Prva poslanica Korinćanima — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

Prva poslanica Korinćanima 1 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Pavle, prema volji Božjoj pozvan da bude apostol Isusa Hrista, i naš brat Sosten,
2 Crkvi Božjoj koja je u Korintu, posvećenima u Hristu Isusu, pozvanima da budu sveci, sa svima onima koji na svakome mjestu prizivaju ime našega Gospoda Isusa Hrista, i njihovog, i našeg:
3 Milost vam i mir od Boga Oca našeg, i od Gospoda Isusa Hrista.
4 Blagodarim svome Bogu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana po Hristu Isusu,
5 Jer ste se po njemu obogatili u svemu, u svakoj riječi i u svem znanju;
6 Kao što se i svjedočanstvo o Hristu potvrdilo u vama:
7 Tako da ne oskudijevate ni u jednom daru, iščekujući dolazak našega Gospoda Isusa Hrista,
8 Koji će vas i učiniti postojanima do svršetka, da budete besprigovorni u dan našega Gospoda Isusa Hrista.
9 Vjeran je Bog, koji vas je pozvao u zajedništvo svoga Sina Isusa Hrista, Gospoda našeg.
10 Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospoda našeg, Isusa Hrista, da svi govorite isto i da ne bude među vama razdorā, nego da budete posve ujedinjeni u istoj misli i u istom uvjerenju.
11 Jer rekoše mi za vas, braćo, oni iz Klojine kuće, da među vama ima prepiranjā.
12 Velim to da svaki od vas govori, Ja sam Pavlov; a ja Apolov; a ja Kifin; a ja Hristov.
13 Je li Hrist razdijeljen? zar je Pavle bio razapet za vas? ili bjeste u Pavlovo ime kršteni?
14 Zahvaljujem Bogu što nikoga od vas nisam krstio, osim Krispa i Gaja;
15 Da ne bi ko mogao reći da sam krštavao u svoje ime.
16 Jest, krstio sam i Stefanin dom; inače ne znam jesam li još koga krstio.
17 Jer nije me Hrist poslao da krštavam, nego da propovijedam jevanđelje: i to ne u mudrosti riječi, da ne bi krst Hristov postao neučinkovit.
18 Jer propovijedanje krsta je ludost onima koji propadaju, ali je nama koji smo spašeni sila Božja.
19 Jer pisano je, Uništiću mudrost mudrih i na ništa svesti umnost umnih.
20 Gdje je mudrac? gdje je pismoznanac? gdje je prepiratelj ovoga svijeta? nije li Bog učinio ludom mudrost ovoga svijeta?
21 Budući da u Božjoj mudrosti svijet mudrošću nije upoznao Boga, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti one koji povjeruju.
22 Jer Judejci zahtijevaju znak i Grci mudrost traže,
23 A mi propovijedamo Hrista raspetoga: Judejcima sablazan, a Grcima ludost;
24 A onima koji su pozvani, i Judejcima i Grcima, Hrista Božju silu i Božju mudrost.
25 Jer ludost je Božja mudrija od ljudi i slabost je Božja jača od ljudi.
26 Ta pogledajte svoj poziv, braćo, da vās pozvanih nema mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenita roda:
27 Nego ludo ovoga svijeta izabra Bog da posrami mudro; i slabo ovoga svijeta izabra Bog da posrami ono što je jako;
28 I ono neplemenita roda i ono prezreno izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest:
29 Da se pred njim ne može pohvaliti nijedno tijelo.
30 Od njega ste i vi u Hristu Isusu, koji nam je od Boga učinjen mudrošću, i pravednošću, i posvećenjem, i otkupljenjem;
31 Da bude kao što je pisano, Ko se hvali, u Gospodu neka se hvali.

Prva poslanica Korinćanima 2 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Ni ja, braćo, kada sam došao k vama, ne dođoh s uzvišenošću govora ili mudrosti navješćujući vam svjedočanstvo Božje.
2 Jer ja sam odlučio ne znati među vama ništa sem Isusa Hrista, i to raspetoga.
3 I bio sam s vama u slabosti, u strahu, i u mnogom drhtanju.
4 A moj govor i moje propovijedanje nije bilo u uvjerljivim riječima ljudske mudrosti, nego u iskazivanju Duha i snage:
5 Da vaša vjera ne bude u ljudskoj mudrosti, nego u snazi Božjoj.
6 Ipak, mi govorimo mudrost među onima koji su savršeni: ali ne mudrost ovoga svijeta, niti mudrost knezova ovoga svijeta, koji propadaju;
7 Nego govorimo mudrost Božju u tajinstvu, to jest skrivenu mudrost, koju je Bog prije svijeta odredio za našu slavu,
8 Koju nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao: jer da su je upoznali, ne bi Gospoda slave razapeli.
9 Ali kao što je pisano, Oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, niti je u srce čovječje ušlo ono što je Bog pripremio za one koji ga ljube.
10 Ali Bog ih je otkrio nama Duhom svojim: jer Duh istražuje sve, jest, dubine Božje.
11 Jer ko od ljudi zna šta o čovjeku, osim duha ljudskoga koji je u njemu? tako i ono Božje niko ne zna, osim Duha Božjeg.
12 A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego duha koji je od Boga, da možemo znati ono što nam je Bog besplatno dao;
13 Što i govorimo, ne u riječima koje ljudska mudrost naučava, nego onima koje naučava Duh Sveti: upoređujući duhovno s duhovnim.
14 Ali prirodan čovjek ne prima ono što je od Duha Božjeg, jer je to za njega bezumlje; niti on to može spoznati, jer se to duhovno raspoznaje.
15 Ali onaj ko je duhovan prosuđuje sve, a ipak njega ne prosuđuje nijedan čovjek.
16 Jer ko je upoznao um Gospodov, da ga on pouči? Ali mi imamo um Hristov.

