne čini ništa što zaslužuje smrt ili okove.
32 Tada Agripa reče Fistu, Mogao bi biti pušten taj čovjek da se nije pozvao na ćesara.

Djela apostolska 27 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A kada je odlučeno da otplovimo u Italiju, predadoše Pavla i neke druge zatvorenike stotniku carske čete, koji se zvao Julije.
2 Ukrcasmo se na neku adramitsku lađu, koja je imala oploviti neka azijska mjesta, i otplovismo; s nama bješe neki Makedonac Aristarh, Solunjanin.
3 Idućega dana pristali smo kod Sidona. A Julije je s Pavlom postupao čovječno, i dopuštao mu da posjeti prijatelje i okrijepi se.
4 A kada smo se otisnuli odande, jedrili smo pod Kiprom, jer nam vjetrovi bjehu protivni.
5 Preplovivši more duž Kilikije i Pamfilije, stigli smo u Miru, grad u Likiji.
6 I ondje je stotnik našao neku aleksandrijsku lađu koja je plovila za Italiju; i ukrcao nas je na nju.
7 I više dana plovili smo sporo, te jedva stigli do Knida, a kako nam vjetar nije dao pristati, zaplovili smo ispod Krita sučelice Salmoni;
8 I jedva preplovivši kraj nje, stigli smo do mjesta zvana Dobra pristaništa, blizu grada Laseje.
9 A kako je prošlo mnogo vremena pa je plovidba već bila opasna, zato što je i post već bio prošao, upozori ih Pavle
10 I reče im, Gospodo, vidim da će plovidba biti na pogibelj i veliku štetu, ne samo za tovar i lađu, nego i za naše živote.
11 No stotnik je više vjerovao kormilaru i vlasniku lađe negoli onome što je bio rekao Pavle.
12 I budući da pristanište nije bilo prikladno za zimovanje, većina predloži da i odande otplove ne bi li kako stigli do kritske luke Feniks, koja se pruža prema jugozapadu i sjeverozapadu, i ondje prezimili.
13 A kada je blago zaduvao južnjak, misleći da bi mogli ostvariti namjeru, odriješiše se odande, i zaploviše sasvim uz Krit.
14 Ali nedugo zatim navali žestok vjetar zvan Evroklidon.
15 A kada je zahvatilo lađu tako da se nije mogla odupirati, prepustismo je vjetru.
16 Jureći kraj nekog ostrva koje se naziva Klauda, uz mnogo napora uspjesmo dohvatiti čamac:
17 A kada ga podigoše, upotrijebiše užad da podvežu lađu i, bojeći se da se ne nasuču na živi pijesak, spustiše jedro; i tako ih je nosilo.
18 Budući da nas je oluja neizmjerno razbacivala, sutradan izbaciše tovar;
19 A trećega dana svojim rukama izbacismo brodsku opremu.
20 A kako se više dana nije pojavljivalo ni sunce ni zvijezde, a nad nama je bjesnila nemala oluja, izgubili smo svaku nadu da ćemo se spasiti.
21 Budući da se već dugo nije jelo, ustade Pavle posred njih i reče, Gospodo, trebalo je da me poslušate i ne isplovljavate s Krita, te navučete na sebe ovu pogibelj i štetu.
22 A sada vam savjetujem da se razvedrite: jer među vama ničiji život neće biti izgubljen, osim lađe.
23 Jer stao je uza me noćas anđeo Boga čiji jesam i kome služim,
24 Rekavši mi, Ne boj se, Pavle; pred ćesara moraš stati. I evo, Bog ti je podario sve koji plove s tobom.
25 Stoga se razvedrite, gospodo: jer vjerujem Bogu da će biti tako kao što mi je rečeno.
26 No treba da budemo bačeni na neko ostrvo.
27 A kada je došla četrnaesta noć otkako nas je tjeralo amo-tamo Jadranom, oko ponoći naslutiše mornari da se primiču nekakvoj zemlji;
28 I izmjeriše dubinu, te utvrdiše da iznosi dvadeset hvati. Otišavši malo dalje, ponovo izmjeriše, i nađoše petnaest hvati.
29 Bojeći se da ne naletimo na grebene, baciše s krme četiri sidra i željno čekahu da se razdani.
30 No kada mornari htjedoše pobjeći s lađe i kada, pod izgovorom da žele s pramca spustiti sidra, spustiše čamac u more,
31 Pavle reče stotniku i vojnicima, Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti.
32 Tada vojnici presjekoše užad čamca, i pustiše ga da padne.
33 I, dok se razdanjivalo, molio je Pavle sve da uzmu jelo, govoreći, Ovo je četrnaesti dan kako u iščekivanju nastavljate bez jela, ništa ne okusivši.
34 Stoga vas molim da uzmete nešto jela, jer je to za vaše zdravlje: jer nikome od vas neće ni vlas pasti s glave.
35 I rekavši to, uze hljeb i pred svima njima zahvali Bogu, i razlomivši ga, poče jesti.
36 Tada se svi razvedriše, pa i oni uzeše nešto jela.
37 A bješe nas na lađi u svemu dvije stotine sedamdeset i šest duša.
38 I najevši se dovoljno, rasteretiše lađu, i baciše pšenicu u more.
39 A kada se razdanilo, ne prepoznaše zemlju, nego razabraše neki zaliv niske obale, na koju, bude li moguće, naumiše nasukati brod.
40 I, kada podigoše sidra, prepustiše se moru, i oslobodiše užad na kormilima, i razapeše prednje jedro prema vjetru, i zaploviše prema obali.
41 I uletjevši na mjesto gdje se susreću dvije struje, nasukaše lađu; i pramac se čvrsto nasadi, i ostade nepomičan, dok je krmu lomila žestina talasā.
42 A namjera vojnikā bješe da pobiju zatvorenike da ne bi koji isplivao i pobjegao,
43 Ali ih stotnik, hoteći da spasi Pavla, odvrati od te njihove namjere; i zapovjedi da oni koji mogu plivati poskaču prvi i iziđu na kopno,
44 A ostali, neki na daskama, a neki na drugim razbijenim dijelovima lađe. I tako bješe, da svi neozlijeđeni umakoše na kopno.

Djela apostolska 28 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A nakon što se izvukoše, doznaše da se ostrvo zove Malta.
2 I iskazivahu nam domoroci nemalo čovjekoljublje: jer zapališe vatru, i sve nas primiše k njoj zbog kiše što je padala, i zbog hladnoće.
3 A kada Pavle nakupi gomilu granja i baci je na vatru, zbog vrućine iziđe zmija otrovnica i uhvati mu se za ruku.
4 A kada domoroci vidješe otrovnu zvijer kako mu visi s ruke, međusobno rekoše, Nesumnjivo mora da je taj čovjek ubica kome, premda se izbavio iz mora, osveta svejedno ne dā živjeti.
5 I otrese on zvijer u vatru, i ne pretrpje nikakvu ozljedu.
6 No oni su čekali kada će nateći ili se iznenada srušiti mrtav: ali kako su dugo čekali, i vidjeli da mu ništa ne škodi, promijeniše mišljenje pa rekoše da je on bog.
7 U blizini toga mjesta bješe imanje prvaka ostrva, kome bješe ime Poplije; koji nas je primio, i tri dana nas uljudno gostio.
8 I dogodi se da je Poplijev otac ležao shrvan groznicom i krvavim prolivom. Pavle je ušao k njemu, i pomolio se, i položio ruke na nj, i ozdravio ga.
9 I nakon toga dolazili su i bili ozdravljeni i drugi koji na ostrvu bjehu bolesni.
10 Oni su nam i iskazali mnoge počasti, a kada smo odlazili, opskrbili su nas svime potrebnim.
11 Nakon tri mjeseca otplovili smo nekom aleksandrijskom lađom, koja je prezimila na ostrvu, čiji znak bjehu Kastor i Poluks.
12 I pristavši u Sirakuzi, ostali smo ondje tri dana.
13 I odande smo skrenuli i došli do Rigija; a dan kasnije zaduvao je južnjak, pa smo sutradan stigli u Potiole,
14 Gdje smo našli braću koja su nas zamolila da ostanemo s njima sedam dana: i tako smo išli prema Rimu.
15 I tamošnja su nam braća, kada su čula za nas, izišla u susret sve do Apijevog trga i Triju gostionica. Kada ih je Pavle ugledao, zahvalio se Bogu, i ohrabrio.
16 A kada smo stigli u Rim, predao je stotnik zatvorenike zapovjedniku straže: no Pavlu je bilo dopušteno da stanuje zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je čuvao.
17 I zbilo se da nakon tri dana sazva Pavle judejske prvake; i kada se oni okupiše, reče im, Ljudi i braćo, ja nisam učinio ništa protiv naroda ili običajā naših otа́ca, no svejedno su me iz Jerusalima kao zatvorenika predali u ruke Rimljanima,
18 Koji me nakon istrage htjedoše pustiti, jer ne bješe u meni ničega što bi zaslužilo smrt.
19 Ali kada su se Judejci tome suprotstavili, bjeh prisiljen pozvati se na ćesara; a ne da bih imao nešto za šta bih tužio svoj narod.
20 Zbog tog sam vas, dakle, razloga sazvao, kako bih vas vidio i porazgovarao s vama: jer sam zbog nade Izraelove sputan ovim lancem.
21 A oni mu rekoše, Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje, niti je ko od pristigle braće javio ili rekao šta zlo o tebi.
22 Nego, htjeli bismo od tebe čuti šta misliš, jer o toj sljedbi znamo samo to da joj se posvuda protivrječi.
23 A kada su mu odredili dan, dođoše mnogi k njemu na konak; izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjem, uvjeravajući ih od jutra do večeri o Isusu iz Mojsijevog zakona i prorokā.
24 I povjerovaše neki to što je govorio, no neki ne povjerovaše.
25 I nesložni međusobno, odoše nakon što je Pavle rekao ovu riječ, Dobro je Duh Sveti rekao našim ocima po proroku Isaiji,
26 Kazujući, Idi k tome narodu i reci, Slušaćete, slušati, i nećete razumjeti; gledaćete, gledati, i nećete uvidjeti:
27 Jer otvrdnulo je srce ovoga naroda i uši su im teške za slušanje, i oči su zatvorili; da svojim očima ne vide, i svojim ušima ne čuju, i svojim srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih ozdravim.
28 Neka vam je, dakle, znano da je neznabošcima poslano spasenje Božje, i da će oni to poslušati.
29 I kada im je to rekao, odoše Judejci, i uveliko međusobno raspravljahu.
30 A Pavle je ostao pune dvije godine u svom iznajmljenom stanu i primao je sve koji su dolazili k njemu,
31 Propovijedajući kraljevstvo Božje i naučavajući o Gospodu Isusu Hristu sa svom smjelošću, i niko mu ne branjaše.

Poslanica Rimljanima — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Poslanica Rimljanima 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pavle, sluga Isusa Hrista, pozvan da bude apostol, odijeljen za jevanđelje Božje
2 (Koje je on unaprijed obećao po svojim prorocima u svetim spisima),
3 U pogledu njegovog Sina, Isusa Hrista Gospoda našeg, koji je po tijelu potekao od Davidovog sjemena,
4 I proglašen Sinom Božjim u snazi, po duhu svetosti, vaskrsenjem od mrtvih;
5 Po kome smo primili milost i apostolstvo, za poslušnost vjere među svim narodima, radi njegovog imena:
6 Među kojima ste i vi, pozvanici Isusa Hrista.
7 Svima onima koji su u Rimu, ljubljenima Božjim, pozvanima da budu sveci: Milost vam i mir od Boga Oca našeg, i Gospoda Isusa Hrista.
8 Najprije blagodarim svome Bogu kroz Isusa Hrista za sve vas, što je vaša vjera naviještena po svemu svijetu.
9 Jer svjedok mi je Bog, kome svojim duhom služim u jevanđelju njegovog Sina, da vas bez prestanka uvijek spominjem u svojim molitvama,
10 Moleći se ne bih li sada, napokon, po volji Božjoj nekako uspio doći k vama.
11 Jer čeznem vidjeti vas, da vam udijelim nešto duhovnoga dara da se do kraja utvrdite;
12 To jest, da se zajedno s vama utješim zajedničkom vjerom, i vašom, i mojom.
13 A ne bih htio da ne znate, braćo, kako sam često namjeravao doći k vama i sve do sada bio spriječen, da i među vama imam koji plod kao i među drugim neznabošcima.
14 Dužnik sam i Grcima, i Varvarima; i mudrima, i nerazumnima.
15 Tako sam, koliko je to do mene, gotov propovijedati jevanđelje i vama koji ste u Rimu.
16 Jer ne stidim se jevanđelja Hristovog: ta ono je snaga Božja za spasenje svakome ko povjeruje; najprije Judejcu pa Grku.
17 Jer u njemu je otkrivena pravednost Božja od vjere k vjeri: kao što je pisano, Pravednik će po vjeri živjeti.
18 Jer gnjev Božji otkriva se s neba protiv svake bezbožnosti i nepravednosti ljudi, koji istinu sputavaju nepravednošću.
19 Jer u njima je očito ono što se može spoznati o Bogu: jer Bog im je to pokazao.
20 Jer ono njegovo nevidljivo, to jest njegova vječna moć i Božanstvo, jasno se opaža od samoga stvaranja svijeta i shvata po onome što je stvoreno, tako da su bez izgovora:
21 Jer kada su poznali Boga, nisu ga proslavili kao Boga, niti bjehu zahvalni, nego postaše isprazni u svojim umovanjima i njihovo se nerazumno srce pomračilo.
22 Tvrdeći da su mudri, pobudališe,
23 I zamijeniše slavu neraspadljivog Boga obličjem saobraženim raspadljivom čovjeku, i pticama, i četvoronošcima, i gmizavcima.
24 Zato ih je Bog predao nečistoćama kroz požude njihovih srdaca da međusobno obeščašćuju vlastita tijela:
25 One koji su Božju istinu promijenili u laž i većma štovali i služili stvorenje negoli Tvorca, koji je blagosloven u vjekove. Amin.
26 Iz ovog razloga Bog ih je predao sramotnim strastima: jer su i njihove žene zamijenile prirodno opštenje protivprirodnim.
27 Isto tako i muškarci: napustivši prirodno opštenje sa ženom, raspalili su se u svojoj požudi jedan prema drugome; muškarci s muškarcima čine ono što je nedolično i primaju sami na sebi zasluženu platu za svoje zastranjenje.
28 I kako nisu marili za poznanje Boga, predao ih je Bog odmetničkom umu da čine ono što ne dolikuje:
29 Puni svake nepravednosti, bludnosti, opakosti, pohlepe, zlobe; puni zavisti, ubistva, svađe, obmane, zlonamjernosti; došaptači,
30 Klevetnici, bogomrsci, drznici, gordeljivci, hvalisavci, izmišljači zа́la, roditeljima neposlušni,
31 Nerazumni, vjerolomni, bezosjećajni, nepomirljivi, nemilosrdni:
32 Koji su spoznali Božju presudu, da oni koji takvo što čine zaslužuju smrt; a oni ne samo da to čine, nego i uživaju u onima koji to čine.

Poslanica Rimljanima 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Zato nemaš izgovor, O čovječe, ko god bio ti koji sudiš: jer u čemu drugoga sudiš, sām sebe osuđuješ; jer ti koji sudiš, isto činiš.
2 Ali sigurni smo da je Božja osuda po istini protiv onih koji čine takvo što.
3 I misliš li ovo, O čovječe, ti koji sudiš one koji čine takvo što, a sām činiš isto, da ćeš uteći od suda Božjeg?
4 Ili prezireš bogatstvo njegove dobrote i podnošenja i dugotrpeljivosti, ne shvatajući da te Božja dobrota k pokajanju vodi?
5 Ali tvrdokornošću svojom i nepokajana srca gomilaš na sebe gnjev za dan gnjeva i otkrivenja pravednoga suda Božjeg,
6 Koji će uzvratiti svakome prema njegovim djelima:
7 Onima koji strpljivom ustrajnošću u činjenju dobra traže slavu, i čast, i besmrtnost, život vječni;
8 A onima koji su svadljivi i istini neposlušni, a poslušni nepravednosti, bijes i gnjev.
9 Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovjeka koji čini zlo: najprije na Judejca, i na neznabošca takođe;
10 A slava, čast i mir svakome ko čini dobro, najprije Judejcu pa neznabošcu:
11 Jer kod Boga nema pristrasnosti.
12 Jer koji god su bez zakona sagriješili, bez zakona će i propasti: i koji god su pod zakonom sagriješili, po zakonu će biti suđeni
13 (Jer pred Bogom nisu pravedni slušaoci zakona, nego će vršioci zakona biti opravdani.
14 Jer kada god neznabošci, koji nemaju zakon, po prirodi čine ono što je sadržano u zakonu, oni su, i nemajući zakon, sami sebi zakon:
15 Koji pokazuju djelo zakona upisano u njihovim srcima; svjedoči o tome i njihova savjest, i prosuđivanja kojima se međusobno optužuju ili brane)
16 U dan kada će, po mom jevanđelju, Bog po Isusu Hristu suditi ljudske tajne.
17 Gle, ti se nazivaš Judejcem, počivaš na zakonu i dičiš se Bogom,
18 I znaš njegovu volju, i odobravaš ono što je odličnije, bivši poučen iz zakona;
19 I uvjeren si da si vođa slijepih, svjetlo onih koji su u tami,
20 Nastavnik nerazumnih, učitelj nezrelih; ti, koji imaš obličje znanja i istine u zakonu.
21 Dakle, ti, koji drugoga poučavaš, ne učiš li sebe samog? ti, koji propovijedaš da se ne krade, kradeš?
22 Ti, koji govoriš da se ne čini preljuba, preljubu činiš? ti, koji zazireš od idolā, činiš svetogrđe?
23 Ti, koji se zakonom dičiš, kršenjem zakona Boga obeščašćuješ?
24 Jer se zbog vas ime Božje huli među neznabošcima, kao što je i pisano,
25 Jer obrezanje vaistinu koristi, ako vršiš zakon: ali ako si kršilac zakona, tvoje obrezanje postalo je neobrezanje.
26 Ako, dakle, neobrezani vrši pravedne zahtjeve zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem?
27 I neće li onaj koji je po prirodi neobrezanik, ako ispunjava zakon, suditi tebi, koji si uza sve slovo i obrezanje prekršilac zakona?
28 Jer nije Judejac onaj koji je to spolja, niti je obrezanje ono koje je spolja, na tijelu:
29 Nego je Judejac onaj koji je to iznutra, i obrezanje je obrezanje srca, u duhu, a ne u slovu; kome pohvala nije od ljudi, nego od Boga.

Poslanica Rimljanima 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Kakvu, dakle, prednost ima Judejac? ili, kakva je korist od obrezanja?
2 Mnogostruka u svakom pogledu: prvenstveno zato što su njima povjerene riječi Božje.
3 A šta ako neki nisu povjerovali? Hoće li njihova nevjera Božju vjernost poništiti?
4 Bože sačuvaj; nego, neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac; kao što je pisano, Da opravdan budeš po riječima svojim, i uspiješ nadvladati kada ti se bude sudilo.
5 Ali ako naša nepravednost ističe Božju pravednost, šta ćemo reći? Je li nepravedan Bog, koji postupa u gnjevu (na ljudski način govorim)?
6 Bože sačuvaj; jer kako će inače Bog suditi svijetu?
7 Jer ako je istina Božja kroz moju lažljivost obilovala njemu na slavu, zašto mi se još i sudi kao grešniku?
8 I nije li radije, Činimo zlo da dođe dobro (kako nas lažno optužuju i kako tvrde da govorimo neki, čija je osuda pravedna)?
9 Šta onda? Jesmo li mi bolji od njih? Uopšte nismo; jer smo prethodno dokazali i za Judejce i neznabošce da su svi pod grijehom.
10 Kao što je pisano, Ne, nema pravednoga, ni jednoga,
11 Nema onoga ko razumije, nema nikoga ko traži Boga.
12 Svi su zastranili, zajedno su postali beskorisni: nema nikoga da čini dobro, ne, ni jednoga.
13 Grob otvoren grlo je njihovo; jezicima svojim obmanjuju, otrov aspidski pod njihovim je usnama,
14 Usta su im puna kletve i gorčine,
15 Noge su im hitre da proliju krv;
16 Razaranje i jad na njihovim su putevima,
17 I put mira nisu upoznali:
18 Nema straha Božjeg pred njihovim očima.
19 A znamo da šta god zakon govori, onima koji su pod zakonom govori: da svaka usta umuknu i da sav svijet postane kriv pred Bogom.
20 Stoga se djelima zakona neće pred njim opravdati ni jedno tijelo: jer po zakonu je spoznaja grijeha.
21 Ali sada se izvan zakona objavila pravednost Božja, posvjedočena zakonom i prorocima,
22 I to pravednost Božja po vjeri Isusa Hrista prema svima i na svima koji povjeruju; jer nema razlike:
23 Jer svi su sagriješili i nedostatni su slave Božje,
24 A opravdani su besplatno njegovom milošću, kroz otkupljenje koje je u Hristu Isusu,
25 Koga je Bog postavio da bude pomirilište kroz vjeru u njegovu krv, da objavi svoju pravednost u opraštanju pređašnjih grijeha, kroz Božje strpljenje;
26 Kažem, da objavi svoju pravednost u sadašnje vrijeme: da je pravedan i da opravdava onoga ko povjeruje u Isusa.
27 Gdje je, dakle, hvalisanje? Isključeno je. Po kom zakonu? Po zakonu djelā? Ne, nego po zakonu vjere.
28 Stoga zaključujemo da je čovjek opravdan vjerom bez djelā zakona.
29 Je lion samo Bog Judejaca? Nije li i neznabožaca? Da, i neznabožaca:
30 Jer jedan je Bog koji će opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje kroz vjeru.
31 Poništavamo li, dakle, zakon kroz vjeru? Bože sačuvaj; naprotiv, zakon utvrđujemo.

Poslanica Rimljanima 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Šta ćemo onda reći da je Avraham, otac naš, našao u pogledu tijela?
2 Jer ako je Avraham bio djelima opravdan, ima se čime dičiti: ali ne pred Bogom.
3 Jer šta govori pismo? Povjerova Avraham Bogu i to mu se uračuna kao pravednost.
4 No onome ko radi ne računa se nagrada po milosti, nego kao dug.
5 Ali onome ko ne radi, ali povjeruje onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se njegova uračunava kao pravednost.
6 Kao što i David opisuje blagoslovenost čovjeka kome Bog uračunava pravednost bez djelā,
7 Kazujući, Blagosloveni su oni kojima su oproštena bezakonja i kojima su pokriveni grijesi.
8 Blagosloven je onaj čovjek kome Gospod neće uračunati grijeh.
9 Ide li, dakle, ta blagoslovenost samo na obrezanje, ili i na neobrezanje? jer velimo da se Avrahamu vjera uračunala kao pravednost.
10 A kako mu se uračunala? Kada je bio u obrezanju ili u neobrezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju,
11 A znak obrezanja primio je kao pečat pravednosti vjere, koju je imaojoš neobrezan: kako bi bio otac svima koji povjeruju, premda su neobrezani; da se i njima uračuna pravednost;
12 I otac obrezanja, ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hodaju stopama vjere našeg oca Avrahama, koju je imaojoš neobrezan.
13 Jer obećanje da će biti nasljednik svijeta nije Avrahamu ili njegovom sjemenu predano putem zakona, nego putem pravednosti vjere.
14 Jer ako su nasljednici oni od zakona, isprazna je vjera i obećanje je neučinkovito:
15 Jer zakon stvara gnjev; jer gdje nema zakona, nema ni prestupa.
16 Zato je od vjere, da bi bilo po milosti, to obećanje osigurano svemu sjemenu; ne samo onome od zakona, nego i onome od vjere Avrahama, koji je otac nama svima
17 (Kao što je pisano, Učinio sam te ocem mnogih naroda), pred onim kome je povjerovao, Bogom, koji oživljuje mrtve i zove ono što nije kao da jest.
18 Protiv svake nade povјerova on u nadu da će postati otac mnogih naroda, prema onome što je rečeno, Toliko će biti tvoje sјeme.
19 I ne bivši slab u vjeri, ne obazre se na svoje već obamrlo tijelo kada mu je bilo otprilike stotinu godina, niti na obamrlost Sarine materice.
20 Nije se kolebao u nevjeri pred Božjim obećanjem, nego je bio jak u vjeri, davši slavu Bogu,
21 Potpuno uvjeren da je on kadar i učiniti ono što je obećao.
22 Stoga mu se i uračunalo kao pravednost.
23 Ali to da mu se uračunalo nije napisano samo za njegovo dobro,
24 Nego i za nas kojima će se uračunati ako povjerujemo onoga koji je od mrtvih vaskrsao Isusa, Gospoda našeg,
25 Koji je bio predan za naše prestupe i vaskrsnut za naše opravdanje.

Poslanica Rimljanima 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Opravdani dakle vjerom, mir imamo s Bogom kroz Gospoda našeg, Isusa Hrista,
2 Po kome vjerom i imamo pristup u ovu milost u kojoj stojimo i radujemo se u nadi slave Božje.
3 I ne samo to, dičimo se mi i u nevoljama; znajući da nevolja stvara strpljenje,
4 A strpljenje prokušanost, a prokušanost nadu.
5 A nada ne postiđuje; jer je ljubav Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetome, koji nam je dān.
6 Jer dok još bjesmo nemoćni, Hrist je pravovremeno umro za bezbožne.
7 Jer teško da bi ko za pravednoga umro: možda bi se za dobroga ko i odvažio umrijeti,
8 Ali Bog iskazuje svoju ljubav prema nama time što je, dok još bjesmo grešnici, Hrist umro za nas.
9 Još više ćemo sada, kada smo opravdani njegovom krvlju, kroz njega biti spašeni od gnjeva.
10 Jer ako smo se, dok još bjesmo neprijatelji, pomirili s Bogom smrću njegovog Sina, mnogo ćemo više, pomireni, biti spašeni njegovim životom.
11 I ne samo to, nego se dičimo u Bogu kroz Gospoda našeg Isusa Hrista, po kome smo sada primili pomirenje.
12 Zbog toga, kao što je po jednom čovjeku grijeh ušao u svijet i po grijehu smrt, tako je smrt prešla na sve ljude, jer su svi sagriješili.
13 (Doduše, grijeh je bio u svijetu i prije zakona: ali se grijeh ne uračunava kad nema zakona.
14 No, smrt je kraljevala od Adama do Mojsija i nad onima koji nisu sagriješili sličnim prestupom kao Adam, koji je prikaz onoga koji je imao doći.
15 Ali s besplatnim darom nije kao s prekršajem. Jer ako su putem prekršaja jednoga mnogi umrli, mnogo je više milost Božja i milosni dar jednoga čovjeka, Isusa Hrista, obilovao u mnogima.
16 I nije dar kao ono kada je jedan sagriješio: jer presuda po jednome bješe na osudu, a besplatan dar nakon mnogih prekršaja na opravdanje.
17 Jer ako je prekršajem jednoga čovjeka smrt zavladala putem tog jednog, mnogo će više oni koji primaju obilje milosti i dara pravednosti vladati u životu po jednome, Isusu Hristu.)
18 Dakle, kao što je po prekršaju jednog na sve ljude došla osuda na propast, tako je i po pravednosti jednog na sve ljude došao besplatan dar na opravdanje života.
19 Jer kao što su po neposlušnosti jednoga čovjeka mnogi bili učinjeni grešnicima, tako će i po poslušnosti jednoga mnogi biti učinjeni pravednima.
20 Štaviše, zakon je pridošao da se umnoži prekršaj. Ali gdje se umnožio grijeh, mnogo više je obilovala milost
21 Da bi, kao što je grijeh vladao smrću, tako i milost putem pravednosti vladala za život vječni po Isusu Hristu Gospodu našem.

Poslanica Rimljanima 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Šta ćemo, onda, reći? Hoćemo li ostati u grijehu da obiluje milost?
2 Bože sačuvaj. Kako ćemo mi, koji smo mrtvi grijehu, još živjeti u njemu?
3 Ne znate li da koji god bjesmo kršteni u Isusa Hrista, u smrt njegovu bjesmo kršteni?
4 Stoga smo zajedno s njim putem krštenja ukopani u smrt da bismo, kao što Hrist Očevom slavom bješe vaskrsnut od mrtvih, tako i mi hodali u novíni života.
5 Jer ako smo srasli zajedno smrću sličnom njegovoj, bićemo i vaskrsenjem sličnim njegovom,
6 Znajući ovo: da je naš stari čovjek razapet s njim da bi tijelo grijeha bilo uništeno, da više ne robujemo grijehu.
7 Jer onaj ko je mrtav, opravdan je od grijeha.
8 A ako smo umrli s Hristom, vjerujemo da ćemo s njime i živjeti,
9 Znajući da Hrist, budući da je vaskrsnut od mrtvih, više ne umire; smrt više ne gospodari nad njim.
10 Jer time što je umro, umro je grijehu jedanput zauvijek: a time što živi, živi Bogu.
11 Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu kroz Isusa Hrista Gospoda našeg.
12 Neka, dakle, ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu da mu budete poslušni u njegovim požudama.
13 Ne dajite grijehu ni svoje udove kao oruđe nepravde, nego dajite sebe Bogu kao oživjele od mrtvih, a svoje udove kao oruđe pravednosti Bogu.
14 Ta neće grijeh vama gospodariti: jer vi niste pod zakonom, nego pod milošću.
15 Šta dakle? hoćemo li griješiti zato što nismo pod zakonom, nego pod milošću? Bože sačuvaj.
16 Ne znate li da kome se predate za sluge, na poslušnost, sluge ste onoga kome ste poslušni: bilo grijeha, na smrt, bilo poslušnosti, na pravednost.
17 No, hvala Bogu, bili ste sluge grijeha, ali ste od srca poslušali onaj oblik nauke koji vam je bio predan.
18 Oslobodivši se pak od grijeha, postali ste sluge pravednosti.
19 Na ljudski način govorim zbog slabosti vašega tijela: jer kao što ste predali svoje udove za sluge nečistoći i bezakonju za bezakonje, tako sada predajte svoje udove za sluge pravednosti na svetost.
20 Jer kada ste bili sluge grijeha, bili ste slobodni od pravednosti.
21 Kakav ste plod tada imali u onome čega se sada stidite? jer svršetak toga je smrt.
22 A sada, kada ste oslobođeni od grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za svetost, a svršetak život vječiti.
23 Jer plata za grijeh je smrt; ali dar Božji je život vječni kroz Isusa Hrista Gospoda našeg.

Poslanica Rimljanima 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ne znate li, braćo (jer govorim onima koji poznaju zakon) da zakon gospodari čovjekom dokle god je živ?
2 Jer žena koja ima muža, zakonom je vezana za svoga muža dokle god on živi; ali ako muž umre, odriješena je od zakona svoga muža.
3 Dakle, ako se onda ona, dok njezin muž živi, uda za drugog muškarca, zvaće se preljubnicom: ali ako joj muž umre, slobodna je od tog zakona; tako da nije preljubnica, premda je udata za drugog muškarca.
4 Tako ste, braćo moja, i vi po Hristovom tijelu umrli zakonu da pripadnete drugome, to jest onome koji je vaskrsnut od mrtvih, da donosimo plod Bogu.
5 Jer dok bjesmo u tijelu, grešne strasti izazvane zakonom djelovale su u našim udovima da donose plod smrti.
6 Ali sada smo izbavljeni od zakona, jer smo umrli onome čime smo bili zarobljeni: da služimo u novíni duha, a ne u starini slova.
7 Šta ćemo, dakle, reći? Je li zakon grijeh? Bože sačuvaj; nego, ja grijeh nisam spoznao, osim po zakonu; jer za požudu ne bih znao da zakon nije rekao, Ne poželi.
8 Ali grijeh je, uhvativši priliku po zapovijesti, prouzrokovao u meni svakovrsnu požudu. Jer bez zakona grijeh je bio mrtav.
9 Ja sam nekada bio živ bez zakona; ali kada je došla zapovijest, grijeh je oživio, a ja sam umro.
10 I otkrio sam da je zapovijest, koja bješe namijenjena za život, meni bila na smrt.
11 Jer grijeh me je, uhvativši priliku putem zapovijesti, obmanuo, i putem nje me ubio.
12 Stoga zakon jest svet, i zapovijest jest sveta, i pravedna, i dobra.
13 Zar je onda ono što je dobro meni smrt postalo? Bože sačuvaj; nego je grijeh, da se kao grijeh pokaže, po tome dobru prouzrokovao smrt u meni: da grijeh po zapovijesti postane neizmjerno grešan.
14 Jer znamo da je zakon duhovan; ali ja sam tjelesan, prodan pod grijeh.
15 Jer ne shvatam šta činim: jer ne činim ono što bih htio, nego ono što mrzim, to činim.
16 Ako, dakle, činim ono što ne bih htio, slažem se sa zakonom da je on dobar.
17 Ali tada to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.
18 Jer znam da u meni (to jest u mome tijelu) ništa dobro ne prebiva: jer htjeti jest prisutno u meni, ali kako činiti dobro, ne nalazim.
19 Jer dobro koje bih htio, ne činim, nego zlo koje ne bih htio, to činim.
20 Ali ako činim ono što ne bih htio, nisam više ja taj koji to činim, nego grijeh koji prebiva u meni.
21 Nalazim, dakle, zakon da je, kada hoću da činim dobro, uza me zlo prisutno.
22 Jer po unutrašnjem čovjeku uživam u Božjem zakonu;
23 Ali opažam u svojim udovima jedan drugi zakon, koji ratuje protiv zakona mog uma i zarobljava me zakonu grijeha, koji je u mojim udovima.
24 O jadan li sam ja čovjek! ko će me izbaviti iz tijela smrti ove?
25 Zahvaljujem Bogu kroz Isusa Hrista, Gospoda našeg. Tako, dakle, ja sām umom služim Božjem zakonu, a tijelom zakonu grijeha.

Poslanica Rimljanima 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Sada, dakle, nema osude onima koji su u Hristu Isusu; koji ne hodaju po tijelu, nego po Duhu.
2 Jer zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodio me je zakona grijeha i smrti.
3 Jer ono što zakon nije mogao da učini, budući da je bio oslabljen zbog tijela, učinio je Bog, poslavši svoga Sina u nalikosti grešnoga tijela, te za grijeh osudio grijeh u tijelu:
4 Da bi se pravednost zakona ispunila u nama koji ne hodamo po tijelu, nego po Duhu.
5 Jer oni koji su po tijelu misle na ono što je od tijela, a oni koji su po Duhu na ono što je od Duha.
6 Jer tjelesno rasuđivanje je smrt, a duhovno rasuđivanje je život i mir.
7 Zato je tjelesni razum neprijatelj prema Bogu: zakonu Božjem nije podvrgnut, niti pak može biti.
8 Stoga, oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu.
9 Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji zaista prebiva u vama. A nema li ko Duha Hristovog, taj nije njegov.
10 Ako Hrist jest u vama, tijelo je mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.
11 Ali ako Duh onoga koji je vaskrsao Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji je vaskrsao Hrista od mrtvih oživjeće i vaša smrtna tijela putem svoga Duha, koji prebiva u vama.
12 Stoga smo, braćo, dužnici, ali ne tijelu, da bismo po tijelu živjeli.
13 Jer ako po tijelu živite, umrijećete; ali ako kroz Duha usmrćujete djela tijela, živjećete.
14 Jer svi oni koje vodi Duh Božji, sinovi su Božji.
15 Jer niste primili duha robovanja da se opet bojite, nego ste primili Duha usvojenja, u kom kličemo, Ava, Oče.
16 Sām Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.
17 Ako smo djeca, onda smo i nasljednici: nasljednici Božji i sunasljednici Hristovi; ako zaista zajedno s njime patimo, da zajedno budemo i proslavljeni.
18 Jer smatram da patnje ovog sadašnjeg vremena nisu vrijedne poređenja sa slavom koja će se objaviti u nama.
19 Zaista, cjelokupno stvorenje s istinskom željom iščekuje to pojavljivanje sinova Božjih.
20 Jer stvorenje je bilo podvrgnuto ispraznosti; ne svojevoljno, nego zbog onoga koji ga je podvrgao u nadi,
21 Jer će i sāmo stvorenje biti izbavljeno iz ropstva raspadljivosti u slavnu slobodu djece Božje.
22 Jer znamo da cjelokupno stvorenje uzdiše i muči se u porođajnim bolovima sve do sada.
23 Ali ne samo ono, nego i mi koji imamo prve plodove Duha, i mi sami u sebi uzdišemo iščekujući usvojenje, to jest, otkupljenje svoga tijela.
24 Jer nadom smo spašeni; no nada koja se vidi, nije nada: jer ono što čovjek gleda, zašto da se tome i nada?
25 Ali ako se nadamo onome što ne vidimo, tada to strpljivo iščekujemo.
26 Jednako i Duh pomaže našim slabostima: jer mi ne znamo šta moliti kako treba, ali sām Duh posreduje za nas neizrecivim uzdasima.
27 A onaj koji istražuje srca zna šta je misao Duha, jer on po volji Božjoj posreduje za svece.
28 A znamo da sve zajedno djeluje na dobro onima koji ljube Boga, onima koji su pozvani po njegovoj namjeri.
29 Jer one koje je unaprijed znao, on ih je i predodredio da budu saobraženi slici njegovog Sina, da on bude prvorođeni među mnogom braćom.
30 Štaviše, one koje je predodredio, one je i pozvao; a one koje je pozvao, one je i opravdao; a one koje je opravdao, one je i proslavio.
31 Šta ćemo, dakle, reći na to? Ako je Bog za nas, ko može protiv nas?
32 On, koji ni vlastitog Sina nije poštedio, nego ga predao za sve nas, kako nam neće s njime sve štedro i darovati?
33 Ko će optužiti izabranike Božje? Bog je taj koji opravdava.
34 Ko je taj koji osuđuje? Hrist je taj koji je umro, štaviše i vaskrsnuo, koji je zdesna Bogu, koji i posreduje za nas.
35 Ko će nas rastaviti od ljubavi Hristove? Hoće li nevolja? ili tjeskoba? ili progonstvo? ili glad? ili golotinja? ili pogibelj? ili mač?
36 Kao što je pisano, Zbog tebe nas ubijaju po sav dan; drže nas kao ovce za klanje.
37 No u svemu tome smo više negoli pobjednici kroz njega koji nas je ljubio.
38 Jer ja sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vođstva, ni vlasti, ni ovo sadašnje, ni ono buduće,
39 Ni visina, ni dubina, niti ikoje drugo stvorenje, neće moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Hristu Isusu Gospodu našem.

Poslanica Rimljanima 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Istinu govorim u Hristu, ne lažem; svjedoči i moja savjest u Duhu Svetome,
2 Da mi je u srcu silna potištenost i neprestana bol.
3 Htio bih ja sām od Hrista proklet biti za svoju braću, svoje sunarodnike po tijelu.
4 Oni su Izraelci: njihovo je posinstvo, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja;
5 Nјihovi su oci, od njih je i Hrist po tijelu došao, koji je iznad svega, Bog blagosloven u vijekove. Amin.
6 Ali ne kao da je riječ Božja postala neučinkovita. Jer nisu Izrael svi koji su od Izraela,
7 Niti su svi djeca zato što su sjeme Avrahamovo: nego, U Isaku će se nazvati sjeme tvoje.
8 To jest, oni koji su djeca tijela nisu i djeca Božja, nego se u sjeme računaju djeca obećanja.
9 Jer ovo je riječ obećanja, U ovo doba ću doći i Sara će imati sina.
10 Ali ne samo to; nego, kada je Reveka zanijela s jednim, sa Isakom, ocem našim
11 (Kada se dječaci još nisu ni rodili, niti učinili išta dobro ili zlo, kako bi ostala Božja odluka o izabranju, ne po djelima, nego po onome koji poziva),
12 Bī joj rečeno, Stariji će služiti mlađem.
13 Kao što je pisano, Jakova sam ljubio, a Isava mrzio.
14 Šta ćemo, dakle, reći? Ima li kod Boga nepravednosti? Bože sačuvaj.
15 Jer Mojsiju on govori, Smilovaću se onome kome se hoću smilovati i sažaliti se nad onime nad kime se hoću sažaliti.
16 Nije, dakle, do onoga koji hoće, ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
17 Jer pismo veli faraonu, Upravo sam te zato podigao, da na tebi pokažem svoju snagu i da se ime moje razglasi po svoj zemlji.
18 Stoga se on smiluje kome hoće i otvrdnjuje koga hoće.
19 Reći ćeš mi, Zašto onda zamjera? Jer ko se to odupro volji njegovoj?
20 Ali ne, O čovječe, ko si ti da odvraćaš Bogu? Zar da nešto oblikovano onome ko je to oblikovao veli, Zašto si me ovakvim načinio?
21 Nema li lončar vlast nad glinom, da od istoga tijesta načini jednu posudu za nešto časno, a drugu za nečasno?
22 Šta ako je Bog, hoteći da iskaže svoj gnjev i da obznani svoju moć, s mnogo dugotrpeljivosti podnosio posude gnjeva prikladne za propast,
23 Kako bi obznanio bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, koje je unaprijed pripremio za slavu,
24 To jest nas, koje je pozvao ne samo od Judejaca, nego i od neznabožaca.
25 Kao što u Osiji govori, One koji ne bjehu moj narod prozvaću svojim narodom, i onu koja ne bješe ljubljena, ljubljenom.
26 I biće da će na mjestu gdje im je bilo rečeno, Vi niste moj narod, biti nazvani djecom Boga živoga.
27 Isaija, takođe, viče o Izraelu, Ako djece Izraelove bude na broj kao pijeska morskog, samo će ostatak biti spašen;
28 Jer djelo će dovršiti, i okončati ga u pravednosti: po kratkom postupku će Gospod na zemlji djelo izvršiti.
29 Kao što Isaija prije bješe rekao, Da nam Gospod nad Savaotom nije ostavio sjeme, bili bismo kao Sodoma i nalikovali Gomori.
30 Šta ćemo, dakle, reći? Da su neznabošci, koji nisu išli za pravednošću, stekli pravednost, i to pravednost koja je od vjere.
31 No Izrael, koji ide za zakonom pravednosti, do zakona pravednosti nije ni dopro.
32 Zašto? Zato što je nisu tražili po vjeri, nego kao djelima zakona. Jer spotakli su se o taj kamen spoticanja;
33 Kao što je pisano, Evo, postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni: i ko god ga vjeruje, neće se postidjeti.

Poslanica Rimljanima 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Braćo, želja moga srca i molitva Bogu za Izraela jest da se oni spasu.
2 Svjedočim, zaista, za njih da imaju revnosti za Boga, ali ne prema spoznaji.
3 Jer ne poznajući Božju pravednost i tražeći da uspostave svoju pravednost, ne podložiše se Božjoj pravednosti.
4 Jer Hrist je svršetak zakona za opravdanje svakome ko povjeruje.
5 Jer Mojsije o pravednosti koja je od zakona piše, Čovjek koji to vrši, po tome će i živjeti.
6 No pravednost koja je od vjere govori ovako, Ne reci u svome srcu, Ko će se popeti u nebo (to jest dovesti Hrista odozgo dolje)?
7 Ili, Ko će se spustiti u bezdan (to jest ponovo Hrista iz mrtvih podići)?
8 Nego, šta veli? Blizu ti je riječ; i to u ustima tvojim i u tvome srcu, to jest riječ vjere koju propovijedamo:
9 Da ćeš, ako svojim ustima priznaš Gospoda Isusa i u svome srcu povjeruješ da ga je Bog vaskrsao od mrtvih, biti spašen.
10 Jer srcem se vjeruje na opravdanje, a ustima se ispovijeda na spasenje.
11 Jer pismo veli, Ko god ga vjeruje neće se postidjeti.
12 Jer nema razlike između Judejca i Grka: jer isti je Gospod nad svima, bogat prema svima koji ga zazivaju.
13 Jer ko god zazove ime Gospodovo, biće spašen.
14 Kako će onda zazvati onoga u koga nisu povjerovali? a kako će povjerovati u onoga za koga nisu čuli? a kako će čuti bez propovjednika?
15 A kako li će propovijedati, ukoliko nisu poslani? kao što je pisano, Kako su krasna stopala onih koji propovijedaju jevanđelje mira, onih koji donose radosnu vijest dobra!
16 Ali nisu svi poslušni jevanđelju. Jer Isaija veli, Gospode, ko je povjerovao našem izvještaju?
17 Stoga vjera dolazi slušanjem, a slušanje po riječi Božjoj.
18 A ja kažem, Zar nisu čuli? Da, zaista, po svoj zemlji razliježe se zvuk njihov i riječi njihove do krajeva svijeta.
19 A ja kažem, Zar Izrael nije spoznao? Najprije Mojsije veli, Ja ću vas na ljubomoru izazvati onima koji nisu narod i narodom bezumnim razdražiću vas.
20 A Isaija je vrlo hrabar i veli, Našli su me oni koji me nisu tražili; objavljen sam onima koji za mene nisu pitali.
21 Ali Izraelu on govori, Po sav dan širio sam ruke svoje narodu neposlušnom i buntovnom.

Poslanica Rimljanima 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga velim, Zar je Bog odbacio svoj narod? Bože sačuvaj. Jer i ja sam Izraelac, od sjemena Avrahamovog, od Venijaminovog plemena.
2 Nije Bog odbacio svoj narod, koji je unaprijed znao. Ne znate li šta pismo kaže o Iliji? kako je vršio zagovor kod Boga protiv Izraela, rekavši,
3 Gospode, oni su pobili tvoje proroke i žrtvenike tvoje raskopali; ja sam ostao sām i traže moj život.
4 No, kako glasi Božji odgovor njemu? Ostavio sam sebi sedam hiljada ljudi koji nisu prignuli koljeno pred Vaalovim likom.
5 Stoga i u sadašnje vrijeme postoji ostatak po izboru milosti.
6 A ako je po milosti, nije više od djelā: inače milost više nije milost. Ali ako je od djelā, više nije milost: inače djelo više nije djelo.
7 Šta dakle? Izrael nije postigao ono što traži, ali su postigli izabrani, a ostali su oslijepili
8 (Kao što je pisano, Dao im je Bog duha obamrlosti, oči da ne vide, i uši da ne čuju) sve do ovoga dana.
9 A David veli, Neka im sto njihov postane zamka, i stupica, i kamen spoticanja, i plata njihova;
10 Neka oči njihove potamne da ne mogu vidjeti i leđa im zauvijek pogni.
11 Kažem, dakle, Jesu li oni posrnuli da bi pali? Bože sačuvaj! Naprotiv, kroz njihov pad došlo je spasenje neznabošcima, da bi se oni izazvali na ljubomoru.
12 A ako je njihov pad bogatstvo za svijet i njihovo smanjenje bogatstvo za neznabošce, koliko će to više biti njihova punina?
13 Jer vama, neznabošcima, budući da sam apostol neznabožaca, velim, Službu svoju veličam,
14 Ne bih li kojim slučajem na ljubomoru izazvao njih, koji su tijelo moje, i spasio neke od njih.
15 Jer ako je njihova odbačenost pomirenje svijeta, šta li će tek biti njihovo prihvatanje, ako ne oživljenje od mrtvih?
16 Jer ako je prvina sveta, i tijesto je sveto; ako je korijen svet, i grane su.
17 I ako su neke od grana odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen među njih, postao saučesnik korijena i sočnosti masline,
18 Ne uzvisuj se nad grane. A ako se uzvisuješ, znaj da ne nosiš ti korijen, nego korijen tebe.
19 Onda ćeš reći, Grane su odlomljene da se ja pricijepim.
20 Dobro; zbog nevjere su odlomljene, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj:
21 Jer ako Bog nije poštedio prirodne grane, pazi, jer ni tebe neće poštedjeti.
22 Promotri, stoga, dobrotu i strogost Božju: prema onima koji su pali, strogost, a prema tebi dobrotu, ako ustraješ u njegovoj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen.
23 A i oni će, ako ne ustraju u nevjeri, biti pricijepljeni: jer moćan je Bog da ih opet pricijepi.
24 Jer ako si ti odsječen od masline koja je po prirodi divlja, te mimo prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko će lakše oni koji su prirodne grane biti pricijepljeni na vlastitu maslinu?
25 Jer ne bih htio, braćo, da ne znate za ovo tajinstvo, da ne biste mislili za sebe da ste mudri: djelimično sljepilo zadesilo je Izraela, sve dok ne uđe punina neznabožaca.
26 I tako će se sav Izrael spasiti; kao što je pisano, Doći će sa Siona Izbavitelj i odvratiti bezbožnost od Jakova.
27 I biće to moj savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.
28 U pogledu jevanđelja oni su neprijatelji vas radi, ali glede izabranja su ljubimci zbog otáca.
29 Jer nepokajni su darovi i poziv Božji.
30 Jer kao što vi nekada niste vjerovali Bogu, a sada ste zadobili milosrđe kroz njihovu nevjeru,
31 Tako i oni sada ne povjerovaše, da kroz vama iskazano milosrđe i oni zadobiju milosrđe.
32 Jer Bog ih je sve zatvorio u nevjeru da se svima smiluje.
33 O dubino bogatstva, i mudrosti, i znanja Božjeg! kako li su nedokučivi njegovi sudovi i neistraživi putevi njegovi!
34 Jer ko je spoznao misao Gospodovu? ili, ko mu je bio savjetnik?
35 Ili, ko je najprije dao njemu da bi mu se moralo uzvratiti?
36 Jer sve je od njega, i kroz njega, i za njega. Nјemu neka je slava u vjekove. Amin.

Poslanica Rimljanima 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Zaklinjem vas stoga, braćo, milosrđem Božjim, da prinesete svoja tijela na žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu, što je vaše razumsko bogoštovlje.
2 I ne saobražavajte se ovome svijetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svoga uma, da možete prosuditi šta je to dobra, i prihvatljiva, i savršena volja Božja.
3 Jer kroz milost koja mi je dana, svakome među vama velim da ne misli osebi više no što treba misliti, nego nek misli trijezno, kako je kome Bog dodijelio mjeru vjere.
4 Jer kao što u jednome tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi udovi isto djelovanje:
5 Tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Hristu, a pojedinci udovi jedan drugome.
6 A darove imamo različite po milosti koja nam je dana: ako je to prorokovanje, prorokujmo prema srazmjeri vjere;
7 Ili služenje, neka je u služenju; ako ko poučava, u poučavanju;
8 Ako je to hrabrenje, u hrabrenju; ko dijeli, neka dijeli u iskrenosti; ko je upravitelj, u marljivosti; ko iskazuje milosrđe, s veseljem.
9 Ljubav neka je nepritvorna. Zazirite od onoga što je zlo, prianjajte uz ono što je dobro.
10 Budite ljubazno naklonjeni jedni prema drugima bratskom ljubavlju; u davanju časti prednjačite jedan drugome.
11 U revnosti ne budite lijeni, u duhu budite gorljivi: Gospodu služite.
12 U nadi radosni, u tjeskobi strpljivi, u molitvi postojani.
13 Dijelite svecima u potrebama, budite skloni gostoljubivosti.
14 Blagosiljajte one koji vas progone: blagosiljajte i ne proklinjite.
15 Radujte se s onima koji se raduju i plačite s onima koji plaču.
16 Među sobom iste misli budite. Ne mislite ono što je visoko, nego uz ponizne pristajte. Ne umišljajte da ste mudri.
17 Nikome zlo za zlo ne vraćajte. Nastojte oko onoga što je pošteno pred svim ljudima.
18 Ako je moguće, koliko je to do vas, živite u miru sa svim ljudima.
19 Mili moji, ne osvećujte se sami, nego radije dajte mjesta gnjevu: jer je pisano, Osveta je moja, ja ću uzvratiti, govori Gospod.
20 Stoga, ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, daj mu da pije: jer čineći tako, žeravicu mu ognjenu zgrćeš na glavu.
21 Ne daj se nadvladati zlom, nego dobrim nadvladavaj zlo.