Prva poslanica Korinćanima 3 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 I nisam vam, braćo, mogao govoriti kao duhovnima, nego kao tjelesnima, to jest kao odojčadima u Hristu.
2 Mlijekom sam vas hranio, a ne čvrstom hranom: jer vi je dosad niste bili sposobni podnijeti, niti ste pak sposobni sada.
3 Jer još ste tjelesni: jer odakle među vama zavist, i nesloga, i razdori; niste li tjelesni, i ne hodate li ljudski?
4 Jer kad jedan govori, Ja sam Pavlov; a drugi, Ja sam Apolov; niste li tjelesni?
5 Ko je onda Pavle, i ko je Apolo, nego službenici po kojima ste povjerovali, kao što je kom čovjeku Gospod dao.
6 Ja sam posadio, Apolo zalio, ali Bog davaše da raste.
7 Tako, niti je šta onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje da raste.
8 A onaj koji sadi i onaj koji zalijeva su jedno: i svaki će primiti svoju nagradu prema vlastitom trudu.
9 Jer Božji smo saradnici: vi ste Božja njiva, viste Božja građevina.
10 Prema milosti Božjoj koja mi je dana, kao mudri graditelj ja postavih temelj, a drugi na njega nadograđuje. Ali neka svako pazi kako nadograđuje.
11 Jer nijedan čovjek ne može postaviti drugi temelj osim onoga koji je postavljen, koji je Isus Hrist.
12 A nadograđuje li ko na tom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom,
13 Svačije će se djelo ispoljiti: onaj će ga dan pokazati, jer će biti ognjem razotkriveno; i oganj će iskušati kakve je vrste svačije djelo.
14 Ako li kome ostane djelo koje je nadogradio, primiće nagradu.
15 Ako li kome djelo izgori, pretrpjeće gubitak: no on sām biće spašen, ali kao kroz oganj.
16 Ne znate li da ste vi hram Božji, i da Duh Božji prebiva u vama?
17 Ako ko obeščasti hram Božji, uništiće njega Bog; jer hram Božji je svet, i taj hram ste vi.
18 Neka niko ne obmanjuje sām sebe. Ako neko među vama smatra da je mudar u ovome svijetu, neka postane lud da bi bio mudar.
19 Jer Bogu je mudrost ovoga svijeta ludost. Jer pisano je, On hvata mudre u njihovu lukavstvu.
20 I ponovo, Gospod poznaje misli mudrih, da su isprazne.
21 Stoga, neka se niko ne hvali ljudima. Jer sve je vaše:
22 Bilo Pavle, ili Apolo, ili Kifa, ili svijet, ili život, ili smrt, ili ono sadašnje, ili ono što dolazi; sve je vaše,
23 A vi ste Hristovi, a Hrist je Božji.

Prva poslanica Korinćanima 4 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Neka nas ljudi smatraju službenicima Hristovim i upraviteljima Božjih tajinstava.
2 Povrh toga, od upravitelja se zahtijeva da budu vjerni.
3 Ali za mene je neznatno da me sudite vi, ili ljudski sud: jest, ni sām sebe ne sudim.
4 Jer ja ništa ne znam sām po sebi; ipak nisam time opravdan: ali onaj koji mi sudi jest Gospod.
5 Stoga nemojte suditi ništa prije vremena, dok ne dođe Gospod, koji će na svjetlo iznijeti i ono što je skriveno u tami, i očitovati namjere srdaca: i tada će svaki čovjek primiti pohvalu od Boga.
6 A to sam, braćo, slikovito primijenio na sebe i Apola zbog vas: da na nama naučite da ne mislite o ljudima preko onoga što je pisano, da se niko od vas ne nadima jedan protiv drugoga.
7 Jer ko čini da se ti razlikuješ od drugih? i šta imaš a da nisi primio? a ako jesi primio, zašto se hvališ kao da nisi primio?
8 A vi ste se već nasitili, već ste se obogatili, bez nas ste zavladali kao kraljevi; i htio bih, zaista, da vladate, da i mi vladamo s vama.
9 Jer mislim da je Bog nas apostole postavio posljednje, kao za smrt određene: jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima.
10 Mi smo ludi zbog Hrista, a vi ste mudri u Hristu; mi smo slabi, ali vi ste jaki; vi ste časni, a mi smo prezreni.
11 Sve do ovog časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i udarani, i nemamo sigurna boravišta;
12 I trudimo se, radeći svojim rukama: proklinjani blagosiljamo, progonjeni trpimo;
13 Bivši pogrđivani, tješimo; postadosmo kao prljavština svijeta, i izmet smo svih sve do ovog dana.
14 Ne pišem ovo da vas postidim, nego vas kao svoje ljubljene sinove upozoravam.
15 Jer da i deset hiljada nastavnika imate u Hristu, ipak nemate mnogo očeva: jer ja sam vas kroz jevanđelje rodio u Hristu Isusu.
16 Stoga vas zaklinjem, budite moji sljedbenici.
17 Zbog ovoga sam poslao k vama Timotija, koji je moj ljubljeni sin i vjeran u Gospodu, koji će vas podsjetiti na moje puteve koji su u Hristu, kako posvuda u svakoj crkvi naučavam.
18 A sada su se neki uzoholili, kao da neću doći k vama.
19 Ali ja ću doći k vama uskoro, ako Gospod bude htio, i saznaću, ne govor onih koji su se uzoholili, nego snagu.
20 Jer nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u snazi.
21 Šta hoćete? treba li da dođem s prutom k vama, ili pak u ljubavi i u duhu krotosti?

Prva poslanica Korinćanima 5 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Inače se čuje da je među vama bludnost, i to takva bludnost kakva se i ne spominje među neznabošcima: da neko ima očevu ženu.
2 A vi ste se uzoholili, umjesto da tugujete, da se ukloni od vas onaj ko je počinio to djelo.
3 Jer ja sam zaista, kao odsutan u tijelu, ali prisutan u duhu, već presudio, kao da sam prisutan, u pogledu onoga koji je to tako učinio.
4 U ime našega Gospoda Isusa Hrista, kada se okupite, i moj duh, snagom našega Gospoda Isusa Hrista,
5 Predajte takvoga Satani na propast tijela, da duh bude spašen u dan Gospoda Isusa.
6 Nije dobro vaše hvalisanje. Ne znate li da malo kvasca ukvasa sve tijesto?
7 Očistite, stoga, stari kvasac, da možete biti novo tijesto, kao što i jeste beskvasni. Jer Hrist, naša pasha, već je žrtvovan za nas.
8 Stoga svetkujmo, ali ne sa starim kvascem, niti s kvascem pokvarenosti i pakosti, nego s beskvasnim hljebom iskrenosti i istine.
9 Napisah vam u poslanici da se ne družite s bludnicima:
10 Ali ne uopšteno s bludnicima ovoga svijeta, ili s pohlepnicima, ili s grabežljivcima, ili s idolopoklonicima; jer tada biste morali izići iz svijeta.
11 No sada vam napisah da se ne družite ako je neko ko se naziva bratom bludnik, ili pohlepnik, ili idolopoklonik, ili klevetnik, ili pijanac, ili grabežljivac: s takvim ni jesti.
12 Jer zašto bih ja sudio i one napolju? ne sudite li vi one koji su unutra?
13 A onima napolju sudi Bog. Stoga uklonite toga zlotvora iz svoje sredine.

Prva poslanica Korinćanima 6 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Usuđuje li se iko od vas, kada ima kakav spor protiv drugoga, suditi pred nepravednicima, a ne pred svecima?
2 Ne znate li da će sveci suditi svijetu? a ako ćete vi suditi svijetu, zar ste nesposobni suditi sitnice?
3 Ne znate li da ćemo mi suditi anđelima? a kamoli ovo što je od ovoga života?
4 Ali ako imate sporove o svagdašnjem životu, vi postavljate da sude oni koje crkva najmanje cijeni.
5 Vama na sramotu govorim. Zar je to tako, da među vama nema ni jednog mudrog? ne, nikoga ko bi mogao rasuditi između svoje braće?
6 Nego se brat s bratom sudi, i to pred nevjernicima.
7 U stvari, pogrešno je već i to što uopšte imate parnice među sobom. Zašto radije ne otrpite nepravdu? zašto radije ne dopustite da budete prevareni?
8 Ali vi činite nepravdu i varate, i to svoju braću.
9 Ne znate li da nepravednici neće naslijediti kraljevstvo Božje? Ne obmanjujte sebe: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni oni koji se kaljaju s muškarcima,
10 Ni kradljivci, ni pohlepnici, ni pijanci, ni psovači, ni grabežljivci, neće naslijediti kraljevstvo Božje.
11 Takvi su neki od vas i bili: ali ste oprani, ali ste posvećeni, ali ste opravdani u imenu Gospoda Isusa i Duhom Boga našeg.
12 Sve mi je dopušteno, ali sve ne koristi: sve mi je dopušteno, ali neću da mnome išta ovlada.
13 Jela trbuhu i trbuh jelima: ali će Bog i njega i njih uništiti. A tijelo nije za blud, nego za Gospoda; i Gospod za tijelo.
14 A Bog, koji je i Gospoda vaskrsao, i nas će vaskrsnuti svojom snagom.
15 Ne znate li da su vaša tijela udovi Hristovi? hoću li, onda, uzeti Hristove udove i učiniti ih udovima bludnice? Bože sačuvaj.
16 Šta? zar ne znate da je onaj ko se združio s bludnicom jedno tijelo? jer biće, reče on, dvoje jedno tijelo.
17 Ali onaj ko je združen s Gospodom, jedan je duh.
18 Bježite od bludnosti. Svaki grijeh koji čovjek čini, izvan tijela je; ali onaj ko počini blud, griješi protiv vlastitog tijela.
19 Šta? zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji je u vama, kog imate od Boga, i da niste svoji?
20 Jer za golemu ste cijenu kupljeni: stoga proslavite Boga u svom tijelu, i u duhu svome, koji su Božji.

Prva poslanica Korinćanima 7 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A sada o onome o čemu ste mi pisali: Dobro je za muškarca da ne dotiče ženu.
2 Ipak, da bi se izbjegla bludnost, neka svaki čovjek ima svoju suprugu, i neka svaka žena ima svoga muža.
3 Muž neka iskazuje supruzi dužnu blagonaklonost: a jednako i supruga mužu.
4 Supruga nema vlast nad svojim tijelom, nego muž; jednako ni muž nema vlast nad svojim tijelom, nego supruga.
5 Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru na neko vrijeme, da se možete predati postu i molitvi; i ponovo se združite, da vas ne bi napastvovao Satana zbog vaše nesuzdržljivosti.
6 Ali ovo vam govorim po dopuštenju, a ne po zapovijesti.
7 Jer htio bih da svi ljudi budu kao što sam ja. Ali svako ima svojstven dar od Boga, jedan ovakav, drugi onakav.
8 Stoga neženjama i udovicama velim: Dobro je za njih ako ostanu kao i ja.
9 Ali ako se ne mogu suzdržati, neka se vjenčaju: jer je bolje vjenčati se negoli izgarati.
10 A vjenčanima zapovijedam, no ne ja, nego Gospod, Žena neka se od muža svog ne rastavlja.
11 Ali ako se rastane, neka ostane neudata, ili neka se s mužem svojim pomiri; i neka muž ne otpušta svoju ženu.
12 Ali ostalima velim ja, ne Gospod: Ako koji brat ima suprugu koja ne vjeruje, i ona pristane stanovati s njim, neka je ne otpušta.
13 I žena koja ima muža koji ne vjeruje, a ako on pristane stanovati s njom, neka ga ne napušta.
14 Jer muž koji ne vjeruje posvećen je suprugom, a supruga koja ne vjeruje posvećena je mužem: inače bi vaša djeca bila nečista; no sada su sveta.
15 Ali ako se nevjerujući rastavlja, neka se rastavi. U takvim slučajevima brat ili sestra nisu vezani: jer na mir nas je pozvao Bog.
16 Jer šta znaš, O suprugo, hoćeš li spasiti svoga muža? ili šta znaš, O čovječe, hoćeš li spasiti svoju ženu?
17 Ali kako je Bog svakome dodijelio, kako je Gospod svakoga pozvao, onako neka hoda. I tako određujem u svim crkvama.
18 Je li ko pozvan kao obrezan? neka ne postaje neobrezan. Je li ko pozvan u neobrezanju? neka se ne obrezuje.
19 Obrezanje je ništa, i neobrezanje je ništa, nego držanje Božjih zapovijesti.
20 Svako neka ostane u istom pozivu u kom je pozvan.
21 Jesi li pozvan kao sluga? ne brini za to; nego, ako i možeš postati slobodan, radije se time okoristi.
22 Jer onaj ko je u Gospodu pozvan kao sluga, slobodnjak je Gospodov; jednako i onaj koji je pozvan kao slobodnjak, sluga je Hristov.
23 Za golemu ste cijenu kupljeni; nemojte biti sluge ljudima.
24 Braćo, neka svako ostane s Bogom u onome u čemu je pozvan.
25 A o djevicama nemam Gospodovu zapovijest; ali dajem svoj sud kao onaj koji je stekao Gospodovo milosrđe da bude vjeran.
26 Smatram, stoga, da je muškarcu zbog sadašnje nevolje dobro biti tako.
27 Jesi li vezan za suprugu? ne traži odrješenje. Jesi li odriješen od supruge? ne traži suprugu.
28 Ali i ako se oženiš, nisi sagriješio; i ako se djevica uda, nije sagriješila. No takvi će imati nevolju u tijelu: a ja vas štedim.
29 Ali ovo velim, braćo, vrijeme je kratko: preostaje da i oni koji imaju žene budu kao da ih nemaju;
30 I oni koji plaču, kao da ne plaču; i oni koji se raduju, kao da se ne raduju; i oni koji kupuju, kao da ne posjeduju;
31 I oni koji se služe ovim svijetom, kao da ga ne iskorištavaju: jer prolazi obličje ovoga svijeta.
32 A želim vam da bezbrižni budete. Neoženjeni brine za ono što je Gospodovo, kako da ugodi Gospodu,
33 Ali oženjeni brine za ono što je od svijeta, kako da ugodi svojoj supruzi.
34 Postoji i razlika između supruge i djevice. Neudata brine za ono što je Gospodovo, da bude sveta i tijelom i duhom, dok udata brine za ono što je ovoga svijeta, kako da ugodi svome mužu.
35 A to govorim za vašu korist; ne da vam nabacim zamku, nego ono što je dolično, i da možete neometano služiti Gospodu.
36 No misli li neko da nepristalo postupa prema svojoj djevici, a ona više nije u cvijetu mladosti, i da tako traži potreba, neka učini ono što želi, ne griješi: neka se vjenčaju.
37 Ali onaj ko ostaje čvrst u svome srcu i nije mu nužno, nego ima vlast nad svojom voljom i odluči u svome srcu da će očuvati svoju djevicu, dobro čini.
38 Tako onaj koji je udaje, dobro čini; ali onaj koji je ne udaje, čini bolje.
39 Supruga je vezana zakonom dok joj živi muž; ali ako joj muž umre, slobodna je da se uda za koga hoće, samo u Gospodu.
40 No, po mome sudu, blagoslovenija će biti ostane li onako: a mislim da i ja imam Duha Božjeg.