Poslanica Rimljanima 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Svaka duša neka se podlaže višim vlastima. Jer nema vlasti osim od Boga: vlasti koje su postavljene, od Boga su postavljene.
2 Stoga, onaj ko se suprotstavlja vlasti protivi se Božjoj odredbi; a oni koji se protive, sami će na sebe navući osudu.
3 Jer vladari nisu strah i trepet dobrim djelima, nego zlim. Nećeš li se, onda, bojati vlasti? čini ono što je dobro i imaćeš pohvalu od nje:
4 Jer Božji je ona službenik, tebi na dobro. Ali ako činiš zlo, strahuj; jer ne nosi ona uzalud mač: Božji je ona službenik, osvetnik koji gnjev izvršava nad onime ko čini zlo.
5 Stoga treba da se podlažete, ne samo zbog gnjeva, nego i zbog savjesti.
6 Zato i poreze plaćate: jer službenici su Božji oni koji se time bave.
7 Podajte, dakle, svakome šta mu pripada: kome porez, porez; kome carina, carinu; kome strah, strah; kome čast, čast.
8 Nikome ništa ne dugujte, osim da ljubite jedan drugoga: jer onaj ko drugoga ljubi, ispunio je zakon.
9 Jer, Ne čini preljubu, Ne ubij, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Ne poželi, i ima li koja druga zapovijest, sažeta je u ovoj riječi, Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.
10 Ljubav ne čini zlo bližnjem: stoga je ljubav ispunjenje zakona.
11 I to, znajući vrijeme u kome smo, da je već krajnji čas da se od sna prenemo: jer sada je naše spasenje bliže no kada smo povjerovali.
12 Noć je poodmakla, dan je nadohvat ruke: hajdemo, stoga, odložiti djela tame, i hajdemo odjenuti oklop svjetla.
13 Kao po danu pristojno hodajmo: ne u raspojasanosti i pijančenjima, ne u bludnosti i razvratnostima, ne u svađi i zavisti.
14 Nego, odjenite Gospoda Isusa Hrista; i ne pripremajte za tijelo da ugađate njegovim požudama.

Poslanica Rimljanima 14 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Prihvatajte onoga koji je slab u vjeri, ali bez spora o mišljenjima.
2 Jer jedan vjeruje da smije sve jesti; drugi, koji je slab, jede biljke.
3 Onaj koji jede, neka ne prezire onoga koji ne jede; a onaj koji ne jede, neka ne osuđuje onoga koji jede: jer Bog ga je prihvatio.
4 Ko si ti da sudiš tuđeg slugu? svom gospodaru on stoji ili pada. Jest, stajaće: jer moćan je Bog da ga održi.
5 Jedan čovjek razlikuje dan od dana; drugi smatra svaki dan jednakim. Neka je svako posve uvjeren u svoje mišljenje.
6 Onaj ko pridaje važnost danu, čini to Gospodu; i onaj ko ne pridaje važnost danu, Gospodu to ne čini. Onaj ko jede, Gospodu jede, jer zahvaljuje Bogu; a onaj ko ne jede, Gospodu ne jede, i zahvaljuje Bogu.
7 Jer niko od nas ne živi sebi i niko sebi ne umire.
8 Ako, dakle, živimo, Gospodu živimo; i ako umiremo, Gospodu umiremo. Živimo li, dakle, ili umiremo, Gospodovi smo.
9 Jer zato je Hrist i umro, i vaskrsnuo, i oživio, da bude Gospodar i mrtvih, i živih.
10 A ti, zašto sudiš brata svog? ili zašto prezireš brata svog? jer svi ćemo stajati pred Hristovim sudilištem.
11 Jer je pisano, Tako mi života, govori Gospod, pokloniće se preda mnom svako koljeno i svaki će se jezik ispovijediti Bogu.
12 Tako će, tada, svaki od nas za sebe dati račun Bogu.
13 Stoga, nemojmo više suditi jedan drugoga, nego radije sudite o ovome: da niko bratu, na njegovom putu, ne postavlja kamen spoticanja ili nešto zbog čega bi mogao posrnuti.
14 Znam i uvjeren sam po Gospodu Isusu da ništa nije nečisto samo po sebi; osim onome ko to smatra nečistim, njemu je nečisto.
15 Ali ako je zbog tvog jela tvoj brat ražalošćen, više ne hodaš u ljubavi. Ne upropaštavaj svojim jelom onoga za koga je Hrist umro.
16 Neka se ne pogrđuje vaše dobro:
17 Jer kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravednost, i mir, i radost u Duhu Svetome.
18 Jer onaj ko u tome služi Hristu, prihvatljiv je Bogu i prihvaćen od ljudi.
19 Stoga, hajde da slijedimo ono što donosi mir i ono čime možemo izgrađivati jedan drugoga.
20 Nemoj zbog jela razarati djelo Božje. Sve je, vaistinu, čisto; ali to je zlo za čovjeka koji na sablazan jede.
21 Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina, niti išta o šta se tvoj brat spotiče, ili sablažnjava, ili ga čini slabim.
22 Ti imaš vjeru? Za sebe je imaj pred Bogom. Blagosloven je onaj ko sām sebe ne osuđuje u onome što dopušta.
23 Ali onaj ko se dvoumi, osuđen je ako jede, zato što to ne jede od vjere: jer grijeh je sve što nije od vjere.

Poslanica Rimljanima 15 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga mi, koji smo jaki, treba da nosimo slabosti slabih, a ne da ugađamo sebi.
2 Svaki od nas neka ugađa svome bližnjem na dobro, za izgradnju.
3 Jer ni Hrist nije sām sebi ugađao; nego, kao što je pisano, Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na mene.
4 Jer šta god je nekad napisano, napisano je nama za pouku, da kroz strpljivost i utjehu pisama imamo nadu.
5 A Bog strpljenja i utjehe dao vam da međusobno budete iste misli po Hristu Isusu:
6 Da jednodušno i jednim ustima slavite Boga, to jest Oca Gospoda našeg Isusa Hrista.
7 Stoga prihvatajte jedni druge, kao što je Hrist i nas prihvatio na slavu Božju.
8 Ali ja velim da je Isus Hrist bio službenik obrezanja za istinu Božju, da potvrdi obećanja dana ocima
9 I da neznabošci proslave Boga za njegovo milosrđe, kao što je pisano, Zato ću te priznati među neznabošcima i pjevati tvome imenu.
10 I opet veli, Radujte se, neznabošci, s narodom njegovim.
11 I ponovo, Hvalite Gospoda, svi neznabošci, i slavite ga, svi narodi.
12 Isaija opet veli, Pojaviće se Jesejev korijen, i onaj koji će ustati da vlada nad neznabošcima, u njega će se uzdati neznabošci.
13 A Bog nade ispunio vas svakom radošću i mirom u vjeri, da obilujete nadom, kroz snagu Duha Svetog.
14 I sām sam uvjeren za vas, braćo moja, da ste i vi puni dobrote, ispunjeni svakim znanjem i sposobni jedni druge opominjati.
15 Ipak sam vam, braćo, malo odvažnije pisao da vas, zbog milosti koja mi je dana od Boga, na neki način ponovo podsjetim,
16 Da treba da budem poslužitelj Isusa Hrista neznabošcima, služeći Božje jevanđelje, kako bi prinos neznabožaca bio prihvaćen, posvećen Duhom Svetim.
17 Imam se, dakle, čime dičiti kroz Hrista Isusa u onome što je Božje.
18 Jer ne bih se usudio da govorim o nečemu što Hrist nije po meni učinio za poslušnost neznabožaca, riječju i djelom,
19 Kroz velika znamenja i čudesa, po snazi Duha Božjeg, tako da sam od Jerusalima pa uokolo sve do Ilirika potpuno navijestio jevanđelje Hristovo.
20 Jest, tako sam se trudio da propovijedam jevanđelje, ne tamo gdje se već spominjao Hrist, da ne bih gradio na temeljima nekoga drugoga,
21 Nego, kao što je pisano, Vidjeće oni kojima on nije bio naviješten i razumjeti oni koji nisu čuli.
22 Zbog toga sam uveliko i bio spriječen doći k vama.
23 Ali sada, nemajući više mjesta u ovim krajevima, i već mnogo godina imajući veliku želju da dođem k vama,
24 Kada pođem u Španiju, doći ću k vama: jer se nadam da ću vas na proputovanju posjetiti i da ćete me onamo otposlati, pošto se najprije barem djelimice nasitim vašeg društva.
25 Ali sada idem u Jerusalim da služim svecima,
26 Jer se onima u Makedoniji i Ahaji svidjelo poslati neki prilog za siromašne svece koji su u Jerusalimu.
27 Vaistinu im se svidjelo, a i dužnici su njihovi. Jer ako su neznabošci postali učesnici njihovih duhovnih dobara, dužni su im i u tjelesnima poslužiti.
28 A kada to obavim i ovaj im plod zapečatim, uputiću se preko vas u Španiju.
29 A znam da ću, kada dođem k vama, doći u punini blagoslova jevanđelja Hristovog.
30 No zaklinjem vas, braćo, zbog našega Gospoda Isusa Hrista i zbog ljubavi Duha, da se borite sa mnom u svojim molitvama upravljenim Bogu za mene:
31 Da izbavljen budem od onih u Judeji koji ne vjeruju, i da moje služenje za Jerusalim bude po volji svecima,
32 Da po volji Božjoj dođem k vama u radosti i da se zajedno s vama okrijepim.
33 A Bog mira neka je sa svima vama. Amin.

Poslanica Rimljanima 16 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Preporučujem vam Fivu, sestru našu, koja je poslužiteljka crkve u Kenhreji,
2 Da je primite u Gospodu, dostojno svetaca, i pomognete joj u svemu što od vas ustreba: jer je i ona bila pomoćnica mnogima, i meni samom.
3 Pozdravite Priskilu i Akvilu, moje saradnike u Hristu Isusu,
4 Koji su za moj život podmetnuli svoj vrat; kojima ne zahvaljujem samo ja, nego i sve crkve neznabožaca.
5 Isto tako pozdravite i crkvu koja je u njihovoj kući. Pozdravite mog ljubljenog Epeneta, koji je prvina Ahaje za Hrista.
6 Pozdravite Mariju, koja se mnogo trudila za nas.
7 Pozdravite Andronika i Juniju, moje rođake, zasužnjene poput mene, koji su ugledni među apostolima i koji su već prije mene bili u Hristu.
8 Pozdravite Amplija, ljubljenog mog u Gospodu.
9 Pozdravite Urbana, našeg saradnika u Hristu, i mog ljubljenog Stahija.
10 Pozdravite Apelija, prokušanog u Hristu. Pozdravite one iz Aristovulovog doma.
11 Pozdravite Irodiona, mog rođaka. Pozdravite one iz Narkisovog doma, koji su u Gospodu.
12 Pozdravite Trifenu i Trifosu, koje se trude u Gospodu. Pozdravite ljubljenu Persidu, koja se mnogo trudila u Gospodu.
13 Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodu, i majku njegovu i moju.
14 Pozdravite Asinkrita, Flegona, Erma, Patrovu, Ermija i braću koja su s njima.
15 Pozdravite Filologa i Juliju, Nireja i njegovu sestru, i Olimpa, i sve svece koji su s njima.
16 Pozdravite jedan drugoga svetim poljupcem. Pozdravljaju vas crkve Hristove.
17 Zaklinjem vas, braćo, uočite one koji podstiču razdore i sablazni protivno nauci koju ste naučili, i klonite ih se.
18 Jer takvi ne služe našem Gospodu Isusu Hristu, nego vlastitom trbuhu te lijepim riječima i laskanjem obmanjuju srca bezazlenih.
19 Jer vaša poslušnost doprla je do svakoga. Radujem se, stoga, zbog vas, ali htio bih da budete mudri za ono što je dobro, a bezazleni u pogledu zla.
20 A Bog mira uskoro će satrti Satanu pod vašim nogama. Milost Gospoda našeg, Isusa Hrista, neka bude s vama. Amin.
21 Pozdravljaju vas moj saradnik Timotije, i Lukije i Jason i Sosipater, moji rođaci.
22 Pozdravljam vas u Gospodu ja, Tertije, koji napisah ovu poslanicu.
23 Pozdravlja vas Gaj, domaćin moj i cijele crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart.
24 Milost Gospoda našeg, Isusa Hrista, neka bude sa svima vama. Amin.
25 A onome koji je moćan da vas učvrsti po mom jevanđelju i propovijedanju Isusa Hrista, po otkrivenju tajinstva čuvanog skrivenim od postanka svijeta,
26 A sada objavljenog, i po proročkim spisima na zapovijest vječitoga Boga obznanjenog svim narodima za poslušnost vjere:
27 Jedinome mudrome Bogu neka je zauvijek slava kroz Isusa Hrista. Amin.

Prva poslanica Korinćanima — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Prva poslanica Korinćanima 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pavle, prema volji Božjoj pozvan da bude apostol Isusa Hrista, i naš brat Sosten,
2 Crkvi Božjoj koja je u Korintu, posvećenima u Hristu Isusu, pozvanima da budu sveci, sa svima onima koji na svakome mjestu prizivaju ime našega Gospoda Isusa Hrista, i njihovog, i našeg:
3 Milost vam i mir od Boga Oca našeg, i od Gospoda Isusa Hrista.
4 Blagodarim svome Bogu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana po Hristu Isusu,
5 Jer ste se po njemu obogatili u svemu, u svakoj riječi i u svem znanju;
6 Kao što se i svjedočanstvo o Hristu potvrdilo u vama:
7 Tako da ne oskudijevate ni u jednom daru, iščekujući dolazak našega Gospoda Isusa Hrista,
8 Koji će vas i učiniti postojanima do svršetka, da budete besprigovorni u dan našega Gospoda Isusa Hrista.
9 Vjeran je Bog, koji vas je pozvao u zajedništvo svoga Sina Isusa Hrista, Gospoda našeg.
10 Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospoda našeg, Isusa Hrista, da svi govorite isto i da ne bude među vama razdorā, nego da budete posve ujedinjeni u istoj misli i u istom uvjerenju.
11 Jer rekoše mi za vas, braćo, oni iz Klojine kuće, da među vama ima prepiranjā.
12 Velim to da svaki od vas govori, Ja sam Pavlov; a ja Apolov; a ja Kifin; a ja Hristov.
13 Je li Hrist razdijeljen? zar je Pavle bio razapet za vas? ili bjeste u Pavlovo ime kršteni?
14 Zahvaljujem Bogu što nikoga od vas nisam krstio, osim Krispa i Gaja;
15 Da ne bi ko mogao reći da sam krštavao u svoje ime.
16 Jest, krstio sam i Stefanin dom; inače ne znam jesam li još koga krstio.
17 Jer nije me Hrist poslao da krštavam, nego da propovijedam jevanđelje: i to ne u mudrosti riječi, da ne bi krst Hristov postao neučinkovit.
18 Jer propovijedanje krsta je ludost onima koji propadaju, ali je nama koji smo spašeni sila Božja.
19 Jer pisano je, Uništiću mudrost mudrih i na ništa svesti umnost umnih.
20 Gdje je mudrac? gdje je pismoznanac? gdje je prepiratelj ovoga svijeta? nije li Bog učinio ludom mudrost ovoga svijeta?
21 Budući da u Božjoj mudrosti svijet mudrošću nije upoznao Boga, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti one koji povjeruju.
22 Jer Judejci zahtijevaju znak i Grci mudrost traže,
23 A mi propovijedamo Hrista raspetoga: Judejcima sablazan, a Grcima ludost;
24 A onima koji su pozvani, i Judejcima i Grcima, Hrista Božju silu i Božju mudrost.
25 Jer ludost je Božja mudrija od ljudi i slabost je Božja jača od ljudi.
26 Ta pogledajte svoj poziv, braćo, da vās pozvanih nema mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenita roda:
27 Nego ludo ovoga svijeta izabra Bog da posrami mudro; i slabo ovoga svijeta izabra Bog da posrami ono što je jako;
28 I ono neplemenita roda i ono prezreno izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest:
29 Da se pred njim ne može pohvaliti nijedno tijelo.
30 Od njega ste i vi u Hristu Isusu, koji nam je od Boga učinjen mudrošću, i pravednošću, i posvećenjem, i otkupljenjem;
31 Da bude kao što je pisano, Ko se hvali, u Gospodu neka se hvali.

Prva poslanica Korinćanima 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ni ja, braćo, kada sam došao k vama, ne dođoh s uzvišenošću govora ili mudrosti navješćujući vam svjedočanstvo Božje.
2 Jer ja sam odlučio ne znati među vama ništa sem Isusa Hrista, i to raspetoga.
3 I bio sam s vama u slabosti, u strahu, i u mnogom drhtanju.
4 A moj govor i moje propovijedanje nije bilo u uvjerljivim riječima ljudske mudrosti, nego u iskazivanju Duha i snage:
5 Da vaša vjera ne bude u ljudskoj mudrosti, nego u snazi Božjoj.
6 Ipak, mi govorimo mudrost među onima koji su savršeni: ali ne mudrost ovoga svijeta, niti mudrost knezova ovoga svijeta, koji propadaju;
7 Nego govorimo mudrost Božju u tajinstvu, to jest skrivenu mudrost, koju je Bog prije svijeta odredio za našu slavu,
8 Koju nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao: jer da su je upoznali, ne bi Gospoda slave razapeli.
9 Ali kao što je pisano, Oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, niti je u srce čovječje ušlo ono što je Bog pripremio za one koji ga ljube.
10 Ali Bog ih je otkrio nama Duhom svojim: jer Duh istražuje sve, jest, dubine Božje.
11 Jer ko od ljudi zna šta o čovjeku, osim duha ljudskoga koji je u njemu? tako i ono Božje niko ne zna, osim Duha Božjeg.
12 A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego duha koji je od Boga, da možemo znati ono što nam je Bog besplatno dao;
13 Što i govorimo, ne u riječima koje ljudska mudrost naučava, nego onima koje naučava Duh Sveti: upoređujući duhovno s duhovnim.
14 Ali prirodan čovjek ne prima ono što je od Duha Božjeg, jer je to za njega bezumlje; niti on to može spoznati, jer se to duhovno raspoznaje.
15 Ali onaj ko je duhovan prosuđuje sve, a ipak njega ne prosuđuje nijedan čovjek.
16 Jer ko je upoznao um Gospodov, da ga on pouči? Ali mi imamo um Hristov.

Prva poslanica Korinćanima 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I nisam vam, braćo, mogao govoriti kao duhovnima, nego kao tjelesnima, to jest kao odojčadima u Hristu.
2 Mlijekom sam vas hranio, a ne čvrstom hranom: jer vi je dosad niste bili sposobni podnijeti, niti ste pak sposobni sada.
3 Jer još ste tjelesni: jer odakle među vama zavist, i nesloga, i razdori; niste li tjelesni, i ne hodate li ljudski?
4 Jer kad jedan govori, Ja sam Pavlov; a drugi, Ja sam Apolov; niste li tjelesni?
5 Ko je onda Pavle, i ko je Apolo, nego službenici po kojima ste povjerovali, kao što je kom čovjeku Gospod dao.
6 Ja sam posadio, Apolo zalio, ali Bog davaše da raste.
7 Tako, niti je šta onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje da raste.
8 A onaj koji sadi i onaj koji zalijeva su jedno: i svaki će primiti svoju nagradu prema vlastitom trudu.
9 Jer Božji smo saradnici: vi ste Božja njiva, viste Božja građevina.
10 Prema milosti Božjoj koja mi je dana, kao mudri graditelj ja postavih temelj, a drugi na njega nadograđuje. Ali neka svako pazi kako nadograđuje.
11 Jer nijedan čovjek ne može postaviti drugi temelj osim onoga koji je postavljen, koji je Isus Hrist.
12 A nadograđuje li ko na tom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom,
13 Svačije će se djelo ispoljiti: onaj će ga dan pokazati, jer će biti ognjem razotkriveno; i oganj će iskušati kakve je vrste svačije djelo.
14 Ako li kome ostane djelo koje je nadogradio, primiće nagradu.
15 Ako li kome djelo izgori, pretrpjeće gubitak: no on sām biće spašen, ali kao kroz oganj.
16 Ne znate li da ste vi hram Božji, i da Duh Božji prebiva u vama?
17 Ako ko obeščasti hram Božji, uništiće njega Bog; jer hram Božji je svet, i taj hram ste vi.
18 Neka niko ne obmanjuje sām sebe. Ako neko među vama smatra da je mudar u ovome svijetu, neka postane lud da bi bio mudar.
19 Jer Bogu je mudrost ovoga svijeta ludost. Jer pisano je, On hvata mudre u njihovu lukavstvu.
20 I ponovo, Gospod poznaje misli mudrih, da su isprazne.
21 Stoga, neka se niko ne hvali ljudima. Jer sve je vaše:
22 Bilo Pavle, ili Apolo, ili Kifa, ili svijet, ili život, ili smrt, ili ono sadašnje, ili ono što dolazi; sve je vaše,
23 A vi ste Hristovi, a Hrist je Božji.

Prva poslanica Korinćanima 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Neka nas ljudi smatraju službenicima Hristovim i upraviteljima Božjih tajinstava.
2 Povrh toga, od upravitelja se zahtijeva da budu vjerni.
3 Ali za mene je neznatno da me sudite vi, ili ljudski sud: jest, ni sām sebe ne sudim.
4 Jer ja ništa ne znam sām po sebi; ipak nisam time opravdan: ali onaj koji mi sudi jest Gospod.
5 Stoga nemojte suditi ništa prije vremena, dok ne dođe Gospod, koji će na svjetlo iznijeti i ono što je skriveno u tami, i očitovati namjere srdaca: i tada će svaki čovjek primiti pohvalu od Boga.
6 A to sam, braćo, slikovito primijenio na sebe i Apola zbog vas: da na nama naučite da ne mislite o ljudima preko onoga što je pisano, da se niko od vas ne nadima jedan protiv drugoga.
7 Jer ko čini da se ti razlikuješ od drugih? i šta imaš a da nisi primio? a ako jesi primio, zašto se hvališ kao da nisi primio?
8 A vi ste se već nasitili, već ste se obogatili, bez nas ste zavladali kao kraljevi; i htio bih, zaista, da vladate, da i mi vladamo s vama.
9 Jer mislim da je Bog nas apostole postavio posljednje, kao za smrt određene: jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima.
10 Mi smo ludi zbog Hrista, a vi ste mudri u Hristu; mi smo slabi, ali vi ste jaki; vi ste časni, a mi smo prezreni.
11 Sve do ovog časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i udarani, i nemamo sigurna boravišta;
12 I trudimo se, radeći svojim rukama: proklinjani blagosiljamo, progonjeni trpimo;
13 Bivši pogrđivani, tješimo; postadosmo kao prljavština svijeta, i izmet smo svih sve do ovog dana.
14 Ne pišem ovo da vas postidim, nego vas kao svoje ljubljene sinove upozoravam.
15 Jer da i deset hiljada nastavnika imate u Hristu, ipak nemate mnogo očeva: jer ja sam vas kroz jevanđelje rodio u Hristu Isusu.
16 Stoga vas zaklinjem, budite moji sljedbenici.
17 Zbog ovoga sam poslao k vama Timotija, koji je moj ljubljeni sin i vjeran u Gospodu, koji će vas podsjetiti na moje puteve koji su u Hristu, kako posvuda u svakoj crkvi naučavam.
18 A sada su se neki uzoholili, kao da neću doći k vama.
19 Ali ja ću doći k vama uskoro, ako Gospod bude htio, i saznaću, ne govor onih koji su se uzoholili, nego snagu.
20 Jer nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u snazi.
21 Šta hoćete? treba li da dođem s prutom k vama, ili pak u ljubavi i u duhu krotosti?

Prva poslanica Korinćanima 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Inače se čuje da je među vama bludnost, i to takva bludnost kakva se i ne spominje među neznabošcima: da neko ima očevu ženu.
2 A vi ste se uzoholili, umjesto da tugujete, da se ukloni od vas onaj ko je počinio to djelo.
3 Jer ja sam zaista, kao odsutan u tijelu, ali prisutan u duhu, već presudio, kao da sam prisutan, u pogledu onoga koji je to tako učinio.
4 U ime našega Gospoda Isusa Hrista, kada se okupite, i moj duh, snagom našega Gospoda Isusa Hrista,
5 Predajte takvoga Satani na propast tijela, da duh bude spašen u dan Gospoda Isusa.
6 Nije dobro vaše hvalisanje. Ne znate li da malo kvasca ukvasa sve tijesto?
7 Očistite, stoga, stari kvasac, da možete biti novo tijesto, kao što i jeste beskvasni. Jer Hrist, naša pasha, već je žrtvovan za nas.
8 Stoga svetkujmo, ali ne sa starim kvascem, niti s kvascem pokvarenosti i pakosti, nego s beskvasnim hljebom iskrenosti i istine.
9 Napisah vam u poslanici da se ne družite s bludnicima:
10 Ali ne uopšteno s bludnicima ovoga svijeta, ili s pohlepnicima, ili s grabežljivcima, ili s idolopoklonicima; jer tada biste morali izići iz svijeta.
11 No sada vam napisah da se ne družite ako je neko ko se naziva bratom bludnik, ili pohlepnik, ili idolopoklonik, ili klevetnik, ili pijanac, ili grabežljivac: s takvim ni jesti.
12 Jer zašto bih ja sudio i one napolju? ne sudite li vi one koji su unutra?
13 A onima napolju sudi Bog. Stoga uklonite toga zlotvora iz svoje sredine.

Prva poslanica Korinćanima 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Usuđuje li se iko od vas, kada ima kakav spor protiv drugoga, suditi pred nepravednicima, a ne pred svecima?
2 Ne znate li da će sveci suditi svijetu? a ako ćete vi suditi svijetu, zar ste nesposobni suditi sitnice?
3 Ne znate li da ćemo mi suditi anđelima? a kamoli ovo što je od ovoga života?
4 Ali ako imate sporove o svagdašnjem životu, vi postavljate da sude oni koje crkva najmanje cijeni.
5 Vama na sramotu govorim. Zar je to tako, da među vama nema ni jednog mudrog? ne, nikoga ko bi mogao rasuditi između svoje braće?
6 Nego se brat s bratom sudi, i to pred nevjernicima.
7 U stvari, pogrešno je već i to što uopšte imate parnice među sobom. Zašto radije ne otrpite nepravdu? zašto radije ne dopustite da budete prevareni?
8 Ali vi činite nepravdu i varate, i to svoju braću.
9 Ne znate li da nepravednici neće naslijediti kraljevstvo Božje? Ne obmanjujte sebe: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni oni koji se kaljaju s muškarcima,
10 Ni kradljivci, ni pohlepnici, ni pijanci, ni psovači, ni grabežljivci, neće naslijediti kraljevstvo Božje.
11 Takvi su neki od vas i bili: ali ste oprani, ali ste posvećeni, ali ste opravdani u imenu Gospoda Isusa i Duhom Boga našeg.
12 Sve mi je dopušteno, ali sve ne koristi: sve mi je dopušteno, ali neću da mnome išta ovlada.
13 Jela trbuhu i trbuh jelima: ali će Bog i njega i njih uništiti. A tijelo nije za blud, nego za Gospoda; i Gospod za tijelo.
14 A Bog, koji je i Gospoda vaskrsao, i nas će vaskrsnuti svojom snagom.
15 Ne znate li da su vaša tijela udovi Hristovi? hoću li, onda, uzeti Hristove udove i učiniti ih udovima bludnice? Bože sačuvaj.
16 Šta? zar ne znate da je onaj ko se združio s bludnicom jedno tijelo? jer biće, reče on, dvoje jedno tijelo.
17 Ali onaj ko je združen s Gospodom, jedan je duh.
18 Bježite od bludnosti. Svaki grijeh koji čovjek čini, izvan tijela je; ali onaj ko počini blud, griješi protiv vlastitog tijela.
19 Šta? zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji je u vama, kog imate od Boga, i da niste svoji?
20 Jer za golemu ste cijenu kupljeni: stoga proslavite Boga u svom tijelu, i u duhu svome, koji su Božji.

Prva poslanica Korinćanima 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A sada o onome o čemu ste mi pisali: Dobro je za muškarca da ne dotiče ženu.
2 Ipak, da bi se izbjegla bludnost, neka svaki čovjek ima svoju suprugu, i neka svaka žena ima svoga muža.
3 Muž neka iskazuje supruzi dužnu blagonaklonost: a jednako i supruga mužu.
4 Supruga nema vlast nad svojim tijelom, nego muž; jednako ni muž nema vlast nad svojim tijelom, nego supruga.
5 Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru na neko vrijeme, da se možete predati postu i molitvi; i ponovo se združite, da vas ne bi napastvovao Satana zbog vaše nesuzdržljivosti.
6 Ali ovo vam govorim po dopuštenju, a ne po zapovijesti.
7 Jer htio bih da svi ljudi budu kao što sam ja. Ali svako ima svojstven dar od Boga, jedan ovakav, drugi onakav.
8 Stoga neženjama i udovicama velim: Dobro je za njih ako ostanu kao i ja.
9 Ali ako se ne mogu suzdržati, neka se vjenčaju: jer je bolje vjenčati se negoli izgarati.
10 A vjenčanima zapovijedam, no ne ja, nego Gospod, Žena neka se od muža svog ne rastavlja.
11 Ali ako se rastane, neka ostane neudata, ili neka se s mužem svojim pomiri; i neka muž ne otpušta svoju ženu.
12 Ali ostalima velim ja, ne Gospod: Ako koji brat ima suprugu koja ne vjeruje, i ona pristane stanovati s njim, neka je ne otpušta.
13 I žena koja ima muža koji ne vjeruje, a ako on pristane stanovati s njom, neka ga ne napušta.
14 Jer muž koji ne vjeruje posvećen je suprugom, a supruga koja ne vjeruje posvećena je mužem: inače bi vaša djeca bila nečista; no sada su sveta.
15 Ali ako se nevjerujući rastavlja, neka se rastavi. U takvim slučajevima brat ili sestra nisu vezani: jer na mir nas je pozvao Bog.
16 Jer šta znaš, O suprugo, hoćeš li spasiti svoga muža? ili šta znaš, O čovječe, hoćeš li spasiti svoju ženu?
17 Ali kako je Bog svakome dodijelio, kako je Gospod svakoga pozvao, onako neka hoda. I tako određujem u svim crkvama.
18 Je li ko pozvan kao obrezan? neka ne postaje neobrezan. Je li ko pozvan u neobrezanju? neka se ne obrezuje.
19 Obrezanje je ništa, i neobrezanje je ništa, nego držanje Božjih zapovijesti.
20 Svako neka ostane u istom pozivu u kom je pozvan.
21 Jesi li pozvan kao sluga? ne brini za to; nego, ako i možeš postati slobodan, radije se time okoristi.
22 Jer onaj ko je u Gospodu pozvan kao sluga, slobodnjak je Gospodov; jednako i onaj koji je pozvan kao slobodnjak, sluga je Hristov.
23 Za golemu ste cijenu kupljeni; nemojte biti sluge ljudima.
24 Braćo, neka svako ostane s Bogom u onome u čemu je pozvan.
25 A o djevicama nemam Gospodovu zapovijest; ali dajem svoj sud kao onaj koji je stekao Gospodovo milosrđe da bude vjeran.
26 Smatram, stoga, da je muškarcu zbog sadašnje nevolje dobro biti tako.
27 Jesi li vezan za suprugu? ne traži odrješenje. Jesi li odriješen od supruge? ne traži suprugu.
28 Ali i ako se oženiš, nisi sagriješio; i ako se djevica uda, nije sagriješila. No takvi će imati nevolju u tijelu: a ja vas štedim.
29 Ali ovo velim, braćo, vrijeme je kratko: preostaje da i oni koji imaju žene budu kao da ih nemaju;
30 I oni koji plaču, kao da ne plaču; i oni koji se raduju, kao da se ne raduju; i oni koji kupuju, kao da ne posjeduju;
31 I oni koji se služe ovim svijetom, kao da ga ne iskorištavaju: jer prolazi obličje ovoga svijeta.
32 A želim vam da bezbrižni budete. Neoženjeni brine za ono što je Gospodovo, kako da ugodi Gospodu,
33 Ali oženjeni brine za ono što je od svijeta, kako da ugodi svojoj supruzi.
34 Postoji i razlika između supruge i djevice. Neudata brine za ono što je Gospodovo, da bude sveta i tijelom i duhom, dok udata brine za ono što je ovoga svijeta, kako da ugodi svome mužu.
35 A to govorim za vašu korist; ne da vam nabacim zamku, nego ono što je dolično, i da možete neometano služiti Gospodu.
36 No misli li neko da nepristalo postupa prema svojoj djevici, a ona više nije u cvijetu mladosti, i da tako traži potreba, neka učini ono što želi, ne griješi: neka se vjenčaju.
37 Ali onaj ko ostaje čvrst u svome srcu i nije mu nužno, nego ima vlast nad svojom voljom i odluči u svome srcu da će očuvati svoju djevicu, dobro čini.
38 Tako onaj koji je udaje, dobro čini; ali onaj koji je ne udaje, čini bolje.
39 Supruga je vezana zakonom dok joj živi muž; ali ako joj muž umre, slobodna je da se uda za koga hoće, samo u Gospodu.
40 No, po mome sudu, blagoslovenija će biti ostane li onako: a mislim da i ja imam Duha Božjeg.

Prva poslanica Korinćanima 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A u pogledu onoga što je žrtvovano idolima, znamo da svi imamo znanje. Znanje nadima, a ljubav izgrađuje.
2 I ako ko misli da zna nešto, ništa još ne zna kako treba znati.
3 A ako ko ljubi Boga, njega on poznaje.
4 A što se tiče jedenja onoga što je prineseno na žrtvu idolima, znamo da je idol ništa na svijetu i da nema drugoga Boga osim jednoga.
5 Jer premda i jest mnogo onih koji se zovu bogovima, bilo u nebu ili na zemlji (kao što i ima mnogo bogova, i mnogo gospodara),
6 Nama je samo jedan Bog, Otac, od koga je sve, i mi u njemu; i jedan Gospod Isus Hrist, po kome je sve, i mi po njemu.
7 No nije u svakome to znanje: jer neki, svjesni idola, sve do sada jedu to kao žrtvovano idolu i njihova se nejaka savjest onečišćuje.
8 A jelo nas ne privodi k Bogu: niti smo bolji ako jedemo, niti smo gori ako ne jedemo.
9 Ali pazite da ta vaša sloboda nipošto ne postane uzrok spoticanja slabima.
10 Jer ako tebe, koji imaš znanje, neko vidi kako sjediš za jelom u idolskome hramu, neće li se njegova nejaka savjest osmjeliti da jede ono što je žrtvovano idolima
11 Pa propadne zbog tvog znanja nejaki brat, za kog je Hrist umro?
12 A kada tako griješite protiv braće, i ranjavate njihovu nejaku savjest, protiv Hrista griješite.
13 Stoga, ako jelo sablažnjava brata mog, neću jesti meso dovijeka da brata svog ne sablaznim.

Prva poslanica Korinćanima 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nisam li ja apostol? nisam li ja slobodan? nisam li ja vidio Isusa Hrista, Gospoda našeg? niste li vi moje djelo u Gospodu?
2 Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam: jer vi ste pečat mog apostolstva u Gospodu.
3 Moj odgovor onima koji mene prosuđuju jest ovo:
4 Nemamo li pravo jesti i piti?
5 Nemamo li pravo sestru, ženu, sa sobom voditi kao i drugi apostoli, i kao braća Gospodova, i Kifa?
6 Ili samo ja i Varnava nemamo pravo ne raditi?
7 Ko ikada ratuje o svom trošku? ko sadi vinograd, a da od njegova roda ne jede? ili, ko pase stado, a od mlijeka od stada ne jede?
8 Zar to na ljudski način govorim? ne kaže li to i zakon?
9 Jer u Mojsijevom zakonu je napisano, Ne zavezuj usta volu koji vrše žito. Zar za volove brine Bog?
10 Ili sve to govori radi nas? Radi nas je, nesumnjivo, napisano da u nadi treba orati onaj ko ore, i da onaj ko u nadi vrše žito, treba biti učesnik u njegovoj nadi.
11 Ako smo mi vama sijali ono duhovno, je li nešto veliko ako budemo želi vaše tjelesno?
12 Ako drugi dijele ovo pravo nad vama, ne bismo li mi još više? Ali mi se nismo poslužili ovim pravom; nego smo sve podnosili, da ne bismo postavljali prepreke jevanđelju Hristovom.
13 Ne znate li da se oni koji obavljaju svetu službu hrane onime od hrama? i oni koji kod žrtvenika poslužuju, sa žrtvenikom dijele?
14 Tako je i Gospod odredio da oni koji propovijedaju jevanđelje, od jevanđelja treba da žive.
15 No, ja se ni sa čime od ovoga nisam poslužio, niti sam ovo napisao da bi se tako trebalo postupiti prema meni: jer bolje bi mi bilo da umrem nego da neko učini moje dičenje ispraznim.
16 Jer premda propovijedam jevanđelje, nemam se čime dičiti: jer obaveza je na meni; jest, jao meni ako jevanđelje ne propovijedam!
17 Jer činim li ovo dragovoljno, imam nagradu, ako li protiv volje, udjeljenje jevanđelja mi je povjereno.
18 Šta mi je onda nagrada? Upravo to da propovijedajući učinim jevanđelje Hristovo besplatnim, ne služeći se svojim pravom u jevanđelju.
19 Jer premda sam slobodan od svih ljudi, ipak sam svima postao sluga da ih što više pridobijem.
20 I Judejcima sam postao kao Judejac, da Judejce pridobijem; onima koji su pod zakonom kao pod zakonom, da one koji su pod zakonom pridobijem;
21 Onima koji su bez zakona kao bez zakona (premda nisam bez zakona Bogu, nego pod zakonom Hristu), da pridobijem one koji su bez zakona.
22 Postao sam nejakima kao nejak, da pridobijem nejake: svima sam postao sve, da kakogod spasim koga.
23 A ovo činim zbog jevanđelja, da mogu biti njegov učesnik s vama.
24 Ne znate li da oni koji u trci trče, svi trče, ali jedan dobija nagradu? Trčite tako da dobijete.
25 A svaki čovjek koji se takmiči, suzdržava se u svemu. No, oni to čine da prime raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv.
26 Ja, stoga, tako trčim, ne kao neizvjesno; tako se borim, ne kao onaj ko mlati vazduh,
27 Nego obuzdavam svoje tijelo i dovodim ga u podložnost da ne bih kojim slučajem, nakon što sam drugima propovijedao, i sām postao izgnanik.

Prva poslanica Korinćanima 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Štaviše, braćo, ne bih htio da budete u neznanju da su oci naši svi bili pod oblakom, i svi su kroz more prošli;
2 I svi su bili u Mojsija kršteni u oblaku i u moru;
3 I svi su isto duhovno jelo jeli;
4 I svi su isto duhovno piće pili: jer pili su iz duhovne Stijene koja ih je pratila, a ta Stijena bješe Hrist.
5 Ali mnogi od njih nisu bili po volji Bogu: jer bjehu poobarani u pustinji.
6 A sve su to primjeri za nas, da ne žudimo za zlima, kao što su oni žudjeli.
7 Ne budite ni idolopoklonici, kao što bjehu neki od njih; kao što je pisano, Posjeda narod jesti i piti, pa ustadoše plesati.
8 Nemojmo ni blud činiti, kao što su neki od njih činili, pa ih je u jednom danu palo dvadeset i tri hiljade.
9 Nemojmo ni iskušavati Hrista, kao što su neki od njih iskušavali pa od zmija izginuli.
10 Nemojte ni mrmljati, kao što su neki od njih mrmljali, i bjehu uništeni od uništitelja.
11 A sve se to dogodilo njima kao primjer i zapisano je za upozorenje nama na koje je došao svršetak svijeta.
12 Neka, stoga, onaj ko misli da stoji, pazi da ne padne.
13 Iskušenje veće od ljudskoga nije vas zahvatilo: jer vjeran je Bog, koji neće dopustiti da budete iskušani iznad onoga što možete podnijeti, nego će s iskušenjem dati i izlaz, da ga možete izdržati.
14 Zbog toga, mili moji, bježite od idolopoklonstva.
15 Kao razboritima vam velim; prosudite šta govorim.
16 Nije li čaša blagoslova koju blagosiljamo zajedništvo krvi Hristove? Nije li hljeb koji lomimo zajedništvo tijela Hristovog?
17 Jer mi mnogi jedan smo hljeb, i jedno tijelo: jer svi smo učesnici tog jednog hljeba.
18 Gledajte Izraela po tijelu: nisu li oni koji jedu od žrtava učesnici žrtvenika?
19 Šta, dakle, govorim? da je idol nešto, ili da je ono što je žrtvovano idolima nešto?
20 Ne, nego ono što neznabošci žrtvuju, đavolima žrtvuju, a ne Bogu: a ja neću da vi imate zajedništvo sa đavolima.
21 Ne možete piti čašu Gospodovu i čašu đavolsku: ne možete biti učesnici stola Gospodovog i stola đavolskog.
22 Ili izazivamo na ljubomoru Gospoda? jesmo li jači od njega?
23 Sve mi je dopušteno, ali sve nije korisno; sve mi je dopušteno, ali sve ne izgrađuje.
24 Niko neka ne traži svoju, nego svaki neka tražidobrobit drugoga.
25 Sve što se u mesnici prodaje jedite, ne ispitujući ništa zbog savjesti:
26 Jer Gospodova je zemlja i punina njezina.
27 Ako vas iko od onih koji ne vjeruju pozove na gozbu i voljni ste poći, šta god se stavi pred vas jedite ne ispitujući ništa zbog savjesti.
28 Ali ako vam ko kaže, Ovo je žrtvovano idolima, ne jedite zbog onoga koji vas je upozorio i zbog savjesti: jer Gospodova je zemlja i punina njezina;
29 Savjesti, velim, ne tvoje, nego drugoga: jer zašto da moju slobodu sudi savjest drugoga?
30 A ako ja po milosti sudjelujem, zašto zlo govore o meni zbog onoga za šta zahvaljujem?
31 Jedete li, dakle, ili pijete, ili šta god drugo činite, sve činite na slavu Božju.
32 Nemojte biti na sablazan ni Judejcima, ni neznabošcima, ni crkvi Božjoj:
33 Kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego korist mnogih, da bi mogli biti spašeni.

Prva poslanica Korinćanima 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Sljedbenici moji budite, kao što sam i ja Hristov.
2 A hvalim vas, braćo, što me se u svemu sjećate i držite se odredaba kako sam vam ih predao.
3 Ali htio bih da znate da je svakome muškarcu glava Hrist, a glava ženi je muškarac, a glava Hristu je Bog.
4 Svaki muškarac koji se moli ili prorokuje pokrivene glave, obeščašćuje svoju glavu.
5 A svaka žena koja se moli ili prorokuje nepokrivene glave, obeščašćuje svoju glavu: jer je to isto kao da je obrijana.
6 Jer ako se žena ne pokriva, neka se i ona šiša; ali ako je sramota ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije.
7 A muškarac ne treba da pokriva svoju glavu, jer je on slika i slava Božja, a žena je slava muškarčeva.
8 Jer nije muškarac od žene, nego žena od muškarca.
9 I nije muškarac stvoren za ženu, nego žena za muškarca.
10 Zbog toga žena treba da ima vlast na svojoj glavi radi anđelā.
11 Ipak, niti je u Gospodu muškarac bez žene, niti žena bez muškarca.
12 Jer kao što je žena od muškarca, tako je i muškarac po ženi; a sve je od Boga.
13 Prosudite sami u sebi: dolikuje li ženi da se nepokrivena moli Bogu?
14 Ne uči li vas i sāma priroda da je muškarcu sramota ako ima dugu kosu?
15 Ali ženi je slava ako ima dugu kosu: jer njezina joj je kosa dana za pokrivalo.
16 Ali ako se ko misli prepirati, mi takav običaj nemamo, ni crkve Božje.
17 A u ovome što vam objavljujem ne hvalim vas, jer se ne sastajete nabolje, nego nagore.
18 Jer prije svega, čujem da, kada se okupite u crkvi, ima razdorā među vama; i to djelimično vjerujem.
19 Jer treba biti i krivovjerjā među vama, da se očituju oni koji su među vama prokušani.
20 Kada se, dakle, sastajete na jednome mjestu, to nije da bi se jela Gospodnja večera.
21 Jer za blagovanja svako najprije pred drugim uzima da jede vlastitu večeru pa jedan gladuje, a drugi je pijan.
22 Šta? zar nemate kuće da u njima jedete i pijete? ili crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Šta da vam kažem? da vas hvalim u tome? ne hvalim vas.
23 Jer ja sam od Gospoda primio to što sam vam i predao: da Gospod Isus iste one noći kada je bio izdan uze hljeb
24 I, zahvalivši, razlomi ga i reče, Uzmite, jedite: ovo je moje tijelo, koje je za vas slomljeno. To činite meni na spomen.
25 Isto tako uze i čašu nakon što je večerao, rekavši, Ova čaša je novi zavjet u mojoj krvi: ovo činite kada god je pijete, meni na spomen.
26 Jer kada god jedete taj hljeb i pijete tu čašu, smrt Gospodovu navješćujete dok on ne dođe.
27 Zato će, ko god jede taj hljeb i pije tu čašu Gospodovu nedostojno, biti kriv za Gospodovo tijelo i krv.
28 Neka, dakle, čovjek sām sebe ispita, pa onda jede od toga hljeba i pije iz te čaše:
29 Jer onaj ko jede i pije nedostojno, osudu svoju jede i pije, ne razlikujući tijelo Gospodovo.
30 Zbog toga su među vama mnogi slabi i bolešljivi, i spavaju mnogi.
31 Jer kad bismo sāmi sebi sudili, ne bismo bili osuđeni.
32 Ali kada nam sudi Gospod, on nas kažnjava da ne budemo osuđeni sa svijetom.
33 Stoga, braćo moja, kada se sastajete jesti, pričekajte jedni druge.
34 Ako je ko gladan, neka jede kod kuće, da se ne sastajete na osudu. A drugo ću urediti kada dođem.

Prva poslanica Korinćanima 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A u pogledu duhovnih darova, braćo, ne bih htio da ste u neznanju.
2 Znate da ste bili neznabošci, odvlačeni i odvođeni k tim nijemim idolima.
3 Stoga vam dajem na znanje da niko ko govori po Duhu Božjem Isusa ne naziva prokletim; i da niko ne može reći da je Isus Gospod, osim po Duhu Svetom.
4 Raznovrsni su darovi, ali isti Duh,
5 I raznovrsne su službe, ali isti Gospod.
6 Raznovrsna su i djelovanja, ali je isti Bog, koji čini sve u svima.
7 A svakome se daje ispoljavanje Duha na zajedničku korist.
8 Jer jednome se po Duhu daje riječ mudrosti, drugome riječ spoznaje po istome Duhu,
9 Drugome vjera po istome Duhu, drugome darovi ozdravljivanja po istome Duhu,
10 Drugome činjenje čudesa, drugome prorokovanje, drugome razlikovanje duhova, drugome različite vrste jezikā, drugome tumačenje jezikā,
11 A sve to čini jedan te isti Duh dijeleći svakome napose kako on hoće.
12 Jer kao što je tijelo jedno i ima mnogo udova, i svi udovi tog jednog tijela su, premda mnogi, jedno tijelo, tako je i Hrist.
13 Jer po jednome Duhu smo svi mi u jedno tijelo kršteni, bili mi Judejci ili neznabošci, bili mi robovi ili slobodnjaci; i svi smo u jednome Duhu napojeni.
14 Jer tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
15 Ako noga kaže, Budući da nisam ruka, ja nisam od tijela; zar ona zbog toga nije od tijela?
16 I ako uho rekne, Budući da nisam oko, ja nisam od tijela; zar ono zbog toga nije od tijela?
17 Ako bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Ako bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh?
18 No sada je Bog rasporedio udove, svakoga od njih u tijelu, kako je htio.
19 A kada bi svi oni bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo?
20 A sada su oni mnogi udovi, ali je jedno tijelo.
21 I ne može oko reći ruci, Ne trebam te ili, opet, glava nogama, Niste mi potrebne.
22 Ne, mnogo su nužniji udovi tijela koji izgledaju slabiji,
23 I onim udovima tijela, koje smatramo nedovoljno časnima, iskazujemo obilniju čast; i naši nepristojni dijelovi imaju obilniju pristojnost.
24 Jer našim pristojnim dijelovima to ne treba; nego, Bog je tijelo sastavio tako da je obilniju čast dao onome dijelu kom je nedostaje:
25 Da ne bude razdora u tijelu, nego da udovi jednako brinu jedni za druge.
26 I ako trpi jedan ud, s njime trpe i ostali udovi; ako se časti jedan ud, s njime se raduju svi udovi.
27 A vi ste tijelo Hristovo i, pojedinačno, udovi.
28 I neke je Bog postavio u crkvi, prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje, pa čudesa, pa darove ozdravljivanja, pomaganja, upravljanja, raznih jezika.
29 Jesu li svi apostoli? jesu li svi proroci? jesu li svi učitelji? jesu li svi čudotvorci?
30 Imaju li svi darove ozdravljivanja? govore li svi jezicima? tumače li svi?
31 Čeznite za najboljim darovima; i evo, obznanjujem vam uzvišeniji put.

Prva poslanica Korinćanima 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Da jezicima ljudskim i anđeoskim govorim, a ljubavi nemam, postadoh kao mjed što zveči ili cimbal što ječi.
2 I da imam dar proricanja, i shvatam sva tajinstva, i sve znanje; i da imam svu vjeru, tako da mogu i brda premještati, a ljubavi nemam, ništa sam.
3 I da, kako bih nahranio siromahe, razdijelim sav svoj imetak, i da predam svoje tijelo da se spali, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
4 Ljubav je strpljiva i dobrostiva; ljubav ne zavidi; ljubav se ne hvalisa, ne nadima se,
5 Nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne smišlja zlo;
6 Ne raduje se bezakonju, nego se raduje istini;
7 Sve trpi, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
8 Ljubav nikad ne prestaje: bila to prorokovanja, ona će iščeznuti; bili jezici, oni će prestati; bila spoznaja, ona će nestati.
9 Jer mi spoznajemo djelimično i djelimično prorokujemo;
10 Ali kada dođe ono savršeno, tada će biti ukinuto ovo što je djelimično.
11 Kada sam bio dijete, govorio sam kao dijete, shvatao kao dijete, razmišljao kao dijete; ali kada sam postao muškarac, odložio sam ono djetinje.
12 Jer sada vidimo kroz ogledalo, zatamnjeno, a tada licem u lice: sada spoznajem djelimično; ali tada ću spoznati kao što sam i ja spoznat.
13 A sada ostaje vjera, nada, ljubav, ovo troje; ali najveća od njih je ljubav.

Prva poslanica Korinćanima 14 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Idite za ljubavlju i čeznite za duhovnim darovima, ali radije da prorokujete.
2 Jer onaj ko govori nepoznatim jezikom ne govori ljudima, nego Bogu: jer niko ga ne razumije; no u duhu on govori tajinstva.
3 Ali onaj ko prorokuje, govori ljudima na izgradnju, i ohrabrenje, i utjehu.
4 Onaj ko govori nepoznatim jezikom sām sebe izgrađuje; ali onaj ko prorokuje, crkvu izgrađuje.
5 Htio bih da svi vi govorite jezicima, no radije bih da prorokujete: jer je veći onaj ko prorokuje negoli onaj ko govori jezicima, osim ako protumači da bude na izgradnju crkvi.
6 A sada, braćo, dođem li k vama govoreći jezicima, šta bih vam koristio, osim da vam govorim po otkrivenju, ili spoznaji, ili po proročanstvu, ili po nauci?
7 A čak i beživotne stvari daju zvuk, bilo svirala ili harfa, a ukoliko one ne daju razliku u zvucima, kako će se znati šta svira svirala ili harfa?
8 Jer ako truba daje nejasan zvuk, ko će se pripremiti za boj?
9 Tako i vi, ako jezikom ne izričete razumljiv govor, kako će se znati šta je rečeno? jer govorićete u vazduh.
10 Toliko je na svijetu vrsta glasova i nijedan od njih nije bez značenja.
11 Ako, dakle, ne znam značenje glasa, biću tuđinac onome ko govori, i onaj ko govori biće tuđinac meni.
12 Tako i vi, budući da čeznete za duhovnim darovima, nastojte da obilujete za izgradnju crkve.
13 Neka se, stoga, onaj ko govori nepoznatim jezikom moli da može protumačiti.
14 Jer ako se molim na nepoznatom jeziku, moj se duh moli, ali mi je um besplodan.
15 Šta onda? Moliću duhom, a moliću i umom; pjevaću duhom, a pjevaću i umom.
16 Kako će inače, kada blagosiljaš duhom, onaj koji je među neupućenima reći Amin na tvoju zahvalu, budući da ne razumije šta govoriš?
17 Jer ti zaista lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje.
18 Zahvaljujem svome Bogu, govorim jezicima više od svih vas:
19 Ali u crkvi radije kažem pet riječi svojim razumom, da svojim glasom i druge poučim, negoli deset hiljada riječi na nepoznatom jeziku.
20 Braćo, ne budite djeca razumom, nego u zlobi budite djeca, ali razumom budite odrasli.
21 U zakonu je pisano, Po ljudima drugih jezika i drugih usana govoriću ovome narodu, ali me oni ni tako neće poslušati, govori Gospod.
22 Stoga su jezici za znak, ali ne onima koji vjeruju, nego onima koji ne vjeruju: a prorokovanje nije za one koji ne vjeruju, nego za one koji vjeruju.
23 Ako se, dakle, sva crkva okupi na jednome mjestu pa svi govore jezicima, i uđu oni koji su neupućeni, ili nevjernici, neće li oni reći da ste ludi?
24 Ali ako svi prorokuju, pa uđe neko ko ne vjeruje, ili neko neupućen, svi ga uvjeravaju, svi ga osuđuju,
25 I tako se tajne njegova srca pokazuju; i tako će se on, padajući ničice, pokloniti Bogu i priznati da je zaista Bog u vama.
26 Šta, onda, braćo? kada se okupite, svaki od vas ima psalam, ima nauku, ima jezik, ima otkrivenje, ima tumačenje. Neka sve bude učinjeno na izgradnju.
27 Ako neko govori na nepoznatom jeziku, neka govore dvojica, ili najviše trojica, i to jedan za drugim; i neka jedan tumači.
28 Ali ako nema tumača, neka ćuti u crkvi; neka govori sām sebi i Bogu.
29 Od proroka neka govore dvojica ili trojica, a ostali neka prosuđuju.
30 Ali ako išta bude objavljeno drugome koji sjedi uza nj, prvi neka ćuti.
31 Jer možete svi jedan po jedan prorokovati, da se svi pouče, i da se svi utješe.
32 Duhovi prorokā podložni su prorocima.
33 Jer Bog nije tvorac zbrke, nego mira, kao u svim crkvama svetaca.
34 Žene vaše neka ćute u crkvama: jer nije im dopušteno da govore, nego im je zapovijeđeno da budu poslušne, kao što i zakon govori.
35 Žele li šta naučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe: jer je za žene sramota da govore u crkvi.
36 Šta? zar je od vas izišla riječ Božja? ili je samo k vama došla?
37 Misli li iko za sebe da je prorok, ili duhovan, neka prepozna da su to što vam pišem Gospodove zapovijesti.
38 Ali ako je ko neznalica, neka bude neznalica.
39 Stoga, braćo, čeznite za prorokovanjem, i ne branite da se govori jezicima.
40 Neka sve bude učinjeno dostojno i uredno.