Prva poslanica Korinćanima 8 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A u pogledu onoga što je žrtvovano idolima, znamo da svi imamo znanje. Znanje nadima, a ljubav izgrađuje.
2 I ako ko misli da zna nešto, ništa još ne zna kako treba znati.
3 A ako ko ljubi Boga, njega on poznaje.
4 A što se tiče jedenja onoga što je prineseno na žrtvu idolima, znamo da je idol ništa na svijetu i da nema drugoga Boga osim jednoga.
5 Jer premda i jest mnogo onih koji se zovu bogovima, bilo u nebu ili na zemlji (kao što i ima mnogo bogova, i mnogo gospodara),
6 Nama je samo jedan Bog, Otac, od koga je sve, i mi u njemu; i jedan Gospod Isus Hrist, po kome je sve, i mi po njemu.
7 No nije u svakome to znanje: jer neki, svjesni idola, sve do sada jedu to kao žrtvovano idolu i njihova se nejaka savjest onečišćuje.
8 A jelo nas ne privodi k Bogu: niti smo bolji ako jedemo, niti smo gori ako ne jedemo.
9 Ali pazite da ta vaša sloboda nipošto ne postane uzrok spoticanja slabima.
10 Jer ako tebe, koji imaš znanje, neko vidi kako sjediš za jelom u idolskome hramu, neće li se njegova nejaka savjest osmjeliti da jede ono što je žrtvovano idolima
11 Pa propadne zbog tvog znanja nejaki brat, za kog je Hrist umro?
12 A kada tako griješite protiv braće, i ranjavate njihovu nejaku savjest, protiv Hrista griješite.
13 Stoga, ako jelo sablažnjava brata mog, neću jesti meso dovijeka da brata svog ne sablaznim.

Prva poslanica Korinćanima 9 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nisam li ja apostol? nisam li ja slobodan? nisam li ja vidio Isusa Hrista, Gospoda našeg? niste li vi moje djelo u Gospodu?
2 Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam: jer vi ste pečat mog apostolstva u Gospodu.
3 Moj odgovor onima koji mene prosuđuju jest ovo:
4 Nemamo li pravo jesti i piti?
5 Nemamo li pravo sestru, ženu, sa sobom voditi kao i drugi apostoli, i kao braća Gospodova, i Kifa?
6 Ili samo ja i Varnava nemamo pravo ne raditi?
7 Ko ikada ratuje o svom trošku? ko sadi vinograd, a da od njegova roda ne jede? ili, ko pase stado, a od mlijeka od stada ne jede?
8 Zar to na ljudski način govorim? ne kaže li to i zakon?
9 Jer u Mojsijevom zakonu je napisano, Ne zavezuj usta volu koji vrše žito. Zar za volove brine Bog?
10 Ili sve to govori radi nas? Radi nas je, nesumnjivo, napisano da u nadi treba orati onaj ko ore, i da onaj ko u nadi vrše žito, treba biti učesnik u njegovoj nadi.
11 Ako smo mi vama sijali ono duhovno, je li nešto veliko ako budemo želi vaše tjelesno?
12 Ako drugi dijele ovo pravo nad vama, ne bismo li mi još više? Ali mi se nismo poslužili ovim pravom; nego smo sve podnosili, da ne bismo postavljali prepreke jevanđelju Hristovom.
13 Ne znate li da se oni koji obavljaju svetu službu hrane onime od hrama? i oni koji kod žrtvenika poslužuju, sa žrtvenikom dijele?
14 Tako je i Gospod odredio da oni koji propovijedaju jevanđelje, od jevanđelja treba da žive.
15 No, ja se ni sa čime od ovoga nisam poslužio, niti sam ovo napisao da bi se tako trebalo postupiti prema meni: jer bolje bi mi bilo da umrem nego da neko učini moje dičenje ispraznim.
16 Jer premda propovijedam jevanđelje, nemam se čime dičiti: jer obaveza je na meni; jest, jao meni ako jevanđelje ne propovijedam!
17 Jer činim li ovo dragovoljno, imam nagradu, ako li protiv volje, udjeljenje jevanđelja mi je povjereno.
18 Šta mi je onda nagrada? Upravo to da propovijedajući učinim jevanđelje Hristovo besplatnim, ne služeći se svojim pravom u jevanđelju.
19 Jer premda sam slobodan od svih ljudi, ipak sam svima postao sluga da ih što više pridobijem.
20 I Judejcima sam postao kao Judejac, da Judejce pridobijem; onima koji su pod zakonom kao pod zakonom, da one koji su pod zakonom pridobijem;
21 Onima koji su bez zakona kao bez zakona (premda nisam bez zakona Bogu, nego pod zakonom Hristu), da pridobijem one koji su bez zakona.
22 Postao sam nejakima kao nejak, da pridobijem nejake: svima sam postao sve, da kakogod spasim koga.
23 A ovo činim zbog jevanđelja, da mogu biti njegov učesnik s vama.
24 Ne znate li da oni koji u trci trče, svi trče, ali jedan dobija nagradu? Trčite tako da dobijete.
25 A svaki čovjek koji se takmiči, suzdržava se u svemu. No, oni to čine da prime raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv.
26 Ja, stoga, tako trčim, ne kao neizvjesno; tako se borim, ne kao onaj ko mlati vazduh,
27 Nego obuzdavam svoje tijelo i dovodim ga u podložnost da ne bih kojim slučajem, nakon što sam drugima propovijedao, i sām postao izgnanik.

Prva poslanica Korinćanima 10 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Štaviše, braćo, ne bih htio da budete u neznanju da su oci naši svi bili pod oblakom, i svi su kroz more prošli;
2 I svi su bili u Mojsija kršteni u oblaku i u moru;
3 I svi su isto duhovno jelo jeli;
4 I svi su isto duhovno piće pili: jer pili su iz duhovne Stijene koja ih je pratila, a ta Stijena bješe Hrist.
5 Ali mnogi od njih nisu bili po volji Bogu: jer bjehu poobarani u pustinji.
6 A sve su to primjeri za nas, da ne žudimo za zlima, kao što su oni žudjeli.
7 Ne budite ni idolopoklonici, kao što bjehu neki od njih; kao što je pisano, Posjeda narod jesti i piti, pa ustadoše plesati.
8 Nemojmo ni blud činiti, kao što su neki od njih činili, pa ih je u jednom danu palo dvadeset i tri hiljade.
9 Nemojmo ni iskušavati Hrista, kao što su neki od njih iskušavali pa od zmija izginuli.
10 Nemojte ni mrmljati, kao što su neki od njih mrmljali, i bjehu uništeni od uništitelja.
11 A sve se to dogodilo njima kao primjer i zapisano je za upozorenje nama na koje je došao svršetak svijeta.
12 Neka, stoga, onaj ko misli da stoji, pazi da ne padne.
13 Iskušenje veće od ljudskoga nije vas zahvatilo: jer vjeran je Bog, koji neće dopustiti da budete iskušani iznad onoga što možete podnijeti, nego će s iskušenjem dati i izlaz, da ga možete izdržati.
14 Zbog toga, mili moji, bježite od idolopoklonstva.
15 Kao razboritima vam velim; prosudite šta govorim.
16 Nije li čaša blagoslova koju blagosiljamo zajedništvo krvi Hristove? Nije li hljeb koji lomimo zajedništvo tijela Hristovog?
17 Jer mi mnogi jedan smo hljeb, i jedno tijelo: jer svi smo učesnici tog jednog hljeba.
18 Gledajte Izraela po tijelu: nisu li oni koji jedu od žrtava učesnici žrtvenika?
19 Šta, dakle, govorim? da je idol nešto, ili da je ono što je žrtvovano idolima nešto?
20 Ne, nego ono što neznabošci žrtvuju, đavolima žrtvuju, a ne Bogu: a ja neću da vi imate zajedništvo sa đavolima.
21 Ne možete piti čašu Gospodovu i čašu đavolsku: ne možete biti učesnici stola Gospodovog i stola đavolskog.
22 Ili izazivamo na ljubomoru Gospoda? jesmo li jači od njega?
23 Sve mi je dopušteno, ali sve nije korisno; sve mi je dopušteno, ali sve ne izgrađuje.
24 Niko neka ne traži svoju, nego svaki neka tražidobrobit drugoga.
25 Sve što se u mesnici prodaje jedite, ne ispitujući ništa zbog savjesti:
26 Jer Gospodova je zemlja i punina njezina.
27 Ako vas iko od onih koji ne vjeruju pozove na gozbu i voljni ste poći, šta god se stavi pred vas jedite ne ispitujući ništa zbog savjesti.
28 Ali ako vam ko kaže, Ovo je žrtvovano idolima, ne jedite zbog onoga koji vas je upozorio i zbog savjesti: jer Gospodova je zemlja i punina njezina;
29 Savjesti, velim, ne tvoje, nego drugoga: jer zašto da moju slobodu sudi savjest drugoga?
30 A ako ja po milosti sudjelujem, zašto zlo govore o meni zbog onoga za šta zahvaljujem?
31 Jedete li, dakle, ili pijete, ili šta god drugo činite, sve činite na slavu Božju.
32 Nemojte biti na sablazan ni Judejcima, ni neznabošcima, ni crkvi Božjoj:
33 Kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego korist mnogih, da bi mogli biti spašeni.

Prva poslanica Korinćanima 11 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Sljedbenici moji budite, kao što sam i ja Hristov.
2 A hvalim vas, braćo, što me se u svemu sjećate i držite se odredaba kako sam vam ih predao.
3 Ali htio bih da znate da je svakome muškarcu glava Hrist, a glava ženi je muškarac, a glava Hristu je Bog.
4 Svaki muškarac koji se moli ili prorokuje pokrivene glave, obeščašćuje svoju glavu.
5 A svaka žena koja se moli ili prorokuje nepokrivene glave, obeščašćuje svoju glavu: jer je to isto kao da je obrijana.
6 Jer ako se žena ne pokriva, neka se i ona šiša; ali ako je sramota ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije.
7 A muškarac ne treba da pokriva svoju glavu, jer je on slika i slava Božja, a žena je slava muškarčeva.
8 Jer nije muškarac od žene, nego žena od muškarca.
9 I nije muškarac stvoren za ženu, nego žena za muškarca.
10 Zbog toga žena treba da ima vlast na svojoj glavi radi anđelā.
11 Ipak, niti je u Gospodu muškarac bez žene, niti žena bez muškarca.
12 Jer kao što je žena od muškarca, tako je i muškarac po ženi; a sve je od Boga.
13 Prosudite sami u sebi: dolikuje li ženi da se nepokrivena moli Bogu?
14 Ne uči li vas i sāma priroda da je muškarcu sramota ako ima dugu kosu?
15 Ali ženi je slava ako ima dugu kosu: jer njezina joj je kosa dana za pokrivalo.
16 Ali ako se ko misli prepirati, mi takav običaj nemamo, ni crkve Božje.
17 A u ovome što vam objavljujem ne hvalim vas, jer se ne sastajete nabolje, nego nagore.
18 Jer prije svega, čujem da, kada se okupite u crkvi, ima razdorā među vama; i to djelimično vjerujem.
19 Jer treba biti i krivovjerjā među vama, da se očituju oni koji su među vama prokušani.
20 Kada se, dakle, sastajete na jednome mjestu, to nije da bi se jela Gospodnja večera.
21 Jer za blagovanja svako najprije pred drugim uzima da jede vlastitu večeru pa jedan gladuje, a drugi je pijan.
22 Šta? zar nemate kuće da u njima jedete i pijete? ili crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Šta da vam kažem? da vas hvalim u tome? ne hvalim vas.
23 Jer ja sam od Gospoda primio to što sam vam i predao: da Gospod Isus iste one noći kada je bio izdan uze hljeb
24 I, zahvalivši, razlomi ga i reče, Uzmite, jedite: ovo je moje tijelo, koje je za vas slomljeno. To činite meni na spomen.
25 Isto tako uze i čašu nakon što je večerao, rekavši, Ova čaša je novi zavjet u mojoj krvi: ovo činite kada god je pijete, meni na spomen.
26 Jer kada god jedete taj hljeb i pijete tu čašu, smrt Gospodovu navješćujete dok on ne dođe.
27 Zato će, ko god jede taj hljeb i pije tu čašu Gospodovu nedostojno, biti kriv za Gospodovo tijelo i krv.
28 Neka, dakle, čovjek sām sebe ispita, pa onda jede od toga hljeba i pije iz te čaše:
29 Jer onaj ko jede i pije nedostojno, osudu svoju jede i pije, ne razlikujući tijelo Gospodovo.
30 Zbog toga su među vama mnogi slabi i bolešljivi, i spavaju mnogi.
31 Jer kad bismo sāmi sebi sudili, ne bismo bili osuđeni.
32 Ali kada nam sudi Gospod, on nas kažnjava da ne budemo osuđeni sa svijetom.
33 Stoga, braćo moja, kada se sastajete jesti, pričekajte jedni druge.
34 Ako je ko gladan, neka jede kod kuće, da se ne sastajete na osudu. A drugo ću urediti kada dođem.