Prva poslanica Korinćanima 15 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nadalje vam, braćo, obznanjujem jevanđelje koje sam vam propovijedao, koje ste i primili, i u kome stojite;
2 Po kome ste i spašeni, ako se sjećate šta sam vam propovijedao, osim ako uzalud povjerovaste.
3 Jer predao sam vam najprije ono što sam i primio: da je Hrist, prema pismima, umro za naše grijehe,
4 I da je bio ukopan, i da je treći dan, prema pismima, vaskrsnuo,
5 I da ga vidje Kifa, a zatim dvanaestorica.
6 Nakon toga ga je odjednom vidjelo preko pet stotina braće, od kojih je većina dosad ostala, no neki su usnuli.
7 Nakon toga ga vidje Jakov, a zatim svi apostoli.
8 I posljednji od svih ga, kao nedonošče, vidjeh i ja.
9 Jer ja sam najmanji od apostolā, tako da nisam ni dostojan nazivati se apostolom, jer sam progonio crkvu Božju.
10 No milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost koja bješe iskazana meni ne bješe uzaludna, nego sam se trudio više negoli svi oni: ipak ne ja, nego milost Božja koja bješe sa mnom.
11 Stoga, bio to ja ili oni, tako mi propovijedamo, i tako vi povjerovaste.
12 A ako se Hrist propovijeda da je od mrtvih ustao, kako neki među vama govore da nema vaskrsenja mrtvih?
13 Ali ako nema vaskrsenja mrtvih, tada Hrist nije vaskrsnuo;
14 A ako Hrist nije vaskrsnuo, onda je uzaludno propovijedanje naše, i uzaludna je i vjera vaša.
15 Tada je utvrđeno da smo mi lažni svjedoci Božji, zato što smo svjedočili o Bogu da je vaskrsao Hrista: kog nije vaskrsao, ako je tako da mrtvi ne vaskrsavaju.
16 Jer ako mrtvi ne vaskrsavaju, onda ni Hrist nije vaskrsnuo;
17 A ako Hrist nije vaskrsnuo, uzaludna je vjera vaša: još ste u svojim grijesima.
18 Tada su propali i oni koji su usnuli u Hristu.
19 Ako li se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najbjedniji smo od svih ljudi.
20 Ali sada, Hrist je vaskrsnuo od mrtvih i postao prvenac onih koji su usnuli.
21 Jer budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku je došlo i vaskrsenje mrtvih.
22 Jer kao što u Adamu svi umiru, isto tako će u Hristu svi biti oživljeni.
23 Ali svaki u svome redu: prvenac Hrist, zatim oni koji su Hristovi za njegovog dolaska.
24 Tada dolazi svršetak, kada on preda kraljevstvo Bogu, to jest Ocu; kada ukine svako poglavarstvo, i svaku vlast i silu.
25 Jer on mora kraljevati, dok ne podloži sve neprijatelje pod svoje noge.
26 Posljednji neprijatelj koji će biti uništen jest smrt.
27 Jer on je sve podložio pod njegove noge. A kada veli da mu je sve podloženo, očigledno je da se izuzima onaj koji mu je sve podložio.
28 A kada mu sve bude podvrgnuto, tada će se i sām Sin podložiti onome koji je njemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.
29 Šta onda da učine oni koji se krste za mrtve, ako mrtvi uopšte ne vaskrsavaju? zašto se onda oni krste za mrtve?
30 I zbog čega se mi izlažemo pogiblima svaki čas?
31 Svakodnevno umirem, tako mi vaše slave koju imam u Hristu Isusu, Gospodu našem.
32 Ako sam se na ljudski način borio sa zvijerima u Efesu, kakva mi je korist ako mrtvi ne vaskrsavaju? tada jedimo i pijmo, jer sutra umiremo.
33 Ne obmanjujte sebe: loši razgovori kvare dobre navike.
34 Razbudite se na pravednost, i ne griješite; jer neki nemaju znanje o Bogu: na vašu sramotu ovo govorim.
35 Ali neko će reći, Kako vaskrsavaju mrtvi? i s kakvim tijelom dolaze?
36 Bezumniče, ono što siješ ne oživljuje ako ne umre;
37 I to što siješ, ne siješ tijelo koje će nastati, nego golo zrno, recimo, pšenice, ili neko drugo,
38 A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakome sjemenu njegovo vlastito tijelo.
39 Nije svako tijelo isto tijelo: jer jedno je tijelo čovjeka, a drugo tijelo zvijeri; drugo ribā, i drugo pticā.
40 Ima i tijela nebeskih, i tijela zemaljskih: ali je jedno slava nebeskih, a drugo je slava zemaljskih.
41 Jedno je slava sunca, a drugo je slava mjeseca; i drugo je slava zvijezda: jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.
42 Tako je i vaskrsenje mrtvih. Sije se u raspadljivosti, vaskrsava se u neraspadljivosti;
43 Sije se u beščašću, vaskrsava se u slavi; sije se u slabosti, vaskrsava se u snazi;
44 Sije se tijelo prirodno, vaskrsava tijelo duhovno. Postoji tijelo prirodno, i postoji tijelo duhovno.
45 Tako je i pisano, Prvi čovjek, Adam, bješe učinjen živom dušom; posljednji Adam bješe učinjen duhom životvornim.
46 Ali nije najprije bilo duhovno, nego prirodno, a zatim ono duhovno.
47 Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi je čovjek Gospod s neba.
48 Kakav je zemljani, takvi su i oni koji su zemljani, i kakav je nebeski, takvi su i oni koji su nebeski.
49 I kao što smo nosili lik zemljanog, nosićemo i lik nebeskog.
50 A ja velim ovo, braćo: da tijelo i krv ne mogu naslijediti kraljevstvo Božje, niti pak raspadljivost nasljeđuje neraspadljivost.
51 Evo, kazujem vam tajinstvo: Nećemo svi usnuti, ali ćemo se svi izmijeniti,
52 U trenutku, u tren oka, na posljednji trub: jer truba će zatrubiti, i mrtvi će vaskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo biti izmijenjeni.
53 Jer ovo raspadljivo treba odjenuti neraspadljivost, i ovo smrtno treba odjenuti besmrtnost.
54 Tako će se, kada ovo raspadljivo zaodjene neraspadljivost, i ovo smrtno zaodjene besmrtnost, ispuniti napisana izreka, Pobjeda proguta smrt.
55 O smrti, gdje je žalac tvoj? O grobe, gdje je tvoja pobjeda?
56 Žalac smrti je grijeh, a snaga grijeha je zakon.
57 Ali hvala Bogu koji nam daje pobjedu kroz našega Gospoda Isusa Hrista.
58 Stoga, braćo moja ljubljena, čvrsti budite, postojani, obilujući uvijek u djelu Gospodovom, znajući da vaš trud nije uzaludan u Gospodu.

Prva poslanica Korinćanima 16 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U pogledu sabiranja za svece, činite i vi kao što sam odredio crkvama u Galatiji.
2 Prvoga dana u sedmici neka svaki od vas kod sebe pohrani koliko mu je Bog dao da uspije, da se ne sabire kada ja dođem.
3 A kada dođem, poslaću koje god vi svojim pismima preporučite da odnesu vaše darove u Jerusalim.
4 I bude li zgodno da idem i ja, ići će sa mnom.
5 I k vama ću doći kada prođem Makedonijom: jer Makedonijom ću samo proći.
6 I kod vas ću možda ostati, ili čak prezimiti, da me ispratite kuda god pođem.
7 Jer ne bih htio vidjeti vas samo usput, nego se nadam provesti neko vrijeme s vama, ako dopusti Gospod.
8 Ali u Efesu ću ostati do Pedesetnice.
9 Jer vrata su mi se otvorila velika i učinkovita, a protivnika je mnogo.
10 A ako dođe Timotije, gledajte da bez bojazni bude s vama: jer on čini djelo Božje kao što i ja činim.
11 Neka ga, stoga, niko ne prezire, nego ga ispratite u miru, da dođe k meni, jer ga iščekujem s braćom.
12 Što se tiče našeg brata Apola, mnogo sam ga nagovarao da dođe k vama zajedno s braćom; no nikako mu nije bilo po volji da dođe sada, ali će doći kada bude imao priliku.
13 Bdijte, stojte čvrsto u vjeri, muževno se ponašajte, jaki budite.
14 Neka sve vaše bude učinjeno s ljubavlju.
15 Zaklinjem vas, braćo (znate za kuću Stefaninu, da je prvina Ahaje, i da su se posvetili za službu svecima),
16 Da se i vi pokoravate takvima i svakome ko s nama sarađuje, i trudi se.
17 Radujem se dolasku Stefaninom i Fortunatovom i Ahajikovom: jer su oni namirili ono što vam je nedostajalo.
18 Jer okrijepili su moj duh i vaš. Stoga cijenite one koji su takvi.
19 Pozdravljaju vas crkve iz Azije. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodu Akvila i Priskila, s crkvom koja je u njihovoj kući.
20 Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite jedan drugoga svetim poljupcem.
21 Pozdrav od mene, Pavla, mojom rukom.
22 Ako neko ne ljubi Gospoda Isusa Hrista, neka je proklet. Marana ta.
23 Milost Gospoda Isusa Hrista neka bude s vama.
24 Ljubav moja neka bude sa svima vama u Hristu Isusu. Amin.

Druga poslanica Korinćanima — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Druga poslanica Korinćanima 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pavle, apostol Isusa Hrista voljom Božjom i naš brat Timotije, crkvi Božjoj koja je u Korintu, sa svim svecima koji su u svoj Ahaji:
2 Neka vam je milost i mir od Boga Oca našeg, i od Gospoda Isusa Hrista.
3 Blagosloven neka je Bog, Otac našega Gospoda Isusa Hrista, Otac milosrđā i Bog svake utjehe,
4 Koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, da i mi one koji su u svakoj nevolji možemo tješiti onom utjehom kojom nās same tješi Bog.
5 Jer kao što obiluju patnje Hristove u nama, tako po Hristu obiluje i naša utjeha.
6 Ako i jesmo u nevoljama, to je za vašu utjehu i spasenje, što je učinkovito za podnošenje istih patnji koje i mi podnosimo; a ako smo mi utješeni, i to je za vašu utjehu i spasenje.
7 A naša nada u vas je čvrsta, znajući da ćete, kao što ste saučesnici u patnjama, tako biti i u utjesi.
8 Jer ne bismo htjeli, braćo, da ne znate za našu nevolju koja nas je zadesila u Aziji, da bjesmo prekomjerno opterećeni, iznad snage, tako da smo već očajavali za život.
9 Ali u sebi smo već bili prihvatili smrtnu osudu, da se ne uzdamo u sebe, nego u Boga koji vaskrsava mrtve,
10 Koji nas je od tolike smrti izbavio, i izbavlja: i u koga se uzdamo da će nas opet izbaviti;
11 I vi nam pomažete svojom molitvom za nas, tako da bi mnogi mogli zahvaljivati za milosni dar koji smo primili zahvaljivanjem mnogih ljudi.
12 Jer naš ponos je ovo: svjedočanstvo naše savjesti da smo se u svijetu, a naročito prema vama, vladali u jednostavnosti i iskrenosti Božjoj; ne po tjelesnoj mudrosti, nego po milosti Božjoj.
13 Jer drugo vam i ne pišemo negoli ovo što čitate ili prepoznajete, a nadam se da ćete i do kraja prepoznati,
14 Kao što ste nas djelimično prepoznali, da smo vaš ponos mi, kao što ste i vi naš u dan Gospoda Isusa.
15 S tim sam uvjerenjem ranije kanio doći k vama, da možete imati i drugu milost,
16 Pa preko vas preći u Makedoniju, te ponovo iz Makedonije doći k vama da me ispratite na moj put za Judeju.
17 Kada sam, dakle, tako namjeravao, jesam li postupao lakomisleno? ili ono što namjeravam, namjeravam po tijelu, da u meni bude da da, i ne ne?
18 Ali kako je Bog vjeran, naša riječ vama ne bješe da i ne.
19 Jer Božji Sin, Isus Hrist, koga smo vam propovijedali mi, to jest ja, i Silvan, i Timotije, ne bješe da i ne, nego u njemu bješe da.
20 Jer sva obećanja Božja u njemu su da, i u njemu naš Amin, na slavu Božju.
21 A onaj koji nas utvrđuje zajedno s vama u Hristu, i pomaza nas, jest Bog,
22 Koji nas je i zapečatio i dao nam zalog Duha u naša srca.
23 A za svjedoka prizivam Boga na svoju dušu, da u Korint zasada nisam došao zbog toga da vas poštedim.
24 Ne gospodarimo mi vašom vjerom, nego smo pomagači vaše radosti: jer vjerom vi stojite.

Druga poslanica Korinćanima 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ali odlučio sam u sebi to da neću više k vama dolaziti u žalosti.
2 Jer ako ja vas žalostim, ko će mene obradovati, ako ne onaj koga ja žalostim?
3 I napisao sam vam to isto da me ne bi, kada dođem, ražalostili oni koji bi trebalo da me obraduju, uzdajući se u sve vas da je moja radost, radost svih vas.
4 Jer iz velike sam vam nevolje i tjeskobe srca pisao uz mnoge suze; ne da se ražalostite, nego da upoznate preobilnu ljubav koju imam prema vama.
5 A ako me je ko ražalostio, nije ražalostio mene, nego djelimično, da ne pretjeram, sve vas.
6 Dosta je takvome ta kazna, koju je primio od mnogih;
7 Tako da mu vi, naprotiv, radije oprostite i utješite ga, da pretjerana žalost ne poždere takvoga.
8 Stoga vas molim da mu potvrdite svoju ljubav.
9 Jer i zbog toga sam vam pisao da vidim vašu prokušanost, jeste li u svemu poslušni.
10 A onome kome vi išta oprostite, opraštam i ja: jer ako sam i ja išta oprostio, kome sam već oprostio, zbog vas sam oprostio u osobi Hrista,
11 Da nas ne bi prevario Satana: jer nisu nam nepoznati njegovi naumi.
12 Nadalje, kada sam došao u Troadu propovijedati Hristovo jevanđelje i vrata mi bjehu otvorena od strane Gospoda,
13 Nisam imao počinka u svome duhu jer nisam našao Tita, brata svoga, nego sam, oprostivši se od njih, otišao odande u Makedoniju.
14 I neka je hvala Bogu, koji uvijek čini da pobjeđujemo u Hristu i po nama na svakom mjestu iskazuje miris svoje spoznaje.
15 Jer Hristov smo miomiris Bogu u onima koji su spašeni i u onima koji propadaju:
16 Jednima smo miris smrti na smrt, a drugima miris života na život. A ko je za to sposoban?
17 Jer nismo mi kao mnogi koji riječ Božju izopačuju, nego iskreno, kao od Boga, pred Bogom u Hristu govorimo.

Druga poslanica Korinćanima 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? ili pak trebamo, kao neki, poslanice preporuke za vas, ili od vas pisma preporuke?
2 Poslanica naša ste vi, upisana u našim srcima, koju poznaju i čitaju svi ljudi,
3 Pošto ste pokazali da ste poslanica Hristova kojoj smo poslužili, napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama od kamena, nego na tjelesnim pločama srca.
4 A takvo pouzdanje imamo kroz Hrista spram Boga:
5 Ne da smo sami od sebe sposobni šta pomisliti, kao da dolazi od nas; nego je naša sposobnost od Boga,
6 Koji nas je i osposobio za službenike novoga zavjeta; ne slova, nego duha: jer slovo ubija, a duh daje život.
7 Ali ako je služenje smrti, napisano i uklesano u kamenju, bilo toliko slavno da djeca Izraelova nisu mogla gledati u Mojsijevo lice zbog slave njegovog lica, koja je imala biti ukinuta:
8 Kako neće služenje duha biti još slavnije?
9 Jer ako je služenje osude bilo slavno, mnogo će slavnije biti služenje pravednosti.
10 Jer u odnosu na ovu nenadmašivu slavu nije proslavljeno ono što je bilo proslavljeno.
11 Jer ako je ono što je ukinuto bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.
12 Imajući, dakle, takvu nadu, mi nastupamo s velikom otvorenošću u govoru;
13 A ne kao Mojsije, koji je stavljao pokrivalo na lice, da djeca Izraelova ne gledaju svršetak onoga što je ukinuto.
14 Ali njihovi su umovi bili zaslijepljeni: jer sve do danas isto pokrivalo ostaje neuklonjeno pri čitanju staroga zavjeta; pokrivalo, koje je u Hristu ukinuto.
15 Štaviše, do ovoga dana, kada se čita Mojsije, pokrivalo zastire njihovo srce.
16 Ali kada se okrenu ka Gospodu, to će pokrivalo biti uklonjeno.
17 A Gospod je taj Duh: a gdje je Duh Gospodov, ondje je sloboda.
18 Svi mi pak, koji otkrivena lica slavu Božju kao u ogledalu gledamo, u isti se lik preobražavamo iz slave u slavu, i to kao od Gospodovog Duha.

Druga poslanica Korinćanima 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Budući da imamo ovu službu, kao što smo primili milosrđe, ne malaksavamo,
2 Nego smo se odrekli prikrivenog nepoštenja, ne hodajući u lukavosti, niti rukujući riječju Božjom obmanjivački; nego se pokazivanjem istine preporučujemo svakoj ljudskoj savjesti pred Bogom.
3 Ali ako je skriveno naše jevanđelje, skriveno je onima koji su izgubljeni,
4 U kojima je bog ovoga svijeta zaslijepio nevjerničke umove da im ne zasvijetli svjetlo slavnog jevanđelja Hrista, koji je slika Božja.
5 Jer ne propovijedamo sami sebe, nego Hrista Isusa Gospoda; a sebe kao vaše sluge Isusa radi.
6 Jer je Bog, koji je zapovjedio da iz tame zasvijetli svjetlo, zasvijetlio u našim srcima, da dā svjetlo spoznaje slave Božje u licu Isusa Hrista.
7 A to blago imamo u zemljanim posudama, da ta izvanredna snaga bude od Boga, a ne od nas.
8 Sa svake strane smo pritisnuti, ali ne uznemireni; smeteni, ali ne očajni;
9 Progonjeni, ali ne napušteni; oboreni, ali ne uništeni;
10 Uvijek umiranje Gospoda Isusa u tijelu pronosimo, da se i život Isusov ispolji u našem tijelu.
11 Jer mi koji živimo, uvijek se smrti predajemo poradi Isusa, da se i život Isusov pokaže u našem smrtnom tijelu.
12 Tako, dakle, smrt djeluje u nama, a život u vama.
13 Imajući isti duh vjere, kao što je pisano, Povjerovah i stoga progovorih; mi takođe vjerujemo, pa stoga govorimo,
14 Znajući da će onaj koji je vaskrsao Gospoda Isusa i nās vaskrsnuti po Isusu i predstaviti nas zajedno s vama.
15 Jer sve je to za vas, da izobilna milost putem zahvaljivanja mnogih pridonese slavi Božjoj.
16 Stoga ne malaksavamo; ali premda naš spoljašnji čovjek propada, ipak se unutrašnji čovjek iz dana u dan obnavlja.
17 Jer nam malenkost naše nevolje, koja je samo trenutačna, donosi mnogo neizmjernije i vječno breme slave,
18 Budući da ne gledamo na ovo vidljivo, nego na ono nevidljivo: jer ovo vidljivo je privremeno; ali ono nevidljivo je vječno.

Druga poslanica Korinćanima 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jer znamo da, ako se naša zemaljska kuća ovoga šatora razruši, imamo zdanje od Boga, nerukotvorenu vječnu kuću u nebesima.
2 Jer u ovome stenjemo, usrdno čeznući da odjenemo svoju kuću koja je s neba
3 Ako se, premda odjeveni, ne nađemo goli.
4 Jer mi, koji smo u ovome šatoru, stenjemo opterećeni, budući da ne želimo biti razodjeveni, nego odjeveni, da život proguta ovo smrtno.
5 A onaj koji nas je za to isto načinio jest Bog, koji nam je i dao zalog Duha.
6 Stoga smo uvijek puni pouzdanja, znajući da smo, dok smo naseljeni u tijelu, odsutni od Gospoda
7 (Jer po vjeri hodamo, a ne po gledanju):
8 Velim, puni smo uzdanja, i najradije bismo bili odsutni iz tijela, i da budemo prisutni sa Gospodom.
9 Zato se i trudimo, bili mi prisutni ili odsutni, da mu ugodimo.
10 Jer svi se moramo pojaviti pred Hristovim sudilištem: da svaki primi ono što je u svome tijelu učinio, bilo to dobro ili loše.
11 Poznajući, dakle, strepnju od Gospoda, uvjeravamo ljude, ali razotkriveni smo Bogu; a nadam se da smo razotkriveni i u vašim savjestima.
12 Nije da vam opet sami sebe preporučujemo, nego vam dajemo priliku da se dičite nama, da imate šta odgovoriti onima koji se diče pojavom, a ne srcem.
13 Jer ako smo izvan sebe, to je Bogu, ako li trijezni, to je za vas.
14 Jer ljubav Hristova nas podstiče; zato sudimo ovako, da ako je jedan umro za sve, tada su svi umrli;
15 I da je za sve umro, da oni koji žive više ne žive sebi, nego onome koji je za njih umro, i vaskrsnuo.
16 Tako mi odsada nikoga ne poznajemo po tijelu: ako i jesmo poznavali Hrista po tijelu, sada ga više ne poznajemo.
17 Stoga, ako je ko u Hristu, novo je stvorenje: ono staro je prošlo; gle, sve je novo nastalo.
18 A sve je od Boga, koji nas je pomirio sa sobom po Isusu Hristu i dao nam službu pomirenja;
19 To jest, Bog bješe u Hristu, pomirivši svijet sa sobom, ne uračunavajući im njihove prekršaje; i nama je povjerio riječ pomirenja.
20 Budući da smo Hristovi poslanici, kao da vas Bog preklinje po nama: molimo vas umjesto Hrista, pomirite se s Bogom.
21 Jer njega koji nije upoznao grijeh, on je zbog nas grijehom učinio da mi postanemo pravednost Božja u njemu.

Druga poslanica Korinćanima 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga vas, kao njegovi saradnici, zaklinjemo i da ne primate uzalud milost Božju
2 (Jer on veli, U doba prihvatanja sam te uslišio i pomogao ti u dan spasenja: evo, sada je vrijeme prihvatanja; evo, sada je dan spasenja).
3 Ni u čemu ne dajemo povoda za sablazan, da se ne kudi ova služba,
4 Nego se u svemu potvrđujemo kao Božji službenici, u velikoj strpljivosti, u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,
5 Pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdijenjima, u postovima;
6 Po čistoći, po spoznaji, po dugotrpeljivosti, po ljubaznosti, po Duhu Svetome, po ljubavi iskrenoj,
7 Riječju istine, snagom Božjom, oružjem pravednosti zdesna i slijeva,
8 Čašću i beščašću, lošim glasom i dobrim glasom: kao obmanjivači, a ipak istiniti;
9 Kao nepoznati, a ipak dobro poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni;
10 Kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, ali mnoge obogaćujemo; kao da ništa nemamo, a ipak sve posjedujemo.
11 Usta naša su vam otvorena, O Korinćani, srce naše je rašireno.
12 Niste vi stisnuti u nama, nego ste stisnuti u svojoj nutrini.
13 Zauzvrat (kao svojoj djeci govorim), raširite se i vi.
14 Nemojte biti neprimjereno ujarmljeni s nevjernicima: jer šta zajedničko ima pravednost s nepravednošću? i kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom?
15 A kakvu slogu ima Hrist s Velijalom? ili kakav udio ima onaj koji vjeruje s nevjernikom?
16 Kakav sporazum ima hram Božji s idolima? jer vi ste hram Boga živoga; kao što reče Bog, Prebivaću u njima, i u njima hodati; i biću njihov Bog, a oni će biti moj narod.
17 Stoga iziđite iz njihove sredine i budite odvojeni, govori Gospod, i ništa nečisto ne dotičite; i ja ću vas primiti,
18 I biću vam Otac, a vi ćete biti moji sinovi i kćeri, govori Gospod Svemogući.

Druga poslanica Korinćanima 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Imajući, stoga, ta obećanja, mili moji, očistimo se od svake prljavštine tijela i duha, usavršavajući svetost u strahu Božjem.
2 Prihvatite nas; nikome nismo nanijeli nepravdu, nikoga nismo oštetili, nikoga nismo prevarili.
3 Ne govorim ovo da vas osudim: jer rekoh prije da ste u našim srcima, da s vama živimo i umiremo.
4 Velika je moja smjelost u govoru prema vama, velik je moj ponos u pogledu vas: ispunjen sam utjehom i neizmjerno radostan u svoj našoj tjeskobi.
5 Jer kada dođosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo naše tijelo, nego odasvud nevolje; napolju bjehu sukobi, iznutra strepnje.
6 Ali nas je Bog, koji tješi potištene, utješio Titovim dolaskom;
7 I ne samo njegovim dolaskom, nego i utjehom kojom on bješe utješen u vama, kada nas je izvijestio o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašem žaru za mene; tako da sam se još više obradovao.
8 Jer iako sam vas ražalostio pismom, ne kajem se, premda sam se kajao: jer vidim da vas je ta poslanica barem načas ožalostila.
9 Sada se radujem, ne zato što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na pokajanje: jer ste se ožalostili po Bogu, da ni u čemu ne budete oštećeni od nas.
10 Jer žalost koja je po Bogu donosi pokajanje na spasenje koje nije za kajanje; a žalost svijeta donosi smrt.
11 Jer pogledajte ovo, kako ste se po Bogu ožalostili, koliku opreznost je to unijelo u vas, jest, koliko izbistravanje, jest, koliki bijes, jest, koliki strah, jest, koliko žestoku želju, jest, koliku revnost, jest, koliku osvetu! U svemu ste pokazali da ste se u tome izbistrili.
12 Stoga, iako sam vam pisao, nisam to učinio radi onoga koji je skrivio, niti onoga radi kome je krivo učinjeno, nego da vam se pokaže naša briga za vas pred Bogom.
13 Zbog toga smo se utješili vašom utjehom; jest, i još mnogo više smo se obradovali Titovoj radosti, jer ste svi vi okrijepili njegov duh.
14 Jer ako sam mu se šta o vama pohvalio, nisam postiđen; nego, kako smo sve o vama po istini govorili, tako je i naša pohvala, koju sam iznio pred Titom, postala istinita.
15 I njegova je nutrina još nježnija prema vama kada se sjeti poslušnosti svih vas, kako ste ga primili sa strahom i drhtanjem.
16 Stoga se radujem što se u svemu mogu pouzdati u vas.

Druga poslanica Korinćanima 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Štaviše, izvješćujemo vas, braćo, o milosti Božjoj koja je udijeljena makedonskim crkvama:
2 Kako je u mnogim kušnjama i nevoljama njihova izobilna radost i njihovo krajnje siromaštvo obilno urodilo bogatom darežljivošću.
3 Svjedočim da su nas dragovoljno, prema svojim mogućnostima i iznad svojih mogućnosti,
4 S mnogo usrdnosti zaklinjali da prihvatimo taj dar i preuzmemo zajedništvo posluživanja svetaca.
5 I nisu to učinili samo onako kako smo se mi nadali, nego su same sebe predali najprije Gospodu, a potom nama, po volji Božjoj.
6 Zbog toga smo zamolili Tita da, kako je započeo, tako i dovrši u vama to isto djelo milosti.
7 Stoga, kao što u svemu obilujete, u vjeri, i riječi, i znanju, i u svakoj revnosti, i u svojoj ljubavi prema nama, gledajte da obilujete i u toj milosti.
8 Ne govorim po zapovijesti, nego po revnosti drugih, i kako bih iskušao iskrenost vaše ljubavi.
9 Jer znate milost našega Gospoda Isusa Hrista, da je on, premda bješe bogat, zbog vas postao siromašan da se kroz njegovo siromaštvo vi obogatite.
10 I time vam dajem savjet: jer to je korisno za vas, koji ne samo što ste započeli činiti, nego i htijenjem već prije godinu dana.
11 A sada i izvedite to djelo da, kao što bješe spremnosti htjeti, tako bude i primjene od onoga što imate.
12 Jer ako najprije postoji spremnost, ona je ugodna po onome što neko ima, a ne po onome što nema.
13 Jer ne mislim da drugima bude olakšano, a vama otežano,
14 Nego jednakost: da u sadašnje doba vaše izobilje bude za njihovu oskudicu, kako bi i njihovo izobilje bilo za vašu oskudicu; da bude jednakost.
15 Kao što je pisano, Onome ko je nakupio mnogo, nije preteklo; a onome ko je nakupio malo, nije nedostajalo.
16 Ali hvala Bogu, koji stavlja istu revnost za vas u Titovo srce.
17 Jer on je zaista prihvatio našu molbu; ali kako je još revniji, dragovoljno je pošao k vama.
18 A s njime smo poslali i brata, kog je pohvala u jevanđelju po svim crkvama;
19 I ne samo to, nego su ga crkve odabrale kao našeg saputnika s ovom milošću u kojoj služimo na slavu samome Gospodu, s izrazom vaše spremnosti,
20 Izbjegavajući to da nas neko prekori zbog ovog obilja kojim upravljamo:
21 Brinući za ono što je pošteno, ne samo pred Gospodom, nego i pred ljudima.
22 S njima smo poslali i našeg brata koji je, kao što smo umnogome često iskusili, revan u mnogo čemu, a sada još revniji zbog velikog uzdanja koje imam u vas.
23 Što se tiče Tita, on je moj drug i saradnik za vas, a što setiče naše braće, oni su poslanici crkava i slava Hristova.
24 Stoga im i pred crkvama iskažite dokaz svoje ljubavi i našeg ponosa zbog vas.

Druga poslanica Korinćanima 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jer izlišno mi je da vam pišem o posluživanju svecima:
2 Jer poznajem vašu spremnost, zbog koje se i ponosim vama pred Makedoncima, time što je Ahaja spremna od prošle godine; i vaša je gorljivost podstakla mnoge.
3 Ipak sam poslao braću, da to što se hvalimo vama ne bi ispalo isprazno u tom pogledu; da kao što rekoh budete spremni da se,
4 Ako možda dođu sa mnom Makedonci i nađu vas nespremne, ne osramotimo mi (da ne kažemo, vi) u tom istom pouzdanom hvalisanju.
5 Držao sam, dakle, potrebnim podstaći braću da najprije pođu k vama i unaprijed prirede taj vaš ranije obećani velikodušni dar, da bude spremljen kao izraz darežljivosti, a ne pohlepe.
6 Ali velim ovo: Onaj ko škrto sije, škrto će i žeti, a onaj ko sije obilno, obilno će i žeti.
7 Svako neka daje kako je u srcu odlučio; ne sa žalošću ili prisilno: jer Bog ljubi vesela darivatelja.
8 A Bog je kadar učiniti da vam svaka milost obiluje; da vi, imajući uvijek dovoljno u svemu, možete obilovati za svako dobro djelo
9 (Kao što je pisano, On rasipno dijeli; on dade siromasima: pravednost njegova ostaje dovijeka.
10 A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i hljeb vama za jelo, neka umnoži vaše posijano sjeme i uveća plodove vaše pravednosti);
11 Da se u svemu obogatite za svakovrsnu darežljivost, koja kroz nas djeluje kao iskazivanje hvale Bogu.
12 Jer vršenje ove službe ne samo da posve podmiruje oskudicu svetaca, nego i obiluje mnogim hvalama Bogu.
13 Na temelju te prokušanosti u služenju, slave oni Boga zbog vaše iskazane podložnosti jevanđelju Hristovom i zbog vaše velikodušne darežljivosti prema njima i prema svima,
14 A svojim molitvama za vas čeznu za vama zbog neizmjerne milosti Božje u vama.
15 Hvala Bogu na njegovom neizrecivom daru.

Druga poslanica Korinćanima 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A ja, Pavle, sām vas zaklinjem krotošću i blagošću Hristovom, ja koji sam, prisutan, priprost među vama, a odsutan odvažan prema vama.
2 Ali zaklinjem vas da, kada budem prisutan, ne moram biti odvažan pouzdanjem kojim se namjeravam osmjeliti protiv nekih koji smatraju da mi po tijelu hodamo.
3 Jer premda u tijelu hodamo, po tijelu se ne borimo
4 (Jer oružje naše borbe nije tjelesno, nego kroz Boga jako za rušenje utvrđenjā):
5 Obaramo umišljenosti i svaku uznositost koja se uzdiže protiv spoznaje Boga, te zarobljavamo svaku misao na poslušnost Hristu,
6 I spremni smo kazniti svaku neposlušnost, čim bude potpuna vaša poslušnost.
7 Zar gledate na spoljašnjost? Ako je neko uvjeren za sebe da je Hristov, neka sām ponovo promisli ovo: da, kako je on Hristov, tako smo i mi Hristovi.
8 Jer kad bih se ja i malo više pohvalio našom vlašću, koju nam je dao Gospod za izgrađivanje, a ne za vaše rušenje, ne bih se morao postidjeti:
9 Da ne izgledam kao da vas zastrašujem pismima.
10 Jer njegova pisma su, vele, teška i snažna, ali je njegova tjelesna prisutnost nemoćna i njegov je govor jadan.
11 Takav neka promisli ovo: da ćemo, kakvi smo riječju u poslanicama kada smo odsutni, takvi biti i djelom kada budemo prisutni.
12 Jer mi se ne usuđujemo izjednačiti ili uporediti s nekima koji sami sebe preporučuju: ali ti koji sami sebe sa sobom mjere i međusobno se upoređuju nisu mudri.
13 No mi se nećemo hvaliti nečime preko svoje mjere, nego prema mjeri mjerila što nam je dodijelio Bog, mjere da dopremo do vas.
14 Jer mi ne posežemo preko svoje mjere, kao da nismo doprli do vas: jer došli smo sve do vas u propovijedanju jevanđelja Hristovog.
15 Ne hvalimo se neumjereno, to jest naporima drugih, nego se nadamo da ćemo se s uzrastom vaše vjere i mi po svome mjerilu uzveličati među vama,
16 Da propovijedamo jevanđelje u krajevima iza vas, a ne da se hvalimo u onome što je već neko drugi učinio.
17 A ko se hvali, u Gospodu neka se hvali.
18 Jer nije prokušan onaj ko sām sebe preporučuje, nego onaj koga preporučuje Gospod.

Druga poslanica Korinćanima 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Htio bih da uz mene podnesete i malo moga bezumlja: i zaista, podnesite me.
2 Jer ljubomoran sam na vas božanskom ljubomorom: jer sam vas zaručio s jednim mužem, da vas kao čistu djevicu privedem Hristu.
3 Ali ja se bojim da se, nekim slučajem, kao što je zmija prevarila Evu svojim lukavstvom, tako ne pokvare vaše misli i ne odvrate od jednostavnosti koja je u Hristu.
4 Jer dođe li ko i propovijeda drugoga Isusa, koga mi nismo propovijedali, ili ako drugoga duha primate, koga niste primili, ili drugo jevanđelje, koje niste prihvatili, vi ga lijepo podnosite.
5 Jer pretpostavljam da ja ni trunku ne zaostajem za glavnim apostolima.
6 A ako sam neuglađen u govoru, ipak nisam u znanju; jer na svaki način smo vam se u svemu pokazali.
7 Jesam li grešku napravio ponizivši sebe da vi budete uzvišeni, jer sam vam besplatno propovijedao jevanđelje Božje?
8 Druge crkve sam plijenio, primajući od njih platu da vama služim.
9 A kada sam bio s vama i oskudijevao, nisam bio na teret nikome, jer su me u oskudici u svemu namirila braća koja su došla iz Makedonije: i u svemu sam se čuvao da vam ne budem na teret, i čuvaću se.
10 Tako mi istine Hristove u meni, ovu mi hvalu neće uskratiti niko u ahajskim krajevima.
11 Zašto? zato što vas ne ljubim? Bog zna.
12 A šta činim i ubuduće ću činiti, da uništim priliku onima koji priželjkuju priliku; da se u onome čime se hvale nađu jednaki nama.
13 Jer takvi su lažni apostoli, prevarni radnici, pretvaraju se u apostole Hristove.
14 A nije ni čudo, jer se sām Satana preobražava u anđela svjetla.
15 Dakle, nije neobično ako se i njegovi službenici pretvaraju kao službenici pravednosti, kojima će svršetak biti prema njihovim djelima.
16 Ponovo velim, Neka me niko ne smatra bezumnikom; ako li da, primite me makar i kao bezumnika, da se i ja malo nahvalim.
17 Ovo što govorim, ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, u odvažnosti hvalisanja.
18 Budući da se mnogi hvale po tijelu, i ja ću se hvaliti.
19 Jer rado podnosite bezumne, budući da ste vi sāmi mudri.
20 Jer podnosite ako vas ko zarobljava, ako vas ko proždire, ako vam ko otima, ako se ko uznosi, ako vas ko po licu udara.
21 Kao prekor vam govorim, da mi za takvo što bjesmo slabi. Ipak, u čemu je ko odvažan (u bezumlju govorim), odvažan sam i ja.
22 Jevreji su? i ja sam. Izraelci su? i ja sam. Sjeme su Avrahamovo? i ja sam.
23 Jesu li službenici Hristovi (kao bezumnik govorim)? ja sam još više; u naporima preobilno, u batinama prekomjerno, u tamnicama učestalo, u smrtnoj pogibli često.
24 Od Judejaca sam pet puta primio po četrdeset udaraca manje jedan.
25 Triput sam bio šiban, jedanput kamenovan, triput sam doživio brodolom, noć i dan proveo sam u dubini;
26 Na putovanjima često, u pogiblima od voda, u pogiblima od razbojnikā, u pogiblima od vlastitih sunarodnika, u pogiblima od pagana, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustari, u pogiblima na moru, u pogiblima među lažnom braćom;
27 U izmorenosti i naporu, u nespavanju često, u gladi i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji.
28 Uza sve to spoljašnje, ono što me svakodnevno zaokuplja jest briga za sve crkve.
29 Ko je slab, a da ja nisam slab? ko se sablazni, a da ja ne izgaram?
30 Ako treba da se hvalim, hvaliću se onime što se tiče mojih slabosti.
31 Bog i Otac našega Gospoda Isusa Hrista, koji je blagosloven zauvijek, zna da ne lažem.
32 U Damasku je namjesnik kralja Arete s posadom čuvao damašćanski grad, hoteći da me uhvati:
33 Ali me kroz prozor spustiše u košari niza zid, i umakoh njegovim rukama.

Druga poslanica Korinćanima 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Hvaliti se nesumnjivo mi ne koristi. Ali doći ću na viđenja i otkrivenja Gospodova.
2 Znao sam čovjeka u Hristu prije četrnaest godina (je li u tijelu, ne znam, ili izvan tijela, ne znam, Bog zna): taj je bio uzet do trećega neba.
3 I znao sam takva čovjeka (je li u tijelu, ili izvan tijela, ne znam, Bog zna),
4 Da je on bio uzet u raj, te čuo neizrecive riječi koje čovjeku nije dopušteno izgovoriti.
5 Takvim ću se hvaliti: a samim sobom se neću hvaliti, osim sa svojim slabostima.
6 Jer ako bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih govorio istinu: ali se sada suzdržavam, da ne bi ko o meni mislio više od onoga što vidi da jesam ili što čuje od mene.
7 I da se zbog obilja otkrivenja ne bih prekomjerno uzvisivao, dān mi je trn u tijelu, poslanik Satanin da me udara, kako se ne bih prekomjerno uzvisivao.
8 Zato sam triput zaklinjao Gospoda da to odstupi od mene.
9 A on mi reče, Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga usavršava u slabosti. Dakle, radije ću se hvaliti svojim slabostima, da na meni počiva snaga Hristova.
10 Stoga uživam u slabostima, u uvredama, u oskudicama, u progonima, u tjeskobama radi Hrista: jer kada sam slab, tada sam jak.
11 Postao sam bezumnik hvaleći se: vi ste me prisilili; jer trebalo je da me vi preporučite; jer ni u čemu ne zaostajem za glavnim apostolima, premda sam ništa.
12 Odista znakovi mog apostolstva izvedeni su među vama sa svim strpljenjem, znamenjima, čudesima i silnim djelima.
13 Jer šta je to u čemu ste vi bili manje vrijedni od ostalih crkava, osim u tome što vam ja nisam bio na teret? oprostite mi tu nepravdu.
14 Evo, po treći put sam spreman doći k vama i neću vam biti na teret, jer ne tražim vaše, nego vās: jer nije potrebno da djeca sabiru za roditelje, nego roditelji za djecu.
15 A ja ću najradije trošiti i posve se istrošiti za vas, premda sam manje ljubljen što vas više ljubim.
16 Ali neka bude tako, ja vam nisam bio na teret, nego sam vas, lukav, na prevaru uhvatio.
17 Jesam li vas iskoristio po ikome koga sam vam poslao?
18 Zamolio sam Tita i s njim poslao jednog brata. Je li vas Tit iskoristio? nismo li mi u istom duhu hodali? nismo li mi hodali istim stopama?
19 I, opet, zar mislite da vam se opravdavamo? pred Bogom u Hristu govorimo: no sve to, mili moji, činimo za vašu izgradnju.
20 Jer se bojim da vas, kada dođem, neću naći kakve bih htio, i da ćete vi mene naći kakvog ne biste htjeli: da ne bude svađā, zavistī, gnjevljenjā, prepirki, klevetanjā, došaptavanjā, nadimanjā, neredā;
21 I da me ne bi, kada ponovo dođem, ponizio Bog moj među vama, pa da moram oplakivati mnoge koji su već sagriješili, a nisu se pokajali zbog nečistoće, i bluda, i razvratnosti koje su činili.

Druga poslanica Korinćanima 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ovo je treći put da dolazim k vama. Na iskazu dvojice ili trojice svjedoka neka bude utvrđena svaka izjava.
2 Već sam prije rekao i unaprijed vam govorim, kao kada sam ono drugi put bio prisutan. No, odsutan, sada onima koji su prije sagriješili, i svima ostalima, pišem da, ako ponovo dođem, neću štedjeti:
3 Jer dokaz tražite da u meni govori Hrist, koji prema vama nije slab, nego je moćan u vama.
4 Jer premda je i bio razapet u slabosti, ipak živi po snazi Božjoj. Jer i mi smo slabi u njemu, ali ćemo s njime živjeti po snazi Božjoj prema vama.
5 Sami sebe preispitajte, jeste li u vjeri; sami sebe provjerite. Ne poznajete li sami sebe, da je Isus Hrist u vama, osim ako ste odmetnici?
6 A nadam se da ćete spoznati da mi nismo odmetnici.
7 Molim se Bogu da ne činite nikakva zla; ne da se mi pokažemo priznatima, nego da vi činite ono što je pošteno, premda mi ispali kao odmetnici.
8 Jer ne možemo ništa protiv istine, nego za istinu.
9 Jer drago nam je kada smo mi slabi, a vi jaki: to i želimo, to jest, vaše usavršavanje.
10 Stoga ovo odsutan pišem, da prisutan ne bih morao da postupim oštro, prema vlasti koju mi je Gospod dao za izgradnju, a ne za rušenje.
11 Naposljetku, braćo, zbogom. Savršeni budite, tješite se, budite jednog uma, živite u miru, i Bog ljubavi i mira biće s vama.
12 Pozdravite jedan drugoga svetim poljupcem.
13 Pozdravljaju vas svi sveci.
14 Milost Gospoda Isusa Hrista, i ljubav Boga, i zajedništvo Duha Svetoga, neka bude sa svima vama. Amin.

Poslanica Galatima — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Poslanica Galatima 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pavle, apostol (ne od ljudi, niti po čovjeku, nego po Isusu Hristu i Bogu Ocu, koji ga je vaskrsao od mrtvih),
2 I sva braća koja su sa mnom, crkvama Galatije:
3 Neka vam je milost i mir od Boga Oca i od našega Gospoda Isusa Hrista,
4 Koji je dao samoga sebe za naše grijehe, da nas izbavi iz ovog sadašnjeg zlog svijeta, po volji Boga i Oca našeg,
5 Kome neka je slava u vijeke vjekova. Amin.
6 Čudim se što od onoga koji vas je pozvao u milost Hristovu tako brzo prelazite na drugo jevanđelje;
7 Koje nije drugo, nego ima nekih koji vas zbunjuju i htjeli bi da izvrnu jevanđelje Hristovo.
8 Ali kada bismo vam mi, ili anđeo s neba, propovijedali ikoje drugo jevanđelje negoli ono koje smo vam mi propovijedali, proklet da je!
9 Kao što smo već prije rekli, tako sada opet velim, Ako vam ko propovijeda ikoje drugo jevanđelje negoli ono koje ste primili, proklet da je!
10 Jer uvjeravam li sada ljude, ili Boga? ili pokušavam ljudima ugoditi? jer da sam još i ljudima ugađao, ne bih bio Hristov sluga.
11 Ali dajem vam do znanja, braćo, da jevanđelje koje sam vam propovijedao nije od ljudi.
12 Jer niti sam ga od čovjeka primio, niti ga naučio, nego po otkrivenju Isusa Hrista.
13 Jer čuli ste za moje nekadašnje ponašanje u judejskoj vjeroispovijesti, kako sam preko mjere progonio crkvu Božju i pustošio je;
14 I napredovao sam u judejskoj vjeroispovijesti nadmašivši mnoge vršnjake u svome narodu, jer sam bio neizmjerno gorljiv u pogledu predanjā svojih otaca.
15 Ali kada se svidjelo Bogu, koji me je od majčine utrobe odvojio i pozvao svojom milošću,
16 Da objavi Sina svoga u meni da ga propovijedam među paganima, nisam se odmah posavjetovao s tijelom i krvlju,
17 Niti sam uzišao u Jerusalim k onima koji prije mene bjehu apostoli, nego sam otišao u Arabiju i ponovo se vratio u Damask.
18 Potom sam, nakon tri godine, uzišao u Jerusalim da vidim Petra i ostao s njim petnaest dana.
19 Ali druge apostole nisam vidio, osim Gospodovog brata Jakova.
20 Pišem vam, evo, pred Bogom, ne lažem.
21 Potom sam došao u krajeve Sirije i Kilikije,
22 Ali sam lično bio nepoznat crkvama Judeje koje bjehu u Hristu.
23 One su jedino čule da, Onaj, koji nas je u pređašnjim vremenima progonio, sada propovijeda vjeru koju je nekada razarao.
24 I slavile su Boga zbog mene.

Poslanica Galatima 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Zatim sam, nakon četrnaest godina, ponovo uzišao u Jerusalim s Varnavom, a sa sobom sam uzeo i Tita.
2 A uzišao sam po otkrivenju i izložio im jevanđelje koje propovijedam među neznabošcima, i to nasamo onima koji bjehu ugledniji: da ne bih možda, ili da nisam kojim slučajem, uzalud trčao.
3 Ali čak ni Tit, koji bješe sa mnom, premda Grk, nije bio prisiljen da se obreže,
4 I to radi uljezā, lažne braće koja su se ušunjala da vrebaju našu slobodu koju imamo u Hristu Isusu, da bi nas priveli u ropstvo:
5 Kojima nismo ni načas popustili, niti im se podložili, kako bi istina jevanđelja i dalje ostala s vama.
6 A od onih koji su navodno nešto značili, šta god oni bjehu, to se mene ne tiče (jer Bog ne gleda ko je ko): jer ti koji su navodno nešto značili, meni nisu ništa nadodali;
7 Nego, naprotiv, kada su vidjeli da mi je povjereno jevanđelje neobrezanja, kao što je Petru jevanđelje obrezanja
8 (Jer onaj koji je bio učinkovit u Petru za apostolstvo obrezanja, bio je moćan i u meni prema neznabošcima),
9 I kad Jakov, Kifa i Jovan, koji su smatrani stubovima, spoznaše milost koja mi je dana, oni pružiše desnice zajedništva meni i Varnavi: da mi idemo k paganima, a oni k obrezanju.
10 Oni su samo htjeli da se sjećamo siromahā, što sam revno i činio.
11 Ali kad je Petar došao u Antiohiju, ja sam mu se u lice usprotivio, zato što je zavrijedio ukor.
12 Jer prije no što su stigli neki od Jakova, on je jeo s neznabošcima; ali se, kada su oni stigli, povukao i odvojio bojeći se onih iz obrezanja.
13 I ostali Judejci dvoličahu s njim; tako da je čak i Varnava bio ponesen njihovim dvoličenjem.
14 No kad sam vidio da ne hodaju pravo po istini jevanđelja, rekoh Petru pred svima njima, Ako ti, koji si Judejac, živiš na način neznabožaca a ne kao Judejci, zašto neznabošce siliš da žive kao Judejci?
15 Mi, koji smo Judejci po prirodi, a ne grešnici iz neznaboštva,
16 Doznavši da se čovjek ne opravdava djelima zakona, nego vjerom Isusa Hrista, i mi smo povjerovali u Hrista Isusa da budemo opravdani po vjeri Hristovoj, a ne djelima zakona: jer se djelima zakona neće opravdati nijedno tijelo.
17 Ali ako se, dok se pokušavamo opravdati po Hristu, utvrdilo da smo i mi grešnici, je li onda Hrist službenik grijeha? Bože sačuvaj.
18 Jer ako ja ponovo gradim ono što sam srušio, tada sām sebe činim prestupnikom.
19 Jer kroz zakon ja sam mrtav zakonu da živim Bogu.
20 Sa Hristom sam razapet: ipak živim, ali ne više ja, nego Hrist živi u meni; a život koji sada živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjeg, koji me je ljubio i dao sebe samoga za mene.
21 Ne osujećujem milost Božju: jer ako opravdanje dolazi po zakonu, onda je Hrist uzalud umro. 

Poslanica Galatima 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 O bezumni Galati, ko li vas je opčinio da ne budete poslušni istini vi, pred čijim je očima Isus Hrist bio jasno opisan kao raspeti?
2 Ovo bih jedino htio doznati od vas: Jeste li djelima zakona primili Duha, ili čuvenjem vjere?
3 Zar ste tako bezumni? počevši u Duhu, zar se sada po tijelu usavršavate?
4 Jeste li toliko toga uzalud pretrpjeli? Kada bi to zaista bilo uzalud.
5 Onaj, dakle, koji vas opskrbljuje Duhom i čini čudesa među vama, čini li on to po djelima zakona, ili po slušanju vjere?
6 Kao što je i Avraham povjerovao Bogu i to mu se uračunalo kao pravednost.
7 Znajte, stoga, da su isti oni koji su od vjere djeca Avrahamova.
8 A pismo je, predvidjevši da će Bog opravdavati pagane kroz vjeru, unaprijed propovijedalo Avrahamu jevanđelje, rekavši, U tebi će biti blagosloveni svi narodi.
9 Tako su oni koji su od vjere blagosloveni s vjernim Avrahamom.
10 Jer svi koji su od djelā zakona su pod prokletstvom: jer je pisano, Proklet je svako ko ne ustraje da vrši sve što je napisano u knjizi zakona.
11 Ali da se po zakonu niko ne opravdava pred Bogom, očevidno je: jer, Pravednik će po vjeri živjeti.
12 A zakon nije od vjere: nego, Čovjek koji ih vrši će živjeti u njima.
13 Hrist nas je otkupio od prokletstva zakona, postavši prokletstvo za nas: jer je pisano, Proklet je svaki koji visi na drvetu,
14 Da na neznabošce dođe blagoslov Avrahamov kroz Isusa Hrista, da obećanje Duha primimo kroz vjeru.
15 Braćo, na ljudski način govorim; Čak ni ljudski savez, ako je ovjeren, niko ne poništava ili mu nadomeće.
16 A ta su obećanja dana Avrahamu i njegovom sjemenu. On ne veli, I sjemenima, kao o mnogim; nego kao o jednom, I sjemenu tvom, a to je Hrist.
17 I ovo velim: zakon koji je nastao četiri stotine i trideset godina kasnije ne može poništiti savez koji je Bog prije potvrdio u Hristu i tako ukinuti obećanje.
18 Jer ako je nasljedstvo od zakona, tad nije više od obećanja: ali Bog ga je Avrahamu podario po obećanju.
19 Čemu onda služi zakon? Pridodan je zbog prekršajā, dok ne dođe sjeme kom je namijenjeno obećanje; i bio je predan po anđelima u ruku posrednika.
20 No posrednik nije potreban jednome, a Bog je jedan.
21 Je li zakon protiv Božjih obećanja? Bože sačuvaj! Jer da je bio dān zakon koji bi mogao dati život, pravednost bi zaista trebala biti po zakonu.
22 Ali pismo je sve zatvorilo pod grijeh, da bi se obećanje po vjeri Isusa Hrista moglo dati onima koji povjeruju.
23 Ali prije dolaska vjere, mi smo pod zakonom bili čuvani, zatvoreni za vjeru koja se trebala kasnije objaviti.
24 Tako je zakon bio naš učitelj danas dovede do Hrista, da budemo vjerom opravdani.
25 Ali nakon što je došla vjera, nismo više pod učiteljem.
26 Jer svi ste vi djeca Božja po vjeri u Hrista Isusa.
27 Jer koji god bjeste u Hrista kršteni, Hrista odjenuste.
28 Nema ni Judejca ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muško ni žensko: jer svi ste vi jedno u Hristu Isusu.
29 A ako ste Hristovi, onda ste Avrahamovo sjeme i nasljednici po obećanju.

Poslanica Galatima 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Velim sad da se nasljednik, dokle god je dijete, ništa ne razlikuje od sluge, premda je gospodar svega;
2 Nego je pod starateljima i upraviteljima do vremena koje je odredio otac.
3 Tako smo i mi, kada smo bili djeca, bili pod ropstvom stihija svijeta;
4 Ali kada je punina vremena došla, Bog je izaslao svoga Sina, načinjenog od žene, načinjenog pod zakonom,
5 Da otkupi one koji bjehu pod zakonom, da primimo posinjenje.
6 I budući da ste sinovi, Bog je poslao Duha svoga Sina u vaša srca, koji kliče, Ava, Oče.
7 Stoga više nisi sluga, nego sin; a ako si sin, onda si i nasljednik Božji kroz Hrista.
8 Međutim tada, dok još niste poznavali Boga, služaste onima koji po prirodi nisu bogovi.
9 No sada, nakon što ste upoznali Boga, ili radije, kada ste poznani od Boga, kako se opet okrećete k nemoćnim i bijednim stihijama, kojima iznova želite robovati?
10 Vi obdržavate dane, i mjesece, i razdoblja, i godine.
11 Bojim se za vas, da se nisam možda uzalud trudio oko vas.
12 Braćo, preklinjem vas, budite kao što sam ja, jer sam ja kao vi: uopšte me niste povrijedili.
13 Znate kako sam vam prvi put u slabosti tijela propovijedao jevanđelje.
14 I moje iskušenje, koje bješe u mome tijelu, niste prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjeg, to jest kao Hrista Isusa.
15 Gdje je onda vaša blagoslovenost o kojoj govoraste? jer svjedočim vam da biste, da je bilo moguće, iskopali oči svoje i dali ih meni.
16 Jesam li vam stoga neprijatelj postao, zato što vam istinu govorim?
17 Oni revnuju za vas, ali ne na dobro; jest, odvojiti vas hoće da vi za njih revnujete.
18 A dobro je biti uvijek revnostan u dobrome, a ne samo kada sam ja prisutan sa vama.
19 Dječice moja mala, koju ponovo u trudovima rađam sve dok se ne oblikuje Hrist u vama;
20 Sada želim biti s vama i promijeniti glas, jer sam u nedoumici zbog vas.
21 Recite mi, vi koji želite da budete pod zakonom, ne čujete li zakon?
22 Jer pisano je da Avraham imaše dva sina, jednoga od robinje, drugoga od slobodne žene.
23 Ali onaj koji bješe od žene robinje bješe rođen po tijelu; ali onaj od slobodne žene bješe po obećanju.
24 To su znamenja: jer one su dva saveza; jedan s brda Sinaj, koji rađa za ropstvo, koji je Agara.
25 Jer ta Agara je brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jerusalimu, i u ropstvu je zajedno sa svojom djecom.
26 Ali Jerusalim, koji je odozgo i koji je majka svima nama, slobodan je.
27 Jer pisano je, Raduj se, ti nerotkinjo koja ne rađaš; uzvikuj i kliči, ti koja nemaš trudove: jer osamljena ima mnogo više djece negoli ona koja ima muža.
28 A mi smo, braćo, kao što Isak bješe, djeca obećanja.
29 Ali kao što je tada onaj koji je bio rođen po tijelu progonio onoga koji je bio rođen po Duhu, tako je to i sada.
30 Nego, šta veli pismo? Istjeraj ženu robinju i njezinog sina, jer sin žene robinje nipošto neće biti nasljednik sa sinom slobodne žene.
31 Tako da, braćo, mi nismo djeca žene robinje, nego slobodne.

Poslanica Galatima 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stojte, stoga, čvrsto u slobodi za koju nas je Hrist oslobodio i ne budite ponovo upregnuti u jaram ropstva.
2 Evo ja, Pavle, govorim vam da vam, ako se obrežete, Hrist neće ništa koristiti.
3 Jer ponovo svjedočim svakom čovjeku koji je obrezan da je dužan sav zakon vršiti.
4 Hrist je postao neučinkovit za vas, koji god se opravdavate zakonom; otpali ste od milosti.
5 Jer mi putem Duha očekujemo nadu pravednosti po vjeri.
6 Jer u Isusu Hristu niti obrezanje šta vrijedi, niti neobrezanje, nego vjera koja ljubavlju djeluje.
7 Dobro trčaste: ko li vas je spriječio da ne slušate istinu?
8 Ovaj nagovor ne dolazi od onoga koji vas poziva.
9 Malo kvasca ukvasa sve tijesto.
10 Imam pouzdanje u vas kroz Gospoda da nećete drukčije misliti; a onaj ko vas uznemirava, nosiće svoju osudu, ko god on bio.
11 A ja, braćo, ako još propovijedam obrezanje, zašto i dalje trpim progon? onda je prestala sablazan krsta.
12 Htio bih da i odsječeni budu ti koji vas uznemiravaju.
13 Jer, braćo, vi ste k slobodi pozvani; samo nemojte slobodu koristiti za povod tijelu, nego ljubavlju služite jedan drugome.
14 Jer sav zakon ispunjen je u jednoj riječi, i to u ovoj, Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.
15 Ali ako jedni druge grizete i žderete, pazite da ne budete proždrani jedni od drugih.
16 Ovo, dakle, velim: Hodajte u Duhu i nećete ispunjavati požudu tijela.
17 Jer tijelo žudi protiv Duha i Duh protiv tijela; i to dvoje se suprote jedno drugome, tako da ne možete činiti ono što biste htjeli.
18 Ali ako ste Duhom vođeni, niste pod zakonom.
19 A očita su djela tijela, i to su: Preljuba, bludnost, nečistoća, razuzdanost,
20 Idolopoklonstvo, vračanje, mržnja, svađe, suparništva, gnjev, prepirke, razdori, krivovjerja,
21 Zavisti, ubistva, pijanstva, raspojasanosti i tome slično; za šta vam unaprijed kažem, kao što vam prije rekoh, da oni koji takvo što čine neće naslijediti kraljevstvo Božje.
22 Ali plod Duha je ljubav, radost, mir, dugotrpeljivost, blagost, dobrota, vjera,
23 Krotost, umjerenost: protiv tih nema zakona.
24 A oni koji su Hristovi, raspeše tijelo sa strastima i požudama.
25 Ako živimo u Duhu, u Duhu i hodajmo.
26 Nemojmo žudjeti za ispraznom slavom, izazivajući jedni druge, zavideći jedni drugima.

Poslanica Galatima 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Braćo, ako se i zatekne neki čovjek u prestupu, vi koji ste duhovni obnavljajte takvoga u duhu krotosti, pazeći na sebe, da i ti ne budeš iskušan.
2 Nosite bremena jedni drugima i tako ispunite zakon Hristov.
3 Jer ako li čovjek misli da je nešto kad je ništa, on sebe obmanjuje.
4 Nego, neka svaki čovjek ispita svoje djelo, pa će se onda radovati u sebi samom, a ne u drugom.
5 Jer svaki čovjek će nositi vlastito breme.
6 Neka onaj koga uče dijeli sva dobra s onime koji naučava.
7 Ne obmanjujte sebe; Bog se ne dā izrugivati: jer šta god čovjek sije, to će i žeti.
8 Jer onaj ko sije u svoje tijelo, od tijela će žeti raspadljivost; ali onaj koji sije u Duha, od Duha će žeti život vječiti.
9 I nemojmo biti mlitavi u činjenju dobra, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako ne klonemo.
10 Stoga, kao što imamo priliku, činimo dobro svim ljudima, a naročito onima koji su ukućani vjere.
11 Gledajte koliko vam pismo napisah svojom vlastitom rukom.
12 Svi oni koji se žele praviti važni u tijelu, sile vas da se obrežete samo da ne bi trpili progon zbog krsta Hristovog.
13 Jer ni oni koji su obrezani ne drže zakon, nego žude da vas obrežu da bi se mogli veličati vašim tijelom.
14 Ali Bože sačuvaj da se ja veličam, osim u krstu našega Gospoda Isusa Hrista, po kom je svijet razapet meni, i ja svijetu.
15 Jer u Hristu Isusu niti šta koristi obrezanje, niti pak neobrezanje, nego novo stvorenje.
16 A na svima koji shodno tom pravilu budu hodali, i na Božjem Izraelu, neka bude mir i milosrđe.
17 Neka mi odsada nijedan čovjek ne dosađuje: jer ja u svome tijelu nosim biljege Gospoda Isusa.
18 Braćo, milost našega Gospoda Isusa Hrista neka bude s vašim duhom. Amin.

Poslanica Efescima — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Poslanica Efescima 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pavle, apostol Isusa Hrista voljom Božjom, svecima koji su u Efesu i vjernima u Hristu Isusu:
2 Milost vam i mir od Boga Oca našeg, i od Gospoda Isusa Hrista.
3 Neka je blagosloven Bog i Otac našega Gospoda Isusa Hrista, koji nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom u nebeskim prе́djelima u Hristu,
4 Kao što nas je u njemu i izabrao prije utemeljenja svijeta, da budemo sveti i besprekorni pred njim u ljubavi,
5 Predodredivši nas za usvojenje po Isusu Hristu za sebe, u skladu s dobroljubivošću svoje volje,
6 Na hvalu slave njegove milosti, u kojoj nas je učinio prihvaćenima u ljubljenome,
7 U kome imamo otkupljenje kroz njegovu krv, oproštenje grijehā, prema bogatstvu njegove milosti;
8 U kojoj je obilovao prema nama u svoj mudrosti i razumijevanju,
9 Obznanivši nam tajinstvo svoje volje, shodno njegovoj dobroljubivosti što je već prije u sebi naumio:
10 Da u udjeljenju punine vremena objedini sve u Hristu, i ono što je u nebu, i ono što je na zemlji; to jest u njemu,
11 U kome smo i ostvarili nasljedstvo, bivši predodređeni prema naumu njega, koji sve čini prema odluci svoje volje,
12 Da budemo na hvalu njegove slave mi, koji smo se već prije pouzdali u Hrista:
13 U koga ste se pouzdali i vi, nakon što ste čuli riječ istine, jevanđelje svoga spasenja, u kome ste, nakon što ste povjerovali, i zapečaćeni svetim Duhom obećanja,
14 Koji je zalog našeg nasljedstva sve do otkupljenja stečevine, na hvalu slave njegove.
15 Stoga i ja, nakon što sam čuo za vašu vjeru u Gospoda Isusa i ljubav prema svim svecima,
16 Ne prestajem zahvaljivati za vas, pominjući vas u svojim molitvama,
17 Da vam Bog našega Gospoda Isusa Hrista, Otac slave, dā duha mudrosti i otkrivenja u poznavanju njega:
18 Oči vašeg razumijevanja su prosvijetljene da možete znati koja je nada njegovoga poziva, i šta je bogatstvo slave njegovoga nasljedstva u svecima,
19 I koja je prekomjerna veličina u njegovoj moći prema nama koji vjerujemo, prema djelotvornosti njegove silne snage,
20 Koju je djelotvorno iskazao u Hristu kada ga je vaskrsao od mrtvih i posjeo zdesna sebi u nebeskim prе́djelima,
21 Daleko iznad svakog vođstva, i vlasti, i moći, i gospodstva, i svakog imena koje je imenovano, ne samo u ovome svijetu, nego i u onom koji dolazi;
22 I podložio je sve pod noge njegove, a njega je dao da bude glava nad svime crkvi,
23 Koja je njegovo tijelo, punina njega koji sve u svemu ispunjava.

Poslanica Efescima 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Oživio je i vas, koji ste bili mrtvi u prestupima i grijesima,
2 U kojima ste nekada hodali po smjeru ovoga svijeta, po knezu vlasti vazduha, duhu koji sada djeluje u djeci neposlušnosti,
3 Među kojima smo i svi mi nekad živjeli u požudama svoga tijela, udovoljavajući prohtjevima tijela i uma, i po prirodi bili djeca gnjeva, kao i ostali.
4 Ali Bog, koji je bogat milosrđem, zbog svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio,
5 I to dok smo još bili mrtvi u grijesima, oživio nas je zajedno s Hristom (milošću ste spašeni),
6 I zajedno nas vaskrsao, i zajedno nas posjeo u nebeskim prе́djelima u Hristu Isusu:
7 Da u vjekovima koji dolaze pokaže neizmjerno bogatstvo svoje milosti u svojoj dobroti prema nama kroz Hrista Isusa.
8 Jer milošću ste spašeni kroz vjeru; i to nije od vas: Božji je to dar;
9 Ne po djelima, da se ne bi ko hvalio.
10 Jer mi smo njegovo djelo, stvoreno u Hristu Isusu za dobra djela koja je unaprijed odredio Bog da u njima hodamo.
11 Stoga se spominjite da ste nekad bili neznabošci u tijelu, koji se nazivaju Neobrezanjem od strane onih koji se nazivaju Obrezanjem učinjenim rukom na tijelu;
12 I da ste u ono doba bili bez Hrista, otuđeni od Izraelovog građanstva i tuđinci u odnosu na saveze obećanja, bez nade i bez Boga na svijetu.
13 No sada, u Hristu Isusu, vi koji ste nekad bili daleko, postali ste blizu po krvi Hristovoj.
14 Jer on je naš mir, koji je od dvoga učinio jedno i srušio pregradni zid razdvajanja između nas,
15 Poništivši u svome tijelu neprijateljstvo, i to zakon zapovijesti sadržan u odredbama, da u sebi, uspostavljajući mir, od dva načini jednog novog čovjeka,
16 I da oba u jednome tijelu izmiri s Bogom po krstu, ubivši time neprijateljstvo,
17 I došao je propovijedati mir vama koji ste bili daleko i onima koji bjehu blizu.
18 Jer kroz njega i jedni i drugi po jednome Duhu imamo pristup k Ocu.
19 Sada, dakle, niste više tuđinci i pridošlice, nego sugrađani svetaca i ukućani Božji;
20 I nazidani ste na temelju apostolā i prorokā, a glavni ugaoni kamen je sām Isus Hrist,
21 U kome sva građevina, prikladno uramljena, zajedno raste u sveti hram u Gospodu,
22 U kome ste i vi zajedno ugrađeni za Božje prebivalište kroz Duha.

Poslanica Efescima 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Iz tog razloga ja, Pavle, sužanj Hrista Isusa za vas neznabošce,
2 Ako ste čuli za udjeljenje milosti Božje koje mi je dano za vas,
3 Kako mi je po otkrivenju obznanjeno tajinstvo (kao što prethodno napisah u nekoliko riječi,
4 Po čemu, čitajući, možete shvatiti moje razumijevanje Hristovog tajinstva),
5 Koje u drugim vijekovima nije bilo obznanjeno ljudskim sinovima, kao što je sada objavljeno njegovim svetim apostolima i prorocima po Duhu:
6 Da neznabošci treba da budu sunasljednici, i sutjelesnici, i saučesnici njegovog obećanja u Hristu po jevanđelju,
7 Koga sam ja postao službenik, po daru milosti Božje dane meni učinkovitim djelovanjem njegove snage.
8 Meni, najmanjem od svih svetaca, dana je ta milost, da među neznabošcima propovijedam neistraživo Hristovo bogatstvo
9 I da svima rasvijetlim šta je zajedništvo tajinstva koje je od početka svijeta bilo skriveno u Bogu, koji je sve stvorio po Isusu Hristu,
10 Da sada vođstvima i vlastima u nebeskim prе́djelima putem crkve bude obznanjena mnogovrsna mudrost Božja,
11 U skladu s vječnim naumom što ga je on naumio u Hristu Isusu, Gospodu našem,
12 U kome njegovom vjerom imamo smjelost i pristup s pouzdanjem.
13 Stoga, želim da ne klonete zbog mojih nevolja za vas, koje su vaša slava.
14 Iz ovog razloga prigibam svoja koljena pred Ocem našega Gospoda Isusa Hrista,
15 Po kome je imenovana cjelokupna porodica u nebu i na zemlji,
16 Da vam on, prema bogatstvu svoje slave, dodijeli da se snagom ojačate po njegovom Duhu u unutrašnjem čovjeku;
17 Da Hrist po vjeri prebiva u vašim srcima; da ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi
18 Možete zajedno sa svim svecima shvatiti šta je širina, i dužina, i dubina, i visina,
19 I spoznati ljubav Hristovu, koja prevazilazi spoznaju, da se ispunite svom puninom Božjom.
20 A njemu koji je, prema snazi koja djeluje u nama, kadar učiniti neizmjerno obilnije negoli mi molili ili zamislili,
21 Nјemu neka je slava u crkvi po Hristu Isusu u svim vremenima, svijetu bez svršetka. Amin.

Poslanica Efescima 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga vas ja, sužanj Gospodov, zaklinjem da hodate dostojno poziva kojim ste pozvani,
2 Sa svom poniznošću i krotošću, sa dugotrpeljivošću, podnoseći jedni druge u ljubavi,
3 Trudeći se da očuvate jedinstvo Duha povezani mirom.
4 Jedno je tijelo, i jedan Duh, kao što ste i vi pozvani u jednu nadu svoga poziva;
5 Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje,
6 Jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima, i kroz sve, i u svima vama.
7 Ali svakome od nas dana je milost po mjeri Hristovog dara.
8 Stoga on veli, Kada je uzišao na visinu, sužnje je zasužnjene odveo i dao darove ljudima.
9 (A to što je uzišao, šta li je nego to da je najprije i sišao u donje krajeve zemlje?
10 On koji je sišao, isti je onaj koji je uzišao povrh svih nebesa, da ispuni sve.)
11 On je i dao jedne za apostole; i neke za proroke; a neke za jevanđeliste; a jedne za pastire i učitelje;
12 Za usavršavanje svetaca, za djelo služenja, za izgradnju Hristovog tijela,
13 Dok svi ne dođemo u jedinstvo vjere i spoznaje Sina Božjeg, do savršenog čovjeka, do mjere stasa Hristove punine:
14 Da odsada više ne budemo djeca, bacani amo-tamo i nošeni naokolo svakim vjetrom nauke, lukavštinom ljudi i prepredenošću, čime oni razložno dovode do zablude,
15 Nego, govoreći istinu u ljubavi, u svemu uzrastimo u njega koji je glava, Hrist,
16 Od kog sve tijelo, skladno povezano i sjedinjeno po tome kako svaki zglob opskrbljuje, prema učinkovitosti primjerenoj svakom pojedinom udu, ostvaruje rast tijela za izgradnju samog sebe u ljubavi.
17 To, stoga, velim i svjedočim u Gospodu, da odsada više ne hodate kao što hodaju ostali neznabošci, u ispraznosti svoga uma,
18 Pomračena razuma, otuđeni od Božjeg života kroz neznanje koje je u njima radi sljepila njihova srca,
19 Koji su otupjeli i sami sebe predali razvratnosti, da s gramzivošću čine svaku vrstu nečistoće.
20 No, vi niste tako naučili Hrista,
21 Ako ste ga zaista čuli i po njemu bili poučeni, kako je istina u Isusu:
22 Da odložite pređašnje ponašanje starog čovjeka, koji je iskvaren u varljivim požudama,
23 I obnavljate se u duhu svoga uma;
24 I da odjenete novog čovjeka, stvorenog po Bogu u pravednosti i istinskoj svetosti.
25 Stoga, odloživši laž, govorite istinu svaki sa svojim bližnjim: jer udovi smo jedan drugome.
26 Budite ljuti, i ne griješite: sunce neka ne zađe nad vašim gnjevom;
27 Niti dajite mjesta đavolu.
28 Onaj ko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi da radi svojim rukama ono što je dobro, kako bi imao da dā onome ko je u potrebi.
29 Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra za izgradnju, da može iskazati milost slušaocima.
30 I nemojte žalostiti svetoga Duha Božjeg, kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja.
31 Neka se sva gorčina, i gnjev, i srdžba, i vika, i hula sa svom zlobom ukloni od vas;
32 I budite ljubazni jedni prema drugima, milosrdni, opraštajući jedni drugima kao što je Bog zbog Hrista oprostio vama.

Poslanica Efescima 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Budite, dakle, Božji sljedbenici, kao djeca draga;
2 I hodajte u ljubavi, kao što je i Hrist ljubio nas, te za nas predao sebe kao prinos i žrtvu na sladak miomiris Bogu.
3 A bludnost i sva nečistoća, ili pohlepa, neka se ni ne spominje među vama, kao što dolikuje svecima;
4 Ni prostota, ni ludorija, ni podrugivanje, što ne pristoji: nego radije zahvaljivanje.
5 Jer ovo znate, da ni kurvar, ni nečist, ni pohlepnik, koji je idolopoklonik, nema nikakvog nasljedstva u kraljevstvu Hristovom i Božjem.
6 Neka vas niko ne vara ispraznim riječima: jer zbog svega toga dolazi gnjev Božji na djecu neposlušnosti.
7 Dakle, nemojte biti njihovi saučesnici.
8 Jer vi ste nekad bili tama, a sada ste svjetlo u Gospodu: kao djeca svjetla hodajte
9 (Jer plod Duha je u svoj dobroti, i pravednosti, i istini),
10 Istražujući šta je ugodno Gospodu.
11 I nemojte imati zajedništvo sa besplodnim djelima tame, nego ih radije korite.
12 Jer sramota je čak i govoriti o onome što oni čine u tajnosti.
13 A sve ono što se kori, svjetlom postaje očito: jer šta god očituje, svjetlo je.
14 Stoga on govori, Probudi se, ti koji spavaš, i ustani od mrtvih i zasvijetliće ti Hrist.
15 Gledajte, dakle, da pomno hodate, ne kao bezumnici, nego kao mudri,
16 Iskupljujući vrijeme, jer dani su zli.
17 Stoga nemojte biti nerazumni, nego shvatite šta je volja Gospodova.
18 I nemojte se opijati vinom, u kom je razuzdanost, nego se ispunjavajte Duhom
19 Govoreći međusobno u psalmima, i hvalospjevima, i pjesmama duhovnim, pjevajući i tvoreći u svome srcu napjev Gospodu,
20 Blagodareći svagda i za sve Bogu i Ocu u ime našega Gospoda Isusa Hrista,
21 Podlažući se jedan drugome u strahu Božjem.
22 Žene, pokoravajte se svojim muževima kao Gospodu.
23 Jer muž je glava ženi kao što je Hrist glava crkvi; on je i spasitelj tijela.
24 Stoga, kao što je crkva podložna Hristu, tako neka i žene budu svojim muževima u svemu.
25 Muževi, ljubite svoje žene kao što je Hrist ljubio crkvu i za nju predao sebe
26 Da je posveti i očisti vodenim pranjem putem riječi,
27 Da sebi predstavi crkvu slavnu, bez mrlje, ili nabora, ili nečega takvoga, nego da bude sveta i bez mane.
28 Tako muškarci treba da ljube svoje žene kao svoja tijela. Onaj ko ljubi svoju ženu, sebe ljubi.
29 Jer niko nikada ne mrzi svoje tijelo, nego ga hrani i njeguje, kao i Gospod crkvu.
30 Jer udovi smo tijela njegovog, mesa njegovog i njegovih kostiju.
31 Iz tog razloga će čovjek ostaviti svoga oca i majku i prionuti uza svoju ženu, i njih će dvoje biti jedno tijelo.
32 Veliko je ovo tajinstvo, ali ja govorim u pogledu Hrista i crkve.
33 Dakle, neka svaki od vas pojedinačno ljubi svoju ženu kao sebe samoga, i žena neka poštuje svoga muža.

Poslanica Efescima 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodu, jer je to ispravno.
2 Poštuj svog oca i majku (što je prva zapovijest s obećanjem),
3 Da ti bude dobro i da dugo poživiš na zemlji.
4 A vi, očevi, ne izazivajte svoju djecu na gnjev, nego ih odgajajte stegom i opomenom Gospodovom.
5 Sluge, budite poslušni onima koji su vaši gospodari po tijelu, sa strahom i drhtanjem, u prostodušnosti svoga srca, kao Hristu;
6 Ne služeći naizgled, kao oni koji ugađaju ljudima, nego, kao sluge Hristove, zdušno vršite volju Božju.
7 Dragovoljno služite, kao Gospodu, a ne ljudima,
8 Znajući da će svaki čovjek, učini li šta dobro, primiti isto od Gospoda, bio on sluga ili slobodnjak.
9 I vi, gospodari, jednako postupajte prema njima, kloneći se prijetnje, znajući da je i vaš Gospodar u nebu; a ni kod njega nema pristrasnosti.
10 Naposljetku, braćo moja, budite jaki u Gospodu i u snazi njegove moći.
11 Obucite svu bojnu opremu Božju da se možete oduprijeti đavolovim lukavstvima.
12 Jer nije nam ratovati protiv krvi i mesa, nego protiv vođstava, protiv vlastī, protiv vladarā tame ovoga svijeta, protiv duhovne pakosti u visinama.
13 Stoga, navucite na sebe svu bojnu opremu Božju da se možete oduprijeti u zli dan i, kada sve obavite, stajati.
14 Stanite, dakle, opasavši bokove svoje istinom, i navukavši na se oklop pravednosti,
15 I noge obuvši u pripravu jevanđelja mira.
16 Iznad svega, uzmite štit vjere, kojim ćete moći ugasiti sve goruće strijele pakosnika.
17 I uzmite kacigu spasenja, i mač Duha, koji je riječ Božja.
18 Sa svakovrsnom molitvom i iskanjem molite u svakoj prilici u Duhu, i bdijte sa svom ustrajnošću i iskanjem za sve svece,
19 I za mene, da mi se dā riječ da smjelo otvorim usta, da obznanjujem tajinstvo jevanđelja,
20 Za koje sam poslanik u okovima: da u njemu govorim hrabro, kako treba da govorim.
21 A da i vi znate šta je sa mnom, i kako sam, sve će vam obznaniti Tihik, ljubljeni brat i vjerni službenik u Gospodu,
22 Koga poslah k vama sa istom svrhom, da znate šta je s nama, i da utješi vaša srca.
23 Neka je mir braći, i ljubav s vjerom, od Boga Oca i Gospoda Isusa Hrista.
24 Milost neka bude sa svima onima koji ljube našega Gospoda Isusa Hrista u iskrenosti. Amin.

Poslanica Filipljanima — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Poslanica Filipljanima 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pavle i Timotije, sluge Isusa Hrista, svim svecima u Hristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i poslužnicima:
2 Milost vam i mir od Boga Oca našeg, i od Gospoda Isusa Hrista.
3 Zahvaljujem Bogu svome za svaki spomen na vas;
4 Uvijek u svakoj svojoj molitvi s radošću molim za sve vas,
5 Zbog vašega udjela u jevanđelju od prvoga dana dosad,
6 Uvjeren u ovo: da će onaj koji je započeo dobro djelo u vama dovršiti ga do dana Isusa Hrista.
7 I pravo je što tako mislim o svima vama, jer vas imam u srcu: kako u mojim okovima, tako i u odbrani i potvrđivanju jevanđelja, svi ste vi učesnici moje milosti.
8 Jer svjedok mi je Bog, koliko čeznem za svima vama srcem Isusa Hrista.
9 I molim se za to da vaša ljubav sve više i više obiluje u spoznaji i u svakom rasuđivanju,
10 Da možete razabrati ono što je izvrsno; da budete iskreni i besprekorni za dan Hristov,
11 Ispunjeni plodovima pravednosti, koji su po Isusu Hristu, na slavu i hvalu Božju.
12 Ali htio bih da razumijete, braćo, da je to što mi se dogodilo ispalo kao napredovanje jevanđelja,
13 Tako da su moji okovi u Hristu postali poznati po svoj palati i svugdje drugdje,
14 Pa se mnogi od braće u Gospodu, ohrabreni mojim okovima, većma usuđuju neustrašivo govoriti riječ.
15 Neki, doduše, iz zavisti i nadmetanja, no neki i iz dobre volje Hrista propovijedaju.
16 Jedni Hrista propovijedaju iz prkosa, neiskreno, misleći da pridodaju nevolju mojim okovima,
17 A drugi iz ljubavi, znajući da sam postavljen za odbranu jevanđelja.
18 Šta onda? Svejedno se, na svaki način, bilo pritvorno ili istinito, propovijeda Hrist; i u tome se radujem, jest, i radovaću se.
19 Jer znam da će mi se to okrenuti na spasenje kroz vašu molitvu i potporu Duha Isusa Hrista,
20 Po mom željnom očekivanju i nadi mojoj, da se ni u čemu neću postidjeti, nego da će se sa svom odvažnošću, kako uvijek, tako i sada, Hrist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, ili smrću.
21 Jer meni je živjeti Hrist, a umrijeti dobitak.
22 Ali, ako mi je živjeti u tijelu plodno djelovanje, tada ne znam šta odabrati.
23 Jer pritiješnjen sam između dvoga, imajući želju otići i s Hristom biti, što je mnogo bolje,
24 Ali ostati u tijelu potrebnije je radi vas.
25 I uvjeren u to, znam da ću ostati te dalje biti sa svima vama za vaš napredak i radost vjere,
26 Da vaš ponos zbog mene bude obilniji u Hristu Isusu kada ponovo dođem k vama.
27 Samo se vladajte dostojno jevanđelja Hristovog da, došao ja i vidio vas ili bio odsutan, mogu čuti za vas da čvrsto stojite u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za vjeru jevanđelja,
28 Ne plašeći se ni u čemu svojih protivnika; kojima je to očit znak propasti, a vama spasenja, i to od Boga.
29 Jer vama je zbog Hrista dano kao milost ne samo u njega vjerovati, nego za njega i trpjeti,
30 Imajući istu borbu kakvu ste u meni vidjeli, a i sada čujete da je u meni.

Poslanica Filipljanima 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ako ima, stoga, ikakve utjehe u Hristu, ili ikakva bodrenja ljubavi, ili ikakva zajedništva Duha, ili ikakvih nježnih osjećaja i milosrđā,
2 Ispunite moju radost time što ćete biti istomišljenici, imajući istu ljubav, jednodušni, jedno mislite.
3 Ništa ne činite iz nadmetanja ili isprazne slave, nego u poniznosti uma jedan drugoga smatrajte višim od sebe.
4 Nemojte gledati svaki na svoje, nego i na ono što je od drugih.
5 Neka u vama bude isto mišljenje koje bješe i u Hristu Isusu
6 Koji, premda u obličju Boga, nije grabežom smatrao biti jednak Bogu,
7 Nego se sām toga lišio i uzeo na sebe obličje sluge, i bješe načinjen po nalikosti čovjeka.
8 I, našavši se u izobraženju kao čovjek, ponizio se i postao poslušan do smrti, i to smrti na krstu.
9 Stoga ga je Bog i preuzvisio i darovao mu ime koje je iznad svakog imena:
10 Da se Isusovom imenu prigne svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića;
11 I da svaki jezik prizna da Isus Hrist jest Gospod, na slavu Boga Oca.
12 Stoga, ljubljeni moji, kao što ste uvijek poslušali, ne samo kao u mojoj prisutnosti, nego mnogo više sada u mojoj odsutnosti, sa strahom i drhtanjem odradite svoje spasenje.
13 Jer Bog je taj koji po svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti, i djelovati.
14 Sve činite bez mrmljanja i raspravljanja,
15 Da budete neporočni i bezazleni, sinovi Božji, besprekorni usred izopačenog i pokvarenog naraštaja u kom svijetlite kao svjetlila u svijetu
16 Držeći riječ života meni na radost za dan Hristov, da nisam uzalud trčao, niti se uzalud trudio.
17 Jest, ako se i izlivam na žrtvu i bogosluženje vaše vjere, radostan sam i radujem se sa svima vama.
18 Iz istog razloga i vi budite radosni, i radujte se sa mnom.
19 A uzdam se u Gospoda Isusa da ću vam uskoro poslati Timotija, da se i ja razveselim, razabravši kako vam je.
20 Jer nemam takvoga istomišljenika koji bi se za vas istinski pobrinuo.
21 Jer svi traže svoje, a ne ono što je Hrista Isusa.
22 A prokušanost njegovu znate, da je poput djeteta s ocem sa mnom služio u jevanđelju.
23 Nјega se, dakle, nadam poslati odmah, čim vidim kako će biti sa mnom.
24 A uvjeren sam u Gospodu da ću i sām uskoro doći.
25 No, smatrao sam nužnim da vam pošaljem Epafrodita, brata, saradnika i saborca mog, a vašeg poslanika i onoga ko je služio mojim potrebama.
26 Jer on je čeznuo za svima vama i bio je potišten što ste čuli da je obolio.
27 Jer zaista je bio gotovo nasmrt obolio: ali Bog mu se smilovao; i ne samo njemu, nego i meni, da ne bih imao žalost na žalost.
28 Stoga sam ga to brižnije poslao da se, kada ga opet vidite, obradujete, a ja da budem manje žalostan.
29 Primite ga, stoga, u Gospodu sa svom radošću; i poštujte takve:
30 Jer on se radi Hristovog djela približio smrti ne mareći za svoj život, kako bi nadoknadio nedostatak vaše službe prema meni.

Poslanica Filipljanima 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Naposljetku, braćo moja, radujte se u Gospodu. Pisati vam jedno te isto meni, vaistinu, nije mučno, ali je to za vas sigurnije.
2 Čuvajte se pasa, čuvajte se zlih radnika, čuvajte se osakaćenosti.
3 Jer obrezanje smo mi, koji u duhu štujemo Boga, i radujemo se u Hristu Isusu, i ne uzdamo se u tijelo.
4 Premda ja imam uzdanje i u tijelo. Misli li neko da se može uzdati u tijelo, ja još više:
5 Obrezan osmog dana, od roda sam Izraelovog, od Venijaminovog plemena, Jevrejin od Jevrejā; po zakonu, farisej,
6 Po revnosti, progonitelj crkve; po pravednosti koja je u zakonu, besprekoran.
7 Ali šta god mi bjehu dobici, zbog Hrista sam smatrao gubitkom.
8 Ipak, nesumnjivo sve i smatram gubitkom zbog izvrsnosti spoznaje Hrista Isusa, Gospoda mog, zbog koga sam sve izgubio i to izmetom smatram, da Hrista steknem
9 I nađem se u njemu, nemajući vlastitu pravednost koja je od zakona, nego onu koja je kroz vjeru Hristovu, pravednost koja je od Boga po vjeri:
10 Da mogu upoznati njega, i snagu njegovog vaskrsenja, i zajedništvo njegovih patnji, saobražavajući se njegovoj smrti
11 Ne bih li kako prispio k vaskrsenju mrtvih.
12 Ne kao da sam već postigao ili već postao savršen, nego i dalje idem za time ne bih li kako dohvatio to za šta sam i zahvaćen od Hrista Isusa.
13 Braćo, ja sām ne smatram da sam već dohvatio, no samo ovo: naime, da ono što je za mnom zaboravljam, a za onime što je preda mnom sežem;
14 Prema cilju težim, ka nagradi uzvišenog poziva Božjeg u Hristu Isusu.
15 Dajte, stoga, da ovako mislimo koji god smo savršeni, a ako šta drukčije mislite, Bog će vam upravo to otkriti.
16 Dakle, ono što smo već postigli, po tome pravilu i hodajmo, budimo iste misli.
17 Braćo, sljedbenici moji budite i uočite one koji hodaju po uzoru koji imate u nama
18 (Jer mnogi, o kojima sam vam često govorio i sada vam plačući govorim, hodaju kao neprijatelji Hristovoga krsta:
19 Nјima je svršetak pogibelj, Bog im je njihov trbuh, a slava im je u sramoti njihovoj; takvi misle na zemaljsko).
20 Jer naša je otadžbina u nebu, odakle i Spasitelja iščekujemo, Gospoda Isusa Hrista,
21 Koji će, prema djelotvornosti kojom sebi može sve i podložiti, preobraziti ovo naše bijedno tijelo i saobraziti ga svom slavnom tijelu.

Poslanica Filipljanima 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga, braćo moja mila i željena, radosti moja i vijenče moj, tako čvrsto stojte u Gospodu, mili moji.
2 Evodiju zaklinjem i Sintihiju zaklinjem da budu iste misli u Gospodu.
3 I tebe molim, vjerni saradniče, da pomogneš tim ženama koje su se u jevanđelju trudile sa mnom, i s Klimentom, i sa mojim ostalim saradnicima, čija su imena u knjizi života.
4 Radujte se u Gospodu uvijek; i ponovo velim, Radujte se.
5 Neka vaša umjerenost bude poznata svim ljudima. Gospod je blizu.
6 Ne budite zabrinuti ni za šta, nego neka se u svemu molitvom i iskanjem sa zahvaljivanjem obznanjuju vaše molbe Bogu.
7 I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvaće vaša srca i misli kroz Hrista Isusa.
8 Naposljetku, braćo, šta god je istinito, šta god je časno, šta god je pravedno, šta god je čisto, šta god je ljubazno, šta god je na dobrom glasu, ako je šta vrlina ili ako je šta pohvala, na to mislite.
9 Ono što ste i naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni, činite, i Bog mira biće s vama.
10 A obradovao sam se uveliko u Gospodu što je, napokon, ponovo procvalo vaše zanimanje za mene; premda ste i prije bili brižljivi, no niste imali priliku.
11 Ne govorim to zbog oskudice: jer naučio sam da budem zadovoljan u čemu god bio.
12 Znam kako je biti ponižen, i znam kako je obilovati; svugdje i u svemu sam navikao i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati.
13 Sve mogu kroz Hrista, koji me snaži.
14 Ipak, dobro ste učinili podijelivši sa mnom moju nevolju.
15 A znajte, Filipljani, i da mi se u početku jevanđelja, kada sam otputovao iz Makedonije, ni jedna crkva nije pridružila u pogledu davanja i primanja, osim vi jedini.
16 Čak ste i u Solun jedanput, i dvaput, poslali za moju potrebu.
17 Nije da tražim dar, nego tražim plod da obiluje na vaš račun.
18 Imam ja svega i obilujem: namiren sam primivši od Epafrodita ono što je od vas otpremljeno, miomiris, žrtvu dragu, ugodnu Bogu.
19 A moj će Bog ispuniti svaku vašu potrebu po svome bogatstvu u slavi po Hristu Isusu.
20 A Bogu i Ocu našem neka je slava u vijeke vjekova. Amin.
21 Pozdravite svakog sveca u Hristu Isusu. Pozdravljaju vas braća koja su sa mnom.
22 Pozdravljaju vas svi sveci, naročito oni iz ćesarevog doma.
23 Milost Gospoda našeg, Isusa Hrista, neka bude sa svima vama. Amin.

Poslanica Kološanima — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Poslanica Kološanima 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pavle, apostol Isusa Hrista po volji Božjoj, i Timotije naš brat,
2 Svecima i vjernoj braći u Hristu koja su u Kolosima: Milost vam i mir od Boga Oca našeg i Gospoda Isusa Hrista.
3 Blagodarimo Bogu i Ocu Gospoda našeg Isusa Hrista, moleći za vas svagda,
4 Jer smo čuli za vašu vjeru u Hristu Isusu i za ljubav koju imate prema svim svecima,
5 Za nadu koja je pohranjena za vas u nebu, o kojoj ste već čuli u riječi istine jevanđelja,
6 Koje je došlo k vama, kao i u sav svijet, i plod donosi i u vama od dana kada ste čuli za nj i upoznali milost Božju u istini:
7 Kako ste i naučili od Epafre, našega dragog sasluge, koji je vjeran Hristov službenik za vas,
8 Koji nas je i izvijestio o vašoj ljubavi u Duhu.
9 Zbog toga se i mi, od dana kada smo to čuli, ne prestajemo za vas moliti, i želimo da se ispunite spoznajom njegove volje u svoj mudrosti i duhovnom razumijevanju,
10 Da biste hodali dostojno Gospoda i u svemu mu ugodili, donoseći plod u svakom dobrom djelu i rastući u spoznaji Boga,
11 Osnaženi svom snagom, po njegovoj veličanstvenoj moći, za svaku strpljivost i dugotrpeljivost s radošću;
12 Zahvaljujući Ocu, koji nas je osposobio da budemo učesnici u nasljedstvu svetaca u svjetlu;
13 Koji nas je izbavio od vlasti tame, i prenio nas u kraljevstvo svoga dragoga Sina,
14 U kome imamo otkupljenje kroz njegovu krv, to jest oproštenje grijehā;
15 Koji je slika nevidljivog Boga, prvorođenac svakog stvorenja.
16 Jer po njemu je stvoreno sve što je u nebu i što je na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestoli, bilo gospodstva, bilo vođstva, bilo vlasti: sve je po njemu i za njega stvoreno,
17 I on je prije svega i po njemu je sve sadržano.
18 On je i glava tijela, crkve; on je početak, prvorođenac od mrtvih; da u svemu ima prvenstvo.
19 Jer svidjelo se Ocu da u njemu prebiva sva punina
20 I da, ostvarivši mir kroz krv njegovoga krsta, po njemu pomiri sa sobom sve: bilo ono na zemlji, ili ono u nebu.
21 I vas, koji nekad bjeste opakim djelima otuđeni i neprijatelji svojim razumom, sada je izmirio
22 U svom zemaljskom tijelu kroz smrt, da vas predstavi pred sobom svete, bez mane i besprigovorne:
23 Ako nastavite u vjeri utemeljeni i učvršćeni, i neodvojivi od nade jevanđelja koje ste čuli, i koje bī propovijedano svakom stvorenju koje je pod nebom, a kome sam ja, Pavle, učinjen službenikom.
24 Radujem se sada u svojim patnjama za vas, i na svome tijelu dopunjujem ono što preostaje Hristovim mukama za njegovo tijelo, koje je crkva,
25 Kojoj sam učinjen službenikom, po udjeljenju Božjem koje mi je dano za vas, da ispunim riječ Božju,
26 To jest tajinstvo koje bješe skriveno od vjekova i od naraštajā, ali sada je obznanjeno njegovim svecima,
27 Kojima je Bog htio obznaniti šta je bogatstvo slave toga tajinstva među neznabošcima; to je Hrist u vama, nada slave,
28 Koga mi navješćujemo, opominjući svakoga čovjeka i poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti, da bismo svakoga čovjeka predstavili savršenim u Hristu Isusu:
29 Za to se ja i trudim, stremeći po njegovoj djelotvornosti koja moćno djeluje u meni.

Poslanica Kološanima 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jer htio bih da znate koliku borbu podnosim za vas, i za one u Laodikiji, i za sve koji nisu u tijelu vidjeli moje lice;
2 Da se utješe njihova srca, upletena u ljubavi, i do svega bogatstva punine shvatanja, do spoznaje tajinstva Boga, i Oca, i Hrista,
3 U kome su skrivena sva blaga mudrosti i znanja.
4 A ovo govorim zato da vas kojim slučajem ne bi neko prevario zavodljivim riječima.
5 Jer iako sam tijelom odsutan, ipak sam u duhu s vama, radujući se i promatrajući vaš red i čvrstoću vaše vjere u Hrista.
6 Stoga, kao što ste primili Hrista Isusa Gospoda, tako u njemu hodajte:
7 Ukorijenjeni i nazidani u njemu i učvršćeni u vjeri, kao što bjeste poučeni, obilujući u njoj sa zahvaljivanjem.
8 Pazite da vas neko, kojim slučajem, ne zarobi kroz mudroslovlje i ispraznu obmanu, po ljudskom predanju, po stihijama svijeta, a ne po Hristu.
9 Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina Božanstva.
10 I vi ste potpuni u njemu, koji je glava svakog vođstva i vlasti,
11 U kome ste i obrezani nerukotvorenim obrezanjem, u odlaganju tijela putenih grijeha obrezanjem Hristovim:
12 Ukopani ste s njim u krštenju, u kome ste i suvaskrsli s njim putem vjere djelotvorne snage Boga, koji ga je vaskrsao od mrtvih.
13 I vas, koji bjeste mrtvi u svojim grijesima i neobrezanosti svoga tijela, oživio je on zajedno s njim, oprostivši vam sve prestupe;
14 Izbrisavši obveznicu s odredbama koja bješe protiv nas, koja nam bješe oprečna, i uklonio ju je s puta zakucavši je na krst;
15 I razoružavši vođstva i vlasti, javno ih je pokazao, pobijedivši ih u tome.
16 Neka vas, stoga, niko ne osuđuje zbog jela ili pića, ili u pogledu nekog praznika, ili mlađaka, ili sabatnjih dana,
17 Koji su sjena onoga što ima doći, a tijelo je Hristovo.
18 Neka vas niko prevarno ne zakida za vašu nagradu svojevoljnom poniznošću i štovanjem anđelā, zadirući u ono što nije vidio, isprazno se nadimajući svojim tjelesnim umom
19 I ne držeći se Glave, od koje sve tijelo zglobovima i vezama opskrbljivano i zajedno upleteno raste rastom Božjim.
20 Ako ste, dakle, umrli s Hristom stihijama svijeta, zašto se, kao da još živite u svijetu, podlažete propisima
21 (Ne diraj; ne kušaj; ne dotiči;
22 Koji će svi upotrebom propasti) po zapovijestima i naukama ljudskim?
23 Koji imaju samo izgled mudrosti u samovoljnom štovanju, i poniznosti, i zanemarivanju tijela, no uopšte nisu na čast, nego za udovoljavanje tijelu.

Poslanica Kološanima 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ako ste, dakle, s Hristom vaskrsli, tražite ono što je gore, gdje Hrist sjedi zdesna Bogu.
2 Za onime što je gore težite, ne za ovime na zemlji:
3 Jer umrli ste i život vaš skriven je s Hristom u Bogu.
4 Kada se pojavi Hrist, koji je život naš, tada ćete se i vi pojaviti s njime u slavi.
5 Umrtvite, stoga, svoje udove koji su na zemlji: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu, što je idolopoklonstvo,
6 Zbog čega dolazi gnjev Božji na djecu neposlušnosti,
7 U čemu ste i vi hodali nekada, kada ste u tome živjeli.
8 Ali sada i vi odložite sve ovo: srdžbu, gnjev, opakost, huljenje, prljav govor van iz vaših usta.
9 Ne lažite jedan drugoga, budući da ste svukli staroga čovjeka s njegovim djelima
10 I odjenuli novoga čovjeka, koji se obnavlja u spoznaji prema slici onoga koji ga je stvorio,
11 Gdje nema ni Grka ni Judejca, obrezanja ni neobrezanja, Varvarina, Skita, roba ni slobodnoga, nego je Hrist sve, i u svima.
12 Obucite stoga, kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni, milosrdno saosjećanje, ljubaznost, poniznost uma, krotost, dugotrpeljivost,
13 Podnoseći jedni druge i opraštajući jedan drugome, ako ko ima pritužbu na koga: kao što je Hrist oprostio vama, tako i vi činite.
14 A povrh svega ovoga obucite ljubav, koja je veza savršenstva.
15 I neka u vašim srcima vlada mir Božji, na koji ste i pozvani u jednome tijelu; i zahvalni budite.
16 Riječ Hristova neka bogato prebiva u vama u svoj mudrosti; poučavajte i opominjite jedan drugoga psalmima i hvalospjevima i duhovnim pjesmama, pjevajući s milošću u svojim srcima Gospodu.
17 I šta god činite riječju ili djelom, sve činite u ime Gospoda Isusa zahvaljujući Bogu i Ocu po njemu.
18 Žene, pokoravajte se vlastitim muževima, kao što dolikuje u Gospodu.
19 Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima.
20 Djeco, slušajte svoje roditelje u svemu, jer je to ugodno Gospodu.
21 Očevi, ne razdražujte svoju djecu da se ne obeshrabre.
22 Sluge, slušajte u svemu svoje gospodare po tijelu; ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Boga:
23 I šta god činite, srdačno to činite kao Gospodu, a ne ljudima,
24 Znajući da ćete od Gospoda primiti nagradu nasljedstva: jer Gospodu Hristu služite.
25 A onaj ko čini nepravdu, primiće za ono što je nepravedno učinio: i nema pristrasnosti.

Poslanica Kološanima 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Gospodari, dajite svojim slugama ono što je pravedno i pošteno, znajući da i vi imate Gospodara u nebu.
2 U molitvi ustrajavajte, i bdijte u njoj sa zahvaljivanjem
3 Moleći i za nas, da nam Bog otvori vrata izražavanja, da govorimo tajinstvo Hristovo, zbog koga sam i okovan;
4 Da ga objavim, govoreći kako treba.
5 Hodajte u mudrosti u odnosu na one koji su napolju, iskupljujući vrijeme.
6 Neka vaš govor uvijek bude milostan, solju začinjen, da znate svakome odgovoriti kako treba.
7 A o meni će vam sve obznaniti Tihik, ljubljeni brat i vjerni službenik i sasluga u Gospodu,
8 Koga sam poslao k vama upravo stoga da dozna kako ste i da utješi vaša srca,
9 S Onisimom, vjernim i ljubljenim bratom, koji je jedan od vas. Oni će vam obznaniti sve što se radi ovdje.
10 Pozdravlja vas Aristarh, koji je sa mnom u sužanjstvu, i Marko, Varnavin nećak (o kome ste primili naredbe da ga primite, ako dođe k vama),
11 I Isus, zvani Just, koji su iz obrezanja. Oni su moji jedini saradnici za kraljevstvo Božje koji su mi bili na utjehu.
12 Pozdravlja vas Epafra, koji je jedan od vas, sluga Hristov. On se uvijek gorljivo trudi za vas u molitvama da se održite savršeni i potpuni u svoj volji Božjoj.
13 Jer svjedočim za njega, da ima veliku revnost za vas, i za one koji su u Laodikiji, i one u Jerapolju.
14 Pozdravljaju vas Luka, ljubljeni ljekar, i Dima.
15 Pozdravite braću koja su u Laodikiji, i Nimfana, i crkvu koja je u njegovoj kući.
16 A kada se ova poslanica pročita kod vas, pobrinite se da se pročita i u crkvi Laodikijaca; i da vi pročitate poslanicu iz Laodikije.
17 I recite Arhipu, Pazi na službu koju si primio u Gospodu, da je ispuniš.
18 Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Sjećajte se mojih okova. Milost neka je s vama. Amin.