Prva poslanica Korinćanima 12 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 A u pogledu duhovnih darova, braćo, ne bih htio da ste u neznanju.
2 Znate da ste bili neznabošci, odvlačeni i odvođeni k tim nijemim idolima.
3 Stoga vam dajem na znanje da niko ko govori po Duhu Božjem Isusa ne naziva prokletim; i da niko ne može reći da je Isus Gospod, osim po Duhu Svetom.
4 Raznovrsni su darovi, ali isti Duh,
5 I raznovrsne su službe, ali isti Gospod.
6 Raznovrsna su i djelovanja, ali je isti Bog, koji čini sve u svima.
7 A svakome se daje ispoljavanje Duha na zajedničku korist.
8 Jer jednome se po Duhu daje riječ mudrosti, drugome riječ spoznaje po istome Duhu,
9 Drugome vjera po istome Duhu, drugome darovi ozdravljivanja po istome Duhu,
10 Drugome činjenje čudesa, drugome prorokovanje, drugome razlikovanje duhova, drugome različite vrste jezikā, drugome tumačenje jezikā,
11 A sve to čini jedan te isti Duh dijeleći svakome napose kako on hoće.
12 Jer kao što je tijelo jedno i ima mnogo udova, i svi udovi tog jednog tijela su, premda mnogi, jedno tijelo, tako je i Hrist.
13 Jer po jednome Duhu smo svi mi u jedno tijelo kršteni, bili mi Judejci ili neznabošci, bili mi robovi ili slobodnjaci; i svi smo u jednome Duhu napojeni.
14 Jer tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
15 Ako noga kaže, Budući da nisam ruka, ja nisam od tijela; zar ona zbog toga nije od tijela?
16 I ako uho rekne, Budući da nisam oko, ja nisam od tijela; zar ono zbog toga nije od tijela?
17 Ako bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Ako bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh?
18 No sada je Bog rasporedio udove, svakoga od njih u tijelu, kako je htio.
19 A kada bi svi oni bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo?
20 A sada su oni mnogi udovi, ali je jedno tijelo.
21 I ne može oko reći ruci, Ne trebam te ili, opet, glava nogama, Niste mi potrebne.
22 Ne, mnogo su nužniji udovi tijela koji izgledaju slabiji,
23 I onim udovima tijela, koje smatramo nedovoljno časnima, iskazujemo obilniju čast; i naši nepristojni dijelovi imaju obilniju pristojnost.
24 Jer našim pristojnim dijelovima to ne treba; nego, Bog je tijelo sastavio tako da je obilniju čast dao onome dijelu kom je nedostaje:
25 Da ne bude razdora u tijelu, nego da udovi jednako brinu jedni za druge.
26 I ako trpi jedan ud, s njime trpe i ostali udovi; ako se časti jedan ud, s njime se raduju svi udovi.
27 A vi ste tijelo Hristovo i, pojedinačno, udovi.
28 I neke je Bog postavio u crkvi, prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje, pa čudesa, pa darove ozdravljivanja, pomaganja, upravljanja, raznih jezika.
29 Jesu li svi apostoli? jesu li svi proroci? jesu li svi učitelji? jesu li svi čudotvorci?
30 Imaju li svi darove ozdravljivanja? govore li svi jezicima? tumače li svi?
31 Čeznite za najboljim darovima; i evo, obznanjujem vam uzvišeniji put.

Prva poslanica Korinćanima 13 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Da jezicima ljudskim i anđeoskim govorim, a ljubavi nemam, postadoh kao mjed što zveči ili cimbal što ječi.
2 I da imam dar proricanja, i shvatam sva tajinstva, i sve znanje; i da imam svu vjeru, tako da mogu i brda premještati, a ljubavi nemam, ništa sam.
3 I da, kako bih nahranio siromahe, razdijelim sav svoj imetak, i da predam svoje tijelo da se spali, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
4 Ljubav je strpljiva i dobrostiva; ljubav ne zavidi; ljubav se ne hvalisa, ne nadima se,
5 Nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne smišlja zlo;
6 Ne raduje se bezakonju, nego se raduje istini;
7 Sve trpi, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
8 Ljubav nikad ne prestaje: bila to prorokovanja, ona će iščeznuti; bili jezici, oni će prestati; bila spoznaja, ona će nestati.
9 Jer mi spoznajemo djelimično i djelimično prorokujemo;
10 Ali kada dođe ono savršeno, tada će biti ukinuto ovo što je djelimično.
11 Kada sam bio dijete, govorio sam kao dijete, shvatao kao dijete, razmišljao kao dijete; ali kada sam postao muškarac, odložio sam ono djetinje.
12 Jer sada vidimo kroz ogledalo, zatamnjeno, a tada licem u lice: sada spoznajem djelimično; ali tada ću spoznati kao što sam i ja spoznat.
13 A sada ostaje vjera, nada, ljubav, ovo troje; ali najveća od njih je ljubav.

Prva poslanica Korinćanima 14 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Idite za ljubavlju i čeznite za duhovnim darovima, ali radije da prorokujete.
2 Jer onaj ko govori nepoznatim jezikom ne govori ljudima, nego Bogu: jer niko ga ne razumije; no u duhu on govori tajinstva.
3 Ali onaj ko prorokuje, govori ljudima na izgradnju, i ohrabrenje, i utjehu.
4 Onaj ko govori nepoznatim jezikom sām sebe izgrađuje; ali onaj ko prorokuje, crkvu izgrađuje.
5 Htio bih da svi vi govorite jezicima, no radije bih da prorokujete: jer je veći onaj ko prorokuje negoli onaj ko govori jezicima, osim ako protumači da bude na izgradnju crkvi.
6 A sada, braćo, dođem li k vama govoreći jezicima, šta bih vam koristio, osim da vam govorim po otkrivenju, ili spoznaji, ili po proročanstvu, ili po nauci?
7 A čak i beživotne stvari daju zvuk, bilo svirala ili harfa, a ukoliko one ne daju razliku u zvucima, kako će se znati šta svira svirala ili harfa?
8 Jer ako truba daje nejasan zvuk, ko će se pripremiti za boj?
9 Tako i vi, ako jezikom ne izričete razumljiv govor, kako će se znati šta je rečeno? jer govorićete u vazduh.
10 Toliko je na svijetu vrsta glasova i nijedan od njih nije bez značenja.
11 Ako, dakle, ne znam značenje glasa, biću tuđinac onome ko govori, i onaj ko govori biće tuđinac meni.
12 Tako i vi, budući da čeznete za duhovnim darovima, nastojte da obilujete za izgradnju crkve.
13 Neka se, stoga, onaj ko govori nepoznatim jezikom moli da može protumačiti.
14 Jer ako se molim na nepoznatom jeziku, moj se duh moli, ali mi je um besplodan.
15 Šta onda? Moliću duhom, a moliću i umom; pjevaću duhom, a pjevaću i umom.
16 Kako će inače, kada blagosiljaš duhom, onaj koji je među neupućenima reći Amin na tvoju zahvalu, budući da ne razumije šta govoriš?
17 Jer ti zaista lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje.
18 Zahvaljujem svome Bogu, govorim jezicima više od svih vas:
19 Ali u crkvi radije kažem pet riječi svojim razumom, da svojim glasom i druge poučim, negoli deset hiljada riječi na nepoznatom jeziku.
20 Braćo, ne budite djeca razumom, nego u zlobi budite djeca, ali razumom budite odrasli.
21 U zakonu je pisano, Po ljudima drugih jezika i drugih usana govoriću ovome narodu, ali me oni ni tako neće poslušati, govori Gospod.
22 Stoga su jezici za znak, ali ne onima koji vjeruju, nego onima koji ne vjeruju: a prorokovanje nije za one koji ne vjeruju, nego za one koji vjeruju.
23 Ako se, dakle, sva crkva okupi na jednome mjestu pa svi govore jezicima, i uđu oni koji su neupućeni, ili nevjernici, neće li oni reći da ste ludi?
24 Ali ako svi prorokuju, pa uđe neko ko ne vjeruje, ili neko neupućen, svi ga uvjeravaju, svi ga osuđuju,
25 I tako se tajne njegova srca pokazuju; i tako će se on, padajući ničice, pokloniti Bogu i priznati da je zaista Bog u vama.
26 Šta, onda, braćo? kada se okupite, svaki od vas ima psalam, ima nauku, ima jezik, ima otkrivenje, ima tumačenje. Neka sve bude učinjeno na izgradnju.
27 Ako neko govori na nepoznatom jeziku, neka govore dvojica, ili najviše trojica, i to jedan za drugim; i neka jedan tumači.
28 Ali ako nema tumača, neka ćuti u crkvi; neka govori sām sebi i Bogu.
29 Od proroka neka govore dvojica ili trojica, a ostali neka prosuđuju.
30 Ali ako išta bude objavljeno drugome koji sjedi uza nj, prvi neka ćuti.
31 Jer možete svi jedan po jedan prorokovati, da se svi pouče, i da se svi utješe.
32 Duhovi prorokā podložni su prorocima.
33 Jer Bog nije tvorac zbrke, nego mira, kao u svim crkvama svetaca.
34 Žene vaše neka ćute u crkvama: jer nije im dopušteno da govore, nego im je zapovijeđeno da budu poslušne, kao što i zakon govori.
35 Žele li šta naučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe: jer je za žene sramota da govore u crkvi.
36 Šta? zar je od vas izišla riječ Božja? ili je samo k vama došla?
37 Misli li iko za sebe da je prorok, ili duhovan, neka prepozna da su to što vam pišem Gospodove zapovijesti.
38 Ali ako je ko neznalica, neka bude neznalica.
39 Stoga, braćo, čeznite za prorokovanjem, i ne branite da se govori jezicima.
40 Neka sve bude učinjeno dostojno i uredno.