Prva poslanica Solunjanima — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Prva poslanica Solunjanima 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pavle, i Silvan, i Timotije, crkvi Solunjana koja je u Bogu Ocu i u Gospodu Isusu Hristu: Milost vam i mir od Boga Oca našeg, i Gospoda Isusa Hrista.
2 Blagodarimo Bogu uvijek za sve vas spominjući vas u svojim molitvama,
3 Neprestano se sjećajući vašeg djela vjere, truda ljubavi i strpljivosti nade u Gospoda našeg, Isusa Hrista, pred Bogom i našim Ocem,
4 Znajući, braćo ljubljena, za vaše izabranje od Boga.
5 Jer naše jevanđelje nije došlo k vama samo u riječi, nego i u snazi, i u Duhu Svetom, i u mnogom pouzdanju; kao što znate kakvi među vama zbog vas bjesmo.
6 I vi ste postali sljedbenici naši i Gospodovi, primivši riječ u mnogoj nevolji, s radošću Duha Svetog,
7 Tako da ste bili uzor svima koji vjeruju u Makedoniji i Ahaji.
8 Jer od vas je odjeknula riječ Gospodova, ne samo u Makedoniji i Ahaji, nego se na svakom mjestu i vjera vaša prema Bogu tako proširila da nama nije potrebno išta govoriti o tome.
9 Jer oni sāmi o nama pripovijedaju kako smo došli k vama i kako ste se od idolā okrenuli k Bogu, da služite Bogu živom i istinskom
10 I iščekujete s neba Sina njegovog, kog je on vaskrsao od mrtvih, to jest Isusa, koji nas izbavi od gnjeva što dolazi.

Prva poslanica Solunjanima 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jer sami znate, braćo, da naš dolazak k vama nije bio uzaludan.
2 Premda smo, kao što znate, već prije pretrpjeli i bili zlostavljani u Filipima, odvažili smo se u Bogu našem iznijeti vam, i to uz tešku borbu, jevanđelje Božje.
3 Jer naše bodrenje nije bilo iz obmane, ni nečistoće, ni u prevari,
4 Nego, kako je prosudio Bog povjeriti nam jevanđelje, tako i govorimo; ne kao da ugađamo ljudima, nego Bogu, koji prosuđuje naša srca.
5 Jer nikada se, kao što i znate, nismo poslužili ni laskavom riječju, ni prikrivenom pohlepom; Bog je svjedok;
6 Niti smo iskali slavu od ljudi, niti od vas, ni od drugih, premda smo se mogli nametnuti kao Hristovi apostoli.
7 No bili smo među vama blagi, kao što dojilja doji i njeguje svoju djecu.
8 Tako smo vam, ganutljivo vas željni, htjeli predati ne samo Božje jevanđelje, nego i svoje duše: jer ste nam omiljeli.
9 Jer sjećate se, braćo, našega truda i napora: radeći noću i danju, jer nismo htjeli opteretiti ikoga od vas, propovijedali smo vam jevanđelje Božje.
10 Vi ste svjedoci, i Bog takođe, kako smo se sveto, i pravedno, i besprekorno ponašali među vama koji vjerujete;
11 Kao što znate kako smo svakoga od vas, kao otac svoju djecu, podsticali, tješili i zaklinjali,
12 Da hodate dostojno Boga, koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu.
13 Zbog toga i mi neprestano zahvaljujemo Bogu što ste, primivši riječ poruke Božje koju ste čuli od nas, istu prihvatili ne kao riječ ljudsku, nego onakvu kakva vaistinu jest, riječ Božju koja učinkovito djeluje i u vama koji vjerujete.
14 Jer vi ste, braćo, postali sljedbenici crkava Božjih koje su u Judeji u Hristu Isusu; jer i vi ste isto pretrpjeli od svojih zemljaka kao i oni od Judejaca,
15 Koji su ubili i Gospoda Isusa i svoje vlastite proroke, i nas progonili; ni Bogu ne ugađaju, i protive se svim ljudima
16 Zabranjujući nam da govorimo neznabošcima da bi se spasili, da dopune mjeru svojih grijeha: jer došao je na njih konačan gnjev.
17 A mi, braćo, bivši odvojeni od vas na kratko vrijeme prisustvom, ali ne i u srcu, ipak sve više s velikom željom nastojasmo vidjeti vaše lice.
18 Stoga smo htjeli doći k vama, ja, Pavle, i jedanput i dvaput, ali nas je spriječio Satana.
19 Jer šta je naša nada, ili radost, ili vijenac slavljenja? Niste li to vi pred našim Gospodom Isusom Hristom za njegovog dolaska?
20 Jer vi ste naša slava i radost.

Prva poslanica Solunjanima 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga nam se, kad više nismo mogli izdržati, učinilo dobrim da ostanemo sami u Atini
2 Pa smo poslali Timotija, brata našeg, službenika Božjeg i našeg saradnika u jevanđelju Hristovom, da vas učvrsti i utješi u pogledu vaše vjere,
3 Da se niko ne pokoleba ovim nevoljama; jer sami znate da smo za to određeni.
4 Jer kad smo bili s vama, unaprijed smo vam rekli da ćemo trpjeti nevolje; što se, kao što znate, i dogodilo.
5 Iz tog razloga ja, kad više nisam mogao izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri; da vas možda nije, kojim slučajem, kušač iskušavao, pa je uzaludan bio trud naš.
6 Ali sada, kada se Timotije od vas k nama vratio i donio nam dobru vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas uvijek imate u dobrom spomenu i čeznete vidjeti nas kao i mi vas,
7 Zbog toga smo se, braćo, preko vas, po vašoj vjeri, utješili u svoj svojoj tjeskobi i nevolji:
8 Jer mi živimo tek sada, kada ste vi postojani u Gospodu.
9 Jer kojom bismo hvalom mogli Bogu ponovo uzvratiti za vas za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred svojim Bogom,
10 Moleći se prekomjerno noću i danju da vidimo vaše lice i dopunimo ono što nedostaje vašoj vjeri?
11 A sām Bog i naš Otac, i naš Gospod Isus Hrist, neka upravi naš put prema vama.
12 Vama pak dao Gospod da rastete i obilujete u ljubavi jedan prema drugome i prema svim ljudima, kao i mi prema vama,
13 I učvrstio vam srca da budu besprekorna u svetosti pred Bogom, našim Ocem, za dolaska našega Gospoda Isusa Hrista sa svim njegovim svecima.

Prva poslanica Solunjanima 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nadalje vas, braćo, molimo i zaklinjemo po Gospodu Isusu da, kao što ste primili od nas kako vam dolikuje hodati i ugađati Bogu, tako sve više i više obilujete.
2 Jer znate koje smo vam zapovijesti dali po Gospodu Isusu.
3 Jer ovo je volja Božja, to jest vaše posvećenje, da se klonite bludnosti:
4 Da svako od vas zna kako svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju,
5 Ne u pohotnoj strasti, kao neznabošci koji ne poznaju Boga;
6 Da niko ni u čemu ne prelazi i vara svoga brata, jer Gospod je osvetnik za sve takvo, kao što smo vas već prije upozorili i posvjedočili vam.
7 Jer nije nas Bog pozvao na nečistoću, nego na svetost.
8 Stoga onaj ko to prezire, ne prezire čovjeka, nego Boga, koji nam je i dao svoga svetoga Duha.
9 A o bratoljublju nije potrebno da vam pišem, jer i sami ste od Boga poučeni da ljubite jedan drugoga.
10 I zaista to činite prema svoj braći, koji su posvuda u Makedoniji; ali vas zaklinjemo, braćo, da sve više i više napredujete,
11 I učite se biti mirni i svoje činiti, i raditi vlastitim rukama kao što smo vam zapovjedili:
12 Da hodate časno prema onima koji su napolju, i da vam ničega ne manjka.
13 Ali ne bih htio da budete u neznanju, braćo, u pogledu onih koji su usnuli, da ne tugujete kao ostali koji nemaju nadu.
14 Jer ako vjerujemo da je Isus umro i vaskrsnuo, isto tako će Bog i one koji su usnuli u Isusu privesti zajedno s njim.
15 Jer ovo vam velimo po riječi Gospodovoj, da mi, koji smo živi i preostali do Gospodovog dolaska, nećemo preteći one koji su usnuli.
16 Jer će sām Gospod, s povikom, s glasom arhanđela i s trubom Božjim sići s neba; i najprije će vaskrsnuti mrtvi u Hristu,
17 A potom ćemo mi, koji smo živi i preostali, zajedno s njima biti uzeti u oblake, te susresti Gospoda u vazduhu: i tako ćemo uvijek biti s Gospodom.
18 Stoga tješite jedan drugoga tim riječima.

Prva poslanica Solunjanima 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A što se tiče vremena i trenutaka, braćo, nema potrebe pisati vam.
2 Jer sāmi tačno znate da dan Gospodov dolazi kao lopov u noći.
3 Jer kada budu govorili, Mir i sigurnost, doći će na njih iznenadna propast kao trudovi na trudnicu; i neće umaknuti.
4 Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas taj dan zatekao kao lopov.
5 Svi ste vi djeca svjetla i djeca dana: nismo mi od noći, ni od tame.
6 Stoga, nemojmo spavati kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.
7 Jer oni koji spavaju, noću spavaju, i oni koji se opijaju, noću se opijaju.
8 A mi, koji smo od dana, trijezni budimo, stavimo na sebe oklop vjere i ljubavi, i kacigu, nadu spasenja.
9 Jer nije nas Bog odredio za gnjev, nego za postignuće spasenja po Gospodu našem, Isusu Hristu,
10 Koji je umro za nas da, bdili mi ili spavali, zajedno s njime živimo.
11 Stoga se tješite međusobno i izgrađujte jedan drugoga, kao što i činite.
12 I molimo vas, braćo, prepoznajte one koji se trude među vama, i nad vama su u Gospodu, i opominju vas,
13 I cijenite ih nadasve u ljubavi zbog njihova rada. I budite u miru međusobno.
14 Podstičemo vas, braćo, opominjite neuredne, bodrite malodušne, podržavajte slabe, budite strpljivi sa svima.
15 Gledajte da niko nikome zlom za zlo ne uzvrati; nego uvijek slijedite dobro, i jedan prema drugome, i prema svima.
16 Uvijek se radujte.
17 Neprestano se molite.
18 U svemu zahvaljujte: jer ovo je za vas volja Božja u Hristu Isusu.
19 Duha ne gasite.
20 Prorokovanja ne prezirite.
21 Sve provjeravajte; ono što je dobro, čvrsto držite.
22 Svakog se vida zla klonite.
23 A sām Bog mira neka vas potpuno posveti; i molim Boga da se sve vaše, duh, i duša, i tijelo, besprekornim sačuva za dolazak Gospoda našeg, Isusa Hrista.
24 Vjeran je onaj koji vas poziva, koji će to i učiniti.
25 Braćo, molite za nas.
26 Pozdravite svu braću svetim poljupcem.
27 Zaklinjem vas Gospodom da se ova poslanica pročita svoj svetoj braći.
28 Milost Gospoda našeg, Isusa Hrista, neka bude s vama. Amin.

Druga poslanica Solunjanima — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Druga poslanica Solunjanima 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pavle, i Silvan, i Timotije, crkvi Solunjana u Bogu Ocu našem i Gospodu Isusu Hristu:
2 Milost vam i mir od Boga Oca našeg i Gospoda Isusa Hrista.
3 Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braćo, kao što dolikuje, zato što neizmjerno raste vaša vjera i obiluje ljubav svakoga od vas prema drugome,
4 Tako da se mi sāmi ponosimo u vama u crkvama Božjim zbog vašeg strpljenja i vjere u svim vašim progonstvima i nevoljama koje podnosite;
5 Što je očigledan predznak pravednoga suda Božjeg, da ćete se naći dostojni kraljevstva Božjeg za koje i patite.
6 U stvari, pravo je da Bog uzvrati mukom onima koji vas muče,
7 A spokojem vama koji ste mučeni zajedno s nama, kada se Gospod Isus objavi s neba zajedno sa svojim moćnim anđelima,
8 Da u ognju plamenom izvrši osvetu na onima koji ne poznaju Boga, i na onima koji su neposlušni jevanđelju našega Gospoda Isusa Hrista:
9 Koji će biti kažnjeni vječitom propašću, daleko od Gospodovog lica i od slave snage njegove,
10 Kada se on, u onaj dan, dođe proslaviti u svojim svecima, i izazvati divljenje u svima koji vjeruju (jer se povjerovalo našem svjedočanstvu među vama).
11 Stoga i molimo uvijek za vas, da vas Bog naš smatra dostojnim ovoga poziva i ispuni svako zadovoljenje svoje dobrote, i djelo vjere u snazi;
12 Da se proslavi ime našega Gospoda Isusa Hrista u vama, i vi u njemu, po milosti našega Boga i Gospoda Isusa Hrista.

Druga poslanica Solunjanima 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Braćo, sada vas zaklinjemo dolaskom našega Gospoda Isusa Hrista i našim okupljanjem k njemu,
2 Da ne budete brzo pokolebani u umu ili uznemireni ni duhom, ni riječju, ni poslanicom kao od nas, kao da je nadohvat ruke dan Hristov.
3 Neka vas nijedan čovjek ne obmane ni na koji način: jer taj dan neće doći, osim ako najprije ne dođe otpadanje, i otkrije se čovjek grijeha, sin propasti,
4 Koji se protivi i uzdiže se iznad svega što se naziva Bogom ili što se štuje, tako da i u hram Božji zasjedne kao Bog, prikazujući sebe Bogom.
5 Ne sjećate li se da vam, dok sam još bio s vama, rekoh za ovo?
6 I sada znate šta ga zadržava da se objavi tek u svoje vrijeme.
7 Jer tajinstvo bezakonja već djeluje: samo onaj ko ga sada zadržava će zadržavati, dok on ne bude uklonjen s puta.
8 I tada će taj Bezakonik biti otkriven, koga će Gospod pogubiti duhom svojih usta i uništiti svjetlošću svoga dolaska:
9 Nјega, čiji je dolazak po djelovanju Sataninom sa svom silom, i znacima, i lažnim čudesima,
10 I sa svim nepravednim obmanjivanjem u onima koji propadaju; jer ne prihvatiše ljubav istine da bi se spasili.
11 I iz tog razloga će im Bog poslati snažnu zabludu, da bi povjerovali laži:
12 Da budu prokleti svi oni koji nisu povjerovali istini, nego su uživali u nepravednosti.
13 A mi moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospoda ljubljena, zato što vas je Bog od početka izabrao za spasenje kroz posvećenje Duha i vjere u istinu;
14 Na šta vas je pozvao po našem jevanđelju, na sticanje slave našega Gospoda Isusa Hrista.
15 Stoga, braćo, stojte čvrsto i držite se predanja kojima ste bili poučeni, bilo riječju, ili našom poslanicom.
16 A sām naš Gospod Isus Hrist, i Bog, to jest Otac naš, koji nas je ljubio i kroz milost nam dao vječitu utjehu i dobru nadu,
17 Neka utješi vaša srca i učvrsti vas u svakoj dobroj riječi i djelu.

Druga poslanica Solunjanima 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Na kraju, braćo, molite za nas, da riječ Gospodova nesmetano napreduje i proslavlja se, kao što je kod vas:
2 I da izbavljeni budemo od nerazumnih i opakih ljudi; jer nemaju svi vjeru.
3 Ali vjeran je Gospod, koji će vas učvrstiti, i sačuvati vas od zla.
4 I mi se uzdamo u Gospoda u pogledu vas, da činite i da ćete činiti ono što vam zapovijedamo.
5 A Gospod neka upravi vaša srca k ljubavi Božjoj, i ka strpljivom čekanju Hrista.
6 Sada vam, braćo, zapovijedamo u ime našega Gospoda Isusa Hrista, da se klonite svakoga brata koji hoda neuredno, a ne prema predanju koje je primio od nas.
7 Ta sami znate kako treba da nas slijedite: jer nismo se ponašali neuredno među vama,
8 Niti smo nizašta jeli nečiji hljeb, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili, kako ne bismo opteretili ikoga od vas.
9 Ne zato što na to nemamo pravo, nego da vam sebe damo kao uzor da nas slijedite.
10 Jer još kad bjesmo s vama zapovjedismo vam ovo: da ne treba ni da jede onaj ko neće da radi.
11 Jer čujemo da neki među vama hodaju neuredno, uopšte ne rade, nego su nametljivci.
12 Sada takvima zapovijedamo i opominjemo ih u našem Gospodu Isusu Hristu da s mirom rade i jedu vlastiti hljeb.
13 A vi, braćo, ne posustajte u činjenju dobra.
14 A ako ko neće da sluša našu riječ iz ove poslanice, zabilježite tog čovjeka i ne družite se s njim, da se postidi.
15 Ipak, nemojte ga smatrati neprijateljem, nego ga opominjite kao brata.
16 A sām Gospod mira dao vam mir uvijek i na svaki način. Gospod neka bude sa svima vama.
17 Pozdrav mojom rukom, Pavlovom, što je znak u svakoj poslanici: ovako ja pišem.
18 Milost našega Gospoda Isusa Hrista neka bude sa svima vama. Amin.

Prva poslanica Timotiju — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Prva poslanica Timotiju 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pavle, apostol Isusa Hrista po zapovijesti Boga, Spasitelja našeg, i Gospoda Isusa Hrista, koji je naša nada;
2 Timotiju, mom vlastitom sinu u vjeri: Milost, milosrđe i mir od Boga Oca našeg i Hrista Isusa Gospoda našeg.
3 Kao što sam te zamolio kada sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efesu da zapovjediš nekima da ne naučavaju drugu nauku,
4 I da ne priklanjaju pažnju bajkama i beskrajnim rodoslovljima, koje više služe raspravama negoli Božjem izgrađivanju u vjeri.
5 A svrha te zapovijesti je ljubav iz čista srca, i dobre savjesti, i vjere iskrene,
6 Od koje su neki, promašivši, zastranili u praznorječje,
7 Zaželjevši da budu učitelji zakona, ne shvatajući ni šta govore, ni šta tvrde.
8 A znamo da je zakon dobar, ako se čovjek njime služi zakonito,
9 Svjestan ovoga: da zakon nije donesen za pravednika, nego za bezakonike i neposlušne, za nepobožne i grešnike, za nesvete i svetogrdnike, za oceubice i majkoubice, za krvnike ljudske,
10 Za kurvare, za one koji se kaljaju s muškarcima, za ljudokradice, za lažljivce, za krivokletnike, i ima li još čega što je protivno zdravoj nauci;
11 Prema slavnom jevanđelju blagoslovenoga Boga, koje mi je povjereno.
12 I zahvaljujem onome koji me je osposobio, Hristu Isusu, Gospodu našem, jer me je smatrao vjernim, postavivši u službu mene
13 Koji prije bjeh hulnik, i progonitelj, i nasilnik; ali sam zadobio milosrđe, jer sam to činio u neznanju i nevjeri.
14 A milost Gospoda našeg neizmjerno je obilovala zajedno s vjerom i ljubavlju koja je u Hristu Isusu.
15 Vjerodostojna je ova riječ i vrijedna potpunog prihvatanja: da je Hrist Isus došao na svijet da spasi grešnike; od kojih sam prvi ja.
16 Ipak sam pomilovan zato, da na meni prvome Isus Hrist pokaže svu dugotrpeljivost, kao primjer onima koji će ga ubuduće povjerovati za život vječiti.
17 A Kralju vječnom, besmrtnom, nevidljivom, jedinome mudrome Bogu, neka je čast i slava u vijeke vjekova. Amin.
18 Ovu zapovijest ti predajem, sine Timotije, u skladu s pređašnjim proroštvima u vezi sa tobom, da biješ po njima dobar boj,
19 Držeći vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom u pogledu vjere.
20 Od njih su Imenej i Aleksandar, koje sam predao Satani da se nauče da ne hule.

Prva poslanica Timotiju 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga, prije svega, pozivam na to da se obavljaju prošnje, molitve, zastupanja i zahvaljivanje za sve ljude,
2 Za kraljeve, i za sve koji su na vlasti; da miran i spokojan život poživimo u svoj pobožnosti i čestitosti.
3 Jer ovo je dobro i ugodno pred našim Spasiteljem, Bogom,
4 Koji hoće da se svi ljudi spasu i dođu do poznanja istine.
5 Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hrist Isus,
6 Koji je sebe samoga dao kao otkupninu za sve, za svjedočanstvo u svoje vrijeme.
7 Zbog toga sam postavljen za propovjednika i apostola (istinu govorim u Hristu, ne lažem), učitelja neznabožaca u vjeri i istini.
8 Hoću, dakle, da muškarci mole na svakome mjestu podižući svete ruke, bez gnjeva i dvoumljenja.
9 Isto tako, neka se i žene ukrašavaju doličnim izgledom, čednošću i razboritošću; ne pletenom kosom, ili zlatom, ili biserjem, ili skupom odorom;
10 Nego (kao što dolikuje ženama koje ispovijedaju pobožnost) dobrim djelima.
11 Žena neka u tišini uči sa svom podložnošću.
12 A ženi ne dopuštam da poučava, niti da vlada nad muškarcem, nego neka bude tiha.
13 Jer Adam je bio oblikovan prvi, a potom Eva.
14 I nije Adam bio obmanut, nego je žena, obmanuta, učinila prekršaj.
15 No ona će se spasiti rađanjem djece, ako ustraju u vjeri i ljubavi i svetosti s razboritošću.

Prva poslanica Timotiju 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Vjerodostojna je ova riječ: Želi li ko nadgledništvo, dobar posao želi.
2 Stoga nadglednik treba biti besprekoran, jedne žene muž, trijezan, razborit, pristojan, gostoljubiv, sposoban poučavati;
3 Ne odan vinu, ne nasilan, ne gramziv za prljavim dobitkom; nego suzdržljiv, ne svadljiv, ne pohlepan;
4 Da svojom kućom dobro upravlja, držeći svoju djecu u podložnosti sa svom ozbiljnošću
5 (Jer ne zna li ko svojom kućom upravljati, kako će za crkvu Božju brinuti?);
6 Ne novajlija, da ne bi bio ponesen gordošću i pao u đavolovu osudu.
7 Štaviše, treba imati i lijepo svjedočanstvo od onih napolju; da ne bi u sramotu upao i u zamku đavolovu.
8 Poslužnici isto tako treba da budu ozbiljni, ne dvolični, ne odani mnogome vinu ni gramzivi za prljavim dobitkom,
9 Držeći tajinstvo vjere u čistoj savjesti.
10 I da se najprije prokušaju, a potom neka vrše službu poslužnika, ako se nađu besprekorni.
11 Žene njihove isto tako moraju biti ozbiljne, ne klevetnice, nego trijezne, vjerne u svemu.
12 Poslužnici neka budu jedne žene muževi, koji dobro upravljaju djecom i svojim kućama.
13 Jer oni koji dobro poslužuju, stiču častan položaj i veliku smjelost u vjeri koja je u Hristu Isusu.
14 Ovo ti pišem, nadajući se da ću uskoro doći k tebi;
15 Ali ako se zadržim, da znaš kako treba da se ponašaš u kući Božjoj, koja je crkva Boga živoga, stub i temelj istine.
16 A neosporno je veliko tajinstvo pobožnosti: Bog bješe očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđelā, propovijedan neznabošcima, vjerovan u svijetu, primljen u slavu.

Prva poslanica Timotiju 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A Duh izričito govori da će u posljednjim vremenima neki odstupiti od vjere, priklanjajući se zavodničkim duhovima i đavolskim naukama;
2 Licemjerno lažući, vrućim gvožđem ožigosani u vlastitoj savjesti;
3 Zabranjujući vjenčavanje i zapovijedajući suzdržavanje od jelā, koja je Bog stvorio da ih prihvataju sa zahvalnošću oni koji vjeruju i poznaju istinu.
4 Jer svako je Božje stvorenje dobro, i ništa ne treba odbaciti, ako se prima sa zahvalnošću,
5 Jer se posvećuje Božjom riječju i molitvom.
6 Ako na to podsjećaš braću, bićeš dobar službenik Isusa Hrista, hranjen riječima vjere i dobre nauke za kojom si pošao.
7 A svjetovnih se i bapskih priča kloni, i vježbaj se radije u pobožnosti.
8 Jer tjelesno vježbanje malo koristi, ali pobožnost je svemu korisna, jer ima obećanje života, ovog sadašnjeg i onog budućeg.
9 Vjerodostojna je ta riječ i vrijedna potpunog prihvatanja.
10 Ta, za to se trudimo i podnosimo sramotu, jer se uzdamo u Boga živoga, koji je Spasitelj svih ljudi, naročito onih koji vjeruju.
11 To zapovijedaj i naučavaj.
12 Neka niko ne prezire tvoju mladost; nego budi uzor vjernicima u riječi, u ponašanju, u ljubavi, u duhu, u vjeri, u čistoći.
13 Dok ne dođem, posveti se čitanju, opominjanju, nauci.
14 Ne zanemaruj dar što je u tebi, koji ti je bio dan po proroštvu, polaganjem ruku starješinstva.
15 O ovome sozercavaj; tome se potpuno predaj, da tvoj napredak bude očigledan svima.
16 Pripazi na samoga sebe, i na nauku; ustraj u tome: jer ćeš, čineći to, spasiti i sebe, i one koji te slušaju.

Prva poslanica Timotiju 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Starca ne karaj, nego ga zaklinji kao oca; a mladiće kao braću;
2 Starice kao majke; djevojke kao sestre, sa svom čistoćom.
3 Poštuj udovice koje su, vaistinu, udovice.
4 Ali ako koja udovica ima djecu ili unuke, neka se najprije nauče iskazivati pobožnost u vlastitom domu i uzvraćati roditeljima, jer je to dobro i ugodno pred Bogom.
5 A ona koja je zaista udovica, i sama, pouzdaje se u Boga te provodi noć i dan u iskanjima i molitvama,
6 Ali ona koja živi u nasladi, živa je već umrla.
7 Zapovijedaj i to, da budu besprekorne.
8 Ali ako se ko ne stara za svoje, naročito za ukućane, porekao je vjeru i gori je od nevjernika.
9 U popis neka se ne unosi udovica mlađa od šezdeset godina, koja je bila žena jednoga muža,
10 I ima svjedočanstvo o dobrim djelima; ako je djecu vaspitavala, ako je strancima gostoljublje iskazivala, ako je svecima noge prala, ako je nevoljnima pomagala, ako je marljivo išla za svakim dobrim djelom.
11 A mlađe udovice odbijaj: jer kada ih obuzme putenost protivna Hristu, hoće da se udaju;
12 Primaju osudu, zato što su odbacile svoju prvu vjeru.
13 Uz to se, skitajući po kućama, nauče biti besposlene; i ne samo besposlene, nego i brbljive i nametljive, govoreći ono što ne bi smjele.
14 Stoga želim da se mlađe žene udaju, djecu rađaju, vode domaćinstvo i ne daju protivniku nikakvu priliku za prebacivanje.
15 Jer neke su već zastranile za Satanom.
16 Ako ikoji vjernik ili vjernica ima udovice, neka im pomaže i neka se ne opterećuje crkva, da se može pomoći onima koje su zaista udovice.
17 Starješine koje dobro upravljaju neka se smatraju dostojnima dvostruke časti, naročito one koje se trude u riječi i nauci.
18 Jer pismo veli, Volu koji vrše žito ne zavezuj usta. I, Vrijedan je radnik nagrade svoje.
19 Protiv starješine tužbu ne primaj, osim pred dva ili tri svjedoka.
20 One koji griješe ukori pred svima, da i drugi imaju straha.
21 Zaklinjem te pred Bogom, i Gospodom Isusom Hristom, i izabranim anđelima, da se toga držiš bez predrasude, ne čineći ništa iz pristrasnosti.
22 Ruke prebrzo ni na koga ne polaži, niti učestvuj u tuđim grijesima; sebe čistim čuvaj.
23 Ne pij više vodu, nego uzimaj pomalo vina zbog svoga želuca i svojih čestih slabosti.
24 Grijesi nekih ljudi očigledni su unaprijed i idu prije na sud, a nekih idu kasnije.
25 Tako su i dobra djela nekih očigledna unaprijed; a ona koja su drukčija, ne mogu se prikriti.

Prva poslanica Timotiju 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Koji god su pod jarmom, to jest sluge, svoje gospodare neka smatraju dostojnima svake časti, da se ne bi hulilo Božje ime i njegova nauka.
2 A oni koji imaju gospodare vjernike, neka ih ne preziru, zato što su braća; nego neka im još bolje služe, jer su vjerni i ljubljeni ti koji primaju dobročinstvo. Ovo naučavaj i opominji.
3 Ako ko naučava drukčije, i ne pristaje uza zdrave riječi, to jest riječi našega Gospoda Isusa Hrista, i nauku koja je u skladu s pobožnošću,
4 Taj je gord, ništa ne zna, nego boluje od zapitkivanja i prepiranja, od čega nastaje zavist, svađa, klevete, zla sumnjičenja,
5 Zaludne raspre ljudi iskvarena uma i lišenih istine, koji smatraju da je dobitak pobožnost: takvih se kloni.
6 Ali pobožnost zadovoljna onime što ima velik je dobitak.
7 Jer ništa nismo donijeli na ovaj svijet i, zasigurno, iz njega ništa ni iznijeti ne možemo.
8 Imamo li hranu i odjeću, budimo time zadovoljni.
9 A oni koji se žele bogatiti, upadaju u napast i zamku, i u mnoge nerazumne i štetne požude, koje utapaju ljude u propast i uništenje.
10 Jer ljubav prema novcu je korijen sveg zla: hlepeći za njime, neki su odlutali od vjere, i sami sebe isprobadali mnogim mukama.
11 A ti, O čovječe Božji, bježi od toga; i slijedi pravednost, pobožnost, vjeru, ljubav, strpljenje, krotost.
12 Bij dobar boj vjere, dohvati vječni život u koji si i pozvan, i za koji si ispovijedio dobro svjedočanstvo pred mnogim svjedocima.
13 Zapovijedam ti pred Bogom, koji sve oživljava, i pred Hristom Isusom, koji je pred Pontijem Pilatom posvjedočio dobro svjedočanstvo:
14 Čuvaj ovu zapovijest neumrljano, besprekorno, sve do dolaska našega Gospoda Isusa Hrista,
15 Kog će u svoje vrijeme pokazati blagosloveni i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodarā,
16 Koji jedini ima besmrtnost, i prebiva u svjetlosti kojoj nijedan čovjek ne može pristupiti; koga niko od ljudi nije vidio, niti ga može vidjeti: njemu neka je čast i vlast vječita. Amin.
17 Onima koji su bogati u ovome svijetu zapovijedaj da ne budu uznositi i da se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga živoga, koji nam sve bogato daje na uživanje;
18 Da čine dobro, da budu bogati u dobrim djelima, spremni za izdašnost, želeći da dijele,
19 Pohranjujući tako sebi dobar temelj za budućnost, da mogu dohvatiti vječni život.
20 O Timotije, čuvaj to što ti je povjereno kloneći se svjetovnih i ispraznih brbljarija i protivrječjā tobožnje znanosti,
21 Koju su neki ispovijedali i zastranili u pogledu vjere. Milost neka je s tobom. Amin.

Druga poslanica Timotiju — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Druga poslanica Timotiju 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pavle, apostol Isusa Hrista voljom Božjom, po obećanju života koji je u Hristu Isusu,
2 Timotiju, mome milome sinu: Milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Hrista Isusa Gospoda našeg.
3 Blagodarim Bogu, kome od svojih predaka služim čiste savjesti, što te se neprestano spominjem u svojim molitvama noć i dan,
4 Istinski žudeći da te vidim, spominjući se tvojih suza da se ispunim radošću,
5 Kada dozivam u sjećanje iskrenu vjeru koja je u tebi, koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Evnikiji, a uvjeren sam da je i u tebi.
6 Zbog toga te podsjećam da raspiruješ dar Božji, koji je u tebi po polaganju mojih ruku.
7 Jer nije nam Bog dao duha strašljivosti, nego snage, ljubavi i razboritosti.
8 Ne stidi se, stoga, svjedočanstva našega Gospoda, ni mene, zatvorenika njegovog, nego imaj udjela u patnjama jevanđelja po snazi Boga,
9 Koji nas je spasio i pozvao nas svetim pozivom, ne po našim djelima, nego po svojoj namjeri i milosti koja nam je dana u Hristu Isusu prije postanka svijeta,
10 Ali se ispoljila sada pojavljivanjem našeg Spasitelja, Isusa Hrista, koji je uništio smrt i dao da zasvijetli život i besmrtnost kroz jevanđelje,
11 Glede kog sam postavljen za propovjednika, i apostola, i učitelja neznabožaca.
12 Zbog toga ovo i trpim; ali ne stidim se: jer znam kome sam povjerovao, i uvjeren sam da je on sposoban za onaj dan sačuvati ono što sam mu povjerio.
13 Čvrsto se drži uzora zdravih riječi koje si od mene čuo, u vjeri i ljubavi koja je u Hristu Isusu.
14 Ono dobro što ti je povjereno čuvaj po Duhu Svetom, koji prebiva u nama.
15 Jer znaš da su se od mene odvratili svi koji su u Aziji; od njih su Figel i Ermogen.
16 Neka Gospod podari milosrđem Onisiforov dom; jer on me je često krepio i mog se lanca nije stidio
17 Nego me je, kada je bio u Rimu, brižno potražio, i našao.
18 Dao mu Gospod da nađe Gospodovo milosrđe u onaj dan; a ti vrlo dobro znaš koliko mi je služio u Efesu.

Druga poslanica Timotiju 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ti, dakle, sine moj, budi jak u milosti koja je u Hristu Isusu.
2 I ono što si od mene čuo među mnogim svjedocima predaj vjernim ljudima, koji će biti sposobni i druge poučiti.
3 Ti se, stoga, zlopati kao dobar vojnik Isusa Hrista.
4 Nijedan koji vojuje ne upliće se u poslove ovoga života, kako bi ugodio onom ko ga je izabrao da bude vojnik.
5 I takmiči li se ko, ne ovjenčava se ako se zakonito ne takmiči.
6 Ratar koji se trudi treba prvi primiti udio od plodova.
7 Shvati šta govorim; i dao ti Gospod razumijevanje u svemu.
8 Zapamti da je Isus Hrist, od sjemena Davidovog, vaskrsnuo od mrtvih po mome jevanđelju,
9 U kome se zlopatim sve do okovā, kao zločinac; ali riječ Božja nije okovana.
10 Zbog toga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje koje je u Hristu Isusu s vječnom slavom.
11 Vjerodostojna je ova riječ: Jer ako smo s njime umrli, s njime ćemo i živjeti;
12 Ako trpimo, s njime ćemo i vladati; ako ga se odreknemo, i on će se nas odreći;
13 Ako ne vjerujemo, on svejedno ostaje vjeran: ne može sebe poreći.
14 Na ovo ih podsjećaj, zaklinjući ih pred Gospodom da ne bude prepiranja, koje nije korisno, nego je na propast slušaocima.
15 Proučavaj da se pokažeš prokušan pred Bogom, radnik koji se nema čega stidjeti, ispravno razlažući riječ istine.
16 A svjetovnih se i ispraznih brbljarija kloni: jer će oni još više napredovati prema bezbožnosti.
17 I riječ njihova će kao rak-rana izjedati: od njih su Imenej i Filit,
18 Koji su zastranili u pogledu istine tvrdeći da se vaskrsenje već zbilo pa nekima ruše vjeru.
19 Ipak, temelj Božji stoji čvrsto, imajući ovaj pečat, Poznaje Gospod one koji su njegovi. I, Neka odstupi od bezakonja svako ko imenuje ime Hristovo.
20 A u velikoj kući nema samo zlatnih i srebrnih posuda, nego i drvenih i zemljanih; i jedne su za ono časno, a druge za nečasno.
21 Ako se, stoga, ko očisti od toga, biće posuda na čast, posvećena i korisna gospodaru, i pripremljena za svako dobro djelo.
22 I od mladalačkih strasti bježi; ali slijedi pravednost, vjeru, ljubav, mir, zajedno s onima koji iz čista srca zazivaju Gospoda.
23 A glupih i neukih propitkivanja kloni se, znajući da rađaju svađe.
24 A sluga se Božji ne treba svađati, nego biti susretljiv prema svim ljudima, sposoban podučavati, strpljiv,
25 U krotosti poučavajući one koji se protive, ne bi li im Bog možda podario pokajanje da spoznaju istinu
26 I kako bi se izbavili iz đavolove zamke oni koje je zasužnjio po svojoj volji.

Druga poslanica Timotiju 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A znaj i ovo: da će u posljednjim danima doći teška vremena;
2 Jer će ljudi biti samoljubivi, pohlepnici, hvalisavci, gordeljivci, hulnici, neposlušni roditeljima, nezahvalni, nesveti,
3 Bezosjećajni, nepomirljivi, klevetnici, neobuzdani, žesni, preziratelji dobrih,
4 Izdajnici, brzopleti, bahati, ljubitelji užitaka više negoli ljubitelji Boga;
5 Imaće obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli: takvih se kloni.
6 Od njih su oni koji se uvlače u kuće i zarobljuju priglupe žene natovarene grijesima, vođene raznovrsnim strastima,
7 Koje uvijek uče, a nikada ne mogu doći do poznanja istine.
8 I kao što su se Janije i Jamvrije suprotstavili Mojsiju, tako se i ovi protive istini: ljudi pokvarenih umova, odmetnici u pogledu vjere.
9 Ali neće više napredovati, jer će njihovo bezumlje biti svima očito, kao što je bilo i onih.
10 No ti si u potpunosti upoznao moju nauku, način življenja, naum, vjeru, dugotrpeljivost, ljubav, strpljenje,
11 Progonstva, nevolje koje su me zadesile u Antiohiji, u Ikoniji, u Listri; kakva li sam samo progonstva podnio: ali iz svih me izbavio Gospod.
12 Jest, i svi oni koji budu živjeli pobožno u Hristu Isusu biće gonjeni.
13 A zli ljudi i zavodnici napredovaće iz zla u gore, obmanjujući i bivajući obmanuti.
14 No, ti ostani u onome što si naučio i u šta si bio uvjeren, znajući od koga si to naučio
15 I da od djetinjstva poznaješ sveta pisma, koja su kadra da te umudre za spasenje kroz vjeru koja je u Hristu Isusu.
16 Sve pismo je od Boga nadahnuto i korisno je za nauku, za ukor, za popravljanje, za poučavanje u pravednosti:
17 Da čovjek Božji bude savršen, posve opremljen za svako dobro djelo.

Druga poslanica Timotiju 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Zadužujem te, stoga, pred Bogom, i Gospodom Isusom Hristom, koji će suditi žive i mrtve za svoga pojavljivanja i svoga kraljevstva:
2 Propovijedaj riječ, bilo zgodno ili nezgodno vrijeme; ukoravaj, opominji, podstiči sa svom dugotrpeljivošću i poukom.
3 Jer doći će vrijeme kada ljudi neće podnositi zdravu nauku, nego će prema vlastitim požudama sami sebi nakupiti učitelje, jer će ih svrbjeti uši;
4 I odvratiće svoje uši od istine, i okrenuti se bajkama.
5 Ali ti budan budi u svemu, podnosi nevolje, vrši djelo jevanđeliste, službu svoju posve ispuni.
6 Jer ja sam već spreman biti žrtvovan, i vrijeme mog odlaska je nadohvat ruke.
7 Dobar boj sam vojevao, trku sam svoju dovršio, vjeru sačuvao;
8 Prema tome, vijenac pravednosti, koji će mi u onaj dan dati Gospod, pravedni sudija, mi je pripremljen: i ne samo meni, nego svima onima koji ljube njegovo pojavljivanje.
9 Nastoj što prije doći k meni;
10 Jer Dima me je, zaljubljen u sadašnji svijet, napustio i otišao u Solun, Krisk u Galatiju, Tit u Dalmatiju.
11 Luka je jedini sa mnom. Marka uzmi i dovedi ga sa sobom, jer mi je koristan za posluživanje.
12 A Tihika sam poslao u Efes.
13 Ogrtač koji sam ostavio u Troadi kod Karpa donesi kad budeš dolazio, kao i knjige, naročito pergamente.
14 Aleksandar, bakračar, nanio mi je mnogo zla: neka ga Gospod nagradi prema njegovim djelima.
15 Nјega se i ti čuvaj, jer se uveliko protivio našim riječima.
16 Za moje prve odbrane niko nije stajao uza me, nego su me svi napustili: molim Boga da im se to ne uračuna.
17 Ali Gospod je stajao uza me i osnaživao me; da se po meni potpuno obznani propovijedanje, i da čuju svi neznabošci: i bjeh izbavljen iz čeljusti lavljih.
18 I izbaviće me Gospod od svakog zlog djela i očuvati me za svoje nebesko kraljevstvo: on, kome je slava u vijeke vjekova. Amin.
19 Pozdravi Priskilu i Akvilu, i Onisiforov dom.
20 Erast je ostao u Korintu, a Trofima sam ostavio bolesnog u Miletu.
21 Nastoj svakako doći prije zime. Pozdravlja te Euvul, i Pud, i Lin, i Klaudija, i sva braća.
22 Gospod Isus Hrist neka bude s duhom tvojim. Milost neka je s vama. Amin.

Poslanica Titu — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Poslanica Titu 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pavle, sluga Božji i apostol Isusa Hrista, prema vjeri Božjih izabranika i priznanja istine koja je u skladu s pobožnošću;
2 U nadi vječnoga života, što ga je Bog, koji ne može lagati, obećao prije postanka svijeta,
3 A u svoje doba obznanio svoju riječ kroz propovijedanje koje je povjereno meni prema zapovijesti Boga, Spasitelja našeg,
4 Titu, mom vlastitom sinu po zajedničkoj vjeri: Milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Gospoda Isusa Hrista, Spasitelja našeg.
5 Iz ovog razloga sam te ostavio na Kritu da urediš ono što nedostaje i u svakom gradu postaviš starješine kao što sam ti odredio:
6 Ako je ko besprekoran, jedne žene muž, ima vjernu djecu koja nisu pod optužbom buntovnosti ili nepokorna.
7 Jer nadglednik, kao Božji upravitelj, mora biti besprekoran: ne samovoljan, ne razdražljiv, ne vinu sklon, ne svađalica, ne pohlepan za prljavim dobitkom,
8 Nego gostoljubiv, ljubitelj dobrih ljudi, trezven, pravedan, svet, umjeren,
9 Priljubljen uz vjerodostojnu riječ kako je bio poučen, da bi se mogao po zdravoj nauci osposobiti i da podstakne, i da uvjeri one koji protivrječe.
10 Jer mnogi su nepokorni, i praznorječivci, i obmanjivači, naročito oni iz obrezanja,
11 Čija usta treba začepiti, koji zarad prljava dobitka razaraju cijele kuće naučavajući ono što ne bi smjeli.
12 Reče jedan od njih, i to njihov vlastiti prorok, Krićani su uvijek lažljivci, opake zvijeri, trbusi besposleni.
13 Svjedočanstvo je to istinito. Stoga ih oštro kori da bi mogli biti zdravi u vjeri
14 I da se ne obaziru na judejske bajke i zapovijesti ljudi koji se odvraćaju od istine.
15 Čistima je sve čisto, ali onima koji su okaljani i nevjerni, ništa nije čisto, nego im je okaljan i um, i savjest.
16 Oni ispovijedaju da Boga poznaju, ali ga se djelima odriču: gnusni su i neposlušni, i za svako dobro djelo nepodobni.

Poslanica Titu 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ali ti govori ono što priliči zdravoj nauci:
2 Starci neka budu trezveni, ozbiljni, umjereni, zdravi u vjeri, u ljubavi, u strpljenju.
3 Starice isto tako, u vladanju kakvo dolikuje svetosti, ne klevetnice, ne odane mnogome vinu, učiteljice dobra;
4 Neka poučavaju mlađe da budu trezvene, da ljube svoje muževe, da ljube svoju djecu,
5 Da budu razborite, čedne, brižne domaćice, dobre, poslušne svojim muževima, da se ne bi hulila riječ Božja.
6 Mladiće isto tako opominji da budu trezveni.
7 U svemu se pokaži kao primjer dobrih djela: u nauci iskazujući nepokvarenost, ozbiljnost, iskrenost,
8 Zdravu riječ, besprekornu, da se onaj koji se protivi postidi nemajući o vama reći ništa zlo.
9 Podstiči sluge da budu poslušni svojim gospodarima i u svemu im ugađaju ne protivrječeći,
10 Ne potkradajući, nego iskazujući svaku dobru vjernost, da u svemu ukrašuju nauku našeg Spasitelja, Boga.
11 Jer milost Božja, koja donosi spasenje, pojavila se svim ljudima,
12 Učeći nas da, odrekavši se bezbožnosti i svjetovnih požuda, razborito, pravedno i pobožno živimo u ovom sadašnjem svijetu,
13 Iščekujući tu blagoslovenu nadu i slavni dolazak velikoga Boga i našeg Spasitelja Isusa Hrista,
14 Koji je dao samoga sebe za nas, da nas otkupi od svakog bezakonja i očisti sebi jedinstven živalj, revan u dobrim djelima.
15 To govori, i ohrabruj, i kori sa svom vlašću. Niko neka te ne prezire.

Poslanica Titu 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Podsjećaj ih da budu podložni vođstvima i vlastima, da budu poslušni poglavarima, spremni na svako dobro djelo;
2 Neka ne govore zlo ni o kome, neka ne budu svađalice, nego obazrivi, iskazujući svu krotost prema svim ljudima.
3 Jer i mi smo nekada bili bezumni, neposlušni, obmanuti, služeći raznim požudama i nasladama, živjeći u zlu i zavisti, odvratni, i mrzeći jedni druge.
4 Ali nakon što se pojavila ljubaznost i čovjekoljublje Spasitelja našeg, Boga,
5 Ne po djelima pravednosti koja smo mi učinili, nego po svom milosrđu on nas je spasio, pranjem preporoda i obnove Duha Svetog,
6 Kog je izobilno izlio na nas kroz Isusa Hrista, Spasitelja našeg,
7 Da opravdani njegovom milošću po nadi budemo učinjeni nasljednicima vječnoga života.
8 Vjerodostojna je ta riječ i hoću da to neprestano tvrdiš, kako bi oni koji su povjerovali u Boga nastojali prednjačiti dobrim djelima. To je dobro i korisno ljudima.
9 A glupa zapitkivanja, i rodoslovlja, i svađe, i sukobe o zakonu izbjegavaj, jer su beskorisni i isprazni.
10 Čovjeka krivovjerca nakon prvog i drugog upozorenja odbij,
11 Znajući da je takav izopačen i griješi, sām sebe osuđuje.
12 Kada pošaljem Artema k tebi, ili Tihika, potrudi se da dođeš k meni u Nikopolj; jer sam odlučio ondje prezimiti.
13 Zinu, zakonoznanca, i Apola brižno opremi za put, da im ništa ne bi nedostajalo.
14 A neka se i naši uče prednjačiti dobrim djelima u nužnim potrebama, da ne budu besplodni.
15 Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas ljube u vjeri. Milost neka bude sa svima vama. Amin.

Poslanica Filimonu — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Poslanica Filimonu 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pavle, sužanj Hrista Isusa, i naš brat Timotije, milome Filimonu, saradniku našem,
2 I našoj ljubljenoj Apfiji, i Arhipu, saborcu našem, i crkvi u tvojoj kući:
3 Milost vam i mir od Boga Oca našeg i Gospoda Isusa Hrista.
4 Blagodarim Bogu svome spominjući te svagda u svojim molitvama,
5 Jer čujem za tvoju ljubav i vjeru koju imaš prema Gospodu Isusu i prema svim svecima,
6 Da bi zajedništvo tvoje vjere postalo učinkovito po spoznaji svakoga dobra koje je u vama u Hristu Isusu.
7 Jer imamo veliku radost i utjehu zbog tvoje ljubavi, zato što si, brate, okrijepio nutrinu svetaca.
8 Zbog toga, premda imam veliku smjelost u Hristu da ti zapovjedim šta dolikuje,
9 Ipak, zbog ljubavi te radije molim, kakav već jesam, Pavle starac, a sada i sužanj Isusa Hrista.
10 Zaklinjem te za svog sina, koga sam rodio u svojim okovima, za Onisima,
11 Koji ti je u prošlosti bio nekoristan, a sada i tebi i meni koristan;
12 Koga sam ti natrag poslao: ti, stoga, primi njega, to jest moju vlastitu nutrinu.
13 Ja ga htjedoh zadržati kod sebe, da mi umjesto tebe poslužuje u okovima jevanđelja,
14 Ali nisam htio bez tvog znanja ništa učiniti; da ne bi tvoja dobrota bila od prisile, nego voljno.
15 Jer možda je upravo zato bio na neko vrijeme odvojen od tebe, da bi ga primio zauvijek;
16 Ne više kao slugu, nego više od sluge, kao ljubljenog brata, naročito meni, a kamoli tebi, i u tijelu i u Gospodu?
17 Ako me, dakle, smatraš sadrugom, primi ga kao mene.
18 Ako ti je on šta skrivio ili ti nešto duguje, stavi to na moj račun;
19 Ja, Pavle, napisao sam to svojom rukom, ja ću to platiti: da ti ne velim, uostalom, da mi i samoga sebe duguješ.
20 Jest, brate, daj da se obradujem tobom u Gospodu: okrijepi moju nutrinu u Gospodu.
21 Uzdajući se u tvoju poslušnost, napisao sam ti znajući da ćeš učiniti još i više no što kažem.
22 Osim toga, pripremi mi i konak, jer se nadam da ću vam biti darovan kroz vaše molitve.
23 Pozdravljaju te Epafra, koji je sužanj sa mnom u Hristu Isusu,
24 Marko, Aristarh, Dima i Luka, moji saradnici.
25 Milost Gospoda našeg, Isusa Hrista, neka bude s duhom vašim. Amin.

Poslanica Jevrejima — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Poslanica Jevrejima 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Bog, koji je u više navrata i na različne načine nekada govorio ocima po prorocima,
2 U ove posljednje dane progovorio nam je po svome Sinu, koga je postavio za nasljednika svega, po kome je i načinio svjetove;
3 Koji je svjetlost slave njegove, i savršeni otisak njegove ličnosti, te sve nosi riječju svoje snage; koji je, sobom ostvarivši očišćenje naših grijeha, sjeo zdesna Veličanstvu na visinama;
4 Učinjen toliko boljim od anđelā, koliko je uzvišenije negoli oni naslijedio ime.
5 Jer kome od anđelā on ikada reče, Ti si Sin moj, ja te danas rodih? I opet, Ja ću njemu biti Otac, a on će meni biti Sin?
6 I ponovo, kad uvodi prvorođenca u svijet, on veli, Neka ga štuju svi anđeli Božji.
7 A za anđele je rekao, Koji anđele svoje čini duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim.
8 Ali Sinu reče, Prijesto tvoj je, Bože, u vijeke vjekova; žezlo pravednosti žezlo je tvoga kraljevstva.
9 Ljubio si pravednost i mrzio bezakonje; stoga te pomazao, Bože, Bog tvoj, uljem radosti kao nikoga od tvojih drugova.
10 I, Ti si u početku, Gospode, zemlju utemeljio, i nebesa su djelo ruku tvojih;
11 Oni će propasti, a ti ostaješ; sve će kao haljina ostarjeti,
12 I kao ruho ćeš ih smotati i biće promijenjeni: a ti isti ostaješ i godine tvoje neće prestati.
13 A kome od anđela on ikada reče, Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje tvojim nogama?
14 Nisu li svi oni službujući duhovi, poslani da služe onima koji će naslijediti spasenje?

Poslanica Jevrejima 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga, treba svesrdnije da pripazimo na ono što smo čuli, kako ne bismo dopustili da nam to promakne.
2 Jer ako je riječ izrečena po anđelima bila čvrsta, a svaki prestup i neposluh primio pravednu platu,
3 Kako ćemo mi izbjeći, ako zanemarimo toliko spasenje? koje je najprije započeo propovijedati Gospod, a nama su ga potvrdili oni koji su ga slušali,
4 I čemu je takođe posvjedočio Bog znamenjima, i čudesima, i raznovrsnim silnim djelima, i darovima Duha Svetoga po svojoj volji.
5 Jer nije on anđelima podložio budući svijet o kom govorimo.
6 Ali neko je negdje posvjedočio, rekavši, Šta je čovjek, da ga se spominješ? ili sin čovječji, da ga pohodiš?
7 Učinio si ga tek malo nižim od anđelā; slavom i čašću si ga ovjenčao i postavio ga nad djelima ruku svojih:
8 Sve si mu pod noge podložio. A u tome što mu je sve podložio, nije ostavio ništa što mu nije podloženo. No, sada još ne vidimo da mu je sve podloženo;
9 Ali Isusa, zbog pretrpljene smrti učinjenog tek malo nižim od anđelā, vidimo slavom i čašću ovjenčanog: da on milošću Božjom okusi smrt za svakoga čovjeka.
10 Jer dolikovalo je njemu, za koga je sve i po kome je sve, kako bi mnoge sinove priveo slavi, patnjama učiniti savršenim začetnika njihovoga spasenja.
11 Jer svi su od jednoga, i onaj koji posvećuje, i oni koji su posvećeni: stoga se on ne stidi da ih zove braćom,
12 Rekavši, Navještavaću ime tvoje braći svojoj, usred crkve pjevaću ti hvale.
13 I ponovo, Ja ću se u njega uzdati. I opet, Evo, ja i djeca koju mi dade Bog.
14 Stoga je, budući da su djeca saučesnici mesa i krvi, jednako tako i on uzeo udjela u istome; da smrću uništi onoga koji je imao moć smrti, to jest, đavola,
15 I oslobodi one koji su zbog straha pred smrću sav svoj život bili podložni zatočeništvu.
16 Jer on, vaistinu, nije na sebe uzeo prirodu anđelā, nego je uzeo na sebeod sjemena Avrahamovoga.
17 Stoga je trebalo da u svemu postane sličan svojoj braći, da milosrdan bude i vjeran Veliki sveštenik u onome što se odnosi na Boga, kako bi izvršio izmirenje za grijehe naroda.
18 Jer u onome u čemu je sām iskušavan trpio, on je kadar pomoći onima koji su iskušavani.

Poslanica Jevrejima 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Zbog toga, braćo sveta, učesnici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikog Sveštenika naše vjeroispovijesti, Hrista Isusa,
2 Koji bješe vjeran onome koji ga je postavio, kao što je i Mojsije bio vjeran u svoj kući njegovoj.
3 Jer ovaj je bio dostojan toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj ko ju je sagradio.
4 Jer svaku kuću neko gradi; a onaj ko je sve sagradio jest Bog.
5 A Mojsije je, vaistinu, bio vjeran u svoj kući njegovoj, kao sluga, za svjedočanstvo o onome što će biti rečeno kasnije;
6 Ali Hrist, kao Sin, nad svojom vlastitom kućom; čija smo kuća mi, ako smjelost i ponos nade održimo čvrsto do svršetka.
7 Zbog toga (kao što govori Duh Sveti, Danas, ako glas njegov čujete,
8 Ne otvrdnjujte srca svoja kao u pobuni, u dan iskušenja u pustari;
9 Kada su me iskušavali oci vaši, provjeravali me, i gledali djela moja četrdeset godina.
10 Stoga se rasrdih na taj naraštaj i rekoh, Oni uvijek lutaju u svome srcu i nisu upoznali moje puteve.
11 Tako se zakleh u svome gnjevu, Neće oni ući u moj počinak)
12 Pazite, braćo, da ne bi u kome od vas bilo srce opako, nevjerno, u odstupanju od živog Boga.
13 Nego, hrabrite jedni druge svakodnevno, dok još traje to Danas; da ko od vas ne otvrdne obmanljivošću grijeha.
14 Jer saučesnici smo Hristovi postali ako prvobitno pouzdanje do svršetka čvrsto održimo;
15 Kao što je rečeno, Ako glas njegov danas čujete, ne otvrdnjujte svoja srca kao u pobuni.
16 Jer neki su se, čuvši to, pobunili; ali ne svi koji su po Mojsiju izišli iz Egipta.
17 A na koje se on srdio četrdeset godina? nije li na one koji su sagriješili, čija su tjelesa popadala u pustari?
18 A kojima se zakleo da neće ući u njegov počinak, ako li ne onima koji nisu vjerovali?
19 Tako vidimo da oni nisu mogli ući zbog nevjere.

Poslanica Jevrejima 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Bojmo se, stoga, da se, dok nam još ostaje obećanje o ulasku u njegov počinak, ne utvrdi da je ko od vas nedostatan toga.
2 Jer nama je bilo propovijedano jevanđelje, kao i njima: ali njima čuvena riječ nije koristila, jer je nisu združili s vjerom ti koji su je čuli.
3 Jer u počinak ulazimo mi koji smo uzvjerovali, kao što on reče, Kao što se zakleh u svome gnjevu, neće oni ući u moj počinak; premda su djela dovršena od utemeljenja svijeta.
4 Jer rekao je negdje o sedmome danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih,
5 A ovdje, opet: Neće oni ući u moj počinak.
6 Preostaje, stoga, da neki imaju ući u nj, pa onima kojima je prvima propovijedano, ali nisu ušli zbog nevjere,
7 On ponovo određuje jedan dan, rekavši u Davidu, Danas, nakon toliko vremena; kao što je rečeno, Danas, ako glas njegov čujete, ne otvrdnjujte srca svoja.
8 Jer da im je Isus dao počinak, ne bi on nakon toga govorio o nekom drugom danu.
9 Dakle, preostaje neki počinak narodu Božjem.
10 Jer onaj ko je ušao u njegov počinak, počinuo je od svojih djela kao i Bog od svojih.
11 Potrudimo se, dakle, da uđemo u taj počinak, da ko ne padne po istom uzoru te nevjere.
12 Jer živa je riječ Božja i moćna, i oštrija od svakog dvosjeklog mača, prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i prosuđuje misli i namjere srca.
13 I nema stvorenja koje njemu nije vidljivo, nego je sve golo i raskriveno očima onoga kome moramo dati odgovor.
14 Vidjevši, dakle, da imamo uzvišenog velikog sveštenika koji je prodro u nebesa, Isusa, Sina Božjeg, čvrsto držimo svoju vjeroispovijest.
15 Jer nemamo velikog sveštenika koji ne bi mogao saosjećati s našim slabostima, nego iskušavanoga u svemu poput nas, no bez grijeha.
16 Pristupajmo, stoga, smjelo prijestolu milosti, da pribavimo milosrđe i nađemo milost za pravovremenu pomoć.

Poslanica Jevrejima 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jer svaki veliki sveštenik uzet od ljudi, za ljude se postavlja u onome što se odnosi na Boga, da prinosi darove i žrtve za grijehe,
2 Koji može saosjećati s onima koji su u neznanju i zašli s puta; jer je i sām sputan slabošću.
3 Zbog toga mora, kako za narod tako i za sebe, prinositi žrtve za grijehe.
4 I niko sām sebi ne uzima tu čast, nego onaj koga pozove Bog, kao što je Arona.
5 Tako ni Hrist nije proslavio samoga sebe da bude učinjen velikim sveštenikom, nego onaj koji mu je rekao, Ti si Sin moj, ja te danas rodih.
6 Kao što i na drugom mjestu reče, Ti si sveštenik zauvijek po redu Melhisedekovom.
7 On, koji je u dane dok je bio u tijelu sa silnim vapajem i sa suzama prinosio molitve i prošnje onome koji ga je mogao spasiti od smrti, i bio je uslišen zbog strahopoštovanja;
8 Premda je bio Sin, iz onoga što je propatio naučio se poslušnosti
9 I, bivši učinjen savršenim, svima koji ga slušaju on postade začetnik vječnoga spasenja,
10 Proglašen od Boga velikim sveštenikom po redu Melhisedekovom.
11 O njemu imamo mnogo toga reći, ali je teško riječima iskazati, budući da ste lijeni za slušanje.
12 Jer trebalo bi da dosad već budete učitelji, a vama ponovo treba da vas neko poučava šta su početna načе́la Božjih riječi; i postali ste takvi da vam mlijeka treba, a ne čvrste hrane.
13 Jer svako ko je još pri mlijeku, nevješt je u riječi pravednosti: jer je odojče.
14 A čvrsta hrana je za one koji su odrasli, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za razlikovanje dobra i zla.

Poslanica Jevrejima 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga, pustivši načе́la nauke o Hristu, pođimo ka savršenstvu ne postavljajući iznova temelja pokajanja od mrtvih djela i vjere u Boga,
2 Nauke krštenjā i polaganja ruku, i vaskrsenja mrtvih, i vječnoga suda.
3 A to ćemo mi učiniti, ako dopusti Bog.
4 Jer nemoguće je one koji su jednom prosvijetljeni i koji su okusili dar nebeski te postali učesnici Duha Svetog,
5 I okusili dobru riječ Božju i snage budućega svijeta,
6 Ako otpadnu ponovo obnoviti na pokajanje, budući da sami iznova razapinju Sina Božjeg i javno ga ruglu izlažu.
7 Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa biljem korisnim za one koji je obrađuju prima blagoslov od Boga;
8 Ali ona koja donosi trnje i čičak odbačena je i blizu prokletstvu: njezin je svršetak spaljivanje.
9 No uvjereni smo za vas, ljubljeni, premda ovako i govorimo, da ste vi uz ono bolje i uz ono što prati spasenje.
10 Jer nije Bog nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i trud ljubavi, koju ste iskazali njegovom imenu time što ste posluživali, i poslužujete, svecima.
11 I želimo da svaki od vas pokazuje istu revnost prema potpunom pouzdanju nade do svršetka:
12 Da ne budete lijeni, nego sljedbenici onih koji putem vjere i strpljenja nasljeđuju obećanja.
13 Jer kad Bog Avrahamu dade obećanje, budući da se nije imao nekim većim zakleti, zakleo se samim sobom,
14 Rekavši, Vaistinu ću te blagosiljajući blagosloviti, i umnožavajući ću te umnožiti.
15 I tako je on, nakon što je strpljivo izdržao, zadobio obećanje.
16 Jer ljudi se, zaista, zaklinju onime ko je veći i zakletva im je potvrda na kraju svake rasprave.
17 Tako i Bog, hoteći nasljednicima obećanja što obilnije da pokaže nepromjenljivost svoje odluke, zajemčio ju je zakletvom;
18 Da bismo po dva nepromjenljiva čina, u kojima je bilo nemoguće da bi Bog slagao, mi, koji smo mu pribjegli, imali snažno ohrabrenje da se prihvatimo ponuđene nam nade,
19 Koju imamo kao sidro duše, pouzdano i čvrsto, koje ulazi u unutrašnjost iza zavjese,
20 Gdje je za nas ušao prethodnik, to jest Isus, učinjen zauvijek velikim sveštenikom po redu Melhisedekovom.

Poslanica Jevrejima 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jer taj Melhisedek, kralj Salema, sveštenik Boga Svevišnjega, koji je susreo Avrahama dok se on vraćao s pokolja kraljevā i blagoslovio ga;
2 Kome je Avraham odijelio i desetinu od svega; koji u prevodu najprije znači, Kralj pravednosti, a zatim i Kralj Salema, što znači, Kralj mira;
3 Bez oca, bez majke, bez porijekla, kome dani nemaju početka ni život svršetka; nalik Sinu Božjem, ostaje sveštenik dovijeka.
4 Promotrite sada kako je velik bio taj čovjek kome je i praotac Avraham dao desetinu od plijena.
5 Doduše, i oni od sinova Levijevih koji primaju sveštenstvo, prema zakonu imaju zapovijest da ubiru desetinu od naroda, to jest, od svoje braće, premda su i oni izišli iz Avrahamovih bokova;
6 Ali on, kome se porijeklo ne računa od njih, primio je desetinu od Avrahama i blagoslovio njega koji je imao obećanja.
7 I posve je neporecivo da bolji blagosilja manjega.
8 I ovdje desetinu primaju oni koji umiru, a ondje ih prima onaj o kome se svjedoči da živi.
9 I, da tako kažem, u Avrahamu je desetinu dao i Levi, koji desetinu prima.
10 Jer je on još bio u bokovima svoga oca, kada ga je susreo Melhisedek.
11 Da je, dakle, savršenstvo bilo ostvareno po levitskom sveštenstvu (jer narod je pod njim primio zakon), koja bi onda bila potreba da ustaje drugi sveštenik po redu Melhisedekovom i da se ne imenuje po redu Aronovom?
12 Jer kada se mijenja sveštenstvo, nužno dolazi i do promjene zakona.
13 Jer onaj o kome je to rečeno pripada drugom plemenu, od kog niko nije pristupao žrtveniku.
14 Jer očigledno je da je naš Gospod potekao iz Jude, plemena za koje Mojsije nije rekao ništa u pogledu sveštenstva.
15 I još je očiglednije da drugi sveštenik ustaje po sličnosti s Melhisedekom,
16 Koji to nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego snagom neprolaznog života.
17 Jer on svjedoči, Ti si sveštenik zauvijek po redu Melhisedekovom.
18 Jer se, zaista, poništava prethodna zapovijest zbog njezine nemoći i beskorisnosti.
19 Jer zakon nije ništa usavršio, ali uvođenje bolje nade jest: po njoj se približavamo Bogu.
20 I nije on kao bez zakletve učinjen sveštenikom
21 (Jer oni su bez zakletve postali sveštenici, a ovaj sa zakletvom onoga koji mu reče, Zakleo se Gospod i neće se pokajati, Ti si sveštenik zauvijek po redu Melhisedekovom):
22 Utoliko je Isus postao jemac boljega zavjeta.
23 I bilo je njih, odista, mnogo sveštenika, jer ih je smrt sprečavala da ostanu:
24 A ovaj čovjek, budući da ostaje zauvijek, ima nepromjenljivo sveštenstvo.
25 Stoga je on kadar potpuno spašavati one koji po njemu pristupaju Bogu, budući da uvijek živi da ih zastupa.
26 Jer takav nam je veliki sveštenik bio potreban: svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnikā i učinjen uzvišenijim od nebesa;
27 Koji ne treba svakodnevno, kao ti veliki sveštenici, najprije prinositi žrtve za vlastite grijehe, a potom za grijehe naroda: jer je to učinio jedanput zauvijek, kada je prinio samoga sebe.
28 Jer zakon je za velike sveštenike postavio ljude podložne slabosti, a riječ zakletve koja bješe nakon zakona postavila je Sina, koji je zauvijek savršen.

Poslanica Jevrejima 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A srž ovoga što govorasmo jest sljedeće: Imamo takvog velikog sveštenika koji je sjeo zdesna prijestolu Veličanstva u nebesima,
2 Poslužitelja svetinje i istinskoga šatora što ga je podigao Gospod, a ne čovjek.
3 Jer svaki veliki sveštenik postavlja se da prinosi darove i žrtve: stoga je nužno da i ovaj čovjek ima šta prinijeti.
4 Jer da je na zemlji, ne bi bio sveštenik, budući da postoje sveštenici koji po zakonu prinose darove,
5 Koji služe primjeru i sjeni onog nebeskog, kao što je od Boga bio upućen Mojsije kada se spremao da pravi šator; jer, Gledaj, veli on, da sve načiniš prema uzorku koji ti je pokazan na brdu.
6 A sada je on stekao uzvišeniju službu koliko je i posrednik boljega saveza, koji je bio utvrđen na boljim obećanjima.
7 Jer da je onaj prvi savez bio besprekoran, ne bi se tražilo mjesta za drugi.
8 Jer on im, kudeći ih, reče, Evo, dolaze dani, govori Gospod, kada ću s kućom Izraelovom i s kućom Judinom sklopiti novi savez:
9 Ne kao savez kakav sam učinio s njihovim ocima u dan kada ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske; jer oni nisu ustrajali u mome savezu, pa sam ih zanemario, govori Gospod.
10 Nego, ovo je savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim nakon tih dana, govori Gospod; Zakone ću svoje staviti u pamet njihovu i upisati ih u njihova srca: i biću im Bog, a oni će meni biti narod.
11 I neće više svako učiti svoga bližnjega i svako svoga brata, govoreći, Spoznaj Gospoda: jer će me svi poznavati, od najmanjega do najvećega;
12 Jer ću biti milosrdan njihovim nepravednostima, i grijeha se njihovih i njihovih bezakonja neću više spominjati.
13 U tome što veli, Novi savez, zastarjelim je učinio onaj prvi. A ono što stari i zastarijeva, blizu je iščeznuću.

Poslanica Jevrejima 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Imao je, dakako, i onaj prvi savez bogoštovne uredbe i ovosvjetsko svetilište.
2 Jer bio je načinjen šator: prvi, u kome bješe svijećnjak, i sto, i prikazni hljebovi, koji se naziva svetinja.
3 A iza druge zavjese, šator zvani Svetinja nad svetinjama,
4 U njoj zlatni kadionik, i kovčeg saveza sav optočen zlatom, u kome je bila zlatna posuda s manom, i Aronov štap što je propupao, i ploče saveza;
5 A povrh njega heruvi slave zasjenjuju prijesto milosti, o čemu ne možemo sada potanko govoriti.
6 A kada je to bilo tako uređeno, u prvi dio šatora stalno su ulazili sveštenici da obavljaju bogosluženje,
7 A u drugi je jednom na godinu ulazio samo veliki sveštenik, ali ne bez krvi koju je prinosio za sebe i za pogreške naroda.
8 Time Duh Sveti pokazuje da još nije bio očitovan put u svetinju nad svetinjama, sve dok je stajao prvi šator,
9 Što je bio prikaz za tadašnje doba, u kome su se prinosili i darovi, i žrtve, što u pogledu savjesti nije moglo usavršiti onoga koji je vršio službu;
10 Koji je bio utemeljen samo na jelima i pićima, te raznim pranjima i tjelesnim uredbama, njima nametnutim do trenutka preinačenja.
11 Ali Hrist je, kao veliki sveštenik budućih dobara, došao po većem i savršenijem šatoru, nerukotvorenom, to jest, ne od ove građevine;
12 I ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj krvi, ušao je jedanput zauvijek u svetinju, zadobivši vječno otkupljenje za nas.
13 Jer ako već krv bikova i jaraca, i juničin pepeo, čime se škrope okaljani, posvećuje u pogledu čistoće tijela,
14 Koliko li će više krv Hrista, koji je po vječnome Duhu samoga sebe bez mane prinio Bogu, očistiti vašu savjest od mrtvih djela da služite živom Bogu?
15 I zbog toga je on posrednik novoga zavjeta: da po smrti, za otkupljenje prekršaja koji su bili pod prvim zavjetom, oni koji su pozvani prime obećanje vječnoga nasljedstva.
16 Jer ondje gdje je zavjet, nužno je potrebna i smrt zavještaoca.
17 Jer zavjet je valjan tek po smrti čovjeka: u suprotnom, uopšte nije na snazi dok zavještalac živi.
18 Stoga ni onaj prvi zavjet nije bio ustanovljen bez krvi.
19 Jer Mojsije je, saopštivši svem narodu svaku zapovijest zakona, uzeo krv junaca i jaraca, s vodom, i skerletnom vunom, i isopom, te poškropio i knjigu, i sav narod,
20 Rekavši, Ovo je krv zavjeta koji vam je odredio Bog.
21 I šator, i sve bogoštovno posuđe isto tako je poškropio krvlju.
22 I gotovo sve se po zakonu čisti krvlju, i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.
23 Bilo je, dakle, potrebno da se time čiste uzorci onoga što je u nebesima; ali same nebeske stvarnosti čiste se žrtvama boljim od tih.
24 Jer Hrist nije ušao u rukotvorene svetinje, koje su tek obrisi one istinske, nego u sāmo nebo, da se sada pojavi u Božjoj prisutnosti za nas:
25 Ne da mnogo puta prinosi samog sebe, kao što veliki sveštenik ulazi u svetinju svake godine s tuđom krvlju,
26 Jer bi tada morao trpjeti mnogo puta od utemeljenja svijeta, nego se sada pojavio jedanput na svršetku svijeta da odstrani grijeh prinijevši na žrtvu sebe.
27 I kao što je ljudima određeno da jedanput umru, a nakon toga dolazi sud,
28 Tako je i Hrist jedanput prinesen da ponese grijehe mnogih; a drugi put će se, bez grijeha, ukazati onima koji ga iščekuju na spasenje.

Poslanica Jevrejima 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jer budući da zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sāmo obličje stvarnosti, nikada ne može istim žrtvama, koje se iz godine u godinu neprestano prinose, usavršiti one koji pristupaju.
2 Jer ne bi li se onda prestale prinositi? jer oni koji služe, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti o grijesima.
3 Ali u tim žrtvamase iz godine u godinu podsjeća na grijehe.
4 Jer nije moguće da krv bikovā i jaraca ukloni grijehe.
5 Stoga on, ulazeći u svijet, veli, Žrtvu i prinos nisi htio, nego si mi tijelo pripremio;
6 U paljenicama i žrtvama za grijeh nisi uživao.
7 Tada ja rekoh, Evo, dolazim (u svitku knjige piše za mene), O Bože, činiti volju tvoju.
8 Gore kada reče, Žrtvu i prinos, paljenice i žrtvu za grijeh, koje se po zakonu prinose, nisi htio, niti si u njima uživao;
9 Potom reče, Evo, dolazim, O Bože, činiti volju tvoju. Tako on uklanja ono prvo, da uspostavi drugo.
10 Po toj volji smo posvećeni prinosom tijela Isusa Hrista jedanput zauvijek.
11 I svaki sveštenik stoji svakodnevno vršeći bogosluženje i učestalo prinoseći iste žrtve, koje nikada ne mogu ukloniti grijehe:
12 A ovaj čovjek, prinijevši samo jednu žrtvu za grijehe zauvijek, sjede zdesna Bogu,
13 Iščekujući otada dok se njegovi neprijatelji učine podnožjem njegovim nogama.
14 Jer jednim prinosom on je zauvijek usavršio one koji su posvećeni.
15 Svjedoči nam o tome i Duh Sveti: jer nakon što prije bješe rekao,
16 Ovo je savez koji ću sklopiti s njima nakon tih dana, govori Gospod, Zakone ću svoje staviti u srca njihova i upisati ih u njihove umove,
17 I grijeha se njihovih i bezakonjā neću više spominjati.
18 A gdje je oproštenje toga, nema više prinosa za grijeh.
19 Imajući, stoga, braćo, smjelost za ulazak u svetinju po krvi Isusovoj,
20 Putem novim i živim, koji je on posvetio za nas, kroz zavjesu, to jest, njegovo tijelo,
21 I imajući velikog sveštenika nad kućom Božjom,
22 Pristupajmo istinita srca u punom pouzdanju vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela opranih čistom vodom.
23 Čvrsto i bez kolebanja držimo ispovijest svoje vjere (jer je vjeran onaj koji je obećao),
24 I pazimo jedni na druge da se podstičemo na ljubav i na dobra djela,
25 Ne zapostavljajući naše sastajanje, kao što je u nekih običaj, nego hrabrimo jedni druge: i to sve više, kako vidite da se približava dan.
26 Jer ako svojevoljno griješimo nakon što smo primili spoznaju istine, ne preostaje više žrtva za grijehe,
27 Nego neko strašno iščekivanje suda i bijesa ognja, koji će proždrijeti protivnike.
28 Onaj ko je prezreo Mojsijev zakon, nemilosrdno bi poginuo na temelju dvojice ili trojice svjedoka:
29 Zamislite koliko goru kaznu će zavrijediti onaj ko Sina Božjeg pogazi i nesvetom smatra krv saveza kojom je bio posvećen, i prezre Duha milosti?
30 Jer znamo onoga koji je rekao, Osveta pripada meni, ja ću naplatiti, govori Gospod. I ponovo, Gospod će suditi svome narodu.
31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga.
32 Nego, prisjetite se prvih dana u koje ste, tek prosvijetljeni, podnosili veliku patničku borbu;
33 Djelimice javno, izvrgnuti porugama i nevoljama, i djelimice tako što ste postali zajedničari onih koji su tako prolazili.
34 Jer sa mnom u okovima ste saosjećali, i s radošću prihvatili otimanje svojih dobara, znajući da imate bolji i trajan posjed u nebu.
35 Ne odbacujte, stoga, svoje pouzdanje, kome pripada velika nagrada.
36 Jer treba vam strpljenja da biste, izvršivši volju Božju, primili obećanje.
37 Jer još samo malo i onaj koji dolazi doći će, i neće okasniti.
38 A pravednik će po vjeri živjeti: ali ako se ko odvrati, neće mu se radovati duša moja.
39 No mi nismo od onih koji se odvraćaju natrag u propast, nego od onih koji vjeruju na spasenje duše.

Poslanica Jevrejima 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A vjera je suštastvo onoga čemu se nadamo, dokaz onoga što se ne vidi.
2 Jer po njoj su stari primili dobro svjedočanstvo.
3 Vjerom shvatamo da su svjetovi uramljeni riječju Božjom, tako da ovo što je vidljivo nije načinjeno od nečega pojavnog.
4 Vjerom je Avelj prinio Bogu bolju žrtvu negoli Kajin, po kojoj je primio svjedočanstvo da je pravedan, jer Bog je posvjedočio nad njegovim darovima: po njoj i sada, premda je mrtav, govori.
5 Vjerom je Enoh bio prenesen da ne vidi smrt; i nije bio pronađen, jer ga je prenio Bog: no prije svoga prenosa primio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu.
6 A bez vjere nemoguće je njemu ugoditi: jer onaj ko pristupa Bogu mora povjerovati da on jest i da nagrađuje one koji ga revno traže.
7 Vjerom je Noje, od Boga obaviješten o onome što još nije bilo vidljivo, podstaknut strahom, priredio kovčeg za spasenje svoje kuće, čime je osudio svijet i postao nasljednik pravednosti koja je po vjeri.
8 Vjerom Avraham posluša, kada je bio pozvan da pođe u mjesto koje je kasnije imao primiti u nasljedstvo; i izišao je, ne znajući gdje ide.
9 Vjerom se naselio u zemlji obećanja, kao u tuđini, prebivajući u šatorima s Isakom i Jakovom, sunasljednicima istoga obećanja,
10 Jer je iščekivao grad s temeljima, čiji je tvorac i graditelj Bog.
11 Putem vjere je i Sara zadobila moć da začne sjeme, i rodila je uprkos poodmakloj dobi jer je vjernim smatrala onoga koji je obećao.
12 Stoga je od jednoga, i to obamrlog, nastalo potomstvo poput mnoštva zvijezda u nebu i poput nebrojenog pijeska na morskoj obali.
13 U vjeri su svi oni pomrli, ne zadobivši obećanja, nego su ih samo izdaleka vidjeli pa ih, uvjereni njima, prigrlili, te priznali da su stranci i pridošlice na zemlji.
14 Jer oni koji takvo što govore, jasno obznanjuju da otadžbinu traže.
15 I odista, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još priliku vratiti se.
16 Ali sada za boljom otadžbinom čeznu, to jest nebeskom: stoga se Bog ne stidi nazivati njihovim Bogom, jer im je pripremio grad.
17 Vjerom je Avraham, kada je bio kušan, prinio Isaka: i on, koji je primio obećanja, prinio je jedinorođenca,
18 O kome je bilo rečeno, U Isaku će ti se sjeme nazvati,
19 Smatrajući da ga je Bog kadar i od mrtvih vaskrsnuti; odakle ga je i primio u poređenju.
20 Vjerom u pogledu budućnosti blagoslovio je Isak Jakova i Isava.
21 Vjerom je Jakov, kada je umirao, blagoslovio oba Josifova sina i duboko se poklonio, oslanjajući se na vrh svoga štapa.
22 Vjerom je Josif, pred smrt, napomenuo ono o izlasku djece Izraelove i dao zapovijest u pogledu svojih kostiju.
23 Vjerom su Mojsija, kada se rodio, skrivali tri mjeseca njegovi roditelji, jer su vidjeli da je dijete krasno i nisu se bojali kraljeve naredbe.
24 Vjerom je Mojsije, kada je odrastao, odbio da ga nazivaju sinom Faraonove kćeri,
25 Izabravši radije da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom negoli prolazno grešno uživanje,
26 Smatrajući Hristovu sramotu većim bogatstvom negoli egipatska blaga, jer je gledao na nagradu.
27 Vjerom je napustio Egipat, ne bojeći se kraljeva gnjeva, postojan, kao da nevidljivoga gleda.
28 Vjerom je obavio pashu, i škropljenje krvlju, da ih ne dotakne onaj koji je zatirao prvorođence.
29 Vjerom su prošli kroz Crveno more kao po suvome, što su i Egipćani pokušali, ali su se utopili.
30 Vjerom su zidine Jerihona pale nakon sedam dana obilaženja.
31 Vjerom bludnica Rahava nije propala zajedno s onima koji nisu vjerovali, jer je s mirom primila uhode.
32 I šta još da kažem? jer ponestaće mi vremena počnem li govoriti o Gideonu, i o Varaku, i o Samsonu, i o Jeftaju, i o Davidu, i Samuilu, i o prorocima,
33 Koji su putem vjere pokorili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećanja, zatvorili čeljusti lavovima,
34 Pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, iz slabosti snažnima učinjeni, postali odvažni u boju, u bijeg natjerali vojske tuđinaca.
35 Žene su primile svoje oživljene mrtve; a neki, mučeni, nisu prihvatili oslobođenje, da postignu što bolje vaskrsenje;
36 A drugi su iskusili okrutna izrugivanja i bičevanja, jest, i okove i tamnicu.
37 Bili su kamenovani, piljeni nadvoje, iskušavani, ubijani mačem: potucali su se u ovčijim runima i kozjim kožama, bivši u oskudici, i tlačeni, i zlostavljani
38 (Svijet ih nije bio dostojan), po pustinjama su lutali, i po gorama, i špiljama i pukotinama zemaljskim.
39 Ali svi oni, premda su putem vjere stekli dobar glas, nisu primili obećanje:
40 Jer je Bog za nas predvidio nešto bolje, da oni bez nas ne budu učinjeni savršenima.

Poslanica Jevrejima 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Stoga i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret, i grijeh koji nas tako lako opsjeda, te strpljivo trčimo trku što je pred nama,
2 Gledajući na Isusa, začetnika i dovršioca naše vjere; koji je, prezrevši sramotu, za radost što je stajala pred njim podnio krst i sjeo zdesna Božjeg prijestola.
3 Jer promotrite njega koji je podnio toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da se ne premorite i ne klonete u svojim umovima.
4 Još se niste do krvi oduprli boreći se protiv grijeha.
5 I zaboravili ste opomenu koja vam je kao djeci izrečena, Sine moj, ne omalovažavaj kaznu Gospodovu, i ne kloni kada te on kori:
6 Jer onoga koga Gospod ljubi, toga i kažnjava, i šiba svakog sina kog prihvata.
7 Ako kažnjavanje podnosite, Bog s vama kao sa sinovima postupa; jer kakav je to sin kog otac ne kažnjava?
8 A ako ste bez kažnjavanja, u kome svi imaju udjela, onda ste kopilad, a ne sinovi.
9 Osim toga, tjelesne smo očeve imali za vaspitače i poštovali ih: nećemo li se mnogo više Ocu duhova podlagati, i živjeti?
10 Jer oni su nas, odista, nešto malo dana kaznama vaspitavali onako kako im se činilo dobro, a on nama na korist: da budemo učesnici njegove svetosti.
11 No, nijedno se kažnjavanje zasad ne čini da je radost, nego žalost: ali poslije donosi mironosni plod pravednosti onima koji su njime uvježbani.
12 Zato uspravite ruke klonule i iznemogla koljena;
13 I poravnajte staze svojim nogama da se hromo ne iščaši, nego da radije ozdravi.
14 Nastojte imati mir sa svima, i svetost, bez koje niko neće vidjeti Gospoda.
15 Pomno gledajte da ko ne ostaje bez milosti Božje; da kakav korijen gorčine ne proklija i uznemiri vas, te se time okaljaju mnogi;
16 Da ko ne bude bludnik, ili svetogrdnik, kao Isav, koji je za jedan obrok prodao svoje pravo prvorodstva.
17 Jer znate da je poslije, kada je htio naslijediti blagoslov, bio odbijen; jer nije našao mjesta pokajanju, premda ga je sa suzama tražio.
18 Jer vi niste pristupili opipljivoj gori ognjem usplamtjeloj, ni mraku, i tami, i vihoru,
19 I zvuku trube, i glasu riječi; oni koji su taj glas čuli, zaiskali su da im se riječ više ne izriče
20 (Jer nisu mogli da podnesu zapovijest, Ako li se i životinja dotakne brda, neka se kamenuje, ili kopljem probode:
21 I tako strašan bješe prizor, da Mojsije reče, Neizmjerno se bojim i dršćem):
22 Ali vi ste pristupili gori Sionu, i gradu Boga živoga, nebeskom Jerusalimu, i nebrojenom mnoštvu anđela,
23 Sveopštem skupu i crkvi prvorođenaca, zapisanih u nebu, i ka Bogu, Sudiji svih, i ka duhovima pravednika učinjenih savršenima,
24 I posredniku novoga saveza, Isusu, i škropljeničkoj krvi, koja govori bolje negoli Aveljova.
25 Gledajte da ne odbijete onoga koji govori. Jer ako nisu umakli oni koji su odbili onoga koji je govorio na zemlji, koliko ćemo manje mi umaći ako se odvratimo od onoga koji govori s neba;
26 Čiji je glas tada zemlju uzdrmao, a sada je obećao, rekavši, Još jedanput ću potresti ne samo zemlju, nego i nebo.
27 A ova riječ: Još jedanput, označava uklanjanje onoga što je uzdrmljivo, onoga što je načinjeno, kako bi moglo da ostane ono neuzdrmljivo.
28 Budući da smo primili neuzdrmljivo kraljevstvo, imajmo milost po kojoj služimo ugađajući Bogu s odanošću i bogobojaznošću:
29 Jer naš Bog je oganj koji proždire.

Poslanica Jevrejima 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Bratoljublje neka traje.
2 Gostoljubivost ne zaboravljajte: jer njome su neki nesvjesno ugostili anđele.
3 Sjećajte se onih koji su u okovima, kao da ste svezani s njima, i zlostavljanih, kao da ste i sami u tijelu.
4 Brak neka je častan u svemu, i postelja neokaljana; a kurvarima i preljubnicima će suditi Bog.
5 Neka vaše življenje bude bez pohlepe; i budite zadovoljni onime što imate, jer je on rekao, Nikada te neću napustiti, niti te ostaviti.
6 Tako da s pouzdanjem možemo reći, Gospod mi je pomoćnik, i neću se bojati šta bi mi mogao učiniti čovjek.
7 Spominjite se onih koji vama upravljaju, koji su vam govorili riječ Božju: slijedite njihovu vjeru, promatrajući ishod njihova življenja.
8 Isus Hrist je isti juče, i danas, i zauvijek.
9 Ne dajte se zanositi različitim i tuđim naukama. Jer dobro je utvrđivati srce milošću, ne jelima, koja nisu koristila onima koji su se njima bavili.
10 Mi imamo žrtvenik s kog nemaju pravo jesti oni koji služe šatoru.
11 Jer se tijela onih životinja, čiju krv veliki sveštenik unosi za grijeh u svetinju, spaljuju izvan tabora.
12 Zbog toga je i Isus, kako bi posvetio narod svojom krvlju, trpio izvan kapije.
13 Stoga iziđimo k njemu izvan tabora, noseći njegovu sramotu.
14 Jer ovdje nemamo trajnoga grada, nego tražimo onaj koji dolazi.
15 Prinosimo, stoga, po njemu neprestano žrtvu hvale Bogu, to jest, plod naših usana, koje zahvaljuju njegovom imenu.
16 Ali da činite dobro i dijelite s drugima ne zaboravljajte: jer takve su žrtve ugodne Bogu.
17 Slušajte one koji vama upravljaju i podlažite se, jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će za to polagati račun: da s radošću to čine, a ne žalosno, jer vam to ne bi koristilo.
18 Molite za nas: jer uvjereni smo da imamo dobru savjest i u svemu želimo živjeti pošteno.
19 Nadasve vas molim da činite to kako bih vam se što prije vratio.
20 A Bog mira, koji je putem krvi vječitoga saveza od mrtvih izveo velikog pastira ovaca, našega Gospoda Isusa,
21 Neka vas usavrši u svakom dobrom djelu da vršite njegovu volju, čineći u vama ono što je njemu ugodno kroz Isusa Hrista, kome je slava u vijeke vjekova. Amin.
22 Molim vas, braćo, podnesite ovu riječ opomene; jer vam samo ukratko napisah pismo.
23 Znajte da je naš brat Timotije oslobođen; s njime ću, ako uskoro stigne, doći da vas pogledam.
24 Pozdravite sve koji vama upravljaju, i sve svece. Pozdravljaju vas ovi iz Italije.
25 Milost neka bude sa svima vama. Amin.

Poslanica Jakovljeva — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Poslanica Jakovljeva 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Jakov, sluga Boga i Gospoda Isusa Hrista, dvanaestorim plemenima u raseljeništvu, pozdrav!
2 Potpunom radošću smatrajte, braćo moja, kada upadnete u razne kušnje,
3 Znajući ovo: da kušanje vaše vjere stvara strpljenje.
4 Ali neka strpljenje bude na djelu savršeno, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.
5 Ako kome od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje velikodušno i bez prebacivanja, i daće mu se.
6 Ali neka ište s vjerom, bez kolebanja. Jer onaj koji se koleba sličan je morskom talasu što ga vjetar valja i amo-tamo baca.
7 Jer neka ne misli taj čovjek da će primiti išta od Gospoda.
8 Neodlučan čovjek nepostojan je na svim svojim putevima.
9 Neka se brat niska položaja ponosi svojim uzvišenjem,
10 A bogati svojim poniženjem; jer će proći kao cvijet travni.
11 Jer iziđe sunce i svojim žarom sasuši travu te cvijet njezin otpade, i dražest njegova izgleda propade: tako će i bogataš uvenuti na svojim putevima.
12 Blagosloven je čovjek koji podnosi kušnju; jer će, prokušan, primiti vijenac života što ga je Gospod obećao onima koji ga ljube.
13 Neka niko kada je kušan ne kaže, Bog me kuša; jer Bog ne može biti iskušan zlom, niti pak on koga kuša;
14 Nego svakoga kuša njegova požuda koja ga zavodi i mami.
15 Zatim požuda, začevši, rađa grijeh; a grijeh, kada je počinjen, donosi smrt.
16 Ne zavaravajte se, braćo moja ljubljena.
17 Svako dobro darivanje i svaki savršeni dar odozgo je, i silazi od Oca svjetlilā, u kome nema promjene ni zasjenjenosti zbog mijene.
18 On nas je dragovoljno rodio riječju istine, da budemo neka vrsta prvina od njegovih stvorenja.
19 Stoga, braćo moja ljubljena, neka svaki čovjek bude brz slušati, spor govoriti, spor na gnjev:
20 Jer čovjekov gnjev ne provodi u djelo pravednost Božju.
21 Stoga odložite svu prljavštinu i preostalu rđavost, te sa svom krotošću prihvatite usađenu riječ, koja je kadra spasiti vaše duše.
22 Ali budite izvršioci riječi, a ne samo slušaoci, obmanjujući sami sebe.
23 Jer ako je ko slušalac riječi, a ne i izvršilac, sličan je čovjeku koji promatra svoje rođeno lice u ogledalu:
24 Jer se promotri i svojim putem ode, i odmah zaboravi kakav je bio.
25 A ko god se zagleda u savršeni zakon slobode i u njemu ustraje, ne da bude zaboravan slušalac, nego djelotvoran izvršilac, blagosloven će biti u svome djelovanju.
26 Smatra li se ko među vama pobožnim a ne zauzdava svoj jezik, nego obmanjuje svoje srce, isprazna je njegova pobožnost.
27 Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ovo: Pohađati siročad i udovice u njihovoj nevolji, i čuvati se neumrljanim od svijeta.

Poslanica Jakovljeva 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Braćo moja, nemojte s pristrasnošću imati vjeru našega Gospoda Isusa Hrista, Gospoda slave.
2 Jer dođe li na vaš skup čovjek sa zlatnim prstenom, u lijepoj odjeći, a dođe i siromah u bijednu odijelu,
3 I vi se zagledate u onoga koji nosi lijepu odjeću i kažete mu, Ti sjedni ovdje na dobro mjesto, a siromahu reknete, Ti stani ondje, ili sjedni ovamo niže mog podnožja:
4 Niste li onda pristrasni u sebi, i postali sudije opakih pomisli?
5 Čujte, braćo moja ljubljena, Nije li Bog siromahe ovoga svijeta izabrao da budu bogati u vjeri i nasljednici kraljevstva što ga je on obećao onima koji ga ljube?
6 A vi ste prezreli siromaha. Ne tlače li vas bogataši i ne vuku li vas oni pred sud?
7 Ne hule li oni to lijepo ime kojim ste nazvani?
8 Ako ispunjavate kraljevski zakon u skladu s odjeljkom pisma, Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga, dobro činite;
9 Ali ako ste pristrasni, grijeh činite i zakon vas osuđuje kao prestupnike.
10 Jer ko god sav zakon održi, a ipak posrne u jednoj stavci, kriv je za sve.
11 Jer onaj koji je rekao, Ne počini preljubu, rekao je i, Ne ubij. Ali ako i ne učiniš preljubu, a ubiješ, postao si prestupnik zakona.
12 Tako govorite i tako činite, kao oni koji će biti suđeni po zakonu slobode.
13 Jer nemilosrdna će biti osuda onome ko ne iskazuje milosrđe; a milosrđe likuje nad sudom.
14 Kakva je korist, braćo moja, ako ko veli da ima vjeru, a nema djela? može li ga vjera spasiti?
15 Ako su neki brat ili sestra goli i nemaju svagdašnju hranu,
16 Pa im neko od vas rekne, Idite u miru, ugrijte se i nasitite, i ne date im ono što je potrebno tijelu, kakva je korist od toga?
17 Tako je i vjera, ako nema djelā, mrtva, bivši sama.
18 Jest, reći će neko, Ti imaš vjeru, a ja imam djela: pokaži mi svoju vjeru bez svojih djela, a ja ću tebi svoju vjeru pokazati svojim djelima.
19 Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro činiš: i đavoli vjeruju, i dršću.
20 No hoćeš li spoznati, O čovječe isprazni, da je vjera bez djelā mrtva?
21 Nije li se Avraham, otac naš, opravdao djelima kada je na žrtvenik prinio Isaka, sina svoga?
22 Vidiš li kako je vjera sudjelovala s njegovim djelima, i djelima se vjera usavršila?
23 I ispunio se odjeljak pisma koji kaže, Povjerova Avraham Bogu, i to mu se uračuna kao pravednost: i bī nazvan Prijateljem Božjim.
24 Vidite, dakle, da se djelima čovjek opravdava, a ne samo vjerom.
25 Nije li se slično djelima opravdala i bludnica Rahava, kada je primila glasnike i drugim ih putem izvela?
26 Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelā mrtva.

Poslanica Jakovljeva 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Neka vas ne bude mnogo učitelja, braćo moja, znajući da ćemo primiti veću osudu.
2 Jer svi u mnogočemu griješimo. Ali ako ko ne griješi u riječi, taj je savršen čovjek, i kadar zauzdati i cijelo tijelo.
3 Gle, stavimo konjima uzde u usta da nas slušaju, i upravljamo svim njihovim tijelom.
4 Evo i brodova, tako su veliki i žestoki ih vjetrovi gone, a sasvim malo kormilo ih upravlja kud god kormilar hoće.
5 Tako je i jezik malen ud, a velikim se hvali. Gle, mala vatra, a koliko drva zapali!
6 I jezik je vatra, svijet bezakonja: takav je jezik među našim udovima, da kalja sve tijelo i, zapaljen od pakla, zapaljuje tok života.
7 Jer svaka se vrsta zvijerī, i pticā, i zmijā, i morskih životinja, dade ukrotiti i ukrotio ih je ljudski rod:
8 Ali jezik niko od ljudi ne može ukrotiti; on je zlo neukrotivo, pun smrtonosnog otrova.
9 Nјime blagosiljamo Boga, to jest Oca, i njime proklinjemo ljude koji su stvoreni po Božjoj nalikosti.
10 Iz istih usta izlazi blagoslov i proklinjanje. Ne smije to, braćo moja, tako biti.
11 Zar izvor na isti otvor izliva slatku i gorku vodu?
12 Može li, braćo moja, smokva maslinama rađati? ili trs smokvama? tako ne može nijedan izvor davati slanu i slatku vodu.
13 Ko je među vama mudar i obdaren znanjem? neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u krotosti mudrosti.
14 Ako li pak imate gorku zavist i svadljivost u svojim srcima, nemojte se ponositi i nemojte lagati protiv istine.
15 Nije to mudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, tjelesna, đavolska.
16 Jer gdje je zavist i svađa, ondje je nered i svako zlo djelo.
17 A mudrost odozgo ponajprije je čista, potom mirotvorna, blaga i lako poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrasna i nelicemjerna.
18 A plod pravednosti sije se u miru onima koji tvore mir.

Poslanica Jakovljeva 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Odakle dolaze ratovi i borbe među vama? nije li odavde, to jest od vaših požuda koje vojuju u vašim udovima?
2 Žudite, i nemate; ubijate, i hlepite, i ne možete zadobiti; borite se i ratujete, a ipak nemate, jer ne ištete.
3 Ištete, a ne primate, jer opako ištete, da u svojim požudama potrošite.
4 Preljubnici i preljubnice, ne znate li da je prijateljstvo svijeta neprijateljstvo s Bogom? stoga, ko god bude prijatelj svijeta, neprijatelj je Božji.
5 Mislite li da pismo uzalud veli, Zavidno žudi duh koji prebiva u nama?
6 Ali daje veću milost. Stoga i govori, Bog se protivi gordima, a poniznima daje milost.
7 Pokorite se, dakle, Bogu. Oduprite se đavolu i on će pobjeći od vas.
8 Približite se Bogu i on će se približiti vama. Očistite svoje ruke, grešnici, i pročistite svoja srca, neodlučni.
9 Ražalostite se, i tugujte, i plačite: smijeh vaš neka se pretvori u tugovanje i radost vaša u žalost.
10 Ponizite se pred Gospodom, i on će vas podići.
11 Nemojte, braćo, govoriti zlo jedan o drugome. Onaj ko govori zlo o svome bratu i sudi svoga brata, govori zlo o zakonu i sudi zakonu: ali ako sudiš zakonu, nisi vršilac zakona, nego sudija.
12 Jedan je zakonodavac, koji može spasiti i uništiti: ko si ti da sudiš drugoga?
13 Hajde sada, vi koji govorite, Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, i provesti ondje godinu dana, i kupovati i prodavati, i zaraditi;
14 Vi, koji ne znate šta će sutra biti. Jer šta je vaš život? On je para koja se nakratko pojavi i potom nestane.
15 Umjesto da kažete, Ako Gospod bude htio, živjećemo i učiniti ovo ili ono.
16 Ali sada se nadimate svojim hvalisanjima. Svako takvo nadimanje je zlo.
17 Stoga je onome ko zna činiti dobro, a ne čini ga, to grijeh.

Poslanica Jakovljeva 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Hajde sada, bogataši, plačite i jaučite zbog jada što dolaze na vas.
2 Bogatstvo vam je istrunulo i haljine vaše su od moljaca izjedene.
3 Zlato vaše i srebro zarđalo je, i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas, i izjesti vam tijela kao da je oganj. Zgrtali ste blago za posljednje dane.
4 Evo, nadnica radnika koji su obirali vaše njive, a koju ste im na prevaru uskratili, viče; i vapaji žetelaca ušli su u uši Gospoda nad savaotom.
5 Raskošno ste i razuzdano na zemlji živjeli; utovili ste svoja srca kao u dan klanja.
6 Osudili ste i ubili pravednika i on vam se ne suprotstavlja.
7 Strpite se stoga, braćo, do Gospodovog dolaska. Evo, ratar iščekuje dragocjeni plod zemlje i strpljiv je u pogledu njega, sve dok ne primi ranu i kasnu kišu.
8 Strpite se i vi; učvrstite svoja srca, jer se Gospodov dolazak približio.
9 Ne mrmljajte, braćo, jedan protiv drugoga, da ne budete osuđeni: gle, sudija stoji pred vratima.
10 Za uzor podnošenja zа́la i strpljivosti uzmite, braćo moja, proroke, koji su govorili u Gospodovo ime.
11 Evo, blagoslovenim nazivamo one koji su ustrajali. Za Jovovo strpljenje ste čuli, i vidjeli ste ishod Gospodov, da je Gospod vrlo saosjećajan i milosrdan.
12 Ali, iznad svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom, ni zemljom, ni bilo kojom drugom zakletvom: nego neka vaše da bude da; i vaše ne, ne; da u osudu ne upadnete.
13 Pati li ko među vama? neka se moli. Raduje li se ko? neka pjeva psalme.
14 Boluje li ko među vama? neka pozove starješine crkve i neka se oni mole nad njim, mažući ga uljem u Gospodovo ime:
15 I spasiće molitva vjere bolesnika, i podići će ga Gospod; i ako je počinio grijehe, biće mu oprošteni.
16 Ispovijedajte jedan drugome svoje pogreške i molite se jedan za drugoga, da ozdravite. Mnogo postiže učinkovita žarka molitva pravednikova.
17 Ilija je bio čovjek istih sklonosti kao i mi, i usrdno se pomolio da ne pada kiša: i nije pala kiša na zemlju tri godine i šest mjeseci.
18 I ponovo se pomolio, pa nebo dade kišu, i zemlja donese svoj rod.
19 Braćo, zaluta li ko od vas od istine i neko ga obrati,
20 Neka zna da će onaj ko obrati grešnika od zablude njegova puta spasiti jednu dušu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.

Prva poslanica Petrova — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Prva poslanica Petrova 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Petar, apostol Isusa Hrista, pridošlicama rasijanim širom Ponta, Galatije, Kapadokije, Azije i Vitinije,
2 Izabranima prema predznanju Boga Oca kroz posvećenje Duha, da budu poslušni i poškropljeni krvlju Isusa Hrista: Milost vam se i mir umnožili.
3 Blagosloven neka je Bog i Otac našega Gospoda Isusa Hrista, koji nas je po svom obilnom milosrđu vaskrsenjem Isusa Hrista od mrtvih nanovo rodio za živu nadu,
4 Za nasljedstvo neraspadljivo, i neokaljano, i neprolazno, pohranjeno u nebu za vas,
5 Koje snaga Božja kroz vjeru čuva za spasenje spremno da se objavi u posljednje vrijeme.
6 U tome se silno radujete, premda se sada nakratko, ako treba, morate malo i žalostiti u raznim kušnjama,
7 Da se prokušanost vaše vjere, mnogo dragocjenija od zlata koje propada, iako se vatrom kuša, nađe na hvalu, čast i slavu za pojavljivanja Isusa Hrista:
8 Koga ljubite, premda ga niste vidjeli; u koga, iako ga još ne gledate, vjerujete, i radujete se radošću neizrecivom i proslavljenom,
9 Primajući dovršenje svoje vjere, to jest spasenje svojih duša.
10 O tome spasenju su revno istraživali i pronicali proroci, koji su prorokovali o toj milosti koja će doći vama.
11 Pronicali su na koje je, ili kakvo doba, upućivao Duh Hristov u njima, kad je unaprijed naznačavao o Hristovim patnjama i slavi koja će uslijediti:
12 Kojima je bilo objavljeno da nisu sebi, nego nama, posluživali ovo što su vama sada po Duhu Svetome poslanom s neba navijestili oni koji su propovijedali jevanđelje; u šta i anđeli žude zaviriti.
13 Stoga opа̀šite bokove svog uma, trijezni budite i potpuno se pouzdajte u milost koja vam se ima donijeti otkrivenjem Isusa Hrista,
14 Kao poslušna djeca, ne saobličujući se pređašnjim požudama u vašem neznanju:
15 Nego, kao što je svet onaj koji vas je pozvao, tako i vi budite sveti u svem ponašanju;
16 Jer je pisano, Budite sveti, zato što sam ja svet.
17 I ako Ocem nazivate njega, koji bez pristrasnosti sudi prema djelu svakoga čovjeka, provedite ovdje u strahu vrijeme svoga proputovanja:
18 Jer znate da niste nečim raspadljivim, kao srebrom i zlatom, otkupljeni od svog ispraznog načina življenja primljenog predanjem od svojih otaca,
19 Nego dragocjenom krvlju Hristovom, kao jaganjca bez mane i bez mrlje:
20 Koji je, doduše, bio predodređen prije utemeljenja svijeta, ali se objavio u ovim posljednjim vremenima za vas,
21 Koji po njemu vjerujete u Boga, koji ga je vaskrsao od mrtvih i dao mu slavu; da vjera vaša i nada bude u Bogu.
22 Budući da ste očistili svoje duše poslušavši istinu kroz Duha za iskreno bratoljublje, gledajte da čista srca žarko ljubite jedan drugoga,
23 Bivši nanovo rođeni, ne od raspadljivog sjemena, nego neraspadljivog, po riječi Božjoj, koja živi i ostaje zauvijek.
24 Jer svako tijelo je kao trava, i sva ljudska slava kao cvijet od trave. Osuši se trava i cvijet njezin otpada:
25 Ali riječ Gospodova ustrajava zauvijek. A to je riječ koja vam je propovijedana jevanđeljem.