Prva poslanica Korinćanima 15 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 Nadalje vam, braćo, obznanjujem jevanđelje koje sam vam propovijedao, koje ste i primili, i u kome stojite;
2 Po kome ste i spašeni, ako se sjećate šta sam vam propovijedao, osim ako uzalud povjerovaste.
3 Jer predao sam vam najprije ono što sam i primio: da je Hrist, prema pismima, umro za naše grijehe,
4 I da je bio ukopan, i da je treći dan, prema pismima, vaskrsnuo,
5 I da ga vidje Kifa, a zatim dvanaestorica.
6 Nakon toga ga je odjednom vidjelo preko pet stotina braće, od kojih je većina dosad ostala, no neki su usnuli.
7 Nakon toga ga vidje Jakov, a zatim svi apostoli.
8 I posljednji od svih ga, kao nedonošče, vidjeh i ja.
9 Jer ja sam najmanji od apostolā, tako da nisam ni dostojan nazivati se apostolom, jer sam progonio crkvu Božju.
10 No milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost koja bješe iskazana meni ne bješe uzaludna, nego sam se trudio više negoli svi oni: ipak ne ja, nego milost Božja koja bješe sa mnom.
11 Stoga, bio to ja ili oni, tako mi propovijedamo, i tako vi povjerovaste.
12 A ako se Hrist propovijeda da je od mrtvih ustao, kako neki među vama govore da nema vaskrsenja mrtvih?
13 Ali ako nema vaskrsenja mrtvih, tada Hrist nije vaskrsnuo;
14 A ako Hrist nije vaskrsnuo, onda je uzaludno propovijedanje naše, i uzaludna je i vjera vaša.
15 Tada je utvrđeno da smo mi lažni svjedoci Božji, zato što smo svjedočili o Bogu da je vaskrsao Hrista: kog nije vaskrsao, ako je tako da mrtvi ne vaskrsavaju.
16 Jer ako mrtvi ne vaskrsavaju, onda ni Hrist nije vaskrsnuo;
17 A ako Hrist nije vaskrsnuo, uzaludna je vjera vaša: još ste u svojim grijesima.
18 Tada su propali i oni koji su usnuli u Hristu.
19 Ako li se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najbjedniji smo od svih ljudi.
20 Ali sada, Hrist je vaskrsnuo od mrtvih i postao prvenac onih koji su usnuli.
21 Jer budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku je došlo i vaskrsenje mrtvih.
22 Jer kao što u Adamu svi umiru, isto tako će u Hristu svi biti oživljeni.
23 Ali svaki u svome redu: prvenac Hrist, zatim oni koji su Hristovi za njegovog dolaska.
24 Tada dolazi svršetak, kada on preda kraljevstvo Bogu, to jest Ocu; kada ukine svako poglavarstvo, i svaku vlast i silu.
25 Jer on mora kraljevati, dok ne podloži sve neprijatelje pod svoje noge.
26 Posljednji neprijatelj koji će biti uništen jest smrt.
27 Jer on je sve podložio pod njegove noge. A kada veli da mu je sve podloženo, očigledno je da se izuzima onaj koji mu je sve podložio.
28 A kada mu sve bude podvrgnuto, tada će se i sām Sin podložiti onome koji je njemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.
29 Šta onda da učine oni koji se krste za mrtve, ako mrtvi uopšte ne vaskrsavaju? zašto se onda oni krste za mrtve?
30 I zbog čega se mi izlažemo pogiblima svaki čas?
31 Svakodnevno umirem, tako mi vaše slave koju imam u Hristu Isusu, Gospodu našem.
32 Ako sam se na ljudski način borio sa zvijerima u Efesu, kakva mi je korist ako mrtvi ne vaskrsavaju? tada jedimo i pijmo, jer sutra umiremo.
33 Ne obmanjujte sebe: loši razgovori kvare dobre navike.
34 Razbudite se na pravednost, i ne griješite; jer neki nemaju znanje o Bogu: na vašu sramotu ovo govorim.
35 Ali neko će reći, Kako vaskrsavaju mrtvi? i s kakvim tijelom dolaze?
36 Bezumniče, ono što siješ ne oživljuje ako ne umre;
37 I to što siješ, ne siješ tijelo koje će nastati, nego golo zrno, recimo, pšenice, ili neko drugo,
38 A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakome sjemenu njegovo vlastito tijelo.
39 Nije svako tijelo isto tijelo: jer jedno je tijelo čovjeka, a drugo tijelo zvijeri; drugo ribā, i drugo pticā.
40 Ima i tijela nebeskih, i tijela zemaljskih: ali je jedno slava nebeskih, a drugo je slava zemaljskih.
41 Jedno je slava sunca, a drugo je slava mjeseca; i drugo je slava zvijezda: jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.
42 Tako je i vaskrsenje mrtvih. Sije se u raspadljivosti, vaskrsava se u neraspadljivosti;
43 Sije se u beščašću, vaskrsava se u slavi; sije se u slabosti, vaskrsava se u snazi;
44 Sije se tijelo prirodno, vaskrsava tijelo duhovno. Postoji tijelo prirodno, i postoji tijelo duhovno.
45 Tako je i pisano, Prvi čovjek, Adam, bješe učinjen živom dušom; posljednji Adam bješe učinjen duhom životvornim.
46 Ali nije najprije bilo duhovno, nego prirodno, a zatim ono duhovno.
47 Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi je čovjek Gospod s neba.
48 Kakav je zemljani, takvi su i oni koji su zemljani, i kakav je nebeski, takvi su i oni koji su nebeski.
49 I kao što smo nosili lik zemljanog, nosićemo i lik nebeskog.
50 A ja velim ovo, braćo: da tijelo i krv ne mogu naslijediti kraljevstvo Božje, niti pak raspadljivost nasljeđuje neraspadljivost.
51 Evo, kazujem vam tajinstvo: Nećemo svi usnuti, ali ćemo se svi izmijeniti,
52 U trenutku, u tren oka, na posljednji trub: jer truba će zatrubiti, i mrtvi će vaskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo biti izmijenjeni.
53 Jer ovo raspadljivo treba odjenuti neraspadljivost, i ovo smrtno treba odjenuti besmrtnost.
54 Tako će se, kada ovo raspadljivo zaodjene neraspadljivost, i ovo smrtno zaodjene besmrtnost, ispuniti napisana izreka, Pobjeda proguta smrt.
55 O smrti, gdje je žalac tvoj? O grobe, gdje je tvoja pobjeda?
56 Žalac smrti je grijeh, a snaga grijeha je zakon.
57 Ali hvala Bogu koji nam daje pobjedu kroz našega Gospoda Isusa Hrista.
58 Stoga, braćo moja ljubljena, čvrsti budite, postojani, obilujući uvijek u djelu Gospodovom, znajući da vaš trud nije uzaludan u Gospodu.

Prva poslanica Korinćanima 16 — King James na srpskom (KJS 2024, ijekavica)

1 U pogledu sabiranja za svece, činite i vi kao što sam odredio crkvama u Galatiji.
2 Prvoga dana u sedmici neka svaki od vas kod sebe pohrani koliko mu je Bog dao da uspije, da se ne sabire kada ja dođem.
3 A kada dođem, poslaću koje god vi svojim pismima preporučite da odnesu vaše darove u Jerusalim.
4 I bude li zgodno da idem i ja, ići će sa mnom.
5 I k vama ću doći kada prođem Makedonijom: jer Makedonijom ću samo proći.
6 I kod vas ću možda ostati, ili čak prezimiti, da me ispratite kuda god pođem.
7 Jer ne bih htio vidjeti vas samo usput, nego se nadam provesti neko vrijeme s vama, ako dopusti Gospod.
8 Ali u Efesu ću ostati do Pedesetnice.
9 Jer vrata su mi se otvorila velika i učinkovita, a protivnika je mnogo.
10 A ako dođe Timotije, gledajte da bez bojazni bude s vama: jer on čini djelo Božje kao što i ja činim.
11 Neka ga, stoga, niko ne prezire, nego ga ispratite u miru, da dođe k meni, jer ga iščekujem s braćom.
12 Što se tiče našeg brata Apola, mnogo sam ga nagovarao da dođe k vama zajedno s braćom; no nikako mu nije bilo po volji da dođe sada, ali će doći kada bude imao priliku.
13 Bdijte, stojte čvrsto u vjeri, muževno se ponašajte, jaki budite.
14 Neka sve vaše bude učinjeno s ljubavlju.
15 Zaklinjem vas, braćo (znate za kuću Stefaninu, da je prvina Ahaje, i da su se posvetili za službu svecima),
16 Da se i vi pokoravate takvima i svakome ko s nama sarađuje, i trudi se.
17 Radujem se dolasku Stefaninom i Fortunatovom i Ahajikovom: jer su oni namirili ono što vam je nedostajalo.
18 Jer okrijepili su moj duh i vaš. Stoga cijenite one koji su takvi.
19 Pozdravljaju vas crkve iz Azije. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodu Akvila i Priskila, s crkvom koja je u njihovoj kući.
20 Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite jedan drugoga svetim poljupcem.
21 Pozdrav od mene, Pavla, mojom rukom.
22 Ako neko ne ljubi Gospoda Isusa Hrista, neka je proklet. Marana ta.
23 Milost Gospoda Isusa Hrista neka bude s vama.
24 Ljubav moja neka bude sa svima vama u Hristu Isusu. Amin.