Prva poslanica Petrova 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Odloživši, dakle, svu zlobu, i svaku prevaru, i licemjerja, i zavisti, i sva klevetanja,
2 Kao novorođenčad žudite za nepatvorenim mlijekom riječi, da po njemu uzrastete:
3 Ako ste zaista okusili da je milostiv Gospod.
4 K njemu pristupate, kao ka kamenu živome što su ga ljudi, doduše, odbacili, ali je od Boga izabran i dragocjen;
5 I vi sami se, kao živo kamenje, ugrađujete u duhovnu kuću, sveto sveštenstvo, da prinosite duhovne žrtve ugodne Bogu po Isusu Hristu.
6 Stoga i stoji u pismu, Evo, postavljam na Sionu glavni kamen ugaoni, izabran, dragocjen; i onaj ko ga vjeruje neće se postidjeti.
7 Vama, dakle, koji vjerujete, on je dragocjen; a neposlušnima, pak, kamen koji odbaciše graditelji postao je glavni kamen ugaoni,
8 I kamen spoticanja, i stijena posrtanja, to jest onima koji se, neposlušni, o riječ spotiču: za šta su i određeni.
9 Ali vi ste rod izabrani, kraljevsko sveštenstvo, sveti narod, živalj jedinstven: da razglašujete vrline onoga koji vas je iz tame pozvao u svoje prekrasno svjetlo;
10 Koji u prošlosti niste bili narod, a sada ste narod Božji: bez milosrđa ste bili, a sada ste stekli milosrđe.
11 Mili moji, zaklinjem vas da se kao tuđinci i pridošlice klonite tjelesnih požuda koje ratuju protiv duše;
12 Vaše ponašanje među neznabošcima neka bude časno: da u onome o čemu govore protiv vas kao o zločincima, kada promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohođenja.
13 Pokoravajte se, dakle, svakoj ljudskoj ustanovi zbog Gospoda: bilo kralju, kao vođi;
14 Bilo upraviteljima, kao onima koje on šalje da kazne zločince i pohvale one koji dobro čine.
15 Jer ovo je volja Božja: da čineći dobro ućutkate neznanje bezumnih ljudi,
16 Kao slobodni, i ne služeći se svojom slobodom kao pokrivalom zlobe, nego kao Božje sluge.
17 Svakoga poštujte. Bratstvo ljubite. Boga se bojte. Kralja častite.
18 Sluge, sa svim strahom budite podložni svojim gospodarima; ne samo dobrima i blagima, nego i osornima.
19 Jer hvalevrijedno je ovo: ako ko zbog savjesti radi Boga podnosi nevolje, trpeći nepravedno.
20 Jer kakva je to slava ako, kada pogriješite, pa za to udarani, strpljivo podnosite? ali ako, kada dobro činite i za to trpite, strpljivo podnosite, to je Bogu ugodno.
21 Jer upravo ste na to pozvani; zato što je i Hrist trpio za nas, ostavivši nam primjer, da idete njegovim stopama:
22 Koji grijeha nije učinio, niti se u njegovim ustima našla prevara;
23 Koji, kada je bio vrijeđan, nije zauzvrat vrijeđao; kada je patio nije prijetio, nego se prepustio onome koji sudi pravedno;
24 Koji je sām u svome tijelu grijehe naše nosio na drvetu da mi, umrijevši grijesima, živimo pravednosti; on, čijim ste ranama bili izliječeni.
25 Jer poput ovaca ste lutali; ali sada ste se vratili k Pastiru i Nadgledniku svojih duša.

Prva poslanica Petrova 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Isto tako i vi, žene, budite podložne svojim muževima kako bi, ako su neki neposlušni riječi, ponašanjem ženā i bez riječi bili pridobijeni,
2 Kada promotre vaše strahom prožeto časno ponašanje.
3 Vaše ukrašavanje neka ne bude spoljašnje, pletenjem kose i nošenjem zlata, ili odijevanjem haljina;
4 Nego neka to bude čovjek skrovit i srdačan, u onome neraspadljivome, to jest ukrasu krotka i smirena duha, što je pred Bogom dragocjeno.
5 Jer tako su se nekad kitile i svete žene, koje su se pouzdavale u Boga, podlažući se svojim muževima;
6 Kao što je Sara bila poslušna Avrahamu, nazvavši ga gospodarom: njezine ste kćeri sve dok činite dobro i ne bojite se nikakva zastrašivanja.
7 Jednako i vi, muževi, živite s njima prema spoznaji, iskazujući ženi čast kao slabijem sūdu, i kao sunasljednici milosti života: da ne budu spriječene vaše molitve.
8 Konačno, budite svi jedne misli, imajući saosjećanja jedan za drugoga, puni bratske ljubavi, budite milosrdni, budite uljudni,
9 Ne vraćajući zlo za zlo, ili uvredu za uvredu: nego naprotiv blagosiljajući, znajući da ste na to pozvani, da naslijedite blagoslov.
10 Jer onaj ko želi ljubiti život i nagledati se dobrih dana, neka suspregne svoj jezik od zla i svoje usne da ne izgovaraju prevaru:
11 Neka se kloni zla i čini dobro, neka traži mir i ide za njim.
12 Jer oči Gospodove su nad pravednima, i uši su njegove priklonjene njihovim molitvama; ali lice Gospodovo je protiv onih koji čine zlo.
13 I ko je taj ko će vam nauditi ako budete sljedbenici onoga što je dobro?
14 Ali ako i trpite radi pravednosti, blago vama. I nemojte se bojati njihova zastrašivanja, niti se uznemirujte,
15 Nego svetite Gospoda Boga u svojim srcima i budite uvijek spremni da date odgovor svakome ko od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, s krotošću i strahom,
16 Imajući dobru savjest; da se u onome za šta vas kleveću kao zločince postide oni koji ozloglašuju vaše dobro ponašanje u Hristu.
17 Jer bolje vam je, bude li tako Božja volja, da trpite čineći dobro, negoli čineći zlo.
18 Jer i Hrist je jedanput za grijehe pretrpio, pravedan za nepravedne, da nas privede Bogu, bivši ubijen u tijelu, ali oživljen po Duhu:
19 Po njemu je i otišao propovijedati duhovima u tamnici;
20 Onima koji su nekad bili neposlušni kad ih je iščekivala Božja dugotrpeljivost, u dane Nojeve, dok se dovršavao kovčeg u kom je njih nekoliko, to jest osam duša, bilo spašeno vodom.
21 Taj obris, na koji ukazuje krštenje, i nas sada spašava (ne odlaganje prljavštine tijela, nego Bogu upravljen odaziv dobre savjesti) vaskrsenjem Isusa Hrista:
22 Koji je uzišao u nebo, i zdesna je Bogu; kome su bili podvrgnuti anđeli, i vlasti, i sile.

Prva poslanica Petrova 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pošto je, dakle, Hrist trpio za nas u tijelu, i vi se naoružajte istom mišlju; jer onaj ko je trpio u tijelu, prestao je s grijehom:
2 Da više ne živi po ljudskim požudama vrijeme koje mu je preostalo u tijelu, nego po volji Božjoj.
3 Jer dosta nam je što smo u pređašnjem razdoblju svoga života vršili volju neznabožaca, hodajući u razvratnosti, požudama, opijanjima, raspojasanosti, bančenjima i gnusnim idolopoklonstvima.
4 Stoga se oni, govoreći zlo o vama, čude što ne hrlite s njima u tu istu bujicu raskalašnosti.
5 Oni će polagati račun onome koji je spreman da sudi žive i mrtve.
6 Zato je i mrtvima bilo propovijedano jevanđelje, da budu osuđeni na ljudski način, u tijelu, ali da po Bogu žive u duhu.
7 Ali kraj svega je nadohvat ruke: budite stoga razboriti i trijezni za molitvu.
8 No, iznad svega imajte među sobom žarku ljubav: jer će ljubav pokriti mnoštvo grijehā.
9 Gostoljubivi budite jedni prema drugima bez mrmljanja.
10 Onako kako je svako primio dar, tako poslužujte jedan drugome, kao dobri upravitelji raznovrsne milosti Božje.
11 Govori li ko, neka govori kao riječi Božje; poslužuje li ko, neka to čini kao sposobnošću koju daje Bog: da se u svemu proslavi Bog po Isusu Hristu, kome je slava i vlast u vijeke vjekova. Amin.
12 Ljubljeni, nemojte se, kao da vam se šta neobično događa, čuditi ognjenu iskušenju što bukti među vama da vas iskuša.
13 Nego, radujte se što imate udjela u Hristovim patnjama da se, kada se objavi njegova slava, možete radovati prekomjernom radošću.
14 Ako vas pogrđuju zbog Hristovog imena, blago vama; jer duh slave i Boga na vama počiva: oni ga hule, a vi ga proslavljate.
15 Ali neka niko od vas ne trpi kao ubica, ili kao kradljivac, ili kao zločinac, ili kao nametljivac.
16 A ako ko trpi kao hrišćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog toga.
17 Jer došlo je vrijeme da započne sud od kuće Božje; i ako najprije od nas počinje, kakav li će biti svršetak onih koji nisu poslušni Božjem jevanđelju?
18 I ako se pravednik jedva spašava, bezbožnik i grešnik gdje će se pojaviti?
19 Neka, stoga, oni koji po Božjoj volji trpe, njemu, kao vjernome Stvoritelju, povjere čuvanje svojih duša čineći dobro.

Prva poslanica Petrova 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Starješine koje su među vama opominjem ja, koji sam takođe starješina i svjedok Hristovih patnji, kao i saučesnik slave koja će se objaviti:
2 Pasite stado Božje koje je među vama nadgledajući ga, ne prisilno, nego dragovoljno; ne radi prljava dobitka, nego spremnoga uma;
3 Ne kao gospodari nad Božjim nasljedstvom, nego kao uzori stadu.
4 I, kada se pojavi glavni Pastir, primićete vijenac slave koji ne vene.
5 Isto tako se i vi, mladići, pokorite starješinama. Jest, svi se jedan drugome podlažite i budite odjeveni poniznošću: jer Bog se protivi gordima, a poniznima daje milost.
6 Ponizite se, stoga, pod moćnom rukom Božjom, da vas on uzvisi u pravo vrijeme,
7 Svu svoju brigu prebacujući na njega: jer on se brine za vas.
8 Trijezni budite, i bdijte; jer vaš protivnik, đavo, kao ričući lav obilazi naokolo tražeći koga da proždre.
9 Oduprite mu se čvrsti u vjeri, znajući da iste patnje podnose vaša braća koja su u svijetu.
10 A Bog svake milosti, koji nas je pozvao u svoju vječnu slavu po Hristu Isusu, nakon što malo pretrpite usavršiće vas, učvrstiti, ojačati, utvrditi.
11 Nјemu neka je slava i vlast u vijeke vjekova. Amin.
12 Pisah vam ukratko po Silvanu, koga smatram vjernim bratom, hrabreći vas i svjedočeći da je istinska ta milost Božja u kojoj stojite.
13 Pozdravlja vas crkva koja je u Vavilonu, izabrana zajedno s vama, i Marko, sin moj.
14 Pozdravite jedan drugoga poljupcem ljubavi. Mir neka bude sa svima vama koji ste u Hristu Isusu. Amin.

Druga poslanica Petrova — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Druga poslanica Petrova 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima koji su, kao i mi, zadobili istu dragocjenu vjeru kroz pravednost Boga i našega Spasitelja, Isusa Hrista:
2 Milost vam se i mir umnožili kroz spoznaju Boga, i Isusa našega Gospoda,
3 Kao što nas je njegova božanska snaga obdarila svime za život i pobožnost, po spoznaji njega koji nas je pozvao na slavu i vrlinu,
4 Čime smo obdareni neizmjerno velikim i dragocjenim obećanjima: da putem njih, umaknuvši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude, budete učesnici božanske prirode.
5 I uz to, sa svom revnošću, pridodajte svojoj vjeri vrlinu; a vrlini znanje;
6 A znanju umjerenost; a umjerenosti strpljenje; a strpljenju pobožnost;
7 A pobožnosti bratoljublje; a bratoljublju ljubav.
8 Jer ako to imate i time obilujete, nećete biti ni besposleni, ni besplodni u spoznaji Gospoda našeg, Isusa Hrista.
9 A onaj kome to nedostaje slijep je i kratkovid, i zaboravio je da je očišćen od svojih starih grijeha.
10 Stoga, braćo, revnije nastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje; jer ako to činite, nećete nikada pasti:
11 Jer tako će vam biti bogato potkrijepljen ulazak u vječito kraljevstvo našega Gospoda i Spasitelja, Isusa Hrista.
12 Stoga neću biti nemaran i uvijek ću vas na to podsjećati, premda to znate i utvrđeni ste u prisutnoj istini.
13 I pravo je, mislim, da vas sve, dok sam u ovom šatoru, budim podsjećanjem,
14 Znajući da ću ubrzo odložiti ovaj svoj šator, kao što mi je i naš Gospod Isus Hrist objavio.
15 No, potrudiću se da se i nakon mog odlaska uvijek sjećate toga.
16 Jer mi nismo slijedili lukavo smišljene bajke kada smo vam obznanili snagu i dolazak našega Gospoda, Isusa Hrista, nego bjesmo očevici njegovog veličanstva.
17 Jer on je od Boga Oca primio čast i slavu, kad mu je od uzvišene slave došao ovakav glas, Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi je zadovoljstvo.
18 A taj glas što je s neba dopirao čuli smo mi, kad bjesmo s njim na svetoj gori.
19 Mi imamo i još sigurniju proročku riječ; stoga, dobro činite što se na nju obazirete, kao na svjetiljku koja svijetli na mračnome mjestu sve dok ne svane dan i zvijezda Danica uziđe u vašim srcima:
20 Znajući prije svega ovo: da ni jedno proroštvo pisma nije stvar samovoljnog tumačenja.
21 Jer nikada proroštvo nije bilo ljudskom voljom doneseno, nego su sveti ljudi Božji govorili poneseni Duhom Svetim.

Druga poslanica Petrova 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A bilo je i u narodu lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja koji će potajno unijeti pogubna krivovjerja, poreći Gospodara koji ih je otkupio i navući na sebe brzu propast.
2 I mnogi će poći njihovim pogubnim putevima; zbog njih će se pogrdno govoriti o putu istine.
3 I kroz pohlepu će vas iskorištavati prevarnim riječima: oni, čija osuda odavno ne miruje i propast njihova ne drijema.
4 Jer ako Bog anđele koji su sagriješili nije poštedio, nego ih je strmoglavio u pakao i u okove mraka predao da budu čuvani za sud;
5 I nije poštedio stari svijet, nego sačuvao osmoga, Noja, propovjednika pravednosti, izručivši potop na svijet bezbožnikā;
6 I gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvorio, propašću osudio i postavio za primjer onima koji će kasnije živjeti bezbožno;
7 I izbavio pravednog Lota, izmučenog prljavim življenjem opakih
8 (Jer taj pravednik je među njima dan za danom mučio svoju pravednu dušu dok je gledao i slušao njihova bezakonička djela);
9 Zna Gospod kako pobožne izbaviti iz napasti, a nepravednike sačuvati za sudnji dan da budu kažnjeni,
10 Naročito one koji u prljavoj požudi idu za tijelom i preziru vlast. Drznici su oni, samovoljni, ne boje se govoriti pogrdno o dostojanstvenicima.
11 Dok anđeli, koji su veći silom i snagom, ne iznose protiv njih pred Gospodom pogrdnu osudu.
12 A oni, kao nerazumne zvijeri, po prirodi rođene za hvatanje i uništenje, pogrđuju ono što ne razumiju; i u vlastitoj će propasti biti zatrti;
13 I primiće nagradu nepravednosti, kao oni koji užitkom smatraju razuzdanost za bijela dana. Oni su mane i mrlje, naslađuju se svojim obmanama dok se s vama goste;
14 Imaju oči pune preljube i nikako da odustanu od grijeha; varaju nepostojane duše; srce im je uvježbano u pohlepnim navikama; prokleta djeca,
15 Koja su napustila pravi put i zastranila slijedivši put Valaama, sina Vosorovog, koji je volio platu nepravednosti,
16 Ali je ukoren za svoje bezakonje: nijema magarica je, progovorivši ljudskim glasom, spriječila prorokovo ludilo.
17 Oni su bezvodni izvori, oblaci vihorom gonjeni za koje se čuva mrkla tmina zauvijek.
18 Jer, govoreći bahate ispraznosti, oni tjelesnim požudama i razvratnostima mame one koji su maločas odbjegli od onih koji žive u zabludi.
19 Dok im obećavaju slobodu, oni sāmi su sluge propasti: jer od koga je ko nadvladan, od istog je odveden u zatočeništvo.
20 Jer ako su kroz spoznaju Gospoda i Spasitelja, Isusa Hrista, odbjegli od prljavština svijeta pa se ponovo u njih upleli i dali savladati, ovo posljednje postalo im je gore od prvog.
21 Jer bolje bi im bilo da nisu spoznali put pravednosti nego što su se, spoznavši ga, odvratili od svete zapovijesti koja im je bila predana.
22 Ali dogodilo im se ono što veli istinita izreka, Pas se iznova vraća vlastitoj bljuvotini i okupana svinja svom valjanju u blatu.

Druga poslanica Petrova 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ovo je, ljubljeni, već druga poslanica koju vam pišem; u obje podsjećanjem podstičem vaš zdravi razum,
2 Da se spominjete prorečenih riječi svetih proroka i zapovijesti nas apostola Gospodovih i Spasiteljevih,
3 Znajući najpre ovo: da će se u posljednjim danima pojaviti izrugivači, koji će hodati po vlastitim požudama
4 I govoriti, Gdje je obećanje njegovog dolaska? jer otkada su oci usnuli, sve ostaje kao što je bilo od početka stvorenja.
5 Jer oni voljno ne žele znati da po riječi Božjoj nebesa bjehu od davnina i da se zemlja izdigla iz vode i u vodi;
6 Po njoj je i ondašnji svijet, vodom potopljen, propao,
7 A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena i čuvaju se za oganj na dan suda i propasti bezbožnih ljudi.
8 No, ljubljeni, jedno neka vam ne bude nepoznato, da je jedan dan u Gospoda kao hiljadu godina, i hiljadu godina kao jedan dan.
9 Nije Gospod spor u pogledu svoga obećanja, kako ga neki sporim smatraju; nego je dugotrpeljiv prema nama, ne želeći da iko propadne nego da svi dođu k pokajanju.
10 Ali doći će kao lopov u noći dan Gospodov; tada će nebesa s velikom hukom uminuti i stihije se užariti i rastaliti, a zemlja i djela što su na njoj izgorjeti.
11 Budući da će se sve to raspasti, kakvi tek vi morate biti u svemu svetom življenju i pobožnosti,
12 Iščekujući i požurujući dolazak dana Božjeg, u koji će se nebesa, bivši zapaljena, raščiniti, i stihije će biti istopljene užarenom vrućinom?
13 No mi, prema njegovom obećanju, iščekujemo nova nebesa i novu zemlju, u kojima prebiva pravednost.
14 Stoga, ljubljeni, budući da takvo što iščekujete, revno nastojte da vas on nađe u miru, bez mrlje i besprekorne.
15 A dugotrpeljivost našega Gospoda smatrajte spasenjem, kao što vam je i naš ljubljeni brat Pavle napisao po mudrosti koja mu je dana,
16 Kao i u svim svojim poslanicama, gdje o tome govori; u kojima ima ponešto teže razumljivo, što neuki i nepostojani izvrću, kao što čine i sa ostalim pismima, na vlastitu propast.
17 Vi se, stoga, ljubljeni, budući da to unaprijed znate, čuvajte da ne biste i sāmi, zavedeni zabludom opakih, otpali od svoje postojanosti.
18 Nego rastite u milosti i u spoznaji našega Gospoda i Spasitelja, Isusa Hrista. Nјemu neka je slava i sada, i zauvijek. Amin.

Prva poslanica Jovanova — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Prva poslanica Jovanova 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ono što bješe od početka, ono što smo čuli, ono što smo vidjeli svojim očima, ono što smo promotrili i ruke naše opipale, o Riječi života
2 (Jer život se objavio i vidjeli smo to, i svjedočimo, i navješćujemo vam taj život vječni, koji bješe s Ocem i pokazao se nama);
3 Ono što smo vidjeli i čuli navješćujemo vama, da i vi imate zajedništvo s nama: i vaistinu naše je zajedništvo sa Ocem i sa Sinom njegovim, Isusom Hristom.
4 I pišemo vam ovo da vaša radost bude potpuna.
5 Ovo je poruka koju smo čuli od njega i navješćujemo vama: da je Bog svjetlo i da nema nikakve tame u njemu.
6 Ako kažemo da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodamo, lažemo, i ne provodimo u djelo istinu:
7 Ali ako u svjetlu hodamo, kao što je on u svjetlu, imamo zajedništvo jedan s drugim, i krv Isusa Hrista, Sina njegovog, čisti nas od svakoga grijeha.
8 Ako kažemo da nemamo grijeha, sami sebe obmanjujemo i istine nema u nama.
9 Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan da nam oprosti naše grijehe i da nas očisti od svake nepravednosti.
10 Ako kažemo da nismo sagriješili, njega činimo lažljivcem i riječ njegova nije u nama.

Prva poslanica Jovanova 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. A ako ko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca, Isusa Hrista pravednika:
2 On je žrtva pomirenja za naše grijehe; i ne samo za naše, nego i za grijehe svega svijeta.
3 A po ovome znamo da ga poznajemo: ako zapovijesti njegove držimo.
4 Onaj ko tvrdi, Poznajem ga, a ne drži njegove zapovijesti, lažljivac je i u njemu nema istine.
5 A ko god drži njegovu riječ, vaistinu je u njemu usavršena ljubav Božja: po tome znamo da smo u njemu.
6 Onaj ko kaže da u njemu ostaje, mora i sām hodati onako kao što je on hodao;
7 Braćo, novu zapovijest vam ne pišem, nego staru zapovijest koju ste imali od početka. Ta stara zapovijest je riječ koju ste čuli od početka.
8 A opet, pišem vam novu zapovijest, koja je istinita u njemu i u vama: jer tama je prošla i svjetlo istinito već svijetli.
9 Onaj ko kaže da je u svjetlu, a mrzi svoga brata, u tami je sve do sada.
10 Onaj ko ljubi svoga brata, ostaje u svjetlu i nema u njemu povoda za spoticanje.
11 Ali onaj ko mrzi svoga brata u tami je, u tami hoda i ne zna gdje ide, zato što mu je tama oslijepila oči.
12 Pišem vama, dječice, jer su vam oprošteni grijesi zbog njegovog imena.
13 Pišem vama, oci, jer ste upoznali onoga koji je od početka. Pišem vama, mladići, jer ste nadvladali pakosnika. Pišem vama, dječice, jer ste upoznali Oca.
14 Napisah vama, oci, jer ste upoznali onoga koji je od početka. Napisah vama, mladići, jer ste jaki i riječ Božja u vama ostaje, i nadvladali ste pakosnika.
15 Nemojte ljubiti svijet ni ono što je u svijetu. Ako ko ljubi svijet, nije u njemu ljubav Očeva.
16 Jer sve što je u svijetu, požuda tijela, i požuda očiju, i gordost života, nije od Oca, nego od svijeta.
17 Svijet prolazi i požuda njegova, ali onaj ko volju Božju čini, ostaje zauvijek.
18 Dječice, posljednje je vrijeme i, kao što ste čuli da dolazi antihrist, već sada su se mnogi antihristi pojavili; po tome znamo da je posljednje vrijeme.
19 Od nas su izišli, ali nisu bili od nas; jer da su bili od nas, nesumnjivo bi ostali s nama: ali izišlisu, kako bi obznanili da nisu svi od nas.
20 Ali vi imate pomazanje od Svetoga i sve znate.
21 Nisam vam pisao zato što ne znate istinu, nego zato što je znate, i zato što nijedna laž nije od istine.
22 Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče da Isus jest Hrist? Onaj je antihrist, ko poriče Oca i Sina.
23 Svako ko poriče Sina, taj nema ni Oca: (ali) ko priznaje Sina, ima i Oca.
24 Neka, stoga, ostane u vama to što ste čuli od početka. Ako u vama ostane to što ste čuli od početka, i vi ćete ostati u Sinu, i u Ocu.
25 A ovo je obećanje koje nam je on obećao: život vječni.
26 To sam vam napisao o onima koji vas zavode.
27 A pomazanje koje ste primili od njega u vama ostaje, i ne treba da vas iko poučava; nego, kako vas to isto pomazanje poučava o svemu, a istinito je, i nije laž, i kako vas je ono naučilo, ostanite u njemu.
28 A sada, dječice, ostanite u njemu; da, kada se on pojavi, imamo pouzdanje i ne postidimo se pred njim za njegovog dolaska.
29 Ako znate da je on pravedan, znate da je svaki koji čini pravdu od njega rođen.

Prva poslanica Jovanova 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Gledajte kakvu nam je ljubav darovao Otac, da se sinovima Božjim nazivamo: zato nas svijet ne poznaje, jer nije upoznao njega.
2 Ljubljeni, sada smo sinovi Božji i još se nije obznanilo šta ćemo biti; ali znamo da ćemo, kada se on pojavi, biti poput njega, jer ćemo ga vidjeti kao što on jest.
3 I svako ko ima tu nadu u njemu čisti se, kao što je on čist.
4 Ko god čini grijeh, i zakon krši: jer grijeh je kršenje zakona.
5 A znate da se on pojavio da odnese naše grijehe i da grijeha u njemu nema.
6 Ko god u njemu ostaje, ne griješi; ko god griješi, nije njega vidio, niti ga upoznao.
7 Dječice, neka vas niko ne obmanjuje: onaj ko čini pravdu pravedan je, kao što je on pravedan.
8 Onaj ko čini grijeh, od đavola je; jer đavo griješi od početka. Zbog toga se pojavio Sin Božji, da razori djela đavolova.
9 Ko god je rođen od Boga, ne čini grijeh; jer sjeme njegovo u njemu ostaje, i ne može griješiti, jer je od Boga rođen.
10 U ovome se pokazuju djeca Božja, i djeca đavolova: ko god ne čini pravdu, nije od Boga, kao ni onaj ko ne ljubi brata svoga.
11 Jer ovo je poruka koju ste čuli od početka: da ljubimo jedan drugoga.
12 Ne kao Kajin, koji je bio od onoga pakosnika i zaklao svoga brata. A zbog čega ga je zaklao? Zato što njegova djela bjehu zla, a njegovog brata pravedna.
13 Nemojte se čuditi, braćo moja, ako vas svijet mrzi.
14 Mi znamo da smo prešli iz smrti u život zato što ljubimo braću. Onaj ko ne ljubi svoga brata, ostaje u smrti.
15 Ko god mrzi svoga brata, ubica je; a znate da nijedan ubica nema vječni život koji u njemu ostaje.
16 Po ovome smo upoznali ljubav Božju: što je on za nas položio svoj život; stoga i mi moramo položiti svoje živote za braću.
17 Ali onaj ko ima dobra ovoga svijeta, pa vidi svoga brata u potrebi i zatvori pred njim svoje srce, kako ljubav Božja prebiva u njemu?
18 Dječice moja, nemojmo ljubiti riječju, ni jezikom, nego djelom i istinom.
19 I po tome znamo da smo od istine, i umirićemo pred njim svoja srca.
20 Jer ako nas osuđuje naše srce, veći je Bog od našeg srca, i zna sve.
21 Ljubljeni, ako nas naše srce ne osuđuje, pouzdanje imamo u Boga.
22 I šta god ištemo, primamo od njega, jer čuvamo njegove zapovijesti i činimo ono što njemu godi.
23 I ovo je njegova zapovijest: Da vjerujemo ime njegovog Sina, Isusa Hrista, i ljubimo jedan drugoga, kao što nam je on dao zapovijest.
24 I onaj ko čuva njegove zapovijesti u njemu ostaje, i on u njemu. I po ovome znamo da on ostaje u nama: po Duhu što nam ga je dao.

Prva poslanica Jovanova 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga; jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet.
2 Po ovome prepoznajete Duha Božjeg: Svaki duh koji ispovijeda da je Isus Hrist u tijelu došao, od Boga je;
3 A svaki duh koji ne ispovijeda da je Isus Hrist u tijelu došao, nije od Boga: i to je taj duh antihrista, o kome ste čuli da dolazi i već je sada u svijetu.
4 Vi ste, dječice, od Boga, i nadvladali ste ih: jer je veći onaj koji je u vama negoli onaj koji je u svijetu.
5 Oni su od svijeta: zato svjetski govore i svijet ih sluša.
6 Mi smo od Boga: onaj ko poznaje Boga, nās sluša; onaj ko nije od Boga, ne sluša nas. Po tome prepoznajemo duha istine i duha zablude.
7 Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga: jer ljubav je od Boga; i svako ko ljubi, rođen je od Boga i poznaje Boga.
8 Onaj ko ne ljubi, nije Boga upoznao; jer Bog je ljubav.
9 U tome se pokazala ljubav Božja prema nama, zato što je Bog poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da živimo kroza nj.
10 U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego da je on ljubio nas i poslao svog Sina da budežrtva pomirenja za naše grijehe.
11 Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi treba da ljubimo jedan drugoga.
12 Boga niko nikada nije vidio. Ako ljubimo jedan drugoga, Bog u nama prebiva i ljubav njegova je u nama usavršena.
13 Po ovome znamo da u njemu prebivamo, i on u nama, jer od Duha nam je svoga dao.
14 I mi smo vidjeli, i svjedočimo, da je Otac poslao Sina da bude Spasitelj svijeta.
15 Ko god ispovjedi da je Isus Sin Božji, Bog u njemu prebiva, i on u Bogu.
16 I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i onaj ko prebiva u ljubavi, u Bogu prebiva, i Bog u njemu.
17 U ovome je naša ljubav dosegla savršenstvo, da imamo smjelost u dan suda: jer kakav je on, takvi smo i mi na ovome svijetu.
18 Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah: jer strah je muka. Onaj ko se boji, nije usavršen u ljubavi.
19 Mi ljubimo njega zato što je on prvi ljubio nas.
20 Ako ko kaže, Ljubim Boga, a mrzi svoga brata, lažljivac je: jer onaj ko ne ljubi svoga brata kog vidi, kako će ljubiti Boga kog nije vidio?
21 I ovu zapovijest imamo od njega: Da onaj ko ljubi Boga, ljubi i brata svoga.

Prva poslanica Jovanova 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ko god vjeruje da Isus jest Hrist, od Boga je rođen; i svako ko ljubi onoga koji rodi, ljubi i od njega rođenog.
2 Po ovome znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijesti njegove čuvamo.
3 Jer ovo je ljubav Božja: da čuvamo njegove zapovijesti; a njegove zapovijesti nisu tegobne.
4 Jer šta god je od Boga rođeno, nadvlađuje svijet; i ovo je pobjeda koja je nadvladala svijet: vjera naša.
5 Ko je onaj ko nadvlađuje svijet, ako li ne onaj ko vjeruje da Isus jest Sin Božji?
6 To je onaj koji je došao putem vode i krvi, Isus Hrist; ne samo po vodi, nego po vodi i krvi. I Duh je onaj koji svjedoči, zato što je Duh istina.
7 Jer troje je što u nebu svjedoči: Otac, Riječ i Sveti Duh; i ovo je troje jedno.
8 I troje je što na zemlji svjedoči: duh, i voda, i krv; i ovo se troje slaže u jednome.
9 Ako primamo svjedočanstvo od ljudi, svjedočanstvo Božje je veće; jer to je svjedočanstvo Božje kojim je on posvjedočio za svog Sina.
10 Onaj ko vjeruje Sina Božjeg, to svjedočanstvo ima u sebi; onaj ko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lažljivcem, zato što nije povjerovao svjedočanstvu kojim je Bog posvjedočio za svog Sina.
11 A ovo je to svjedočanstvo: da nam je Bog dao život vječni, i taj život je u njegovom Sinu.
12 Onaj ko ima Sina, ima život; a onaj ko nema Sina Božjeg, nema život.
13 Ovo napisah vama koji vjerujete ime Sina Božjeg da znate da imate život vječni i da vjerujete ime Sina Božjeg.
14 I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: da nas on, ako šta molimo po njegovoj volji, uslišava.
15 A ako znamo da nas on uslišava, šta god zaiskali, znamo da imamo ono što smo od njega iskali.
16 Ako ko vidi svoga brata kako čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i on će mu dati život, za one koji ne griješe na smrt. Ima grijeh koji je na smrt: za to ne velim da moli.
17 Svaka nepravednost je grijeh, a postoji grijeh koji nije na smrt.
18 Znamo da ne griješi ko god je rođen od Boga; i onaj ko je rođen od Boga se čuva i pakosnik ga ne dotiče.
19 I znamo da smo mi od Boga i da sav svijet leži u opakosti.
20 I znamo da je Sin Božji došao i dao nam razum da upoznamo Istinitoga, i mi jesmo u Istinitome, to jest u Sinu njegovom, Isusu Hristu. To je Bog istiniti i život vječni.
21 Dječice, čuvajte se idolā. Amin.

Druga poslanica Jovanova — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Druga poslanica Jovanova 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Starješina izabranoj gospođi i njezinoj djeci, koju ljubim u istini; i ne samo ja, nego i svi oni koji su upoznali istinu;
2 Zarad istine, koja prebiva u nama, i biće s nama zauvijek.
3 Neka bude s vama milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Gospoda Isusa Hrista, Sina Očevog, u istini i ljubavi.
4 Ja sam se uveliko obradovao što sam među tvojom djecom našao takve koji hodaju u istini, kao što smo primili zapovijest od Oca.
5 I sada te zaklinjem, gospođo, ne kao da ti pišem novu zapovijest, nego onu koju smo imali od početka, da ljubimo jedan drugoga.
6 A ovo je ljubav: da hodamo po njegovim zapovijestima. Ovo je zapovijest da, kao što ste čuli od početka, u njoj hodate.
7 Jer mnogi obmanjivači su ušli u svijet, koji ne ispovijedaju da Isus Hrist dolazi u tijelu. Ovo je obmanjivač i antihrist.
8 Pazite na sebe, da ne izgubimo ono što smo ostvarili, nego da primimo potpunu nagradu.
9 Ko god prestupi i ne ostane u Hristovoj nauci, nema Boga. Onaj ko ostaje u Hristovoj nauci, on ima i Oca, i Sina.
10 Ako ko dolazi k vama i ne donosi ovu nauku, ne primajte ga u svoju kuću, niti mu zaželite pomaže Bog:
11 Jer onaj ko mu zaželi pomaže Bog učestvuje u njegovim zlim djelima.
12 Mnogo bih vam imao pisati, ali nisam htio hartijom i crnilom, nego se nadam doći k vama i licem u lice govoriti, da naša radost bude potpuna.
13 Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre. Amin.

Treća poslanica Jovanova — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Treća poslanica Jovanova 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Starješina dragome Gaju, koga ljubim u istini.
2 Ljubljeni, iznad svega želim da ti ide dobro i da budeš zdrav, kao što je dobro i tvojoj duši.
3 Jer uveliko sam se obradovao kada su došla braća i posvjedočila za istinu koja je u tebi, to jest kako ti hodaš u istini.
4 Veće mi radosti nema negoli čuti da moja djeca hodaju u istini.
5 Ljubljeni, vjerno postupaš u onome što činiš za braću i za strance,
6 Koji su pred crkvom posvjedočili o tvojoj ljubavi, i dobro ćeš učiniti ispratiš li ih na put dostojno Boga:
7 Jer su oni zbog njegovog imena izišli, i ne primaju ništa od neznabožaca.
8 Mi, stoga, moramo takve primati, kako bismo bili saradnici istine.
9 Pisao sam crkvi, ali nas Diotref, koji voli biti prvi među njima, ne prima.
10 Stoga ću ga, ako dođem, podsjetiti na djela koja čini blebećući zlobne riječi protiv nas; ni time on nije zadovoljan, pa ni braću ne prima, a onima koji bi to htjeli zabranjuje i iz crkve ih izbacuje.
11 Ljubljeni, nemoj slijediti ono što je zlo, nego ono što je dobro. Onaj ko dobro čini je od Boga; no onaj ko čini zlo, Boga nije vidio.
12 Dimitrije ima dobro svjedočanstvo od svih, i od same istine: jest, i mi svjedočimo; a znate da je naše svjedočanstvo istinito.
13 Mnogo bih toga imao pisati, ali neću ti pisati crnilom i perom.
14 Nego, nadam se da ću te uskoro vidjeti i licem u lice s tobom govoriti. Mir tebi. Pozdravljaju te naši prijatelji. Pozdravi prijatelje po imenu.

Poslanica Judina — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Poslanica Judina 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Juda, sluga Isusa Hrista i brat Jakovljev, onima koji su posvećeni po Bogu Ocu, i očuvani u Isusu Hristu, i pozvani:
2 Milosrđe vam se, i mir, i ljubav umnožili.
3 Ljubljeni, dok sam uložio svu revnost da vam pišem o zajedničkom spasenju, bio sam podstaknut pisati vam i obodriti vas da se usrdno borite za vjeru koja je jedanput zauvijek predana svecima.
4 Jer ušunjali su se neopazice neki ljudi koji su već odavno određeni za ovu osudu, bezbožnici, koji milost našega Boga izokreću u razuzdanost i poriču jedinoga Gospodara Boga, i našega Gospoda Isusa Hrista.
5 Htio bih, stoga, da vas podsjetim, premda to otprije znate, kako je Gospod, spasivši narod iz zemlje egipatske, potom uništio one koji nisu vjerovali.
6 I anđele koji nisu očuvali svoje prvobitno stanje, nego napustili vlastito prebivalište, on je sačuvao u vječitim okovima u mraku za sud velikoga dana.
7 Jednako kao što su Sodoma i Gomora, i gradovi oko njih, koji su se na sličan način podali bludu i otišli za drugovrsnim tijelom, postavljeni kao primjer, ispaštajući kaznu vječnoga ognja.
8 Isto tako ti prljavi sanjari kaljaju tijelo, preziru vođstvo i govore zlo o dostojanstvenicima.
9 Ipak, arhanđeo Mihailo se, kada se, nadmećući s đavolom, prepirao za Mojsijevo tijelo, nije usudio izreći protiv njega pogrdnu osudu, nego reče, Neka te Gospod ukori.
10 Ovi pak pogrđuju ono što ne poznaju; a ono što po prirodi znaju, kao nerazumne zvjeri, u tome sami sebe kvare.
11 Jao njima! jer putem Kajinovim pođoše, i gramzivo potrčaše ka zabludi Valaamovoj za nagradu, i u protivljenju Korejevom propadoše.
12 Oni su mrlje na vašim gozbama ljubavi, kada se s vama goste, bez straha sami sebe napasaju: onisu bezvodni oblaci što ih vjetrovi raznose; stabla čiji se plod osušio, bez ploda, dvaput umrla, iz korijena iščupana;
13 Razjareni morski talasi, što pjeneći izbacuju vlastitu sramotu; zvijezde lutalice, za koje se čuva najcrnja tama zauvijek.
14 I Enoh takođe, sedmi od Adama, prorokovao je o njima, rekavši, Gle, Gospod dolazi s desetinama hiljada svojih svetaca,
15 Da izvrši osudu nad svima, i proglasi krivima sve one koji su bezbožni među njima za sva njihova bezbožna djela koja su bezbožno počinili, i za sve njihove teške govore koje su protiv njega izrekli bezbožni grešnici.
16 To su gunđala, zvocala koja hodaju za vlastitim požudama; usta njihova govore nadute riječi, ulaguju se drugima zbog dobitka.
17 Ali, ljubljeni, sjetite se riječi što su ih prorekli apostoli našega Gospoda Isusa Hrista;
18 Kako su vam govorili da će u posljednje vrijeme biti izrugivača, koji će hodati za svojim bezbožnim požudama.
19 To su oni koji se odvajaju, tjelesni, koji nemaju Duha.
20 Ali vi se, ljubljeni, izgrađujte na svojoj presvetoj vjeri, moleći se u Duhu Svetome;
21 Čuvajte se u Božjoj ljubavi, iščekujući milosrđe našega Gospoda Isusa Hrista za život vječni.
22 I sažalite se na jedne, razlikujući ih,
23 A druge sa strahom spašavajte, izvlačeći ih iz ognja, mrzeći čak i odjeću tijelom okaljanu.
24 A onome koji vas može očuvati od pada i postaviti vas pred svoju slavu besprekorne u prekomjernoj radosti,
25 Jedinome mudrome Bogu, našem Spasitelju, neka je slava i veličanstvo, vlast i moć, i sada i zauvijek. Amin.

Otkrivenje Jovanovo — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Otkrivenje Jovanovo 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Otkrivenje Isusa Hrista, koje mu je dao Bog, da pokaže svojim slugama ono što se ubrzo mora zbiti; i on je to obznanio poslavši po svom anđelu svome sluzi Jovanu,
2 Koji je posvjedočio za riječ Božju, i za svjedočanstvo Isusa Hrista, i za sve što je vidio.
3 Blagosloven je onaj ko čita, i oni koji slušaju riječi ovoga proroštva, i čuvaju ono što je u njemu zapisano: jer vrijeme je nadohvat ruke.
4 Jovan sedmorim crkvama koje su u Aziji: Milost vam i mir od onoga koji jest, i koji bješe, i koji dolazi; i od sedam Duhova koji su pred njegovim prijestolom;
5 I od Isusa Hrista, koji je vjeran svjedok, i prvorođenac od mrtvih, i knez nad zemaljskim kraljevima. Nјemu, koji nas je ljubio i oprao nas od naših grijeha u svojoj sopstvenoj krvi,
6 I učinio nas kraljevima i sveštenicima Bogu i svome Ocu; njemu neka je slava i vlast u vijeke vjekova. Amin.
7 Gle, on dolazi s oblacima i vidjeće ga svako oko, i oni koji ga probodoše: i naricaće zbog njega sva zemaljska plemena. Jest, Amin.
8 Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak, govori Gospod, onaj koji jest, i koji bješe, i koji dolazi, Svemogući.
9 Ja, Jovan, koji sam i brat vaš i saučesnik u nevolji i u kraljevstvu i strpljenju Isusa Hrista, bjeh na ostrvu zvanom Patmos, zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva Isusa Hrista.
10 Bjeh u Duhu u Gospodov dan i začuh iza sebe jak glas, kao u trube,
11 Kako govori, Ja sam Alfa i Omega, prvi i posljednji; i, Ono što vidiš, napiši u knjigu, i pošalji sedmorim crkvama koje su u Aziji: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatiru, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju.
12 I okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I, okrenuvši se, ugledah sedam zlatnih svijećnjaka;
13 A posred sedam svijećnjaka neko kao Sin čovječji, odjeven u haljinu sve do stopala i opа̀san oko prsiju zlatnim pojasom.
14 Nјegova glava i njegove vlasi bjehu bijele kao vuna, bijela kao snijeg; a oči mu bjehu kao plamen ognjeni;
15 A noge mu nalik finoj mjedi, kao u peći užarene; a glas njegov kao hūk mnogih voda.
16 A u svojoj desnoj ruci imaše sedam zvijezda; a iz usta mu izlazi oštar dvosjekli mač; a lice mu bješe kao sunce kada sjaji u svojoj snazi.
17 A kada ga ugledah, padoh mu do nogu kao mrtav. I položi on svoju desnu ruku na mene, govoreći mi, Ne boj se, Ja sam prvi i posljednji,
18 Ja sam onaj koji živi, i bjeh mrtav; i gle, živ sam zauvijek, Amin; i imam ključeve pakla i smrti.
19 Napiši to što si vidio, i ono što jest, i ono što će biti poslije toga;
20 Tajinstvo sedam zvijezda koje si vidio u mojoj desnoj ruci, i sedam zlatnih svijećnjaka. Sedam zvijezda su anđeli sedam crkava, a sedam svijećnjaka koje si vidio sedam su crkava.

Otkrivenje Jovanovo 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Anđelu crkve u Efesu napiši, Ovo govori onaj koji drži sedam zvijezda u svojoj desnoj ruci, koji hoda posred sedam zlatnih svijećnjaka:
2 Znam tvoja djela, i tvoj trud, i tvoje strpljenje, i kako ne možeš podnijeti zle: i iskušao si one koji tvrde da su apostoli, a nisu, i otkrio si da su lažljivci;
3 I podnosio si, i imaš strpljenja, i za moje ime si se trudio, i nisi posustao.
4 Ipak, imam protiv tebe nešto, zato što si svoju prvu ljubav ostavio.
5 Sjeti se, stoga, odakle si pao, i pokaj se, i čini prvobitna djela; inače ću ubrzo doći k tebi, i ukloniću tvoj svijećnjak s njegovog mjesta ako se ne pokaješ.
6 Ali ovo imaš: mrziš djela nikolaita, koja i ja mrzim.
7 Onaj ko ima uho, neka čuje šta Duh govori crkvama. Onome ko nadvlada daću da jede sa stabla života, koje je usred raja Božjeg.
8 I anđelu crkve u Smirni napiši, Ovo govori prvi i posljednji, onaj koji bješe mrtav, i živ je:
9 Znam tvoja djela, i nevolju, i siromaštvo (ali bogat si); znam i pogrde onih koji kažu da su Judejci, a nisu, nego su sinagoga Satanina.
10 Nemoj se bojati onoga što ćeš pretrpjeti: evo, neke od vas đavo će baciti u tamnicu, da budete iskušani; i imaćete nevolju deset dana. Budi mi vjeran do smrti i daću ti vijenac života.
11 Onaj ko ima uho, neka čuje šta Duh govori crkvama. Onome ko nadvlada, neće nauditi druga smrt.
12 I anđelu crkve u Pergamu napiši, Ovo govori onaj koji ima oštar dvosjekli mač:
13 Znam tvoja djela i gdje prebivaš, to jest gdje je prijesto Satanin; i čvrsto se držiš moga imena, i nisi porekao moju vjeru, čak ni u one dane u kojima je Antipa bio moj vjerni mučenik, ubijen među vama, gdje prebiva Satana.
14 Ali imam nešto protiv tebe, jer imaš ondje nekih koji drže nauku Valaama, koji je poučio Valaka da baci kamen spoticanja pred sinove Izraelove, da jedu žrtvovano idolima i da čine blud.
15 Tako i ti imaš onih koji drže nauku nikolaita, koju ja mrzim.
16 Pokaj se, ili ću doći k tebi ubrzo, i boriću se s njima mačem svojih usta.
17 Onaj ko ima uho, neka čuje šta Duh govori crkvama. Onome ko nadvlada daću da jede od skrivene mane, i daću mu bijeli kamen i na kamenu napisano novo ime, koje ne zna niko osim onoga koji ga prima.
18 I anđelu crkve u Tijatiri napiši, Ovo govori Sin Božji, koji ima oči kao plamen ognjeni, a noge su njegove poput fine mjedi:
19 Znam tvoja djela, i ljubav, i službu, i vjeru, i tvoje strpljenje, i tvoja djela; i da je posljednjih više no prvih.
20 Uprkos tome imam ponešto protiv tebe, zato što dopuštaš toj ženi Jezavelji, koja samu sebe naziva proročicom, da naučava i zavodi moje sluge da čine blud i da jedu ono što je žrtvovano idolima.
21 I dadoh joj vremena da se pokaje od svoje bludnosti; i ona se nije pokajala.
22 Evo, baciću je u postelju, a one koji su činili preljubu s njom u veliku nevolju, ukoliko se ne pokaju od svojih djela.
23 I djecu ću njezinu smrću pobiti; i znaće sve crkve da sam ja onaj koji istražuje bubrege i srca: i daću vam svakome po vašim djelima.
24 Ali vama velim, i ostalima u Tijatiri koji nemaju ovu nauku i koji nisu upoznali dubine Satanine, kako već govore; Ne stavljam na vas drugo breme.
25 Nego, to što već imate držite čvrsto dok ne dođem.
26 A onaj ko nadvlada i do svršetka održi moja djela, njemu ću dati vlast nad narodima:
27 I vladaće njima gvozdenom palicom, kao posuđe glineno biće razbijeni u paramparčad; kao što i ja primih od Oca svoga.
28 I daću mu zvijezdu jutarnju.
29 Onaj ko ima uho, neka čuje šta Duh govori crkvama.

Otkrivenje Jovanovo 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I anđelu crkve u Sardu napiši, Ovo govori onaj koji ima sedam Duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela, da imaš ime da živiš, a mrtav si.
2 Budi na oprezu i ojačaj ono što je preostalo, koje samo što nije umrlo: jer ne nađoh tvoja djela savršenima pred Bogom.
3 Sjeti se, stoga, kako si primio i čuo, i čvrsto to drži, i pokaj se. Ne budeš li, dakle, bdio, doći ću na tebe kao lopov, i nećeš znati u koji ću čas doći na tebe.
4 Imaš čak i u Sardu nekoliko imena onih koji ne okaljaše svoje haljine: i oni će hodati sa mnom u bjelini, jer su dostojni.
5 Onaj koji nadvlada, taj će biti odjeven u bijelu odjeću; i neću izbrisati njegovo ime iz knjige života, nego ću priznati njegovo ime pred svojim Ocem, i pred njegovim anđelima.
6 Onaj ko ima uho, neka čuje šta Duh govori crkvama.
7 I anđelu crkve u Filadelfiji napiši, Ovo govori onaj koji je svet, onaj koji je istinit, onaj koji ima ključ Davidov, onaj koji otvara i niko ne zatvara, i zatvara i niko ne otvara:
8 Znam tvoja djela. Evo, postavio sam pred tebe vrata otvorena i niko ih ne može zatvoriti; jer malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi porekao moje ime.
9 Evo, učiniću da oni iz sinagoge Satanine, koji za sebe vele da su Judejci, a nisu, nego lažu; evo, učiniću da oni dođu i poklone se pred tvojim nogama i spoznaju da te ja ljubih.
10 Zato što si očuvao riječ moga strpljenja, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se isprobaju oni koji prebivaju na zemlji.
11 Evo, ubrzo dolazim: čvrsto drži to što imaš, da ti niko ne uzme vijenac.
12 Onoga koji nadvlada učiniću stubom u hramu Boga svoga, i neće više izići napolje; i napisaću na njemu ime svoga Boga, i ime grada svoga Boga, to jest novoga Jerusalima, koji silazi s neba od Boga moga, i napisaću na njemu moje novo ime.
13 Onaj ko ima uho, neka čuje šta Duh govori crkvama.
14 I anđelu crkve Laodikijaca napiši, Ovo govori Amin, svjedok vjerni i istiniti, početak Božjeg stvorenja:
15 Znam tvoja djela, da nisi ni studen ni vruć. Htio bih da si studen ili vruć;
16 Ali budući da si mlak, i nisi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih.
17 Jer govoriš, Bogat sam, i uvećao sam dobra, i ništa mi ne treba; a ne znaš da si bijedan, i jadan, i siromašan, i slijep, i gō.
18 Savjetujem ti da kupiš od mene zlato u vatri žeženo, da se obogatiš; i bijelu odjeću, da se odjeneš, i da se ne pokaže sramota tvoje golotinje; i pomaži svoje oči očnom pomašću, da možeš vidjeti.
19 Ja korim i kažnjavam sve one koje ljubim: budi, stoga, revan i pokaj se.
20 Evo, stojim pred vratima i kucam: posluša li ko moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.
21 Onome ko nadvlada daću da sjedi sa mnom na mom prijestolu, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegov prijesto.
22 Onaj ko ima uho, neka čuje šta Duh govori crkvama.

Otkrivenje Jovanovo 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nakon toga pogledah, i gle, vrata bjehu otvorena u nebu; i glas koji najprije čuh bješe kao od trube koja govoraše sa mnom, glas koji reče, Uziđi ovamo i pokazaću ti šta se mora zbiti nakon ovoga.
2 I odmah bjeh u duhu: i gle, prijesto bješe postavljen u nebu, a na prijestolu sjedi neko.
3 A taj koji je sjedio bješe izgledom nalik kamenu jaspisu i sardu; i bješe tu uokolo prijestola dúga, izgledom slična smaragdu.
4 A uokolo prijestola bjehu dvadeset i četiri prijestola, a na prijestolima vidjeh dvadeset četvoricu starješina da sjede, odjeveni u bijelu odjeću; i imahu oni na svojim glavama vijence od zlata.
5 A iz prijestola izlažahu munje, i gromovi, i glasovi; i pred prijestolom gorahu sedam ognjenih svjetiljaka, koje su sedam Duhova Božjih.
6 A pred prijestolom bješe stakleno more nalik na kristal; a u sredini prijestola, i uokolo prijestola, bjehu četiri bića puna očiju sprijeda i straga.
7 A prvo biće bješe kao lav, a drugo biće kao junac, a treće biće imaše lice kao čovjek, a četvrto biće bješe kao orao u letu.
8 I imaše svako od ta četiri bića po šest krila uokolo sebe; i bjehu oni iznutra puni očiju i ne prestaju dan i noć govoriti, Svet, svet, svet, Gospod Bog Svemogući, koji bješe, i jest, i koji će doći.
9 I kada ta bića daju slavu, i čast, i hvalu onome koji sjedi na prijestolu, koji živi u vijeke vjekova,
10 Dvadeset četvorica starješina padaju pred onim koji sjedi na prijestolu, i klanjaju se njemu koji živi u vijeke vjekova, i odbacuju svoje vijence pred prijestolom, govoreći,
11 Dostojan si, O Gospode, da primiš slavu, i čast, i moć: jer ti si sve stvorio, i zarad tvoga zadovoljstva sve jest i bješe stvoreno.

Otkrivenje Jovanovo 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I vidjeh u desnoj ruci onoga koji sjedi na prijestolu knjigu ispisanu iznutra i na naličju, zapečaćenu sa sedam pečata.
2 I ugledah snažnog anđela kako bučnim glasom proglašuje, Ko je dostojan da otvori knjigu i da odriješi njezine pečate?
3 I niko u nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom, nije mogao da otvori knjigu, niti da je pogleda.
4 I plakah mnogo, zato što se nije našao niko dostojan da otvori i da pročita knjigu, niti da je pogleda.
5 I reče mi jedan od starješina, Ne plači: evo, Lav iz Judinog plemena, Korijen Davidov, prevladao je da otvori knjigu i odriješi njezinih sedam pečata.
6 I pogledah, i gle, usred prijestola i četiriju bića, i usred starješina, stajaše Jaganjac kao da bješe zaklan, imaše sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam Duhova Božjih razaslanih po svoj zemlji.
7 I pristupi on i uze knjigu iz desne ruke onoga koji sjedi na prijestolu.
8 A kada on uze knjigu, četiri bića i dvadeset četvorica starješina padoše ničice pred Jaganjcem, i svaki od njih imaše harfe i zlatne posude pune kāda, a to su molitve svetaca.
9 I pjevahu novu pjesmu, govoreći, Dostojan si da uzmeš knjigu i otvoriš njezine pečate: jer si bio zaklan, i otkupio si nas Bogu svojom krvlju od svakoga roda, i jezika, i življa, i naroda;
10 I učinio si nas Bogu našem kraljevima i sveštenicima: i vladaćemo na zemlji.
11 I pogledah, i čuh glas mnogih anđela uokolo prijestola i bića i starješina: a njihov broj bješe deset hiljada puta deset hiljada, i hiljade hiljada;
12 Govorahu bučnim glasom, Dostojan je Jaganjac, koji bješe zaklan, da primi silu, i bogatstva, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov.
13 I svako stvorenje koje je u nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i ona u moru, i sve što je u njima, čuh da govore, Blagoslov, i čast, i slava, i moć onome koji sjedi na prijestolu, i Jaganjcu, u vijeke vjekova.
14 I četiri bića rekoše, Amin. I dvadeset četvorica starješina padoše ničice i pokloniše se onome koji živi u vijeke vjekova.

Otkrivenje Jovanovo 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I vidjeh kada Jaganjac otvori jedan od pečata, i začuh, kao da bješe buka groma, jedno od četiri bića kako govori, Dođi i gledaj.
2 I pogledah, i gle: konj bijel, a onaj što sjedi na njemu imaše lūk; i bješe mu dan vijenac: i pođe on pobjeđujući, i da pobijedi.
3 A kada on otvori drugi pečat, čuh drugo biće da govori, Dođi i gledaj.
4 I iziđe drugi konj koji bješe crven, a onome koji sjedi na njemu bješe dana vlast da uzme mir sa zemlje, i da jedni druge pobiju; i bješe mu dān velik mač.
5 A kada on otvori treći pečat, čuh treće biće kako govori, Dođi i gledaj. I pogledah, i gle: konj crn, a onaj koji sjedi na njemu imaše vagu u svojoj ruci.
6 I začuh glas kako usred četiriju bića govori, Mjera pšenice za dinar, i tri mjere ječma za dinar; a ulju i vinu nemoj nauditi.
7 A kada on otvori četvrti pečat, začuh glas četvrtog bića kako govori, Dođi i gledaj.
8 I pogledah, i gle: konj blijedozelen, a onome koji sjedi na njemu ime bješe Smrt, i prati ga Pakao. I bješe im dana vlast nad četvrtinom zemlje, da ubijaju mačem, i glađu, i smrću, i zvijerima zemaljskim.
9 A kada on otvori peti pečat, ugledah pod žrtvenikom duše onih koji su zaklani zbog riječi Božje, i zbog svjedočanstva koje držahu;
10 I vikahu bučnim glasom, govoreći, Dokle, O Gospodaru sveti i istiniti, nećeš suditi i osvetiti našu krv na onima koji prebivaju na zemlji?
11 I bjehu svakome od njih dani bijeli plaštovi; i rečeno im je da počinu još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sasluga i njihove braće, koji će biti pobijeni kao i oni.
12 I pogledah kada on otvori šesti pečat, i gle, nastade velik potres; i sunce postade crno kao gruba tkanina od dlake, a mjesec postade kao krv;
13 I zvijezde s neba padoše na zemlju kao što smokva odbacuje svoje nezrele plodove kada je potrese silan vjetar.
14 I iščeznu nebo kao svitak knjige kada se smota, i svaka planina i ostrvo bjehu maknuti sa svojih mjesta.
15 A zemaljski kraljevi, i velikaši, i bogataši, i vojskovođe, i moćnici, i svaki zatočenik, i svaki slobodnjak, sakriše se u špilje i među gorske stijene;
16 I rekoše gorama i stijenama, Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolu, i od gnjeva Jaganjčevog:
17 Jer došao je velik dan njegovoga gnjeva i ko će moći da se održi?

Otkrivenje Jovanovo 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nakon toga ugledah četvoricu anđela gdje stoje na četiri kraja zemlje, zadržavajući četiri zemaljska vjetra, da vjetar ne duva nad zemljom, ni nad morem, ni nad ikojim drvetom.
2 I ugledah jednog anđela gdje uzlazi od sunčevog istoka s pečatom Boga živoga: i povika on bučnim glasom onoj četvorici anđela kojima bješe dano da naude zemlji i moru,
3 Rekavši, Nemojte nauditi ni zemlji, ni moru, ni drveću, dok ne opečatimo sluge Boga našega na njihovim čelima.
4 I čuh broj onih koji bjehu opečaćeni: i bješe opečaćenih stotinu četrdeset i četiri hiljade od svih plemena djece Izraelove.
5 Od plemena Judinog bješe opečaćeno dvanaest hiljada. Od plemena Ruvimovog bješe opečaćeno dvanaest hiljada. Od plemena Gadovog bješe opečaćeno dvanaest hiljada.
6 Od plemena Asirovog bješe opečaćeno dvanaest hiljada. Od plemena Neftalimovog bješe opečaćeno dvanaest hiljada. Od plemena Manasijinog bješe opečaćeno dvanaest hiljada.
7 Od plemena Simeonovog bješe opečaćeno dvanaest hiljada. Od plemena Levijevog bješe opečaćeno dvanaest hiljada. Od plemena Isaharovog bješe opečaćeno dvanaest hiljada.
8 Od plemena Zavulonovog bješe opečaćeno dvanaest hiljada. Od plemena Josifovog bješe opečaćeno dvanaest hiljada. Od plemena Venijaminovog bješe opečaćeno dvanaest hiljada.
9 Nakon toga pogledah, i gle, veliko mnoštvo što ga niko ne može izbrojati, od svih naroda, i rodova, i od svakog življa, i jezika, stajahu pred prijestolom i pred Jaganjcem odjeveni u bijele plaštove, i palme im u rukama;
10 I vikahu bučnim glasom govoreći, Spasenje Bogu našem, koji sjedi na prijestolu, i Jaganjcu.
11 I svi anđeli stajahu uokolo prijestola, i oko starješina i četiriju bića; i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu
12 Govoreći, Amin: Blagoslov, i slava, i mudrost, i zahvalnost, i čast, i vlast, i moć Bogu našem u vijeke vjekova. Amin.
13 I odgovori jedan od starješina, rekavši mi, Šta su ovi koji su odjeveni u bijele plaštove? i odakle oni dođoše?
14 A ja mu rekoh, Gospodine, ti znaš. I reče mi on, Ovo su oni koji su došli iz velike nevolje, i oprali su svoje plaštove, i izbijelili ih u Jaganjčevoj krvi.
15 Stoga su pred Božjim prijestolom i služe mu dan i noć u njegovom hramu; i onaj koji sjedi na prijestolu će prebivati među njima.
16 Neće oni više gladovati, niti će više žeđati; neće se više na njih obarati sunce, niti ikakva žega,
17 Jer će ih pàsti Jaganjac, koji je usred prijestola, i voditi ih na žive izvore voda: i obrisaće Bog svaku suzu s njihovih očiju.

Otkrivenje Jovanovo 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A kada je on otvorio sedmi pečat, nastade u nebu tišina oko pola sata.
2 I ugledah sedmoricu anđela koji stajahu pred Bogom; njima bješe dano sedam truba.
3 I jedan drugi anđeo pristupi i stade sa zlatnim kadionikom pred žrtvenik; i bješe mu dano mnogo kāda, da ga s molitvama svih svetaca prinese na zlatni žrtvenik koji bješe pred prijestolom.
4 I uzdiže se iz ruke anđelove pred Boga dim od kāda s molitvama svetaca.
5 I uze anđeo kadionik, napuni ga ognjem sa žrtvenika i baci ga na zemlju: i nastadoše glasovi, i gromovi, i munje, i potres.
6 I pripremiše se da zatrube sedmorica anđela sa sedam truba.
7 Prvi anđeo zatrubi, te uslijediše grad i oganj pomiješani s krvlju, i bjehu bačeni na zemlju: i trećina stabala izgorje, i izgorje sva zelena trava.
8 I zatrubi drugi anđeo, i nešto kao velika gora, ognjem zapaljena, bī bačeno u more: i trećina mora postade krv;
9 I izginu trećina stvorenja što bjehu u moru, i bī uništena trećina brodova.
10 I zatrubi treći anđeo, i pade s neba velika zvijezda, gorjeći kao buktinja, i pade ona na trećinu rijeka, i na izvore vodā;
11 A ime zvijezdi je Pelin: i pretvori se trećina voda u pelin; i mnogo ljudi pomrije od voda, jer bjehu zagorčane.
12 I zatrubi četvrti anđeo, i bī udarena trećina sunca, i trećina mjeseca, i trećina zvijezda, tako da se pomračiše za trećinu; i izgubi dan trećinu svoga sjaja, a jednako i noć.
13 I pogledah, i začuh anđela koji je letio posred neba govoreći bučnim glasom, Jao, jao, jao stanovnicima zemlje, od ostalih glasova trube trojice anđela koji tek treba da zatrube!

Otkrivenje Jovanovo 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I zatrubi peti anđeo, i vidjeh zvijezdu kako pade s neba na zemlju: i bješe mu dān ključ od bezdana.
2 I otvori on bezdan; i uzdiže se iz jame dim, kao dim goleme peći; i pomrači se sunce i vazduh od dima iz jame.
3 Iz dima iziđoše na zemlju skakavci: i bješe im dana moć, kao što imaju moć zemaljske škorpije.
4 I zapovjeđeno im je da ne nanose štetu zemaljskoj travi, niti ikakvom zelenilu, niti ikojem stablu, nego samo onim ljudima koji nemaju Božji pečat na svojim čelima.
5 I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muče pet mjeseci: a muka njihova bješe kao muka kada škorpija ubode čovjeka.
6 A u te dane ljudi će tražiti smrt, i neće je naći; i željeće da umru, a smrt će bježati od njih.
7 Izgledom skakavci bjehu nalik konjima pripremljenima za boj; na njihovim glavama bjehu kao neki zlatni vijenci, a lica im bjehu kao ljudska lica.
8 I dok kose imahu kao kose ženā, zubi im bjehu kao zubi u lavova.
9 I imahu prsne oklope kao gvozdene oklope; a zvuk njihovih krila bješe kao buka bojnih kola s mnogo konja što jure u boj.
10 I imahu repove poput škorpija, i žalce u svojim repovima: njihova moć bješe da pet mjeseci zadaju bol ljudima.
11 I imahu nad sobom kralja, anđela bezdana, kome je na hebrejskom jeziku ime Avadon, a na grčkom jeziku ima ime Apolion.
12 Jedan jao je prošao; i evo, dolaze još dva jao nakon toga.
13 I oglasi se šesti anđeo, i začuh glas od četiri roga zlatnoga žrtvenika koji je pred Bogom,
14 Kako govori šestome anđelu koji imaše trubu, Odriješi četvoricu anđela koji su svezani na velikoj rijeci Eufratu.
15 I bjehu odriješena četvorica anđela, koji bjehu spremni za taj sat, i dan, i mjesec, i godinu, da pobiju trećinu ljudi.
16 A broj vojske konjanikā bješe dvije stotine hiljada hiljadā; i čuh njihov broj.
17 A ovako u viđenju vidjeh te konje, i one koji su sjedili na njima: imahu prsne oklope od ognja, i od jakinta, i sumpora; glave konjima bjehu kao glave lavova, a iz usta im sukljahu oganj, dim i sumpor.
18 Od toga trojega izginu trećina ljudi, to jest od ognja, i od dima, i od sumpora što izlazi iz njihovih usta.
19 Jer je snaga njihova u njihovim ustima i u njihovim repovima: jer im repovi bjehu poput zmija i imahu glave, i s njima nanose povrede.
20 A preostali ljudi koji nisu poginuli od tih pošasti ipak se ne pokajaše od djelā ruku svojih, da se više ne klanjaju đavolima, i idolima zlatnim, i srebrnim, i mjedenim, i kamenim, i drvenim, koji ne mogu ni vidjeti, ni čuti, ni hodati;
21 Niti se pokajaše od svojih ubistava, ni od svojih čaranja, ni od svoga bluda, ni od svojih krađa.

Otkrivenje Jovanovo 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I ugledah nekog drugog snažnog anđela kako silazi s neba zaogrnut oblakom: na glavi mu bješe dúga, a lice mu bješe kao sunce, i njegove noge kao ognjeni stubovi,
2 I imaše u ruci otvorenu knjižicu; i stavi on svoje desno stopalo na more, a svoje lijevo stopalo na zemlju,
3 I povika bučnim glasom kao lav kada riče: a kada on povika, sedam gromova izusti svojim glasom.
4 A kada je sedam gromova izustilo svojim glasom, ja naumih da pišem: i čuh glas s neba kako mi govori, Zapečati ono što je sedam gromova izustilo, i nemoj to pisati.
5 A anđeo kog vidjeh kako stoji na moru i na zemlji podiže svoju ruku k nebu,
6 I zakle se onime koji živi u vijeke vjekova, koji je stvorio nebo i sve što je u njemu, i zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu, da neće više biti vremena,
7 Nego će se u dane kada se oglasi sedmi anđeo, čim on počne trubiti, dovršiti Božje tajinstvo, kao što on bješe navijestio svojim slugama prorocima.
8 I ponovo glas koji čuh s neba prozbori sa mnom, i reče, Idi i uzmi knjižicu što je otvorena u ruci anđela koji stoji na moru i na zemlji.
9 I odoh k anđelu, i rekoh mu, Daj mi knjižicu. I reče mi on, Uzmi i pojedi je; i zagorčaće ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med.
10 I uzeh knjižicu iz anđelove ruke i pojedoh je; i bješe u mojim ustima kao med slatka: a čim je pojedoh, zagorča mi utrobu.
11 I reče mi on, Moraš ponovo prorokovati pred mnogim življem, i narodima, i jezicima, i kraljevima.

Otkrivenje Jovanovo 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I bješe mi dana trska slična palici; i stade anđeo, rekavši, Ustani i izmjeri hram Božji, i žrtvenik, i one koji se klanjaju u njemu.
2 A dvorište koje je izvan hrama izostavi i nemoj ga mjeriti, jer je ono dano neznabošcima: i gaziće oni svetim gradom četrdeset i dva mjeseca.
3 I daću vlast dvojici svojih svjedoka i oni će, odjeveni u kostrijet, prorokovati hiljadu dvije stotine šezdeset dana.
4 Oni su dva stabla masline i dva svijećnjaka što stoje pred Bogom zemlje.
5 I ako im iko hoće nauditi, oganj izlazi iz njihovih usta i proždire njihove neprijatelje; i ako im ko hoće nauditi, tako mora poginuti.
6 Oni imaju vlast da zatvore nebo, da ne padne kiša u dane njihova prorokovanja: i vlast imaju nad vodama da ih pretvore u krv i da udare zemlju svakovrsnim pošastima, koliko god često hoće.
7 A kada oni dovrše svoje svjedočanstvo, zvijer što izlazi iz bezdana zaratiće s njima i nadvladati ih, i ubiti.
8 I ležaće njihova mrtva tjelesa na ulici velikoga grada, koji se duhovno naziva Sodoma i Egipat, gdje i Gospod naš bješe razapet.
9 A oni od ljudi, i rodova, i jezika, i naroda, tri i po dana će gledati njihova mrtva tjelesa i neće dopustiti da im se mrtva tjelesa polože u grobove.
10 Oni koji prebivaju na zemlji zbog njih će se radovati, i veseliti, i slati darove jedni drugima: jer su ta dva proroka mučila one koji prebivaju na zemlji.
11 A nakon tri i po dana Duh života od Boga uđe u njih, i stadoše oni na noge svoje; i spopade velik strah one koji ih vidješe.
12 I začuše silan glas s neba kako im govori, Uziđite ovamo. I uziđoše u nebo u oblaku; i gledahu ih neprijatelji njihovi.
13 I nastade u taj isti čas velik potres, i pade desetina grada, i pogibe u zemljotresu sedam hiljada ljudi: a ostatak se prestravi, te dade slavu Bogu nebeskome.
14 Drugi jao je prošao; i evo, treći jao dolazi ubrzo.
15 I oglasi se sedmi anđeo, i odjeknuše u nebu silni glasovi, govoreći, Kraljevstva ovoga svijeta postala su kraljevstva našega Gospoda i njegovog Hrista; i vladaće on u vijeke vjekova.
16 I padoše ničice dvadeset četvorica starješina, koji pred Bogom sjede na svojim prijestolima, i pokloniše se Bogu
17 Govoreći, Zahvaljujemo ti, O Gospode Bože Svemogući, koji jesi, i bješe, i koji dolaziš; jer si preuzeo svoju veliku vlast i zavladao.
18 A narodi bjehu ljuti, i došla je srdžba tvoja, i vrijeme mrtvih da im se sudi, i da predaš nagradu svojim slugama prorocima, i svecima, i onima koji se boje tvoga imena, malima i velikima; i uništićeš one koji uništavaju zemlju.
19 I otvori se hram Božji u nebu, i pokaza se kovčeg njegovoga zavjeta u njegovom hramu: i bješe munjā, i glasova, i grmljavinā, i potres, i golem grad.

Otkrivenje Jovanovo 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I pojavi se u nebu veliko znamenje: žena zaodjenuta suncem i mjesec joj pod nogama, a na njenoj glavi vijenac od dvanaest zvijezda;
2 I trudna je, i viče u porođajnim mukama i u bolovima rađanja.
3 I pojavi se drugo znamenje u nebu: i gle, zmaj velik, crven, imaše sedam glava i deset rogova, a na glavama mu sedam kruna.
4 I njegov rep povuče trećinu nebeskih zvijezda i zbaci ih na zemlju: i stajaše zmaj pred ženom, koja bješe spremna da rodi, da joj proždre dijete čim se ono rodi.
5 I rodi ona muško dijete, koje će vladati svim narodima gvozdenom palicom: i bī uzeto njezino dijete k Bogu i k njegovom prijestolu.
6 I pobježe žena u pustaru, gdje imaše od Boga pripremljeno mjesto, da je ondje hrane hiljadu dvije stotine šezdeset dana.
7 I nastade rat u nebu: Mihailo i njegovi anđeli ratovahu protiv zmaja; i zmaj ratovaše i anđeli njegovi,
8 Ali ne nadjačaše, niti im se više nađe mjesta u nebu.
9 I izbačen bī zmaj veliki, ta stara zmija, zvana Đavo i Satana, koji obmanjuje sav svijet: on bješe zbačen na zemlju, i njegovi anđeli bjehu zbačeni s njim.
10 I začuh silan glas kako u nebu govori, Sada je došlo spasenje, i snaga, i kraljevstvo Boga našega, i vlast njegovoga Hrista: jer je zbačen tužilac naše braće, koji ih je optuživao pred našim Bogom danju i noću.
11 I nadvladaše ga oni krvlju Jaganjčevom i riječju svoga svjedočanstva; i nisu ljubili svoje živote sve do smrti.
12 Stoga se radujte, nebesa, i vi koji u njima prebivate. Jao stanovnicima zemlje i mora! jer sišao je k vama đavo s gnjevom velikim, jer zna da ima još malo vremena.
13 A kada vidje zmaj da je zbačen na zemlju, poče on da goni ženu koja je rodila muško dijete.
14 I bjehu ženi dana dva krila velikog orla da odleti u pustaru na svoje mjesto, gdje se, sklonjena od zmijinog lica, njeguje jedno vrijeme, i dva vremena, i pola vremena.
15 I izbaci zmija iz svojih usta za ženom vodu kao poplavu, da je odnese poplava.
16 I pomože zemlja ženi, i otvori zemlja svoja usta, i proguta poplavu koju je zmaj izbacio iz svojih usta.
17 I razgnjevi se zmaj na ženu, te ode da zarati s ostatkom njezina sjemena, s onima koji čuvaju Božje zapovijesti i imaju svjedočanstvo Isusa Hrista.

Otkrivenje Jovanovo 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I stadoh na morski pijesak, i ugledah gdje iz mora izlazi zvijer koji imaše sedam glava i deset rogova, i na njegovim rogovima deset kruna, a na njegovim glavama ime bogohulno.
2 Zvijer koga vidjeh bješe poput leoparda, stopala mu bjehu kao stopala medvjeda, a usta njegova kao usta lavlja: i dade mu zmaj svoju silu, i svoj prijesto, i vlast veliku.
3 I vidjeh da mu jedna od glava bješe kao nasmrt ranjena; i bī izliječena njegova smrtna rana: i sav se svijet zanese za zvijerom.
4 I pokloniše se oni zmaju koji dade vlast zvijeru: i pokloniše se zvijeru govoreći, Ko je kao zvijer? ko može ratovati s njim?
5 I bjehu mu dana usta da govori velike stvari i hule; i bī mu dana vlast da nastavi četrdeset i dva mjeseca.
6 I otvori on svoja usta da huli na Boga, da huli njegovo ime i prebivalište njegovo, i one koji u nebu prebivaju.
7 I bī mu dano da zarati sa svecima, i da ih nadvlada: i bī mu dana vlast nad svim rodovima, i jezicima, i narodima.
8 I pokloniće mu se svi koji prebivaju na zemlji, čija imena nisu zapisana u knjizi života Jaganjca zaklanog od postanka svijeta.
9 Ako ko ima uho, neka čuje.
10 Onaj ko u zatočeništvo odvodi, u zatočeništvo će ići: onaj ko mačem ubije, mačem će biti ubijen. Ovdje je strpljenje i vjera svetaca.
11 I ugledah drugoga zvijera gdje uzlazi iz zemlje; i imaše on dva roga kao jaganjac, a govoraše kao zmaj.
12 Svu vlast onoga prvoga zvijera on provodi pred njim, i čini da se zemlja i svi koji na njoj prebivaju poklone prvome zvijeru, čija smrtna rana bješe izliječena.
13 I čini on velika znamenja; čak čini da oganj silazi s neba na zemlju naočigled ljudima,
14 I obmanjuje one koji žive na zemlji posredstvom onih čudesa koja su mu dana da čini naočigled zvijeru, govoreći onima koji žive na zemlji da načine oličje zvijeru, koji imaše ranu od mača i preživje.
15 I imaše vlast da dā život oličju zvijerovome, da progovori oličje zvijerovo, i da učini da budu pobijeni svi oni koji neće da se poklone oličju zvijerovome.
16 I čini da svi, i mali i veliki, bogati i siromašni, slobodnjaci i zatočenici, prime žig u svoju desnu ruku ili u svoja čela;
17 I da niko ne može kupovati ili prodavati osim onoga ko ima žig, ili ime zvijerovo, ili broj njegova imena.
18 Ovdje je mudrost. Onaj ko ima razumijevanja neka proračuna broj zvijerov, jer je to broj jednoga čovjeka; a njegov je broj Šest stotina šezdeset i šest.

Otkrivenje Jovanovo 14 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I pogledah, i gle, Jaganjac stajaše na gori Sion, i s njime stotinu četrdeset i četiri hiljade onih koji imaju ime njegovog Oca napisano na svojim čelima.
2 I začuh glas s neba kao hūk mnogih voda i kao tutnjavu silnoga groma; i čuh glas harfaša koji sviraju na svojim harfama:
3 Pjevaju kao neku novu pjesmu pred prijestolom, i ispred četiriju bića, i ispred starješina; i niko ne mogaše naučiti tu pjesmu, osim stotinu četrdeset i četiri hiljade onih koji bjehu otkupljeni sa zemlje.
4 To su oni koji se nisu okaljali sa ženama, jer su djevci. To su oni koji prate Jaganjca gdje god on pođe. Oni bjehu otkupljeni od ljudi, prvine Bogu i Jaganjcu.
5 I u njihovim ustima se nije našla prevara: jer su bez krivice pred Božjim prijestolom.
6 I ugledah jednog drugog anđela gdje usred neba leti s vječitim jevanđeljem, da ga propovijeda onima koji žive na zemlji, i svakome narodu, i rodu, i jeziku, i življu,
7 Govoreći bučnim glasom, Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer došao je čas njegovog suda; i poklonite se njemu koji je načinio nebo, i zemlju, i more, i izvore voda.
8 I jedan drugi anđeo dođe za njim, govoreći, Pade, pade Vavilon, taj veliki grad, jer je vinom gnjeva svoga bluda opila sve narode.
9 I treći anđeo dođe za njima, govoreći bučnim glasom, Ako se ko klanja zvijeru i njegovom oličju, i primi njegov žig u svoje čelo ili u svoju ruku,
10 I sām će piti od vina gnjeva Božjeg, koje je natočeno nepomiješano u čaši njegovog bijesa; i biće mučen ognjem i sumporom u prisutnosti svetih anđela, i u prisutnosti Jaganjca:
11 I dim njihove muke diže se u vijeke vjekova i nemaju počinka ni danju ni noću oni koji se klanjaju zvijeru i njegovom oličju, i ko god primi žig njegova imena.
12 U tome je strpljenje svetaca, koji čuvaju Božje zapovijesti i vjeru Isusovu.
13 I čuh glas s neba kako mi govori, Piši, Blagosloveni su mrtvi koji od sada umiru u Gospodu: Jest, govori Duh, neka otpočinu od svojih napora; i prate ih djela njihova.
14 I pogledah, i ugledah bijeli oblak, a na oblaku sjedi neko kao Sin čovječji, na glavi svojoj imaše zlatni vijenac, a u njegovoj ruci oštar srp.
15 I jedan drugi anđeo iziđe iz hrama, vičući bučnim glasom onome koji sjedi na oblaku, Zabaci srp svoj i žanji: jer ti je došlo vrijeme da žanješ; jer je zrela žetva zemaljska.
16 Tada onaj koji je sjedio na oblaku zabaci svoj srp na zemlju; i zemlja bī požnjevena.
17 I jedan drugi anđeo iziđe iz hrama koji je u nebu, i on imaše oštar srp.
18 I neki drugi anđeo iziđe iz žrtvenika, koji imaše vlast nad ognjem; i povika bučnim uzvikom onome koji imaše oštar srp, govoreći, Zabaci svoj oštri srp i sakupi grozdove zemljine; jer je dozrelo grožđe njezino.
19 I zabaci anđeo svoj srp na zemlju i pokupi grožđe zemaljsko, i ubaci ga u veliku kacu gnjeva Božjeg.
20 I gazila se kaca izvan grada, i poteče krv iz kace sve do uzdā konjima, na prostoru od hiljadu šest stotina potrkališta.

Otkrivenje Jovanovo 15 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I ugledah drugo znamenje u nebu, veliko i čudesno: sedmoricu anđela koji imahu sedam posljednjih pošasti; jer se u njima ispunjava gnjev Božji.
2 I vidjeh kao nekakvo more od stakla pomiješano s ognjem: i one koji su pobijedili zvijera, i njegovo oličje, i njegov žig, i broj njegova imena, kako s harfama Božjim stoje na moru od stakla.
3 I pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjeg, i pjesmu Jaganjčevu, govoreći, Velika su i čudesna djela tvoja, Gospode Bože Svemogući; pravedni su i istiniti putevi tvoji, Kralju svetaca.
4 Ko da te se ne boji, O Gospode, i ne slavi tvoje ime? Jer tisi jedini svet: jer svi će narodi doći i klanjati se pred tobom, jer su se ispoljili tvoji pravedni sudovi.
5 Nakon toga pogledah, i gle, otvori se hram šatora svjedočanstva u nebu:
6 I iziđoše iz hrama sedmorica anđela sa sedam pošasti, odjeveni u čist i bijel lan, opasani zlatnim pojasima oko prsā.
7 I jedno od četiri bića dade sedmorici anđela sedam zlatnih posuda punih gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova.
8 I ispuni se hram dimom od slave Božje i od snage njegove; i niko ne mogaše ući u hram, dok se sedam pošasti sedmorice anđela ne dovrši.

Otkrivenje Jovanovo 16 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I čuh iz hrama snažan glas kako sedmorici anđela govori, Idite i izlijte na zemlju posude Božjega gnjeva.
2 I ode prvi i izli svoju posudu na zemlju; i nastade gadan i opak čir na ljudima koji imahu žig zvijerov, i na onima koji se klanjahu njegovom oličju.
3 A drugi anđeo izli svoju posudu na more; i ono postade kao krv mrtvaca: i uginu svaka živa duša u moru.
4 Treći anđeo izli svoju posudu na rijeke i izvore voda te oni postadoše krv.
5 I začuh anđela voda kako govori, Pravedan si, O Gospode, koji jesi, i bješe, i bićeš, zato što si to dosudio.
6 Jer oni su prolili krv svetaca i prorokā, pa im krv daješ da piju, jer su dostojni.
7 I začuh gdje neko drugi od žrtvenika govori, Tako je, Gospode Bože Svemogući, istiniti su i pravedni sudovi tvoji.
8 Četvrti anđeo izli svoju posudu na sunce i njemu bī dana vlast da prži ljude ognjem.
9 I pržila je ljude silna žega, i hulili su ime Boga, koji ima vlast nad tim pošastima: i ne pokajaše se da bi mu dali slavu.
10 Peti anđeo izli svoju posudu na prijesto zvijerov; i kraljevstvo mu bī puno tame; i grizli su jezike zbog muke,
11 Te hulili Boga nebeskoga zbog svojih bolova i svojih čireva, i ne pokajaše se od svojih djela.
12 I izli šesti anđeo svoju posudu na veliku rijeku Eufrat; i presahnu njezina voda, da se pripremi put kraljevima sa istoka.
13 I ugledah kako iz usta zmajevih, i iz usta zvijerovih, i iz usta lažnoga proroka izlaze tri nečista duha poput žaba.
14 To su đavolski duhovi koji čine čudesa, koji pođoše kraljevima zemlje i svega svijeta da ih okupe za bitku onoga velikoga dana Boga Svemogućeg.
15 Evo, dolazim kao lopov. Blagosloven je onaj ko bdije i čuva svoje haljine da ne hoda gō, pa da vide njegovu sramotu.
16 I okupi ih na mjestu koje se na hebrejskom jeziku naziva Armagedon.
17 I izli sedmi anđeo svoju posudu u vazduh; i iziđe iz hrama nebeskoga, od prijestola, snažan glas rekavši, Učinjeno je.
18 I nastadoše glasovi, i gromovi, i munje; i nastade velik potres, kakvog ne bješe otkako su na zemlji ljudi, tako silan bješe taj potres, i tako velik.
19 I razdijeli se veliki grad na tri dijela i padoše gradovi narodā: i spomenu se Bog Vavilona velikog, da joj dā čašu vina žestine svoga gnjeva.
20 I pobježe svako ostrvo, i gore se ne nađoše.
21 I pade s neba na ljude golem grad, svaki komad težak oko talenat: i hulili su ljudi Boga zbog pošasti toga grada, jer njegova pošast bješe neizmjerno velika.

Otkrivenje Jovanovo 17 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I dođe jedan od sedmorice anđela koji imahu sedam posuda i prozbori sa mnom rekavši mi, Dođi ovamo, pokazaću ti sud nad velikom kurvom koja sjedi na mnogim vodama;
2 S kojom su zemaljski kraljevi blud činili, i stanovnici zemlje se opili vinom njezina bluda.
3 I odnese me on u duhu u pustaru; i ugledah ženu gdje sjedi na skerletnom zvijeru punom bogohulnih imena, koji ima sedam glava i deset rogova.
4 I bješe žena odjevena u grimiznu i skerletnu boju te ukrašena zlatom, dragim kamenjem i biserjem, i imaše zlatnu čašu u ruci, punu gnusoba i prljavštine svoga bluda,
5 A na čelu joj bješe napisano ime, TAJINSTVO, VAVILON VELIKI, MAJKA BLUDNICĀ I GNUSOBA ZEMALjSKIH.
6 I vidjeh da je žena pijana od krvi svetaca i od krvi Isusovih mučenika pa se, kada je vidjeh, začudih čudom velikim.
7 I reče mi anđeo, Zašto se čudiš? Ja ću ti kazati tajinstvo te žene i zvijera što je nosi, koji ima sedam glava i deset rogova.
8 Zvijer koga si vidio bješe i nije; i izići će iz bezdana, i u propast otići: i zapanjiće se oni koji žive na zemlji, čija imena od utemeljenja svijeta nisu zapisana u knjizi života, kada vide zvijera koji bješe, i nije, a ipak jest.
9 A ovdje je umnost onih koji imaju mudrosti. Sedam glava sedam je gora na kojima žena sjedi.
10 I kraljeva je sedam: petorica padoše, jedan jest, a drugi još nije došao; a kada on dođe, treba da ostane kratko vrijeme.
11 A zvijer koji bješe, i nije, osmi je, i od one sedmorice, i u propast ide.
12 I deset rogova koje si vidio deset je kraljeva, koji još nisu primili kraljevstvo; ali primiće vlast kao kraljevi na jedan čas zajedno sa zvijerom.
13 Svi oni su jednog uma, i predaće svoju vlast i snagu zvijeru.
14 Oni će zaratiti s Jaganjcem i Jaganjac će ih nadvladati; jer je on Gospodar gospodarā i Kralj kraljeva, a oni koji su s njim pozvani su, i izabrani, i vjerni.
15 I reče mi, Vode što si ih vidio, gdje kurva sjedi, ljudi su, i mnoštva, i narodi, i jezici.
16 A deset rogova koje si vidio na zvijeru, oni će zamrziti kurvu, i opustošiti je i ogoliti, i meso joj pojesti, a nju ognjem spaliti.
17 Jer Bog im je u srca stavio da ispune njegovu volju, i da jednodušno predaju svoje kraljevstvo zvijeru dok se ne ispune riječi Božje.
18 A žena koju si vidio onaj je veliki grad koji vlada nad zemaljskim kraljevima.

Otkrivenje Jovanovo 18 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I vidjeh nakon toga jednog drugog anđela gdje silazi s neba s velikom vlašću; i zasvijetli se zemlja od slave njegove.
2 I povika on silno, snažnim glasom, Pade, pade Vavilon veliki, i postade prebivalište đavolima, i tamnica svakom nečistom duhu, i kavez svakoj nečistoj i mrskoj ptici.
3 Jer su se svi narodi opili vinom gnjeva njezinog bluda, i kraljevi zemaljski s njom su činili blud, i trgovci zemaljski su se obogatili kroz obilje njezinih poslastica.
4 I začuh drugi glas s neba gdje govori, Iziđite iz nje, narode moj, da ne budete saučesnici njezinih grijeha, i da ne primite od njezinih pošasti.
5 Jer grijesi njezini do neba su doprli, i spomenuo se Bog njezinih bezakonja.
6 Nagradite je kao što je i ona vas nagrađivala, i to dvostruko po njezinim djelima: u čašu u koju je ona natočila, dvostruko joj natočite.
7 Koliko se uzvisivala i u slasti živjela, toliko joj dajte muka i jada; jer u svome srcu rekla je, Sjedim kao kraljica, i nisam udovica, i nikada neću vidjeti jada.
8 Zato će u jednome danu doći njezine pošasti, smrt, i jadikovanje, i glad; i biće potpuno spaljena ognjem: jer snažan je Gospod Bog koji joj sudi.
9 I oplakivaće i naricaće za njom zemaljski kraljevi, koji su s njom blud činili i slasno živjeli, kada budu gledali dim njezinoga požara,
10 Izdaleka će stajati, prestrašeni zbog njezinog mučenja, govoreći, Avaj, avaj, grade veliki Vavilone, grade silni! jer je u jednome času došla tvoja osuda.
11 I trgovci zemaljski za njome će plakati i tugovati, jer im robu više niko ne kupuje:
12 Robu od zlata, i srebra, i dragoga kamenja, i biserja, i finoga lana, i grimiza, i svile, i skerleta, i svakog mirisnog drveta, i svakojakih predmeta od slonove kosti, i svakojakih predmeta od skupocjena drveta, i od mjedi, i gvožđa, i mramora,
13 I cimeta, i miomirisa, i pomasti, i tamjana, i vina, i ulja, i finoga brašna, i pšenice, i govedā, i ovaca, i konjā, i kočijā, i robova, i ljudskih duša.
14 I zrelo voće za kojim ti je žudjela duša otišlo je od tebe, i sva raskoš i sav sjaj od tebe je otišao, i nipošto ih više nećeš naći.
15 Trgovci svime time, koje je ona obogatila, izdaleka će stajati zbog straha od njezinog mučenja plačući i jadikujući,
16 I govoreći, Avaj, avaj, grade veliki, koji bješe odjeven u fini lan, i grimiz, i skerlet, i optočen zlatom, i dragim kamenjem, i biserjem!
17 Jer u jednome času opustje toliko bogatstvo. I svaki kormilar, i sva družina na brodovima, i mornari, i koji god po moru posluju, stajahu izdaleka,
18 I vikahu kada ugledaše dim njezinoga požara, govoreći, Koji grad je sličan ovom velikom gradu!
19 I posipahu glave prašinom te vapeći, plačući i jadikujući, govorahu, Avaj, avaj, grade veliki, u kome su se na račun njene skupoće obogatili svi koji su imali brodove na moru! jer u jednome času ona opustje.
20 Raduj se nad njom, nebo, i vi, sveti apostoli i proroci, jer osvetio vas je Bog na njoj.
21 I jedan moćni anđeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more rekavši, Tako nasilno će biti strmoglavljen Vavilon, grad veliki, i neće se više naći.
22 I glas harfašā, i muzičarā, i sviračā, i trubačā u tebi se više neće čuti; ni zanatlija, bio on vješt bilo kakvu umijeću, u tebi se više neće naći; i buka žrvnja u tebi se više neće čuti;
23 I svjetlost svijeće u tebi više neće sjati; i glas mladoženje i nevjeste u tebi se više neće čuti: jer tvoji trgovci bili su velikaši zemlje; jer tvojim čaranjima bjehu obmanuti svi narodi.
24 I našla se u njoj krv prorokā, i svetaca, i svih koji bjehu zaklani na zemlji.

Otkrivenje Jovanovo 19 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I začuh nakon toga snažan glas velikoga mnoštva ljudi u nebu kako govori, Aliluja. Spasenje, i slava, i čast, i moć Gospodu Bogu našem;
2 Jer istiniti su i pravedni sudovi njegovi: jer je osudio veliku kurvu, koja je pokvarila zemlju svojim bludom, i osvetio na njoj krv svojih slugu palih od njezine ruke.
3 I ponovo rekoše, Aliluja. I diže se dim njezin u vijeke vjekova.
4 I dvadeset četvorica starješina i ona četiri bića padoše ničice i pokloniše se Bogu, koji sjedi na prijestolu, rekavši, Amin; aliluja.
5 I iziđe s prijestola glas, govoreći, Hvalite Boga našeg, sve sluge njegove; i vi koji ga se bojite, i mali i veliki.
6 I začuh kao glas velikoga mnoštva, i kao hūk mnogih voda, i kao tutanj silnih gromova gdje govori, Aliluja; zakraljio se Gospod Bog Svemogući.
7 Radujmo se i neka nam bude drago, i dajmo mu čast: jer došla je svadba Jaganjčeva i žena se njegova pripremila.
8 I bī joj odobreno da se odjene u fini lan, čist i bijel: jer fini lan pravednost je svetaca.
9 I reče mi on, Piši, Blagosloveni su oni koji su pozvani na Jaganjčevu svadbenu večeru. I reče mi, Ovo su istinite riječi Božje.
10 I padoh mu pred noge da mu se poklonim. I reče mi on, Pazi, neradi to; Ja sam tvoj sasluga, i tvoje braće koja imaju svjedočanstvo Isusovo: Bogu se pokloni; jer svjedočanstvo Isusovo je duh prorokovanja.
11 I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijel, a onaj koji sjedi na njemu bješe zvan Vjerni i Istiniti, i u pravednosti on sudi i ratuje.
12 Oči mu bjehu kao plamen ognjeni, a na glavi mu bjehu mnoge krune; i imaše napisano ime koje ne zna niko osim njega samog.
13 I bješe odjeven u ruho umočeno u krv, a ime mu je Riječ Božja.
14 A vojske koje bjehu u nebu ga slijediše na bijelim konjima, odjevene u fini lan, bijel i čist.
15 A iz usta mu izlazi oštar mač, da njime potuče narode: i vladaće on njima gvozdenom palicom; i gazi kacu žestine i gnjeva Boga Svemogućeg.
16 A na njegovom ruhu i na njegovom bedru napisano je ime, KRALJ KRALJEVA I GOSPODAR GOSPODARĀ.
17 I vidjeh jednoga anđela kako stoji na suncu; i vikaše bučnim glasom govoreći svim pticama koje lete usred neba, Dođite i okupite se na večeru velikoga Boga
18 Da se najedete mesa kraljevā, i mesa vojskovođa, i mesa moćnikā, i mesa konjā, i onih koji sjede na njima, i mesa svih ljudi, i slobodnjaka i zatočenika, i malih i velikih.
19 I vidjeh zvijera i zemaljske kraljeve, i vojske njihove, okupljene da zarate protiv onoga koji sjedi na konju i protiv vojske njegove.
20 I uhvaćen bī zvijer, i s njim lažni prorok koji je izvodio čudesa naočigled njemu, kojima je obmanjivao one koji su primili žig zvijerov i one koji se klanjahu njegovom oličju. Obojica bjehu živi bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom.
21 A ostatak bješe pobijen mačem onoga koji sjedi na konju, čiji mač izlazi iz njegovih usta: i nasitiše se sve ptice mesa njihovog.

Otkrivenje Jovanovo 20 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I vidjeh anđela gdje silazi s neba s ključem bezdana i velikim lancem u svojoj ruci.
2 I zgrabi on zmaja, tu staru zmiju, a to je Đavo, i Satana, i okova ga na hiljadu godina,
3 I baci ga u bezdan, i zatvori ga te stavi pečat na njega da više ne obmanjuje narode dok se ne ispuni hiljadu godina; a nakon toga treba biti odriješen na kratko vrijeme.
4 I vidjeh prijestole, i one koji sjedoše na njih i bješe im dano da sude, i vidjeh duše onih koji bjehu obezglavljeni zbog Isusovog svjedočanstva, i zbog riječi Božje, i one koji se ne pokloniše zvijeru, ni njegovom oličju, i ne primiše njegov žig u svoja čela ili u svoje ruke; oni oživješe i kraljevahu s Hristom hiljadu godina.
5 Ali ostali mrtvi ne oživješe sve dok se nije navršilo hiljadu godina. Ovo je prvo vaskrsenje.
6 Blagosloven i svet je onaj ko ima udjela u prvom vaskrsenju: nad takvima druga smrt nema vlasti, nego će oni biti sveštenici Božji i Hristovi, i kraljevaće s njim hiljadu godina.
7 A kada istekne hiljadu godina, Satana će biti odriješen iz svog zatvora,
8 I izići će da obmanjuje narode koji su na četiri strane zemlje, Goga i Magoga, da ih okupi za boj: njihov je broj kao pijesak morski.
9 I uziđoše oni na prostrano polje zemlje, i opkoliše tabor svetaca i ljubljeni grad: i siđe s neba od Boga oganj, i proždrije ih.
10 I đavo koji ih je obmanjivao bī bačen u jezero ognja i sumpora, gdje su zvijer i lažni prorok, i biće mučeni dan i noć u vijeke vjekova.
11 I vidjeh veliki bijeli prijesto i onoga koji sjedi na njemu, od čijega lica pobjegoše zemlja i nebo, i mjesta im se više ne nađe.
12 I vidjeh mrtve, male i velike, kako stoje pred Bogom; i otvoriše se knjige. I jedna druga knjiga bī otvorena, koja je knjiga života: i bješe mrtvima suđeno po onome što je napisano u knjigama, po njihovim djelima.
13 I more dade mrtve koji bjehu u njemu, i smrt i pakao dadoše mrtve koji bjehu u njima: i bješe svaki suđen po svojim djelima.
14 I smrt i pakao bjehu bačeni u ognjeno jezero. Ovo je druga smrt.
15 I ko god ne bī nađen zapisan u knjizi života, bješe bačen u ognjeno jezero.

Otkrivenje Jovanovo 21 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I vidjeh novo nebo i novu zemlju: jer prvo nebo i prva zemlja prođoše; ni mora više ne bješe.
2 I ja, Jovan, vidjeh sveti grad, novi Jerusalim, kako silazi s neba od Boga opremljen kao nevjesta ukrašena za svoga muža.
3 I začuh jak glas s neba, koji veli, Evo, prebivalište Božje je s ljudima, i on će prebivati s njima, i oni će biti njegov narod, i sām Bog će biti s njima, i biće Bog njihov.
4 I obrisaće im Bog sve suze s očiju; i neće više biti smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti: jer ono pređašnje je prošlo.
5 I reče onaj koji sjedi na prijestolu, Evo, sve činim novo. I reče mi, Piši: jer su te riječi istinite i vjerne.
6 I reče mi, Dovršeno je. Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak. Ja ću žednome dati s izvora vode života besplatno.
7 Onaj ko nadvlada naslijediće sve; i biću njegov Bog, a on će biti moj sin.
8 A strašljivima, i nevjernima, i gnusnima, i ubicama, i kurvarima, i vračarima, i idolopoklonicima, i svim lažljivcima, udio je u jezeru koje gori ognjem i sumporom: to je druga smrt.
9 I priđe mi jedan od sedmorice anđela koji imahu sedam posuda punih sedam posljednjih pošasti, te prozbori sa mnom, rekavši, Dođi ovamo, pokazaću ti nevjestu, ženu Jaganjčevu.
10 I odnese me u duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi taj veliki grad, sveti Jerusalim, kako silazi s neba od Boga,
11 Sav u Božjoj slavi: i njezin sjaj bješe poput najdragocjenijeg kamena, to jest poput kamena jaspisa, čist kao kristal;
12 I imaše zid velik i visok, i imaše dvanaest kapija, a na kapijama dvanaestoricu anđela, i na njima napisana imena što su, vaistinu, imena dvanaest plemena djece Izraelove:
13 Na istoku tri kapije; na sjeveru tri kapije; na jugu tri kapije; i na zapadu tri kapije.
14 A gradski zid imaše dvanaest temelja, a na njima imena dvanaestorice Jaganjčevih apostola.
15 I onaj koji govoraše sa mnom imao je zlatnu trsku da izmjeri grad, i njegovu kapiju, i njegov zid.
16 Grad je položen na četiri ugla, i dužina mu je jednaka kao i širina: i izmjeri on grad onom trskom, dvanaest hiljada potrkališta. Dužina i širina i visina mu je jednaka.
17 I izmjeri on njegov zid: stotinu četrdeset i četiri lakta, prema mjeri čovječjoj, to jest anđeoskoj.
18 Zid bješe sagrađen od jaspisa, a sām grad bješe čisto zlato, nalik čistome staklu.
19 A temelji gradskog zida bjehu ukrašeni svakovrsnim dragim kamenjem. Prvi temelj bješe jaspis; drugi, safir; treći, halkidon; četvrti, smaragd;
20 Peti, sardoniks; šesti, sard; sedmi, hrisolit; osmi, viril; deveti, topaz; deseti, hrisopras; jedanaesti, jakint; dvanaesti, ametist.
21 A dvanaest kapija bjehu dvanaest bisera; svaka od kapija bješe od jednog bisera: glavna ulica grada bješe čisto zlato, kao prozirno staklo.
22 I ne vidjeh hrama u njemu: jer Gospod Bog Svemogući hram je njegov, i Jaganjac.
23 I ne treba gradu sunca ni mjeseca da u njemu svijetle: jer slava ga je Božja obasjala, i svjetlo mu je Jaganjac.
24 A narodi onih koji su spašeni hodaće u njegovoj svjetlosti: i zemaljski kraljevi donose u njega svoju slavu i čast.
25 I kapije mu se uopšte neće zatvarati danju: jer ondje noći neće biti.
26 I u njega će oni donijeti slavu i čast narodā.
27 I nipošto neće u nj ući ništa što onečišćuje, ni šta god čini gnusobu, ili laž, nego oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.

Otkrivenje Jovanovo 22 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I pokaza mi on čistu rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izvire iz prijestola Božjeg i Jaganjčevog.
2 Usred njegove glavne ulice i s obje strane rijeke bješe stablo života, koje rađa dvanaest vrsta plodova te svaki mjesec donosi svoj rod: lišće stabla bješe za ozdravljanje narodā.
3 I neće više biti prokletstva, nego će prijesto Božji i Jaganjčev biti u njemu; i sluge će mu njegove služiti
4 I gledaće lice njegovo; i ime će njegovo biti na njihovim čelima.
5 I neće ondje više biti noći; i neće trebati svijeću ni svjetlost sunca, jer ih obasjava Gospod Bog: i vladaće oni u vijeke vjekova.
6 I reče mi, Ove su riječi vjerne i istinite, Gospod Bog svetih proroka poslao je svog anđela da pokaže svojim slugama ono što se ima dogoditi uskoro.
7 Evo, dolazim ubrzo: blagosloven je onaj ko čuva riječi proroštva ove knjige.
8 I ja, Jovan, vidjeh i čuh to. I kada čuh i vidjeh, padoh da se poklonim pred nogama anđela koji mi to pokazivaše.
9 I zatim mi on reče, Pazi; ne čini to: jer ja sam tvoj sasluga, i tvoje braće proroka, i svih koji čuvaju riječi ove knjige: Bogu se pokloni.
10 I reče mi, Ne zapečaćuj riječi proroštva ove knjige: jer vrijeme je nadohvat ruke.
11 Onaj ko je nepravedan, neka i dalje bude nepravedan; i onaj ko je prljav, neka i dalje bude prljav; i onaj ko je pravedan, neka i dalje bude pravedan; i onaj ko je svet, neka i dalje bude svet.
12 I evo, dolazim ubrzo; i nagrada moja je sa mnom, da dam svakome prema tome kakvo mu bude djelo.
13 Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak, prvi i posljednji.
14 Blagosloveni su oni koji vrše njegove zapovijesti, jer oni će imati pravo na stablo života i moći će da uđu kroz kapije u grad.
15 Jer napolju su psi, i vračari, i kurvari, i ubice, i idolopoklonici, i ko god ljubi i čini laž.
16 Ja, Isus, poslah svog anđela da vam posvjedoči ovo u crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, i sjajna zvijezda jutarnja.
17 I Duh i nevjesta govore, Dođi. I neka onaj ko čuje, kaže, Dođi. I neka dođe onaj ko je žedan. I ko god hoće, neka zagrabi vodu života besplatno.
18 Jer ja svjedočim svakome ko čuje riječi proroštva ove knjige: Ako ko ovome šta doda, Bog će njemu dodati pošasti napisane u ovoj knjizi;
19 A ako ko oduzme od riječī knjige ovoga proroštva, Bog će oduzeti njegov udio iz knjige života, i iz svetoga grada, i od onoga što je napisano u ovoj knjizi.
20 Onaj ko ovo svjedoči, govori, Sigurno, dolazim ubrzo. Amin. Jest, dođi, Gospode Isuse.
21 Milost Gospoda našeg, Isusa Hrista, neka je sa svima vama. Amin.